Slijedom ovog psalma koji danas čitamo i pjevamo u našim crkvama, te na tragu papinog tumačenja ovog psalma (u zadnjem njegovom dijelu), dolazimo u susret sutrašnjem blagdanu Uzvišenja svetog Križa. Pitanja koja nam se sama od sebe nameću su: 'Čime da se hvalim osim križem našeg Gospodina?' i 'Što da uzvratim Gospodinu za sve što mi je učinio?'
Na ovo drugo pitanje Papa Benedikt odgovara citatom sv. Bazilija Velikog o podizanju čaše spasenja: "Što da dakle uzvratim Gospodinu? Ne žrtve, ne paljenice... nego čitav svoj život. Stoga kaže: Podići ću čašu spasenja, nazivajući čašom trpljenje duhovne borbe, suprotstavljanje grijehu sve do smrti."
A naš biskup Ratko Perić u jednoj svojoj prigodnoj propovijedi primjećuje kako je sv.Pavao u jednom životnom trenutku nadišao tu vrstu hvale: "Najveće obraćenje, koje je Savao doživio u svome životu, jest upravo u prihvaćanju Božje logike o Križu, Božje ljubavi po sablazni Raspeća. Sam je doživljavao križ za križem. Svaki mu je dan bio nošenje gorkoga križa. Sva su mu putovanja bila križna. Sve su mu putne postaje bili pune križeva. Ali kad je Savao, obraćen u Pavla, uvidio da je križ Kristov središte kozmosa, osovina otkupljenja svega ljudskoga roda, onda je udario u druge strune: „A ja, Bože sačuvaj da bih se ičim ponosio osim križem Gospodina našega Isusa Krista po kojem je meni svijet raspet i ja svijetu. Od sada se neću ničim drugim hvaliti osim križem Gospodina našega Isusa Krista“ (Gal 6,14). A onda je prerastao i tu spoznaju i stao ponavljati i Rimljanima i Grcima i Židovima: Sve patnje sadašnjega vremena ne mogu se uopće usporediti s budućom slavom koja će se očitovati u nama!"
Neki dan mi jedan prijatelj reče kako je u knjizi "Pavao" od Josef Holzner-a pronašao lijepo objašnjenje onih poznatih Pavlovih samohvala. Nisam još pročitao, ali mislim kako se odgovor nalazi u ovom citatu iz poslanice Galaćanima:" Od sada se neću ničim drugim hvaliti osim križem Gospodina našega Isusa Krista“ (Gal 6,14).
A svima nama bih poželio uoči ovog blagdana isto ono što i sv.Josemarija poruči: "... nemoj vući križ za sobom. Nosi ga srčanije. Ako ga budeš s ljubavlju nosio, neće više biti bilo koji križ, nego…sveti križ. Ne gubi hrabrost pod križem. Prepuštanje sudbini nije velikodušno. Ljubi križ. Ako ga doista budeš ljubio, onda će tvoj križ biti…križ bez križa"
13.09.2009. (16:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Na kraju svoga vijeka smo umorni i opterećeni. Isus nas tješi i hrabri: „Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni, i ja ću vas okrijepiti. Uzmite jaram moj na se u učite se od mene, jer sam krotka i ponizna srca. Tako ćete naći pokoj svojim dušama, jer jaram je moj sladak, a moje breme lako.“ (Mt 11:28-30) Jaram je križ koji je Isus nosio. Na njemu je nosio Bogu breme naših grijeha, problema, bolesti, suza i smrt. Breme je razapeto na križu zajedno s Isusom. Bog je uzeo Isusa i zajedno s njim breme. Križ je postao sladak i breme lako. Nosimo svako svoj križ putem koji nam je utabao Isus. Taj put vodi u Dolinu blagoslova, podno križa na Golgoti, gdje više ne gospodari smrt. Na tom putu budimo sveti i bez mane, krotka i ponizna srca, jer nas na kraju puta čeka vječni život i Isus.
13.09.2009. (21:13)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Onaj tko se doista odrekne vlastite pravednosti koju sam sebi daje i koju pred drugim brani, te krene putem umiranja sebi shvata da je podnošenje, prihvaćanje i nošenje križa jedini način na koji se može osloboditi svoje zavisti, oholosti i sebičnosti, te kao nanovorođeni duhovno rasti. Njegov život tada postaje žrtva ljevanica. Križeve ne trebamo tražiti. Dosta je uzeti svoj svakodnevni križ i strpljivo ga nositi. U svemu tome najbitnije je biti svjestan da Bog ne daje križ teži nego ga možemo nositi. On je u rukama Božjim sredstvo pomoću kojeg nas oblikuje. Stoga nema mjesta očajavanju ma kako nam se neka situacija činila teška i bezizlazna. Samo je pitanje hoćemo li dopustiti da pomoću tog križa s nas spadne suvišno i Gospodin u nama napravi još više 'prostora' za sebe, a to znači više milosti, više ljubavi. Bogu hvala što 'priča o kršćanstvu' ne prestaje pod križem nego imamo zajamčen susret s Uskrslim Gospodinom. Te što uz to možemo podijeliti tu radost s drugima :)
13.09.2009. (23:45)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
"Neka Ti život moj, o, Bože, bude hvala, neka Ti život moj, o, Bože, bude pjesma koja nema kraja.!" Riječ hvala nositi u srce, riječ hvala izgovarati. Hvala Bogu da je toliko milostiv i da nas ljubi unatoč tome što ponekad osjećamo kako nedovoljno zahvaljujemo, ali Bogu je milo i drago kada čuje jedno iskreno "hvala" sa žarom i dubokom poniznošću, nego dok izgovaramo riječi hvale bez iskrenosti, žara. Stoga, hvala da uvijek u sebi nosimo, i da kad kažemo "hvala Ti Bože" da tako i mislimo. Krist će nam pomoći da osjetimo tu zahvalnost prema Ocu.. samo treba moliti Krista.
14.09.2009. (19:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
"Velik si, Gospodine, i hvale dostojan veoma; velika je tvoja snaga, i mudrosti tvojoj nema mjere. I hvaliti te zeli covjek, sicusan djelic tvoga stvorenja, covjek koji svuda sa sobom nosi svoju smrtnost, koji nosi sa sobom svjedocanstvo svoga grijeha i svjedocanstvo da se oholima protivis. Pa ipak te zeli hvaliti covjek, sicusan djelic tvoga stvorenja. Ti ga potices da trazi radost hvaleci tebe, jer si nas stvorio za sebe, i nemirno je srce nase dok se ne smiri u tebi". (SV. AUGUSTIN, Confessiones, 1, 1, 1. )
15.09.2009. (11:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
duhovna BLOG misao
Slijedom ovog psalma koji danas čitamo i pjevamo u našim crkvama, te na tragu papinog tumačenja ovog psalma (u zadnjem njegovom dijelu), dolazimo u susret sutrašnjem blagdanu Uzvišenja svetog Križa.
Pitanja koja nam se sama od sebe nameću su: 'Čime da se hvalim osim križem našeg Gospodina?' i 'Što da uzvratim Gospodinu za sve što mi je učinio?'
Na ovo drugo pitanje Papa Benedikt odgovara citatom sv. Bazilija Velikog o podizanju čaše spasenja: "Što da dakle uzvratim Gospodinu? Ne žrtve, ne paljenice... nego čitav svoj život. Stoga kaže: Podići ću čašu spasenja, nazivajući čašom trpljenje duhovne borbe, suprotstavljanje grijehu sve do smrti."
A naš biskup Ratko Perić u jednoj svojoj prigodnoj propovijedi primjećuje kako je sv.Pavao u jednom životnom trenutku nadišao tu vrstu hvale:
"Najveće obraćenje, koje je Savao doživio u svome životu, jest upravo u prihvaćanju Božje logike o Križu, Božje ljubavi po sablazni Raspeća. Sam je doživljavao križ za križem. Svaki mu je dan bio nošenje gorkoga križa. Sva su mu putovanja bila križna. Sve su mu putne postaje bili pune križeva. Ali kad je Savao, obraćen u Pavla, uvidio da je križ Kristov središte kozmosa, osovina otkupljenja svega ljudskoga roda, onda je udario u druge strune: „A ja, Bože sačuvaj da bih se ičim ponosio osim križem Gospodina našega Isusa Krista po kojem je meni svijet raspet i ja svijetu. Od sada se neću ničim drugim hvaliti osim križem Gospodina našega Isusa Krista“ (Gal 6,14). A onda je prerastao i tu spoznaju i stao ponavljati i Rimljanima i Grcima i Židovima: Sve patnje sadašnjega vremena ne mogu se uopće usporediti s budućom slavom koja će se očitovati u nama!"
Neki dan mi jedan prijatelj reče kako je u knjizi "Pavao" od Josef Holzner-a pronašao lijepo objašnjenje onih poznatih Pavlovih samohvala. Nisam još pročitao, ali mislim kako se odgovor nalazi u ovom citatu iz poslanice Galaćanima:" Od sada se neću ničim drugim hvaliti osim križem Gospodina našega Isusa Krista“ (Gal 6,14).
A svima nama bih poželio uoči ovog blagdana isto ono što i sv.Josemarija poruči:
"... nemoj vući križ za sobom. Nosi ga srčanije. Ako ga budeš s ljubavlju nosio, neće više biti bilo koji križ, nego…sveti križ. Ne gubi hrabrost pod križem. Prepuštanje sudbini nije velikodušno. Ljubi križ. Ako ga doista budeš ljubio, onda će tvoj križ biti…križ bez križa"
13.09.2009. (16:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
podijelimo radost
Na kraju svoga vijeka smo umorni i opterećeni. Isus nas tješi i hrabri: „Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni, i ja ću vas okrijepiti. Uzmite jaram moj na se u učite se od mene, jer sam krotka i ponizna srca. Tako ćete naći pokoj svojim dušama, jer jaram je moj sladak, a moje breme lako.“ (Mt 11:28-30)
Jaram je križ koji je Isus nosio. Na njemu je nosio Bogu breme naših grijeha, problema, bolesti, suza i smrt. Breme je razapeto na križu zajedno s Isusom. Bog je uzeo Isusa i zajedno s njim breme. Križ je postao sladak i breme lako. Nosimo svako svoj križ putem koji nam je utabao Isus. Taj put vodi u Dolinu blagoslova, podno križa na Golgoti, gdje više ne gospodari smrt. Na tom putu budimo sveti i bez mane, krotka i ponizna srca, jer nas na kraju puta čeka vječni život i Isus.
13.09.2009. (21:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
duhovna BLOG misao
Onaj tko se doista odrekne vlastite pravednosti koju sam sebi daje i koju pred drugim brani, te krene putem umiranja sebi shvata da je podnošenje, prihvaćanje i nošenje križa jedini način na koji se može osloboditi svoje zavisti, oholosti i sebičnosti, te kao nanovorođeni duhovno rasti. Njegov život tada postaje žrtva ljevanica. Križeve ne trebamo tražiti. Dosta je uzeti svoj svakodnevni križ i strpljivo ga nositi. U svemu tome najbitnije je biti svjestan da Bog ne daje križ teži nego ga možemo nositi. On je u rukama Božjim sredstvo pomoću kojeg nas oblikuje. Stoga nema mjesta očajavanju ma kako nam se neka situacija činila teška i bezizlazna. Samo je pitanje hoćemo li dopustiti da pomoću tog križa s nas spadne suvišno i Gospodin u nama napravi još više 'prostora' za sebe, a to znači više milosti, više ljubavi.
Bogu hvala što 'priča o kršćanstvu' ne prestaje pod križem nego imamo zajamčen susret s Uskrslim Gospodinom. Te što uz to možemo podijeliti tu radost s drugima :)
13.09.2009. (23:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
katolicka mladez
"Neka Ti život moj, o, Bože, bude hvala,
neka Ti život moj, o, Bože, bude pjesma koja nema kraja.!"
Riječ hvala nositi u srce, riječ hvala izgovarati. Hvala Bogu da je toliko milostiv i da nas ljubi unatoč tome što ponekad osjećamo kako nedovoljno zahvaljujemo, ali Bogu je milo i drago kada čuje jedno iskreno "hvala" sa žarom i dubokom poniznošću, nego dok izgovaramo riječi hvale bez iskrenosti, žara. Stoga, hvala da uvijek u sebi nosimo, i da kad kažemo "hvala Ti Bože" da tako i mislimo. Krist će nam pomoći da osjetimo tu zahvalnost prema Ocu.. samo treba moliti Krista.
14.09.2009. (19:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
duhovna BLOG misao
"Velik si, Gospodine, i hvale dostojan veoma; velika je tvoja snaga, i mudrosti tvojoj nema mjere. I hvaliti te zeli covjek, sicusan djelic tvoga stvorenja, covjek koji svuda sa sobom nosi svoju smrtnost, koji nosi sa sobom svjedocanstvo svoga grijeha i svjedocanstvo da se oholima protivis. Pa ipak te zeli hvaliti covjek, sicusan djelic tvoga stvorenja. Ti ga potices da trazi radost hvaleci tebe, jer si nas stvorio za sebe, i nemirno je srce nase dok se ne smiri u tebi". (SV. AUGUSTIN, Confessiones, 1, 1, 1. )
15.09.2009. (11:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...