Radi se naprosto o tome da smo precijenili našu ekipu. Nije pristranost, svi se i vani slažu da smo na papiru jaki, utoliko što mada nemamo velikih zvijezda, ipak imamo jedinstveni slučaj gdje su sva 12-orica igrača vrlo kvalitetni, minimalno euroligaške ili čak NBA kvalitete - i to nije sporno. Problem nastaje u neravnoteži pozicija. 5 - Kasun, Vujčić, Lončar, Nicević, Prkačin 4 - Banić 3 - Rozić 2 - Stojić 1 - Ukić, Planinić, Popović, Kus Naš paradoks: jesmo imali najviše vrsnih igrača od svih ekipa na prvenstvu, ali u isto vrijeme na čak tri pozicije (dvojka, trojka, četvorka) nije bilo tanje ekipe. Imamo čak petoricu čistih, teških centara. Banić je klasična četvorka, ali po profilu također ''teška'' četvorka, to je momak od 130 kila. Iz čega proizlazi da pola momčadi, šest igrača ne mogu brže potrčati, i bukvalno nisu u stanju odigrati minimum obrane na perimetru. Zato se događalo da nas izbuši svaka ekipa s pokretljivom četvorkom s dobrim šutom izvana. Eliyahu nam je zabio 30. Bourousis nas je uništio tricama. Antić i Gečevski su nam u prvom poluvremenu zabili, koliko, 9 trica, jedva smo se izvukli. Francuzi koji su poznati po mizernom šutu izvana jedino nama su pogodili čak 12 trica, od čega jedno 4 komada brza četvorka Diaw. Visoki šuter Jagla nam je također u jednom momentu spojio 3 trice zaredom, pa se ni od slabašnih Nijemaca nismo mogli odlijepiti. U najvažnijem susretu - četvorka Lorbek 27 koševa, izbušivši nas izvana, plus 2 ključne trice visoke četvorke Slokara. To više nije slučajnost nego obrazac. I napokon, Rusi su pametno počeli s Monyom na četvorki - Monyom koji nije unutarnji igrač, koji je oduvijek igrao trojku ili čak dvojku (čuvao Giričeka redovito, npr.). Blatt je znao da nijedan od šestorice visokih nema šanse pratiti brzog Monyu; to bi mogao jedino Rozić, ali ako nam Rozić igra četvorku, onda nam za ostale tri pozicije ostaje samo pet igrača, i opet ne valja. (Naravno da nam je Monya, inače nikakav napadač, striktno obrambeni specijalist, zabio pet trica i bio najbolji igrač na terenu.) Čime smo spomenuli i naš drugi problem: od vanjskih igrača četvorica su playevi. To je još jedan problem u obrani zato što od tri vanjska igrača, dvojica često moraju čuvati veće i snažnije igrače od sebe, jedan na jedan, jer zonu nismo mogli zbog nepokretljivosti centara. Repeša je kao glavni kriterij postavio igru u obrani s čestim rotacijama - žrtvujući donekle napad (otuda je npr. Kus igrao 25 min. po utakmici, a Kasun 10 ), dok istovremeno obrana nije uopće imala šansu dobro funkcionirati zbog samog profila momčadi.
20.09.2009. (14:18)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dvije glavne pogreške Repeša je napravio prije prvenstva, već pri samom slaganju rostera. 1) Repeša je išao logikom da povede 12 najboljih neovisno o poziciji koju igraju. I to je legitimno, ali očito nije dobro ispalo. Trebao je povesti extra trojku-četvorku (Rudeža, recimo, ili čak Markotu?) umjesto jednog od centara. 2) Slučaj Anderson - ponajbolji stranac koji je igrao kod nas (strijelac par excellance, odličan dodavač, koji je uz to redovito bio i najbolji skakač i asistent Cibone, i kao točka na i: pored svega toga mu je još obrana najjača strana igre). Anderson je bio upravo ono što je nedostajalo reprezentaciji. A) mogao je pokriti točno one tri pozicije na kojima smo najtanji (valjda na svijetu): dvojku, trojku, i čak četvorku - kada je sa suprotne strane netko tipa Monya ili Diaw). B) u ekipi nemamo niti jednoga pravog rasnoga košgetera, koji kad nitko ne može, uzme loptu i zabije - a Anderson je upravo to. S njim nam se sigurno ne bi dogodilo da u četvrfinalu zabijemo tri poena u četvrtini. Uglavnom, Anderson je po svemu sudeći otpao zbog protesta nekih igrača, koji kao nisu htjeli da im on uzme mjesto. A to onda ide na dušu nikome drugom nego Repeši.
20.09.2009. (14:31)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pero, sve se lako s tobom složiti. Daj mi još usput razjasni: zašto do đavola klubovi više nemaju ni sastave ni ništa slično, nego sad svi imaju rostere. Pa kak su uopće Cibona i Jugosplastika bili prvaci Europe bez rostera.?
20.09.2009. (20:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Roster je termin koji se u međuvremenu od zlatnog doba Jugoplastike i Cibone masovno udomaćio. Je li to lijep ili ružan običaj? Nemam pojma. Jednostavno je tako, engleski jezik kolonizira sve pred sobom; usput su Amerikanci, što je je, izmislili košarku, pa im onda malo damo za pravo i da diktiraju terminologiju. Osobno češće kažem ''sastav'' ili ''momčad'', ali ponekad, npr. ovaj put, me jezik sam odvuče - dok jednom pročitam ''sastav'', deset puta pročitam ''roster'', ostane to čovjeku u podsvijesti. Ali nemam se namjeru opravdavati. Ne pridajem, napokon, tome previše pozornosti - nisam od onih kojima je jako bitna prezervacija rodoljubne čistoće jezika.
20.09.2009. (21:42)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
paor
već dugo niti gledam niti čitam o košarci tako da mi je ovo zgodno osvježenje teme...(što, nisi vidio slavnića i ćosića?)
20.09.2009. (09:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
šarli
@paor. uzrujalo me pa mi pamet hlapi. Najviše sam kod Kreše volio onaj filozofski smješak koji bi izvadio kad bi ga najviše faulirali.
20.09.2009. (09:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pero u šaci
Radi se naprosto o tome da smo precijenili našu ekipu.
Nije pristranost, svi se i vani slažu da smo na papiru jaki, utoliko što mada nemamo velikih zvijezda, ipak imamo jedinstveni slučaj gdje su sva 12-orica igrača vrlo kvalitetni, minimalno euroligaške ili čak NBA kvalitete - i to nije sporno. Problem nastaje u neravnoteži pozicija.
5 - Kasun, Vujčić, Lončar, Nicević, Prkačin
4 - Banić
3 - Rozić
2 - Stojić
1 - Ukić, Planinić, Popović, Kus
Naš paradoks: jesmo imali najviše vrsnih igrača od svih ekipa na prvenstvu, ali u isto vrijeme na čak tri pozicije (dvojka, trojka, četvorka) nije bilo tanje ekipe.
Imamo čak petoricu čistih, teških centara. Banić je klasična četvorka, ali po profilu također ''teška'' četvorka, to je momak od 130 kila. Iz čega proizlazi da pola momčadi, šest igrača ne mogu brže potrčati, i bukvalno nisu u stanju odigrati minimum obrane na perimetru. Zato se događalo da nas izbuši svaka ekipa s pokretljivom četvorkom s dobrim šutom izvana. Eliyahu nam je zabio 30. Bourousis nas je uništio tricama. Antić i Gečevski su nam u prvom poluvremenu zabili, koliko, 9 trica, jedva smo se izvukli. Francuzi koji su poznati po mizernom šutu izvana jedino nama su pogodili čak 12 trica, od čega jedno 4 komada brza četvorka Diaw. Visoki šuter Jagla nam je također u jednom momentu spojio 3 trice zaredom, pa se ni od slabašnih Nijemaca nismo mogli odlijepiti. U najvažnijem susretu - četvorka Lorbek 27 koševa, izbušivši nas izvana, plus 2 ključne trice visoke četvorke Slokara. To više nije slučajnost nego obrazac. I napokon, Rusi su pametno počeli s Monyom na četvorki - Monyom koji nije unutarnji igrač, koji je oduvijek igrao trojku ili čak dvojku (čuvao Giričeka redovito, npr.). Blatt je znao da nijedan od šestorice visokih nema šanse pratiti brzog Monyu; to bi mogao jedino Rozić, ali ako nam Rozić igra četvorku, onda nam za ostale tri pozicije ostaje samo pet igrača, i opet ne valja. (Naravno da nam je Monya, inače nikakav napadač, striktno obrambeni specijalist, zabio pet trica i bio najbolji igrač na terenu.)
Čime smo spomenuli i naš drugi problem: od vanjskih igrača četvorica su playevi. To je još jedan problem u obrani zato što od tri vanjska igrača, dvojica često moraju čuvati veće i snažnije igrače od sebe, jedan na jedan, jer zonu nismo mogli zbog nepokretljivosti centara.
Repeša je kao glavni kriterij postavio igru u obrani s čestim rotacijama - žrtvujući donekle napad (otuda je npr. Kus igrao 25 min. po utakmici, a Kasun 10 ), dok istovremeno obrana nije uopće imala šansu dobro funkcionirati zbog samog profila momčadi.
20.09.2009. (14:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pero u šaci
Dvije glavne pogreške Repeša je napravio prije prvenstva, već pri samom slaganju rostera.
1) Repeša je išao logikom da povede 12 najboljih neovisno o poziciji koju igraju. I to je legitimno, ali očito nije dobro ispalo. Trebao je povesti extra trojku-četvorku (Rudeža, recimo, ili čak Markotu?) umjesto jednog od centara.
2) Slučaj Anderson - ponajbolji stranac koji je igrao kod nas (strijelac par excellance, odličan dodavač, koji je uz to redovito bio i najbolji skakač i asistent Cibone, i kao točka na i: pored svega toga mu je još obrana najjača strana igre). Anderson je bio upravo ono što je nedostajalo reprezentaciji. A) mogao je pokriti točno one tri pozicije na kojima smo najtanji (valjda na svijetu): dvojku, trojku, i čak četvorku - kada je sa suprotne strane netko tipa Monya ili Diaw). B) u ekipi nemamo niti jednoga pravog rasnoga košgetera, koji kad nitko ne može, uzme loptu i zabije - a Anderson je upravo to. S njim nam se sigurno ne bi dogodilo da u četvrfinalu zabijemo tri poena u četvrtini. Uglavnom, Anderson je po svemu sudeći otpao zbog protesta nekih igrača, koji kao nisu htjeli da im on uzme mjesto. A to onda ide na dušu nikome drugom nego Repeši.
20.09.2009. (14:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
šarli
Pero, sve se lako s tobom složiti. Daj mi još usput razjasni: zašto do đavola klubovi više nemaju ni sastave ni ništa slično, nego sad svi imaju rostere. Pa kak su uopće Cibona i Jugosplastika bili prvaci Europe bez rostera.?
20.09.2009. (20:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pero u šaci
Roster je termin koji se u međuvremenu od zlatnog doba Jugoplastike i Cibone masovno udomaćio. Je li to lijep ili ružan običaj? Nemam pojma. Jednostavno je tako, engleski jezik kolonizira sve pred sobom; usput su Amerikanci, što je je, izmislili košarku, pa im onda malo damo za pravo i da diktiraju terminologiju. Osobno češće kažem ''sastav'' ili ''momčad'', ali ponekad, npr. ovaj put, me jezik sam odvuče - dok jednom pročitam ''sastav'', deset puta pročitam ''roster'', ostane to čovjeku u podsvijesti. Ali nemam se namjeru opravdavati. Ne pridajem, napokon, tome previše pozornosti - nisam od onih kojima je jako bitna prezervacija rodoljubne čistoće jezika.
20.09.2009. (21:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dida99
ma neema tu ni igrača ni treenera
23.09.2009. (14:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zvone Radikalni
šarli, kapa dolje - po običaju, vrhunski post.
a komplimenti i kolegi pod nickom pero u šaci na "kvalitetnom doprinosu diskusiji".
Što se mene i THE utakmice tiče, ja ću samo reći da ću Popoviću onu pizdariju od tehničke na kraju poluvremena pamtiti cili život!
25.09.2009. (23:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...