nikad ne znamo gdje i kada će nas opet uzdrmati iz temelja susret s bićem koje u sebi ima nešto što je baš za nas "kobno". i tada ponovo počinje naša priča. ovaj put smo stariji, pametniji, znamo da sve priče imaju svoj početak i kraj, znamo da sve prolazi, znamo da ljudi nisu savršeni, al opet upadnemo u istu zamku. razum govori jedno, ali srce je nemoguće obuzdati, kao ni čežnju koja nas obuzme i vlada našim postupcima, našim tijelom i mislima. ponovo smo u vlasti ljubavi, "prve i prave".
03.10.2009. (08:35)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sva ta suzdržanost i "mudrost" padne u vodu kada nas pokosi ono nešto veliko i jako, i sve se odmičeš i glavi, ali se primičeš koracima. Jer kada te nosi, onda nema pomoći, sve ostao što nije dovoljno jako ni ne zaslužuje da remeti mir.
03.10.2009. (13:15)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Djeca smo Nade, puni radosti u novom svjetlu zato nije prekasno da zapjevamo zahvalnicu Onome tko svjelo svara i svjetlo nam daje
Krajnje je vrijeme da napravimo reda u sebi, otresemo loše navike, izbjegavamo sukobe i vratimo svojemu nastojanju u dobru
Zahvalnost moramo izraziti konkretnom odlukom jer Imamo sva sredstva da sagradimo zgradu svoje svetosti: po Božjoj milosti i svojoj volji
03.10.2009. (14:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
prijatel
sam sam čekal kad buš opet zabrijala kolko put sam već tak nekaj slično pročital......:-) tebi pod hitno treba nekakva terapija.....ili terapeut.....:-)
03.10.2009. (20:18)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Definitivno moram nadoknaditi čitanje tvojeg bloga, malo sam se pogubila... :)
Inače... nema mi ništa gore nego kad zapostavimo partnera bilo radi vlastitog ega, ponosa ili nekih drugih u tom trenutku nama bitnih stvari i uvjerenja...
04.10.2009. (21:00)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ono što manje više svi imamo je sloboda donošenja odluke-da ili ne,prepusiti se ili ne..No,to je već-posljedica,a POVOD je to što je važnije. Dakle,milije mi je, i veći je (i teži) izazov "održavati postojeće",jer najlakše bi bilo prepustiti se -novome...,da bi jednom i to "novo" došlo do točke "poznatoga- staroga",i što? Onda opet-novome? Važno je raditi na sebi,ali i čuti onoga do sebe.. Mene od "monotomije svakodnevice" trgaju brojna putovanja,pa se jednostavno ne stignemo zasititi jedno drugoga,baš suprotno..svaki put je osjećaj kao da je sve poznato,ali drukčije..i vjeruj,to je tako dobar osjećaj..
Lp
05.10.2009. (06:49)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Možda su ljudi promašili stvar kad su ljubav počeli dizat u nebo i gradit joj hramove. Možda su joj trebali pristupit drukčije, skromno, prizemno, bez mnogo očekivanja, tiho. Ljubav ionako ima svoje zakone, ona je nekak za sebe, a mi smo samo oni kojima se ona događa i možemo tek puštati da nam ona čini što joj se prohtje. Tak mi se trenutno čini, al sutra bum možda o svemu mislil skroz drukčije :)
06.10.2009. (13:13)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
uvjek nam se ljubav može desiti ona prava velika jedina jednom u životu ali ponekad se iznenadimo kad u trenutku života, kad smo najmanje spremni na to i ne očekujemo, pojavi se ONA još veća ljepša koja tek tad nam pokaže da ono sve prije bila je zabluda...da živjeli smo u uvjerenju da smo sretni jer nismo znali... a sad kad znamo... i ako smo to baš u tom krivom trenutku saznali... što onda... kako dalje kad bez tog savršenog osjećaja više nije moguće BITI...
otkrih definiciju po meni: LJUBAV JE SAVRŠENSTVO KOJE POSTOJI DA BI NAS UNIŠTILO no prije toga živimo i dišemo to savršenstvo i nije nas briga uopće što vodi uništenju kad tad...
naravno ograđujem se i dodajem da nisu svi ljudi isti ipak i ovdje mislim na NAS emotivce... ja sam spremna za taj osjećaj izgoriti... grlim
08.10.2009. (11:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tvoja glasna kontemplacija o ljubavi podsjetila me na jednu činjenicu, a to je da sam u životu (imam 45 godina) voljela samo dvije osobe: svoju prvu ljubav i svog muža. Svi drugi su bili romanse, trenutci strasti ili zanesenosti, privlačni prolaznici, kratkotrajne zaljubljenosti.... Da, kad pogledam unatrag vidim jasnu razliku između privida ljubavi (zaljubljenosti) i prave ljubavi. A što se mene tiče (jer sam nepopravljivi idealist!), za ljubav se uvijek treba boriti, za nju nikada nije kasno i jedna je od najvažnijih i najljepših stvari koje nam se dogode/događaju u životu. Kako bi samo život bio siromašan bez njih! Žalim one koji nikada nisu istinski voljeli niti bili voljeni!
08.10.2009. (13:21)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kojotica
ipak je bolje žaliti zbog onog što si napravio u životu i zasrao, nego zbog onog što nisi, a samo zbog straha da opet ne napraviš grešku
03.10.2009. (00:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jesmoinismo
nikad ne znamo gdje i kada će nas opet uzdrmati iz temelja susret s bićem koje
u sebi ima nešto što je baš za nas "kobno". i tada ponovo počinje naša priča.
ovaj put smo stariji, pametniji, znamo da sve priče imaju svoj početak i kraj,
znamo da sve prolazi, znamo da ljudi nisu savršeni, al opet upadnemo u istu zamku.
razum govori jedno, ali srce je nemoguće obuzdati, kao ni čežnju koja nas obuzme
i vlada našim postupcima, našim tijelom i mislima.
ponovo smo u vlasti ljubavi, "prve i prave".
03.10.2009. (08:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Otok
Sva ta suzdržanost i "mudrost" padne u vodu kada nas pokosi ono nešto veliko i jako, i sve se odmičeš i glavi, ali se primičeš koracima. Jer kada te nosi, onda nema pomoći, sve ostao što nije dovoljno jako ni ne zaslužuje da remeti mir.
03.10.2009. (13:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
EuM
Djeca smo Nade, puni radosti u novom svjetlu
zato nije prekasno da zapjevamo zahvalnicu
Onome tko svjelo svara i svjetlo nam daje
Krajnje je vrijeme da napravimo reda u sebi,
otresemo loše navike, izbjegavamo sukobe
i vratimo svojemu nastojanju u dobru
Zahvalnost moramo izraziti konkretnom odlukom
jer Imamo sva sredstva da sagradimo zgradu
svoje svetosti: po Božjoj milosti i svojoj volji
03.10.2009. (14:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
prijatel
sam sam čekal kad buš opet zabrijala
kolko put sam već tak nekaj slično pročital......:-)
tebi pod hitno treba nekakva terapija.....ili terapeut.....:-)
03.10.2009. (20:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
suncokretica
Ovo je jako, jako dobro napisano........a ja, ja nemam komentara, jer tko sam ja da savjetujem šta i kamo? Pozdrav! :))))))
04.10.2009. (00:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
cistiliste
@prijatel...you killing me softly:DDD
04.10.2009. (11:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
otrovna
Definitivno moram nadoknaditi čitanje tvojeg bloga, malo sam se pogubila... :)
Inače... nema mi ništa gore nego kad zapostavimo partnera bilo radi vlastitog ega, ponosa ili nekih drugih u tom trenutku nama bitnih stvari i uvjerenja...
04.10.2009. (21:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
PINK PLAVUŠA
Ono što manje više svi imamo je sloboda donošenja odluke-da ili ne,prepusiti se ili ne..No,to je već-posljedica,a POVOD je to što je važnije. Dakle,milije mi je, i veći je (i teži) izazov "održavati postojeće",jer najlakše bi bilo prepustiti se -novome...,da bi jednom i to "novo" došlo do točke "poznatoga- staroga",i što? Onda opet-novome? Važno je raditi na sebi,ali i čuti onoga do sebe.. Mene od "monotomije svakodnevice" trgaju brojna putovanja,pa se jednostavno ne stignemo zasititi jedno drugoga,baš suprotno..svaki put je osjećaj kao da je sve poznato,ali drukčije..i vjeruj,to je tako dobar osjećaj..
Lp
05.10.2009. (06:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
slatka paprika
svaka je ljubav drugacija, neke su vjecne neke prolazne i tako mora biti. bitno je samo da su lijepe.........
05.10.2009. (10:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tihavoda
Oooo, daaa...ako smijem nadodati...neki tako zastrane u komociju, izgovore i strahove da se više ne znaju vratiti ni dobromu ni lošemu...khm...
05.10.2009. (16:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Andrejevna
Ja sam uvijek za varijantu živjeti...makar se sjebali, jer, bolje je probati nego kasnije žaliti.
05.10.2009. (18:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
prijatel
Kaj stvarno misliš da sam tak zločest?
Ma ja se samo malo zekam.....;-)
05.10.2009. (19:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
catwoman
Kaže se da svijet pripada hrabrima, i da tko riskira - profitira.
06.10.2009. (09:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zlatna djeva
naježila sam se... izvrsno napisano
06.10.2009. (11:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lund
Možda su ljudi promašili stvar kad su ljubav počeli dizat u nebo i gradit joj hramove. Možda su joj trebali pristupit drukčije, skromno, prizemno, bez mnogo očekivanja, tiho. Ljubav ionako ima svoje zakone, ona je nekak za sebe, a mi smo samo oni kojima se ona događa i možemo tek puštati da nam ona čini što joj se prohtje. Tak mi se trenutno čini, al sutra bum možda o svemu mislil skroz drukčije :)
06.10.2009. (13:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mushin munen
...ljubav je bol...bolje je ljubiti i izgubiti nego nikad ne ljubiti...
06.10.2009. (15:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
anabonni
Lijepo napisano...........ali nekako okrutno prema onima, koji su na ponekoj svojoj greški nešto naučili........
Ja jesam. Definitivno
06.10.2009. (18:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
biti nestašan
..odustajem od hibernacije...odustajem od komocije....prvo nije život, drugo nije strast....a tvoj post je savršen....to je svakodnevnica...cmoka...
06.10.2009. (19:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sve bih ponovo
uvjek nam se ljubav može desiti
ona prava velika jedina jednom u životu
ali ponekad se iznenadimo kad u trenutku života, kad smo najmanje spremni na to i ne očekujemo, pojavi se ONA još veća ljepša koja tek tad nam pokaže da ono sve prije bila je zabluda...da živjeli smo u uvjerenju da smo sretni jer nismo znali...
a sad kad znamo...
i ako smo to baš u tom krivom trenutku saznali...
što onda...
kako dalje kad bez tog savršenog osjećaja više nije moguće BITI...
otkrih definiciju po meni: LJUBAV JE SAVRŠENSTVO KOJE POSTOJI DA BI NAS UNIŠTILO
no prije toga živimo i dišemo to savršenstvo i nije nas briga uopće što vodi uništenju kad tad...
naravno ograđujem se i dodajem da nisu svi ljudi isti ipak i ovdje mislim na NAS emotivce...
ja sam spremna za taj osjećaj izgoriti...
grlim
08.10.2009. (11:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
bastet
Tvoja glasna kontemplacija o ljubavi podsjetila me na jednu činjenicu, a to je da sam u životu (imam 45 godina) voljela samo dvije osobe: svoju prvu ljubav i svog muža. Svi drugi su bili romanse, trenutci strasti ili zanesenosti, privlačni prolaznici, kratkotrajne zaljubljenosti.... Da, kad pogledam unatrag vidim jasnu razliku između privida ljubavi (zaljubljenosti) i prave ljubavi. A što se mene tiče (jer sam nepopravljivi idealist!), za ljubav se uvijek treba boriti, za nju nikada nije kasno i jedna je od najvažnijih i najljepših stvari koje nam se dogode/događaju u životu. Kako bi samo život bio siromašan bez njih! Žalim one koji nikada nisu istinski voljeli niti bili voljeni!
08.10.2009. (13:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...