od debottona sam čitala kiss&tell, sasvim slučajno mi je došla u ruke i nije mi se baš svidjela. bilo je samo par zanimljivih mudrolija o književnosti, ali sam stil te knjige nije mi legao. no, 'kako vam proust može promijeniti život' je strašno zanimljiva, otkačena i inspirativna knjižica, a kad već spominješ virginiju, obavezno uzmi njezinu 'vlastitu sobu', iznenadit će te.
02.10.2009. (22:32)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ne znam kako se izrazim, a da ne ispadnem gluplja i površnija nego što jesam :-)). De Botton je za mene, presjek, opis, definicija trenutnog načina razmišljanja. Daje, analizira stavove, razmiljanja, situacije u kojima se svakodnevno nalazimo. Možda ne svi, ali većina nas :-)). Koliko je to možda površno, ne znam. Glup primjer, ali ako želim obnoviti garderobu, gledat ću što se ove sezone nosi, a ne što se odijevalo prije 200 godina. Bez obzira koliko mi je tadašnja moda baš prekrasna. Koliko god volim Virginiju Woolf, njezino djelo nosi baš tu oznaku: Ne mogu sama ući u knjižnicu. Jane Austen je lijepa i sjedi doma, cekajuci prosce koje sarmira svojom dobrotom, pamecu i prilagodavanjem muskarcu! Ali, ako (zakaj ako :-)) ) sad imam problema u vezi, Ponos i predrasude ili još gore Mansfiled park, može me samo baciti u depru, pojačati moj feminizam. Neće mi pružiti objektivni ili sadašnji pogled na veze općenito.
Giht, prvo sam pomislila da se radi o Montaigneu, on je pisao o svemu. Međutim, zahvaljujući tebi, googlala sam :-)). "Western philosophy seems to owe something to gout - Erasmus and Kant; Western literature counts Coleridge, Carlyle, Browning, Lord Byron, Joseph Conrad, and many others." Usput, giht se smatrao aristokratskom bolešću :-)). Bolest obilne hrane :-)).
03.10.2009. (16:21)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@macko u martama - i meni je prvo u ruke došla njegova knjiga Kiss&Tell, a kako sam ovih dana opsjednuta njime, odlučila sam pročitati i sve ostalo njegovo što ima kod nas u knjižnici, no navodno da čovjek do Arhitekture sreće i Kako vam Proust može promijeniti život još uvijek ne može doći jer su neprestano na posudbi (nije kao da imamo gazilijun primjeraka, pa pretpostavljam da ako ima već dvije zainteresirane osobe koje bi voljele pročitati tu knjigu, trećoj neće moći biti udovoljeno). Nije mi bila loša, ali nije me privukla daljnjem čitanju.
Međutim, sad sam pročitala Oglede o ljubavi i krenula na Seks, šoping i roman (tematski i stilski su te knjige vrlo slične, kažu i urednici da predstavljaju nastavak jedna druge) i mogu pratiti njegove misli, mogu shvatiti koncepciju, pa mi se čini da je kod mene jednostavno došlo vrijeme za čitanje de Bottona.
Čim se oslobode primjerci, dakako, pročitat ću i Arhitekturu sreće (nju osobito, jer mi se čini da je po njoj de Botton pokrenuo i nekakvu svoju Školu života - zato mi se ona čini najviše self - help) i Kako vam Proust može promijeniti život. U međuvremenu, dok čekam svoj red na te knjige, čitam Utjehe filozofije i Umijeće putovanja.
04.10.2009. (16:39)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Zlice - razumijem fascinaciju, i meni je de Botton ukazao na neke stvari o kojima nisam razmišljala ili o kojima nisam razmišljala na takav način. Utoliko, ako je on površan, moramo priznati da je stoga i vrijeme u kojem živimo plitko i površno. Ipak, mene onda zanima otkud jedan Alain de Botton da nam kaže - Vi živite na takav i takav način i svijet danas izgleda tako i tako; kako je moguće da smo toliko... ne znam... da o tome već nismo i sami razmišljali? Čime smo toliko zauzeti da prepuštamo jednom čovjeku da nam kaže u kakvom mi to svijetu živimo? Stoga ovu tvoju usporedbu o čitanju de Bottona s garderobom kakva se nosi ili ljubavnim vezama kakve su danas držim skroz uspjelom: ako želimo znati kako je danas, čitat ćemo de Bottona. Ako želimo znati kako je bilo prije 150 ili 200 godina, možemo čitati Austenicu ili nekog drugog.
Inače, što dulje razmišljam, ta mi se ideja o esejistu i misliocu čini sve više simpatična u nekom retro - smislu: publicističke knjige mislioca nisu tako popularne koliko beletristika i ne nalaze se dostupne širokom čitateljstvu, tako da je ono što de Botton radi u nekom tržišno - marketinškom smislu pun pogodak.
Giht - tzv. gospodska bolest (dobila sam na fejsu čitavo predavanje oko toga), bolest nekretanja. :)
04.10.2009. (16:45)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Recimo, iz Utjeha filozofije sam naučila više o filozofiji nego u godinu dana predmeta Osnove filozofije u MIOCu :-)). Ok, MIOC nije poznat po svojim profesorima društvenih predmeta. Prousta imam na engleskom, na kompu pa ti mogu majlati. Usput, to je prva Bottonova knjiga koju sam pročitala, odnosno kupila. Dao mi je potpuno drugačiji pogled na mog ljubljenog i više puta prečitanog Prousta. Isto tako sam se mogla pitati, tko je on da mi govori o Proustu, čija sam već tada bila ljubiteljica dvoznamenkastog broja godina. U ovoj knjizi, on govori kako čitati Prousta, kako živjeti Prousta :-)). Da te citiram: Tko je de Botton da nekome tko je možda pročitao Prousta više puta nego on govori kako da ...
Koliko puta nam se dogodi da nam netko, bilo tko, pruži potpuno drugačiji pogled, kut na nešto što nas okružuje. Pada mi na pamet rečenica: Sunce je plavo kao naranča. U takvim situacijama, draža mi je novootkrivena misao, nego njezin tvorac.
Svojedobno, na jednom djeliću neta, predbacili su mi kako citiram umjesto da dajem vlastite misli. Odogovorila sam da se radi o mojim mislima, koje je netko drugi uobličio daleko bolje, ljepše nego što ja to mogu.
Net je pun citata pisaca i sl o npr. ljubavi koje se onda smatraju Svetim pismom. Već sam negdje to komentirala; nedavno mi je palo na pamet: Što ako su ti pisci to pomislili u određenom trenutku, napisali, a poslije promijenili mišljenje? Što ako je njih baš određena situacija inspirirala, a onda je to postalo "univerzalnom istinom".
Tako da ne obraćam pažnju ne Tko, nego na Što :-)).
Površnost, ah da :-)). Koliko knjiga može strpati pod površne? Vrijede li manje zbog toga? Moja mama ne može oprostiti Vidriću što je sudjelovao u spaljivanju austrougarske zastave temporibus illis, a nikada nije ni slovca napisao o tome, nego je pisao: U travi zuje zlaćane pčele :-)). Površan? Možda. Što ćemo sa Cesarićevim Slapom i Voćkom poslije kiše? Kojih li površnih tema u svijetu prepunom gladi, nasilja, ratova itd :-)).
04.10.2009. (19:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
macka_u_martama
od debottona sam čitala kiss&tell, sasvim slučajno mi je došla u ruke i nije mi se baš svidjela. bilo je samo par zanimljivih mudrolija o književnosti, ali sam stil te knjige nije mi legao. no, 'kako vam proust može promijeniti život' je strašno zanimljiva, otkačena i inspirativna knjižica, a kad već spominješ virginiju, obavezno uzmi njezinu 'vlastitu sobu', iznenadit će te.
02.10.2009. (22:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ZlicaOdOpaka
Ne znam kako se izrazim, a da ne ispadnem gluplja i površnija nego što jesam :-)).
De Botton je za mene, presjek, opis, definicija trenutnog načina razmišljanja. Daje, analizira stavove, razmiljanja, situacije u kojima se svakodnevno nalazimo. Možda ne svi, ali većina nas :-)).
Koliko je to možda površno, ne znam. Glup primjer, ali ako želim obnoviti garderobu, gledat ću što se ove sezone nosi, a ne što se odijevalo prije 200 godina. Bez obzira koliko mi je tadašnja moda baš prekrasna.
Koliko god volim Virginiju Woolf, njezino djelo nosi baš tu oznaku: Ne mogu sama ući u knjižnicu. Jane Austen je lijepa i sjedi doma, cekajuci prosce koje sarmira svojom dobrotom, pamecu i prilagodavanjem muskarcu!
Ali, ako (zakaj ako :-)) ) sad imam problema u vezi, Ponos i predrasude ili još gore Mansfiled park, može me samo baciti u depru, pojačati moj feminizam. Neće mi pružiti objektivni ili sadašnji pogled na veze općenito.
Giht, prvo sam pomislila da se radi o Montaigneu, on je pisao o svemu. Međutim, zahvaljujući tebi, googlala sam :-)).
"Western philosophy seems to owe something to gout - Erasmus and Kant; Western literature counts Coleridge, Carlyle, Browning, Lord Byron, Joseph Conrad, and many others."
Usput, giht se smatrao aristokratskom bolešću :-)). Bolest obilne hrane :-)).
03.10.2009. (16:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bookeraj
@macko u martama - i meni je prvo u ruke došla njegova knjiga Kiss&Tell, a kako sam ovih dana opsjednuta njime, odlučila sam pročitati i sve ostalo njegovo što ima kod nas u knjižnici, no navodno da čovjek do Arhitekture sreće i Kako vam Proust može promijeniti život još uvijek ne može doći jer su neprestano na posudbi (nije kao da imamo gazilijun primjeraka, pa pretpostavljam da ako ima već dvije zainteresirane osobe koje bi voljele pročitati tu knjigu, trećoj neće moći biti udovoljeno). Nije mi bila loša, ali nije me privukla daljnjem čitanju.
Međutim, sad sam pročitala Oglede o ljubavi i krenula na Seks, šoping i roman (tematski i stilski su te knjige vrlo slične, kažu i urednici da predstavljaju nastavak jedna druge) i mogu pratiti njegove misli, mogu shvatiti koncepciju, pa mi se čini da je kod mene jednostavno došlo vrijeme za čitanje de Bottona.
Čim se oslobode primjerci, dakako, pročitat ću i Arhitekturu sreće (nju osobito, jer mi se čini da je po njoj de Botton pokrenuo i nekakvu svoju Školu života - zato mi se ona čini najviše self - help) i Kako vam Proust može promijeniti život. U međuvremenu, dok čekam svoj red na te knjige, čitam Utjehe filozofije i Umijeće putovanja.
04.10.2009. (16:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bookeraj
@Zlice - razumijem fascinaciju, i meni je de Botton ukazao na neke stvari o kojima nisam razmišljala ili o kojima nisam razmišljala na takav način. Utoliko, ako je on površan, moramo priznati da je stoga i vrijeme u kojem živimo plitko i površno. Ipak, mene onda zanima otkud jedan Alain de Botton da nam kaže - Vi živite na takav i takav način i svijet danas izgleda tako i tako; kako je moguće da smo toliko... ne znam... da o tome već nismo i sami razmišljali? Čime smo toliko zauzeti da prepuštamo jednom čovjeku da nam kaže u kakvom mi to svijetu živimo? Stoga ovu tvoju usporedbu o čitanju de Bottona s garderobom kakva se nosi ili ljubavnim vezama kakve su danas držim skroz uspjelom: ako želimo znati kako je danas, čitat ćemo de Bottona. Ako želimo znati kako je bilo prije 150 ili 200 godina, možemo čitati Austenicu ili nekog drugog.
Inače, što dulje razmišljam, ta mi se ideja o esejistu i misliocu čini sve više simpatična u nekom retro - smislu: publicističke knjige mislioca nisu tako popularne koliko beletristika i ne nalaze se dostupne širokom čitateljstvu, tako da je ono što de Botton radi u nekom tržišno - marketinškom smislu pun pogodak.
Giht - tzv. gospodska bolest (dobila sam na fejsu čitavo predavanje oko toga), bolest nekretanja. :)
04.10.2009. (16:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ZlicaOdOpaka
Recimo, iz Utjeha filozofije sam naučila više o filozofiji nego u godinu dana predmeta Osnove filozofije u MIOCu :-)). Ok, MIOC nije poznat po svojim profesorima društvenih predmeta.
Prousta imam na engleskom, na kompu pa ti mogu majlati. Usput, to je prva Bottonova knjiga koju sam pročitala, odnosno kupila. Dao mi je potpuno drugačiji pogled na mog ljubljenog i više puta prečitanog Prousta.
Isto tako sam se mogla pitati, tko je on da mi govori o Proustu, čija sam već tada bila ljubiteljica dvoznamenkastog broja godina. U ovoj knjizi, on govori kako čitati Prousta, kako živjeti Prousta :-)). Da te citiram: Tko je de Botton da nekome tko je možda pročitao Prousta više puta nego on govori kako da ...
Koliko puta nam se dogodi da nam netko, bilo tko, pruži potpuno drugačiji pogled, kut na nešto što nas okružuje. Pada mi na pamet rečenica: Sunce je plavo kao naranča.
U takvim situacijama, draža mi je novootkrivena misao, nego njezin tvorac.
Svojedobno, na jednom djeliću neta, predbacili su mi kako citiram umjesto da dajem vlastite misli. Odogovorila sam da se radi o mojim mislima, koje je netko drugi uobličio daleko bolje, ljepše nego što ja to mogu.
Net je pun citata pisaca i sl o npr. ljubavi koje se onda smatraju Svetim pismom. Već sam negdje to komentirala; nedavno mi je palo na pamet: Što ako su ti pisci to pomislili u određenom trenutku, napisali, a poslije promijenili mišljenje? Što ako je njih baš određena situacija inspirirala, a onda je to postalo "univerzalnom istinom".
Tako da ne obraćam pažnju ne Tko, nego na Što :-)).
Površnost, ah da :-)). Koliko knjiga može strpati pod površne? Vrijede li manje zbog toga? Moja mama ne može oprostiti Vidriću što je sudjelovao u spaljivanju austrougarske zastave temporibus illis, a nikada nije ni slovca napisao o tome, nego je pisao: U travi zuje zlaćane pčele :-)). Površan? Možda. Što ćemo sa Cesarićevim Slapom i Voćkom poslije kiše? Kojih li površnih tema u svijetu prepunom gladi, nasilja, ratova itd :-)).
04.10.2009. (19:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...