... To je zaista jedan paradoks, ali taj svijetu nerazumljivi put kojim je išao Krist, ostaje stalan put i Crkve i svakog od nas. ... ... I to je Put u znaku Križa !!! ... To je Put koji iz temelja mijenja dosadašnje vrijednosne ljestvice i ono što je dotada u očima svijeta bilo hvale vrijedno i poželjno, Isus proglašava bezvrjednim, a ono odbačeno i prezreno od svijeta, stavlja na prvo mjesto.
To je naša Magna carta, naša Kršćanska povelja i Program za cijeli naš život koji bi kao što uokvirujemo svoje diplome mogli uokviriti i postaviti na vidno mjesto, ali prvenstveno usaditi duboko u srce. Jako je zahtjevan taj program, ali jedini ispravan !!! ... I ovo sam jednom pribilježila i zapamtila, spremila ... /i u srce pokušala posaditi, sa velikom nadom i vjerom da će se primiti .../ ... i često pročitam, ... pa ću se stoga i izreći ovim rječima – rječima o. Ante Lozuka ... : ... Na zemlji danas živi preko šest milijardi ljudi. Žive utopljeni u brige i nevolje, nesreću i zlo. Zarobljeni u prostore vlastite gluposti, nemoći, sebičnosti, zlih sklonosti, neprestano se međusobno glođu, sukobljavaju, proganjaju, uništavaju. Rijedak je ljudski prostor i trenutak u kojemu među ljudima vlada istinski mir i istinska radost. Usred ovog tamnog prostora jada, nevolje i zla uzdiže se križ Isusa Krista. Na zemlji nema strašnijeg znaka, ali nema ni uzvišenijeg. Na križu je ispisano sve ljudsko zlo i sav ljudski jad, ali su upravo po njemu i u njemu izdignuti iznad zemlje, preobraženi, utopljeni u neslućenoj ljubavi Onoga koji je na križu visio. Za Židove križ je sablazan, za Grke ludost, za izabranike Božje križ je snaga i mudrost Božja. ... Kad razmišljamo o križu, osobito onom križu koji u ovom našem vremenu pritišće nas kršćane, imamo dojam, da se Bog svijetu danas predstavlja jedino u nemoći i patnji. Na svim stranama i u svakom novom trenutku, čini nam se, dobro neprestano uzmiče pred zlom, ljubav pred mržnjom, vjera pred nevjerom ... ... Ali stvarni Bog, Bog koji se objavio u događajima Velikog petka, nikada nije bio toliko živ i tako prisutan kao danas. Tamo gdje se očituje Veliki petak i Uskrs je blizu ... Mi kršćani moramo se naviknuti na činjenicu da Bog kroz vrijeme i kroz ovaj naš svijet putuje svezanih ruku, izbičevan, popljuvan, trnovom krunom okrunjen, ogrtačem sramote ogrnut. Krist je Kralj s trnovom krunom. Trnova kruna jest znak pod kojim se nalazi i njegova Crkva ... Tamo gdje se čini da je sve završeno, Bog započinje svoje djelo. Tamo gdje se čini da su sve snage razorene i sve mogućnosti zatvorene, započinje trijumf nade i ljubavi. ... ... Evo, /nadam se da se te ne srdi dužina moga komentara, .../ ... oprosti, povela me je silna želja izreći se križem, znakom i stvarnošću kojim je obilježen život svakog pozemljara i smrtnika, kojega svi sa osjetnom težinom nosimo, od kojega nitko nije uspio pobjeći niti ga mimoići ..., i kojim prihvatimo li ga, priglimo, ponesemo li ga u radosti, stopimo li se sa svim patnjama podnesenim na tom drvetu života i ponesemo, podnesemo li u ljubavi sve rane koje nošenje križa izaziva /ima li toga što nam je teško ako iz ljubavi i za ljubav podnosimo!/, svi zadobivamo život vječni ... Jer, Ljubav je vječna !!! ... Hvala za ovaj divan post !
BTB !!!
Lijep pozdrav ...
16.09.2009. (18:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Draga Mirjam, hvala ti ovom komentaru. Nije predug jer dopunjuje i razrađuje temu. Volim kad razmjenjujemo mišljenja, iskustva i znanje. Dragocjeni su mi svi komentari koji razrađuju temu posta. Međutim, malo je onih koje takve teme zanimaju. Pozd
17.09.2009. (01:10)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Isus nas stalno upućuje na ljubav, praštanje, milosrđe, a mi često u konkretnim situacijama na žalost, zaboravljamo ono što nas on uči. Zbog toga se potrebno stalno nadahnjivati Svetim Pismom, iščitavati ga, i moliti Oca da ova Riječ u nama zaživi, da nas prožima trajno i da nas vodi u našim postupcima da ne budemo samo slušatelji, nego i vršitelji Riječi Božje. Vjerujem da nas , uz svete Mise i sakramente, po našoj ustrajnosti da učimo, primamo, i po svijesti da smo u procesu promjene, potrebni stalnog obraćenja pomalo ipak preobražava ta Božja Riječ
20.09.2009. (09:46)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gospa moja
Hvala na prekrasnom postu, lijep pozdrav.
13.09.2009. (09:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
BRATE MOJ
pozdra i BB
13.09.2009. (14:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
katolicka mladez
Biti Isusovim učenikom! Tako su jasne sve riječi, a tako ih je teško ponekad izvršiti. Možda nismo dovoljno Kristovi.
14.09.2009. (19:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mirjam
... To je zaista jedan paradoks, ali
taj svijetu nerazumljivi put kojim je išao Krist,
ostaje stalan put i Crkve i svakog od nas. ...
...
I to je Put u znaku Križa !!!
...
To je Put koji
iz temelja mijenja dosadašnje vrijednosne ljestvice
i ono
što je dotada u očima svijeta bilo hvale vrijedno i poželjno,
Isus proglašava bezvrjednim, a ono odbačeno i prezreno od svijeta, stavlja na prvo mjesto.
To je naša Magna carta, naša Kršćanska povelja i Program za cijeli naš život koji bi kao što uokvirujemo svoje diplome mogli uokviriti i postaviti na vidno mjesto, ali prvenstveno usaditi duboko u srce. Jako je zahtjevan taj program, ali jedini ispravan !!!
...
I ovo sam jednom pribilježila i zapamtila,
spremila ... /i u srce pokušala posaditi, sa velikom nadom i vjerom da će se primiti .../
... i često pročitam, ...
pa ću se stoga i izreći ovim rječima –
rječima o. Ante Lozuka ... :
... Na zemlji danas živi preko šest milijardi ljudi. Žive utopljeni u brige i nevolje, nesreću i zlo. Zarobljeni u prostore vlastite gluposti, nemoći, sebičnosti, zlih sklonosti, neprestano se međusobno glođu, sukobljavaju, proganjaju, uništavaju. Rijedak je ljudski prostor i trenutak u kojemu među ljudima vlada istinski mir i istinska radost. Usred ovog tamnog prostora jada, nevolje i zla uzdiže se križ Isusa Krista. Na zemlji nema strašnijeg znaka, ali nema ni uzvišenijeg. Na križu je ispisano sve ljudsko zlo i sav ljudski jad, ali su upravo po njemu i u njemu izdignuti iznad zemlje, preobraženi, utopljeni u neslućenoj ljubavi Onoga koji je na križu visio. Za Židove križ je sablazan, za Grke ludost, za izabranike Božje križ je snaga i mudrost Božja. ... Kad razmišljamo o križu, osobito onom križu koji u ovom našem vremenu pritišće nas kršćane, imamo dojam, da se Bog svijetu danas predstavlja jedino u nemoći i patnji. Na svim stranama i u svakom novom trenutku, čini nam se, dobro neprestano uzmiče pred zlom, ljubav pred mržnjom, vjera pred nevjerom ... ... Ali stvarni Bog, Bog koji se objavio u događajima Velikog petka, nikada nije bio toliko živ i tako prisutan kao danas. Tamo gdje se očituje Veliki petak i Uskrs je blizu ... Mi kršćani moramo se naviknuti na činjenicu da Bog kroz vrijeme i kroz ovaj naš svijet putuje svezanih ruku, izbičevan, popljuvan, trnovom krunom okrunjen, ogrtačem sramote ogrnut. Krist je Kralj s trnovom krunom. Trnova kruna jest znak pod kojim se nalazi i njegova Crkva ... Tamo gdje se čini da je sve završeno, Bog započinje svoje djelo. Tamo gdje se čini da su sve snage razorene i sve mogućnosti zatvorene, započinje trijumf nade i ljubavi. ...
...
Evo, /nadam se da se te ne srdi dužina moga komentara, .../
... oprosti, povela me je silna želja izreći se križem, znakom i stvarnošću kojim je obilježen život svakog pozemljara i smrtnika, kojega svi sa osjetnom težinom nosimo, od kojega nitko nije uspio pobjeći niti ga mimoići ..., i kojim prihvatimo li ga, priglimo, ponesemo li ga u radosti, stopimo li se sa svim patnjama podnesenim na tom drvetu života i ponesemo, podnesemo li u ljubavi sve rane koje nošenje križa izaziva /ima li toga što nam je teško ako iz ljubavi i za ljubav podnosimo!/, svi zadobivamo život vječni ... Jer, Ljubav je vječna !!!
...
Hvala za ovaj divan post !
BTB !!!
Lijep pozdrav ...
16.09.2009. (18:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mvko
Draga Mirjam, hvala ti ovom komentaru. Nije predug jer dopunjuje i razrađuje temu. Volim kad razmjenjujemo mišljenja, iskustva i znanje. Dragocjeni su mi svi komentari koji razrađuju temu posta. Međutim, malo je onih koje takve teme zanimaju. Pozd
17.09.2009. (01:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ema
Isus nas stalno upućuje na ljubav, praštanje, milosrđe, a mi često u konkretnim situacijama na žalost, zaboravljamo ono što nas on uči. Zbog toga se potrebno stalno nadahnjivati Svetim Pismom, iščitavati ga, i moliti Oca da ova Riječ u nama zaživi, da nas prožima trajno i da nas vodi u našim postupcima da ne budemo samo slušatelji, nego i vršitelji Riječi Božje. Vjerujem da nas , uz svete Mise i sakramente, po našoj ustrajnosti da učimo, primamo, i po svijesti da smo u procesu promjene, potrebni stalnog obraćenja pomalo ipak preobražava ta Božja Riječ
20.09.2009. (09:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
rijeke žive vode, potecite, neka Duh se razlije...
Neka nam Gospodin da snagu, da ga slijedimo. Prekrasan post. Pozdrav ti ostavljam i BB
29.09.2009. (07:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...