Komentari

semiramidinvrt.blog.hr

Dodaj komentar (6)

Marketing


  • John Bez Terrae

    Welcome back :)) Gle, ono što sam ja shvatio o bloganju i sličnim radnjama jest da blog pišeš svoje neke satisfakcije radi, ne zbog drugih. To sam shvatio nakon onih svojih postova kada sam "pizdio" o unutarnjim "problemima", a raja je zahtijevala sarkazam i humor. Blog je internetski dnevnik, pa kao i svaki dnevnik mora sadržavati one unose koji su puni razmišljanja koji nas taj tren tamane... Zamisli kada bih ja rekao da neću pisati o faksu i o tome kako mi ljudi idu na živce! Pa ne bih nikad ništa onda napisao (zato jer sam si već dao veto na "unutarnje monologe"). Stoga ti lijepo piši o politici i mi ćemo zajedno s tobom vrištat protiv sustava... Nemoj si bezveze stavljati ograničenja, pišeš zbog sebe, ne zbog raje... :))

    avatar

    03.10.2009. (22:29)    -   -   -   -  

  • Ekstrasolarni planet

    Kako ne znaš o čemu ćeš pisati? A slike iz Bosne?

    avatar

    03.10.2009. (23:17)    -   -   -   -  

  • Semiramida

    @Medo - ma sve je to super, nego ne želim pisati o politici zbog vlastite psihičke stabilnosti. Baš mi je došlo do zasićenja i gade mi se...

    @Ekstrasolarni planet - ma bez brige, uhvati mene inspiracija vrlo brzo, evo već danas ili sutra će biti novi post o nečemu jako zanimljivom i korisnom. A u Bosni nisam baš previše slikala i nisam slikala ništa posebno zanimljivo, jer sam već napisala dva opširna posta o Bosni kada sam zadnji put bila, pa sad mi nije imalo smisla. Ako te zanima, možeš pogledati ovdje i ovdje :))

    avatar

    04.10.2009. (19:24)    -   -   -   -  

  • Ekstrasolarni planet

    Pročitala sam. Odlično si to opisala, a najviše mi se svidio upad u džamiju i fotke iz džamije, pošto u džamiji nikad nisam bila.
    Bosansku hranu poznam koliko-toliko. U sarajevskim aščnicama nikad nitko nije prevrtao očima kad bih rekla da sam vegetarijanka nego su mi spremno predlagali nimalo siromašan i nezanimljiv vegetarijanski jelovnik. U Zagrebu, a pogotovo kod nas na moru, pod vegetarijanskim objedom se podrazumijeva blitva s krumpirom i pohani sir; drugo jelo je (ako) omlet s gljivama.

    avatar

    04.10.2009. (22:29)    -   -   -   -  

  • izvorni život

    Postoje dani i dani. Istina. Ovakvi i onakvi. "Dobri" i "loši".
    Ali, bez ovih "loših" teško bi cjenili ove dobre i ne bi toliko uživali u njima.
    Ljudi obično ne vole južinu, vlagu, kišu i slične stvari. Ne volim ni ja pretjerano. Međutim, za vrijeme te južine, čak i kad traje po više dana (pogotovo tada!) ja se već u sebi veselo smješkam, jer znam da stižu dani u kojima će bura sve to bolesno rastjerati i očistiti. Da nije bilo južine, šta bi vrijedila ljepota modrog mora nakon burovite noći.

    avatar

    05.10.2009. (12:14)    -   -   -   -  

  • catwoman

    Draga Semi ... daj, molim te, nemojmo se ispričavati zbog " društvenih obaveza" na blogu. Tu bismo barem trebali biti opušteni u stilu " live and let live" ... ja ne komentiram teme koje me ne zanimaju ili su mi zabranjene zbog zdravstvenih razloga ( recimo vrtlarenje, planinarenje, tjelovježba, izleti ... isprobavanje recepata ... ), makar ponekad o tome pišu moji najdraži blogeri ...

    Dobro kaže @ medo da je blog isključivo naš osobni odabir i da tu doista nikome ne treba ugađati, nego isključivo sebi. To je naš svijet i kome se ne sviđa, zaboga, neka ne dolazi ...

    Mislim da je problem tih dobrih i loših dana uvjetovan bioritmom, i to i onim vanjskim, o kojima ti piše mudri @ Izvorni, ali i onim unutarnjim, koji kreće trenutkom našeg rođenja.

    To sam dugo istraživala u osobnom slučaju i mogu ti reći da imam iste faze, neovisno o PMS ( a kada se to dvoje poklopi, onda je dvostruko teže ). To mi je naročito eskaliralo u periodu kada već par godina nisam meditirala ... znala sam si u bioritamskoj karti točno naznačiti datume kada moram paziti da ne napadam muža ... ali - to je bila nemoguća misija ... iako je crveno označen period vrištao da moram suspregnuti negativnu energiju , ja sam svejedno bila totalno obuzeta nekom iracionalnom ljutnjom, izirirtiranošću na tog jadnog čovjeka, da sam obavezno ulijetala u njegovu radnu sobu, predbacivala mu bog te pita što ( sutradan se uopće ne bih sjetila razloga bijesa, koliko je to bilo suludo ) i jasno - upropastila si dobrih par tjedana tog najvažnijeg međuljudskog odnosa.

    Dok mi nije došlo iz dupeta u glavu da bih očito trebala odstraniti taj stres iz sebe, koji me čini tako neobjašnjivo agresivnom, osobito u te dane emocionalnog bioritamskog minimuma. Nakon 2 mjeseca uspostavljene redovitosti čišćenja stresa prestala sam maltretirati muža, jedino sam u te dane malo tužnija, nemotivirana, introvertna ... a to i nije tako strašno, jer nitko oko mene više zbog toga ne stradava.

    Dvoumila sam da li pisati o tom bioritmu na svom blogu ili ne ...

    avatar

    05.10.2009. (19:25)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...