Ooooo, shvaćam i znam da si u pravu. Djeca nekad i djeca danas nisu ista djeca. Ova znaju da SMIJU skoro pa sve i to dobro koriste. A o plaći, što reći? Sramota. Sra-mo-ta.
12.09.2009. (22:10)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Evo jedne mudre izreke od Helen Keller: "Sreću nam ne donosi ono što vidimo i dodirujemo, ni ono što drugi rade za nas, nego ono što mislimo da možemo osjetiti i učiniti, najprije za drugoga a onda za sebe same." Nije li to suština posla kojim se bavite? Stih iz Biblije Poslanica Titu 2:7,8 : "Sam sebe pokaži uzorom dobra vladanja. U nauci pokaži cjelovitost, dostojanstvo, zdravu i besprijekornu riječ, da se posrami svaki protivnik jer ne može o nama što zlo reći." Mo sin je završio srednju školu prije devet godina. Imao je razrednicu koja je predavala matematiku. Sad je umirovljenica. Dan danas ta gospođa me zaustavi kad me vidi da popriča sa mnom. Uvijek šalje pozdrav mom sinu. A što je iznenađujuće, ona zna sve o njemu i bez da joj što govorim. Zaista jedna vrlo draga osoba. Nije li prekrasno da smo svi ostali u ugodom sječanju jedan drugome?
12.09.2009. (22:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sve je to dvosmjerna ulica, sa svim pripadajućim raskrižjima, znakovima, pravilima i semaforima, ali također i sa ponekim slijepim uličicama kod kojih je dobro to što ipak imaju izlaz. Netko se bolje snalazi u takvoj vožnji, netko ne. Isto je i u mojoj, a i u mnogim drugim profesijama koje smo si sami izabrali, kao i vlast koja oblikuje ovu državu da tolerira mizerno stanje koje opisuješ. :-/
12.09.2009. (23:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ovaj citat na kraju članka , dragi kolega , je prekrasan pjesnički opis učiteljskog posla i nekako se ne nađoh u nejmu uopće Zašto? zato jer danas učitelji izgaraju u muci i žaru svoga bića,ponajprije zato ... da sačuvaju čitavu glavu .. i ponos.. i glas.. i zdravlje.... to je istina i za to imam vlastiti dokaz. Jer sam iz škole hitnom odvezena u bolnicu.
13.09.2009. (17:38)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
LIONE, u tom slučaju bi većina učitelja tražila drugi posao . a to znači slijedeće: ne bi bilo dovoljno kvaificiranih za škole a zatim- od silne ponude radnih mjestA . ne bi se mi učitelji mogli lako odlučiti šta bi odabrali.. LIONE LIONE , lakoumniče.
13.09.2009. (17:42)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Svojevremeno (prije trideset i nešto godina) radio sam u jednom gradu u BiH kao honorarni predavač iz predmeta elektrotehničke struke na srednjoj školi. Već onda sam shvatio da je poziv profesora/učitelja vrlo težak (i moja je supruga profesor geografije, već godinu dana u mirovini) i uvijek sam ih branio kada se prigovaralo da malo rade , 22 do 24 sata tjedno, i da imaju duge praznike. Srećom moja mi je struka omogućila da se bavim i drugim poslom (projektiranjem) koji također nije bez stresa, ali barem nije u tolikoj mjeri podcijenjen kao poziv učitelja. Često sam govorio: da mi daju ne znam koliku plaću taj posao cijeli život ne bi mogao raditi. Kroz tih nekoliko godina predavanja primjenjivao sam pravilo: tko zna zna, tko ne zna njemu dva. S izuzetkom pravila o sigurnom radu s električnom strujom. I jedino sam se tako mogao othrvati nezaiteresiranosti većine učenika.
13.09.2009. (20:25)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nije laka. Ni u mojoj struci nije puno bolje, ali ja se još uvijek trudim.
14.09.2009. (17:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tetka anka
Evo ja želim raditi u školi i imam stručnu spremu, ali ni pod razno ne uspijevam "upasti". U čemu je fora? Ja preporučam svim prosvjetarima koji su nezadovoljni, neka idu (preporučam) kod privatnika :)
14.09.2009. (19:33)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mi smo svi jedva docekali skolsku godinu. svi presretni, ucenici i roditelji, nastavnici.....roditeljski sastanak prolazi u smijehu i zafrkanciji, obozavamo se medjusobno s uciteljicama, imamo puno povjerenje...dolazi direktorica, s osmijehom od uha do uha, pozdravlja nas i zeli ugodnu skolsku godinu....itd itd.....nesto u hrvatskoj nije u redu. cini mi se da su krivi ljudi zaposleni u prosvjeti (cast iznimkama poput tebe), oni koji ni tu djecu ni rad s njima ne vole....niti vole svoj posao a mozda niti sebe same.....kad bi svi na svoj posao koji su odabrali prionuli svom snagom, voljom i dolazili s pozitivnim stavom na posao, i raspolozenje i klima bi se promijenili.....
14.09.2009. (20:06)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
... čitelj u svom radu nije miran, jer samo njegovo uzbuđenje nije mir, nego nemir, neko zadovoljstvo. Učiteljevi su ciljevi visoki i stim viši, što je učitelj bolji. ...
Citat dovoljno govori .. od uvijek je tako ! Svaki posao je težak a ako se ne radi s ljubavlju, još je teži !
Mislite da je lako medicinskim sestrama ? Ili vojnim pilotima koji rade za 8. 000, 00 kuna i kojima je glava u torbi a koji nemaju ni nedjelje ni blagdana sa svim dežurstvima koja imaju ? Nemaju sindikata, ne mogu se buniti, trajkati ... Opredjelili se za taj posao, svjesno.
Ne kažem da trebamo biti sretni što je ovako ali nije sve ni crno.
Npr. bila sam pacijent, u bolnici dva mjeseca, skoro mjesec ipo nepokretna, u istom krevetu, istoj sobi, iste sestre ... U tom razdoblju prošlo je pored mene puno pacijenata. Raznih. Da si vidio kako one jadne skaču ... A pacijenti jauču, umiru, povraćaju, kakaju, gladni su, žedni ... Zovu ... Danju, noću ... svih osam sati njihovog radnog dana !
Jest, ima i med. sestara koje ne "čuju" ... Opet kažem, ima nas, raznih.
Kod nas je problem što smo često nezadovoljni svojim osobnim životom a sve nam neki drugi krivi ... Ili smo puno očekivali dobivši samostalnost koja nas nije baš zadovoljila jer, nadali se boljem ... čemu, utopiji ... a život nije utopija, život je okrugla lopta !
Malo lipoga, više ružnoga ... pogotovu ako smo rođeni pesimisti koje ne raduje ni lijepo jutro a kamo li kišni dan.
I te kako znam da ima zločeste djece. Da me ne shvatiš doslovno, "ratujem" s njima skoro svaki dan.
Ali da se može uvesti red u razred, može !
Treba imati svoje dostojanstvo i autoritet izgraditi ! Jer, djecu prilagođavamo sebi, svojim mjerilima a ne ona nas !
Što može dijete naučiti od učitelja ili nastavnika koji mu povlađuje ?
A zbornica služi za dogovor, razgovor pametnih ljudi koji rade na jednom mjestu, školi ! A škola ima veliku zadaću !
Druga stvar je ako oni koji rade u njoj nisu zreli za posao koji rade ! Ili su možda kupili diplome ... a znamo da je počelo urušavanje svega zahvaljujući kupovanju ispita, čak cijelog fakulteta. Na žalost.
Liijepo te pozdravljam.
14.09.2009. (21:01)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jež
ma daj molim te,kog se vraga vi prosvjetari stalno nekaj žalite? Mala plaća ,zločesta djeca ,stare škole ....sto razloga za biti lošim . A ne pričate o dužini praznika ,o fondu sati , o tome da ste za sve praznike sa svojom obitelji ,da se ne napijete znojni vode? Zamisli uvjete u kojima živi i radi jedan seljak? Veliš što seljak?Da,baš on.Ima i na selu ljudi visoko obrazovanih koji rade mukotrpno ima i u tvornicama u željezarama ,na dokovima na brodovima ... Ajde samo nam nemojte cendrati vi gradski gospončeki da vam je teško .
14.09.2009. (21:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zbunjen
Dugo me nije bilo, predugo. Čitam komentare ispod ovog tvog posta i samo mogu reći: Ništa novo. Požališ se na situaciju koja te muči i odmah se nađu zli ljudi koji će odmah popljuvati sav trud, svu muku, sve iskreno... Cijenjena gospodo i gospođe, ako se gospon profesor požalio na svoje uvjete time nije pljuvao ničiju drugu struku niti umanjivao njihove tegobe i probleme. Gosponu profesoru zatrebalo je samo malo podrške i prijateljskih riječi.
Ja se često osjećam poput gospona profesora a još češće zborim kao i ekscentrični gospon M iz tvoje zbornice (nije li možda i on profesor matematike?). Naravno, ako nemamo dovoljno vremena, duha ili intelektualne dubine proniknuti u sadašnja zbivanja, najlakše je svu krivnju svaliti na one koji su posljednji kotačići stroja, u ovom slučaju na nastavnike. Nastavnike ćemo vrlo lako okriviti baš za sve - za neodgojenu djecu, još neodgojenije roditelje (jedno ne ide bez drugoga zar ne), lošeg ravnatelja i još gore ministarstvo, bolesne, huškački nastrojene novinare poput Ivane Kalogjere Brkić, za nemar i lijenost učenika kao i za njihovo problematično ponašanje, ali isto tako i za loše udžbenike i neprimjerene programe, prenatrpane satnice, loše uvjete i opremljenost škole, preveliki broj nastasvnih predmeta...
Ježa zanemari. On je samo jedna nezadovoljna osoba. Mora negdje ispustiti svoje frustracije i to se može razumjeti. Puno me više smetaju te drage osobe poput Mare koje ti daju savjete tipa: život je lijep, svoj posao moraš voljeti i slične pizdarije. Danas sam sa vratiju izbacio dvije takve osobe - nosili su mi Kulu stražara i pokušale me uvjeriti u Božju ljubav. Nisam imao sluha. Ni za Marine riječi nemam sluha. Ljubavi prema poslu imam jer u školi ne bih izdržao tolike godine. Nisu mi ljubav ubili ni roditelji, ni ravnatelj, ni bjesomučni pobornici koji impliciraju kako nešto u hrvatskoj nije u redu - a tko je za to nešto jedino kriv? Pa naravno, nastavnici.
Mare od kuda ti želudac da generalno popljuješ sve hrvatske nastavnike? Kažeš: Nešto ne valja u državi Hrvatskoj. Naravno, pa nastavnici su za to krivi. Oni svi dolaze u škole raditi zato jer mrze djecu. To je najveća svjetska urota. Prosvjetnu struku završavaju samo oni koji mrze djecu. Ostali nemaju pristupa!
Tamo gdje Mare živi sve je više nego idealno. Nastavnici s osmjehom dolaze na posao, roditelji obožavaju nastavnicu (nadam se samo ne i u seksualnom smislu jer će tu nastati veliki problemi), ravnateljica nosi osmjeh od uha do uha. Pitam se jedino gdje je taj Eldorado (možda i ja pobjegnem tamo). I pitam se dalje jesu li ljudi tamo sretni? Kakva je omladina? Sigurno se ne drogiraju, ne režu si vene i jako su uspješni kasnije na fakultetu i u životu.
Neka Mare stavi još malo soli na našu ranu. Samo se nadam kada njena idila završi da pad neće biti glasan. Ovdje se cvili usitno. I to je bolje nego urlikati i naricati na sav glas.
15.09.2009. (00:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sad me je ( nakon teksta i komentara ) skoro sram reći, da spadam u zadovoljne i sretne profesore! Ne " nabijam" ja to tebi na nos: dapače, jako te razumijem je radim u takvom okruženju i još se nisam prezasitila svih nebuloza koje su dio posla..... I----da se još jedamput rodim, bila bih profesor unatoč svemu, što prati ovaj naš rad. Čak i iritantne kamere postavljene svugdje , osim u zahodima.............Bogu fala na tome!
15.09.2009. (08:04)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
U mojoj školi uvijek smo se ponosili prilično dobrim ozračjem. Još uvijek ga imamo, ali vidim na početku da je nešto malo drukčije. Osjeti se. Još jedan slom iluzija u "bit će bolje". Primorac zvan "obećanko" otplovio je, nizašto nije odgovoran, i ostavio je iza sebe samo crnu rupu. Petašima je bilo jako drago što me vide i bilo mi je s njima zabavno, pa su mi uljepšali dan. Samo su im se očice sjajile. Prvaši u kuhinji jedu kao nijedna generacija do sada, smažu sav ručak, ništa ne ostane. Humor je s tim klincima. Ipak, osjeti se da je nešto drukčije. NIkad mi novci nisu bili najvažniji, ali kad društvo trabunja da je u svemu važna samo lova osim u prosvjeti, tada imamo posla s licemjerjem. To je ono što boli. A što da mi kažemo klincima kad nas takvo što pitaju? Molim za savjet one koji ne rade u prosvjeti.
15.09.2009. (08:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
U pubertetsko-tranzicijskom društvu stvari su izgubile svoje mjesto; jedan smo vrijednosni sustav pokopali, sa svim dobrim i lošim stranama, a novi nije stasao. Tako i obrazovanje i odnos prema obrazovanju nemaju svoje čvrsto mjesto i ulogu u društvu, osim ispraznih fraza o "društvu znanja" (o čemu preporučam pročitati knjigu Zablude društva znanja, autor Konrad Paul Liessmann) ; a kako bi i imali, kad okolina u kojoj živimo pokazuje da kojekakvi mafijaši i muljatori izigravaju uglednike i kad je paradigma uspjeha vezana uz stranačke knjižice, rodjačke veze, pa čak i kad zbog toga ljudi pogibaju (poput nesretnika u vlaku Zagreb-Split).
No, ne predajte se profesore; i dan danas čitam i bavim se stvarima za koje su me zainteresirali i motivirali odlični profesori...
15.09.2009. (10:21)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
meni je drago da ipak imamo takvog učitelja...da bi sve trebalo i moralo biti u školstvu bolje, moralo bi ali eto moj sin prvašić je "morao" krenuti u sustav osnovnog obrazovanja pa se nadam da će ga ipak dopasti i poneki dobar učitelj znaš ja sam zaposlena u trgovačkom društvu i nažalost moje kolege izgledaju i ponašaju se baš tako kako opisuješ ljude u zbornici još nam sada smanjuju plaće a ne dobivamo ih iz budžeta nego ih zarađujemo na tržištu eto što se može da je dobro ....moglo bi i bolje pozdrav s otoka
15.09.2009. (10:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ove je godine početak malo tužniji nego inače. Ali valja pomisliti i što o tome misle učenici! Njihove su misli opterećenije nego prije sto godina, jer čuju, vide i misle pomalo svojom glavom, ma koliko mi mislili da nije tako. Tri sam godine predavao predmet "politika i gospodarstvo" u gimnaziji i to kao vanjski suradnik, ali sam primjetio onako ujutro sa strane kako misle i ponašaju se redovni nastavnici ( profesori) . Nihov stres bio mi je dječja igra prema stresu koji sam ja svako jutro imao u velikom poduzeću. I često sam slušao u njihovim razgovorima u zbornici kako je ovaj rekao ovo, onaj ono, kako je ovo nerazumno, ovo drugo teško, a u sebi sam mislio: ma o čemu vi pričate? Ovu djecu morate podučiti onome što najbolje znate i oni će krenuti svojim putem i zaboraviti na vas, a mene u poduzeću čeka tristotinjak radnika kojima ako ne osiguram posao i plaću idu na ulicu zajedno sa nekoliko svojih članova obitelji. Ne želim umanjiti tuđi stres na račun svoga. Možda ipak sve ovisi o našem pristupu problemu.
15.09.2009. (10:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
baš je lip onaj citat na kraju teksta, podsjetio me na neke profesore koji su mi zaista bili svjetlo u životu, i čiji sam žar i ljudskost upamtila kao nešto najpozitivnije u vašoj profesiji. A uhvatila me i tuga, jer nekako kao da smo si digli ruke i od sebe, i od ideala, dani nam prolaze u međusobnom okrivljavanju tipa "Za sve su kriva DANAŠNJA razmažena i neodgojena djeca", ili "Za sve su krivi nemotivirani i gramzivi profesori", ili "Za sve su krivi vlada, HDZ i biciklisti.."
No, činjenica je da moralni integritet svih nas zajedno propada, i da škola odavno nije najsretnije doba u životu...niti djeci, niti roditeljima, niti profesorima...
15.09.2009. (12:06)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ja ne znam koji je klinac ovakvima kao Mare koji sve svode na problem LJUBAVI. i to je uvijek prosvjejti prigovor, kada se nama u školi ne dopada KAKO se djeca ponašaju - najlakše je reči da ih ne volimo. Ja bih takve kao Mare , šta veli zbunjeni, naglavačke izbasila iz , ne znam , škole. ILI im priuštila jedan dan u 7. i 8. razredu.. u jednoj školi. Naravno da smo svi drugačiji. Pa i škola od škole se razlikuje. ALI.. nagomilano je toliko problema u školama. Ljubav je najmani problem. Ja nisam zalutala u taj posao. Voljela sam ga i dan danas se ponosim onime što sam učinila . I sretnem djecu koja su već djedovi i bake , to ja kažem imam za đake djedove i bake .. i koja me s vesljjem pozdrave ...Ali, misli li MARE i co. da nešta drugo osim jubavi.. fali u školama?l
15.09.2009. (12:12)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@zbunjen Po nepostojanju slova s kvačicama (č,ć itd) u komentaru @Mare bjelodano je da je ona onkraj granice Lijepe naše, gdje se o obrazovanju i nastavnicima ne pišu deklaracije, ali ih se cijeni. No ne slažem se da su za to prvenstveno krivi nastavnici i profesori.
Sjećam se priče jedne poznanice koja je sticajem okolnisti otišla sa srednjoškolcem u Ameriku. Nakon šest mjeseci pozvali su je u školu koju je pohađao sin. Protrnula je misleći da je napravio neku nepodopštinu. Kod nas roditelje u školu zovu samo ako su djeca prekardašila u nekulturnom ponašanju. Došla je, ravnatelj je lijepo primio i počeo: "Draga gospođo, eto pozvali smo Vas zbog Vašeg sina." Ona se ukoči. "Znate on je vrlo pametan, vrijedan je, talentiran, ali ima stanovitih problema u praćenju nastave zbog slabog poznavanja jezika. Trebao bi imati dodatne sate iz tog predmeta." "Slažem se", odgovori majka, "ali znate, ja sam tek došla i za sada nisam u mogućnosti plaćanti instrukcije iz engleskog." "Nema problema, gospođo", odgovori ljubazno ravnatelj, "škola će mu omogućiti dodatne satove engleskog besplatno. Znate mi cijenimo zalaganje i sposobnosti svojih učenika!"
Ne znam je li baš sve bilo tako kako je ona ispričala, ali lijepo zvuči, zar ne?
15.09.2009. (15:00)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
MODESTI BLEJZ
jučer mi je frendica umalo proplakala dok smo ispijale kavu, a tek je prvi tjedan škole. zemlja znanja, pih.
12.09.2009. (21:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
..da ti pamet stane
Ooooo, shvaćam i znam da si u pravu. Djeca nekad i djeca danas nisu ista djeca. Ova znaju da SMIJU skoro pa sve i to dobro koriste. A o plaći, što reći? Sramota. Sra-mo-ta.
12.09.2009. (22:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
podijelimo radost
Evo jedne mudre izreke od Helen Keller: "Sreću nam ne donosi ono što vidimo i dodirujemo, ni ono što drugi rade za nas, nego ono što mislimo da možemo osjetiti i učiniti, najprije za drugoga a onda za sebe same."
Nije li to suština posla kojim se bavite?
Stih iz Biblije Poslanica Titu 2:7,8 : "Sam sebe pokaži uzorom dobra vladanja. U nauci pokaži cjelovitost, dostojanstvo, zdravu i besprijekornu riječ, da se posrami svaki protivnik jer ne može o nama što zlo reći."
Mo sin je završio srednju školu prije devet godina. Imao je razrednicu koja je predavala matematiku. Sad je umirovljenica. Dan danas ta gospođa me zaustavi kad me vidi da popriča sa mnom. Uvijek šalje pozdrav mom sinu. A što je iznenađujuće, ona zna sve o njemu i bez da joj što govorim. Zaista jedna vrlo draga osoba. Nije li prekrasno da smo svi ostali u ugodom sječanju jedan drugome?
12.09.2009. (22:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
skaska
čitala prije nego si komentiral, al onak ne znam kaj komentirati osim hm hm. ništ nije slučajno
12.09.2009. (22:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kinky Kolumnistica
Sve je to dvosmjerna ulica, sa svim pripadajućim raskrižjima, znakovima, pravilima i semaforima, ali također i sa ponekim slijepim uličicama kod kojih je dobro to što ipak imaju izlaz. Netko se bolje snalazi u takvoj vožnji, netko ne. Isto je i u mojoj, a i u mnogim drugim profesijama koje smo si sami izabrali, kao i vlast koja oblikuje ovu državu da tolerira mizerno stanje koje opisuješ. :-/
12.09.2009. (23:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
psihoptice
o, kako si u pravu! mogao bih sve potpisati, od riječi do riječi.
13.09.2009. (00:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ON GOLDEN POND
Gadno, doista.
13.09.2009. (01:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lion queen
Tko nije zadovoljan svojim poslom, uvijek se može prekvalificirati i raditi nešto drugo. Izvan škole vlada tržište, koje svima pruža mnoge mogućnosti.
13.09.2009. (15:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
buha
ovaj citat na kraju članka , dragi kolega , je prekrasan pjesnički opis učiteljskog posla i nekako se ne nađoh u nejmu uopće
Zašto?
zato jer danas učitelji izgaraju u muci i žaru svoga bića,ponajprije zato ... da sačuvaju čitavu glavu .. i ponos.. i glas.. i zdravlje....
to je istina i za to imam vlastiti dokaz. Jer sam iz škole hitnom odvezena u bolnicu.
13.09.2009. (17:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
buha
LIONE, u tom slučaju bi većina učitelja tražila drugi posao .
a to znači slijedeće: ne bi bilo dovoljno kvaificiranih za škole a zatim- od silne ponude radnih mjestA . ne bi se mi učitelji mogli lako odlučiti šta bi odabrali.. LIONE LIONE , lakoumniče.
13.09.2009. (17:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
semper_contra
Svojevremeno (prije trideset i nešto godina) radio sam u jednom gradu u BiH kao honorarni predavač iz predmeta elektrotehničke struke na srednjoj školi. Već onda sam shvatio da je poziv profesora/učitelja vrlo težak (i moja je supruga profesor geografije, već godinu dana u mirovini) i uvijek sam ih branio kada se prigovaralo da malo rade , 22 do 24 sata tjedno, i da imaju duge praznike. Srećom moja mi je struka omogućila da se bavim i drugim poslom (projektiranjem) koji također nije bez stresa, ali barem nije u tolikoj mjeri podcijenjen kao poziv učitelja. Često sam govorio: da mi daju ne znam koliku plaću taj posao cijeli život ne bi mogao raditi.
Kroz tih nekoliko godina predavanja primjenjivao sam pravilo: tko zna zna, tko ne zna njemu dva. S izuzetkom pravila o sigurnom radu s električnom strujom. I jedino sam se tako mogao othrvati nezaiteresiranosti većine učenika.
13.09.2009. (20:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
odmak
Nije laka. Ni u mojoj struci nije puno bolje, ali ja se još uvijek trudim.
14.09.2009. (17:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tetka anka
Evo ja želim raditi u školi i imam stručnu spremu, ali ni pod razno ne uspijevam "upasti". U čemu je fora? Ja preporučam svim prosvjetarima koji su nezadovoljni, neka idu (preporučam) kod privatnika :)
14.09.2009. (19:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
fotkam, kuham, putujem...
mi smo svi jedva docekali skolsku godinu. svi presretni, ucenici i roditelji, nastavnici.....roditeljski sastanak prolazi u smijehu i zafrkanciji, obozavamo se medjusobno s uciteljicama, imamo puno povjerenje...dolazi direktorica, s osmijehom od uha do uha, pozdravlja nas i zeli ugodnu skolsku godinu....itd itd.....nesto u hrvatskoj nije u redu. cini mi se da su krivi ljudi zaposleni u prosvjeti (cast iznimkama poput tebe), oni koji ni tu djecu ni rad s njima ne vole....niti vole svoj posao a mozda niti sebe same.....kad bi svi na svoj posao koji su odabrali prionuli svom snagom, voljom i dolazili s pozitivnim stavom na posao, i raspolozenje i klima bi se promijenili.....
14.09.2009. (20:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
promatram, razmišljam
... čitelj u svom radu nije miran, jer samo njegovo uzbuđenje nije mir, nego nemir, neko zadovoljstvo. Učiteljevi su ciljevi visoki i stim viši, što je učitelj bolji. ...
Citat dovoljno govori .. od uvijek je tako !
Svaki posao je težak a ako se ne radi s ljubavlju, još je teži !
Mislite da je lako medicinskim sestrama ?
Ili vojnim pilotima koji rade za 8. 000, 00 kuna i kojima je glava u torbi a koji nemaju ni nedjelje ni blagdana sa svim dežurstvima koja imaju ?
Nemaju sindikata, ne mogu se buniti, trajkati ...
Opredjelili se za taj posao, svjesno.
Ne kažem da trebamo biti sretni što je ovako ali nije sve ni crno.
Npr. bila sam pacijent, u bolnici dva mjeseca, skoro mjesec ipo nepokretna, u istom krevetu, istoj sobi, iste sestre ...
U tom razdoblju prošlo je pored mene puno pacijenata. Raznih.
Da si vidio kako one jadne skaču ...
A pacijenti jauču, umiru, povraćaju, kakaju, gladni su, žedni ...
Zovu ...
Danju, noću ... svih osam sati njihovog radnog dana !
Jest, ima i med. sestara koje ne "čuju" ...
Opet kažem, ima nas, raznih.
Kod nas je problem što smo često nezadovoljni svojim osobnim životom a sve nam neki drugi krivi ...
Ili smo puno očekivali dobivši samostalnost koja nas nije baš zadovoljila jer, nadali se boljem ... čemu, utopiji ... a život nije utopija, život je okrugla lopta !
Malo lipoga, više ružnoga ... pogotovu ako smo rođeni pesimisti koje ne raduje ni lijepo jutro a kamo li kišni dan.
I te kako znam da ima zločeste djece.
Da me ne shvatiš doslovno, "ratujem" s njima skoro svaki dan.
Ali da se može uvesti red u razred, može !
Treba imati svoje dostojanstvo i autoritet izgraditi !
Jer, djecu prilagođavamo sebi, svojim mjerilima a ne ona nas !
Što može dijete naučiti od učitelja ili nastavnika koji mu povlađuje ?
A zbornica služi za dogovor, razgovor pametnih ljudi koji rade na jednom mjestu, školi !
A škola ima veliku zadaću !
Druga stvar je ako oni koji rade u njoj nisu zreli za posao koji rade !
Ili su možda kupili diplome ... a znamo da je počelo urušavanje svega zahvaljujući kupovanju ispita, čak cijelog fakulteta.
Na žalost.
Liijepo te pozdravljam.
14.09.2009. (21:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jež
ma daj molim te,kog se vraga vi prosvjetari stalno nekaj žalite?
Mala plaća ,zločesta djeca ,stare škole ....sto razloga za biti lošim .
A ne pričate o dužini praznika ,o fondu sati , o tome da ste za sve praznike sa svojom obitelji ,da se ne napijete znojni vode?
Zamisli uvjete u kojima živi i radi jedan seljak?
Veliš što seljak?Da,baš on.Ima i na selu ljudi visoko obrazovanih koji rade mukotrpno ima i u tvornicama u željezarama ,na dokovima na brodovima ...
Ajde samo nam nemojte cendrati vi gradski gospončeki da vam je teško .
14.09.2009. (21:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zbunjen
Dugo me nije bilo, predugo. Čitam komentare ispod ovog tvog posta i samo mogu reći: Ništa novo. Požališ se na situaciju koja te muči i odmah se nađu zli ljudi koji će odmah popljuvati sav trud, svu muku, sve iskreno... Cijenjena gospodo i gospođe, ako se gospon profesor požalio na svoje uvjete time nije pljuvao ničiju drugu struku niti umanjivao njihove tegobe i probleme. Gosponu profesoru zatrebalo je samo malo podrške i prijateljskih riječi.
Ja se često osjećam poput gospona profesora a još češće zborim kao i ekscentrični gospon M iz tvoje zbornice (nije li možda i on profesor matematike?). Naravno, ako nemamo dovoljno vremena, duha ili intelektualne dubine proniknuti u sadašnja zbivanja, najlakše je svu krivnju svaliti na one koji su posljednji kotačići stroja, u ovom slučaju na nastavnike. Nastavnike ćemo vrlo lako okriviti baš za sve - za neodgojenu djecu, još neodgojenije roditelje (jedno ne ide bez drugoga zar ne), lošeg ravnatelja i još gore ministarstvo, bolesne, huškački nastrojene novinare poput Ivane Kalogjere Brkić, za nemar i lijenost učenika kao i za njihovo problematično ponašanje, ali isto tako i za loše udžbenike i neprimjerene programe, prenatrpane satnice, loše uvjete i opremljenost škole, preveliki broj nastasvnih predmeta...
Ježa zanemari. On je samo jedna nezadovoljna osoba. Mora negdje ispustiti svoje frustracije i to se može razumjeti. Puno me više smetaju te drage osobe poput Mare koje ti daju savjete tipa: život je lijep, svoj posao moraš voljeti i slične pizdarije. Danas sam sa vratiju izbacio dvije takve osobe - nosili su mi Kulu stražara i pokušale me uvjeriti u Božju ljubav. Nisam imao sluha. Ni za Marine riječi nemam sluha. Ljubavi prema poslu imam jer u školi ne bih izdržao tolike godine. Nisu mi ljubav ubili ni roditelji, ni ravnatelj, ni bjesomučni pobornici koji impliciraju kako nešto u hrvatskoj nije u redu - a tko je za to nešto jedino kriv? Pa naravno, nastavnici.
Mare od kuda ti želudac da generalno popljuješ sve hrvatske nastavnike? Kažeš: Nešto ne valja u državi Hrvatskoj. Naravno, pa nastavnici su za to krivi. Oni svi dolaze u škole raditi zato jer mrze djecu. To je najveća svjetska urota. Prosvjetnu struku završavaju samo oni koji mrze djecu. Ostali nemaju pristupa!
Tamo gdje Mare živi sve je više nego idealno. Nastavnici s osmjehom dolaze na posao, roditelji obožavaju nastavnicu (nadam se samo ne i u seksualnom smislu jer će tu nastati veliki problemi), ravnateljica nosi osmjeh od uha do uha. Pitam se jedino gdje je taj Eldorado (možda i ja pobjegnem tamo). I pitam se dalje jesu li ljudi tamo sretni? Kakva je omladina? Sigurno se ne drogiraju, ne režu si vene i jako su uspješni kasnije na fakultetu i u životu.
Neka Mare stavi još malo soli na našu ranu. Samo se nadam kada njena idila završi da pad neće biti glasan. Ovdje se cvili usitno. I to je bolje nego urlikati i naricati na sav glas.
15.09.2009. (00:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
anabonni
Sad me je ( nakon teksta i komentara ) skoro sram reći, da spadam u zadovoljne i sretne profesore!
Ne " nabijam" ja to tebi na nos: dapače, jako te razumijem je radim u takvom okruženju i još se nisam prezasitila svih nebuloza koje su dio posla.....
I----da se još jedamput rodim, bila bih profesor unatoč svemu, što prati ovaj naš rad.
Čak i iritantne kamere postavljene svugdje , osim u zahodima.............Bogu fala na tome!
15.09.2009. (08:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bernardov riff
U mojoj školi uvijek smo se ponosili prilično dobrim ozračjem. Još uvijek ga imamo, ali vidim na početku da je nešto malo drukčije. Osjeti se. Još jedan slom iluzija u "bit će bolje". Primorac zvan "obećanko" otplovio je, nizašto nije odgovoran, i ostavio je iza sebe samo crnu rupu.
Petašima je bilo jako drago što me vide i bilo mi je s njima zabavno, pa su mi uljepšali dan. Samo su im se očice sjajile. Prvaši u kuhinji jedu kao nijedna generacija do sada, smažu sav ručak, ništa ne ostane. Humor je s tim klincima.
Ipak, osjeti se da je nešto drukčije. NIkad mi novci nisu bili najvažniji, ali kad društvo trabunja da je u svemu važna samo lova osim u prosvjeti, tada imamo posla s licemjerjem. To je ono što boli. A što da mi kažemo klincima kad nas takvo što pitaju? Molim za savjet one koji ne rade u prosvjeti.
15.09.2009. (08:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
svinjce
U pubertetsko-tranzicijskom društvu stvari su izgubile svoje mjesto; jedan smo vrijednosni sustav pokopali, sa svim dobrim i lošim stranama, a novi nije stasao. Tako i obrazovanje i odnos prema obrazovanju nemaju svoje čvrsto mjesto i ulogu u društvu, osim ispraznih fraza o "društvu znanja" (o čemu preporučam pročitati knjigu Zablude društva znanja, autor Konrad Paul Liessmann) ; a kako bi i imali, kad okolina u kojoj živimo pokazuje da kojekakvi mafijaši i muljatori izigravaju uglednike i kad je paradigma uspjeha vezana uz stranačke knjižice, rodjačke veze, pa čak i kad zbog toga ljudi pogibaju (poput nesretnika u vlaku Zagreb-Split).
No, ne predajte se profesore; i dan danas čitam i bavim se stvarima za koje su me zainteresirali i motivirali odlični profesori...
15.09.2009. (10:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
saraja azra
meni je drago da ipak imamo takvog učitelja...da bi sve trebalo i moralo biti u školstvu bolje, moralo bi ali eto moj sin prvašić je "morao" krenuti u sustav osnovnog obrazovanja pa se nadam da će ga ipak dopasti i poneki dobar učitelj znaš ja sam zaposlena u trgovačkom društvu i nažalost moje kolege izgledaju i ponašaju se baš tako kako opisuješ ljude u zbornici još nam sada smanjuju plaće a ne dobivamo ih iz budžeta nego ih zarađujemo na tržištu eto što se može da je dobro ....moglo bi i bolje
pozdrav s otoka
15.09.2009. (10:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dejmon
Ove je godine početak malo tužniji nego inače. Ali valja pomisliti i što o tome misle učenici! Njihove su misli opterećenije nego prije sto godina, jer čuju, vide i misle pomalo svojom glavom, ma koliko mi mislili da nije tako. Tri sam godine predavao predmet "politika i gospodarstvo" u gimnaziji i to kao vanjski suradnik, ali sam primjetio onako ujutro sa strane kako misle i ponašaju se redovni nastavnici ( profesori) . Nihov stres bio mi je dječja igra prema stresu koji sam ja svako jutro imao u velikom poduzeću. I često sam slušao u njihovim razgovorima u zbornici kako je ovaj rekao ovo, onaj ono, kako je ovo nerazumno, ovo drugo teško, a u sebi sam mislio: ma o čemu vi pričate? Ovu djecu morate podučiti onome što najbolje znate i oni će krenuti svojim putem i zaboraviti na vas, a mene u poduzeću čeka tristotinjak radnika kojima ako ne osiguram posao i plaću idu na ulicu zajedno sa nekoliko svojih članova obitelji. Ne želim umanjiti tuđi stres na račun svoga. Možda ipak sve ovisi o našem pristupu problemu.
15.09.2009. (10:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
marchelina
baš je lip onaj citat na kraju teksta, podsjetio me na neke profesore koji su mi zaista bili svjetlo u životu, i čiji sam žar i ljudskost upamtila kao nešto najpozitivnije u vašoj profesiji. A uhvatila me i tuga, jer nekako kao da smo si digli ruke i od sebe, i od ideala, dani nam prolaze u međusobnom okrivljavanju tipa "Za sve su kriva DANAŠNJA razmažena i neodgojena djeca", ili "Za sve su krivi nemotivirani i gramzivi profesori", ili "Za sve su krivi vlada, HDZ i biciklisti.."
No, činjenica je da moralni integritet svih nas zajedno propada, i da škola odavno nije najsretnije doba u životu...niti djeci, niti roditeljima, niti profesorima...
15.09.2009. (12:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
buha
ja ne znam koji je klinac ovakvima kao Mare koji sve svode na problem LJUBAVI. i to je uvijek prosvjejti prigovor, kada se nama u školi ne dopada KAKO se djeca ponašaju - najlakše je reči da ih ne volimo. Ja bih takve kao Mare , šta veli zbunjeni, naglavačke izbasila iz , ne znam , škole. ILI im priuštila jedan dan u 7. i 8. razredu.. u jednoj školi.
Naravno da smo svi drugačiji. Pa i škola od škole se razlikuje. ALI.. nagomilano je toliko problema u školama. Ljubav je najmani problem. Ja nisam zalutala u taj posao. Voljela sam ga i dan danas se ponosim onime što sam učinila . I sretnem djecu koja su već djedovi i bake , to ja kažem imam za đake djedove i bake .. i koja me s vesljjem pozdrave ...Ali, misli li MARE i co. da nešta drugo osim jubavi.. fali u školama?l
15.09.2009. (12:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
semper_contra
@zbunjen
Po nepostojanju slova s kvačicama (č,ć itd) u komentaru @Mare bjelodano je da je ona onkraj granice Lijepe naše, gdje se o obrazovanju i nastavnicima ne pišu deklaracije, ali ih se cijeni. No ne slažem se da su za to prvenstveno krivi nastavnici i profesori.
Sjećam se priče jedne poznanice koja je sticajem okolnisti otišla sa srednjoškolcem u Ameriku. Nakon šest mjeseci pozvali su je u školu koju je pohađao sin. Protrnula je misleći da je napravio neku nepodopštinu. Kod nas roditelje u školu zovu samo ako su djeca prekardašila u nekulturnom ponašanju.
Došla je, ravnatelj je lijepo primio i počeo:
"Draga gospođo, eto pozvali smo Vas zbog Vašeg sina." Ona se ukoči. "Znate on je vrlo pametan, vrijedan je, talentiran, ali ima stanovitih problema u praćenju nastave zbog slabog poznavanja jezika. Trebao bi imati dodatne sate iz tog predmeta."
"Slažem se", odgovori majka, "ali znate, ja sam tek došla i za sada nisam u mogućnosti plaćanti instrukcije iz engleskog."
"Nema problema, gospođo", odgovori ljubazno ravnatelj, "škola će mu omogućiti dodatne satove engleskog besplatno. Znate mi cijenimo zalaganje i sposobnosti svojih učenika!"
Ne znam je li baš sve bilo tako kako je ona ispričala, ali lijepo zvuči, zar ne?
15.09.2009. (15:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...