S obzirom da prenosiš ovaj tekst, krenut ću od pretpostavke da se slažeš s njime.
Cijeli tekst je napisan u krajnje netolerantnom duhu i zasljepljujučim stavom da je katolička vjera jedina ispravna i dobra. A argumenti su citati iz Biblije.
Moram reći da je to sve skupa kao kula od karata, budući da kao što i mi možemo vući argumente iz Biblije, tako i islam može vući argumente iz Kur'ana o tome kako je njihova filozofija ona 'prava'. Ali obje knjige su napisali ljudi, to je činjenica. I cijele filozofije se temelje na knjigama. Dakle sami sebi dajemo pokriće.
Čini mi se da se u dva navrata spominju vjerski ratovi s islamske strane, kao posljedica netolerancije. A zar zaboravljamo da smo i mi, ne tako davno, također vodili vjerske ratove koji su bili vrlo vrlo krvavi, a sve pod krinkom širenja katoličke vjere. Nije lijepo osuđivati na taj način cijelu jednu religiju (tko je bez grijeha nek baci kamen prvi, zar ne?)
Komentar na pitanje onog studenta, da se možda radi o naivnom fundamentalistu koji još nije prošao kroz vatru prosvjetiteljstva je izvan svakih granica, i netko tko se tako nešto pita dok priča o međureligijskoj toleranciji i dijalogu je sve samo ne tolerantan i spreman na dijalog.
Zar je tako teško shvatiti da smo svi isti? Zar je tako teško shvatiti da smo svi dio iste cjeline, ali na različiti način doživljavamo svijet? Zar je toliko neshvatljivo da svi dišemo isti zrak? Zar je teško shvatiti da svi mi istovremeno možemo biti u pravu kao što i svi možemo biti u krivu? Zar je toliko teško razumjeti da svačija istina može biti ispravna istina, bez da ugrožava onog drugog i negira njegovo?
Tužna sam zbog ovog teksta, jer sram me kako se ponašaju istaknuti pripadnici Katoličke crkve i kako prezentiraju našu toleranciju i sposobnost dijaloga.
Mama mi je katoličke vjere, tata mi je musliman i iz osobnog iskustva mogu reći da je za razumijevanje i toleranciju zaista potrebno samo malo dobre volje. Presretna sam zbog toga što sam imala priliku naučiti poštovati i cijeniti različitosti.
Jer na kraju, svi smo mi isti...
14.09.2009. (12:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
vidim da se Katolička Crkva još traži u međureligijskom dijalogu po tom pitanju. Ovaj tekst smatram krajnje kontradiktornim jer počinje sa tezom da je kršćanstvo tolerantno a islam se smatra rigidnijim i time ne tako lako popustljivim. Ovo je ista stvar kao sa hladnim ratom, ako se depotenciramo (razoružamo bojne glave) onda će nas neprijatelj napast (problem je u tome što obje vjere razmišljaju kao dve sile). A sa druge strane je kontradikcija koja preko samog Isusa poziva na toleranciju što je opet teolozima, vjernicima, kršćanima nespojivo sa onim što Isus kaže tko On jest zapravo jer ako kaže da je Sin šta se tu ima diskutirati kad nam se odgovor sam nameče da je kršćanstvo superiornije od ostalih vjera i tako unedogled između težnje da se bude tolerantan ali sa spoznajom da smo superiorniji. Čim gledamo nekoga iz visoka ti nastaje prostor da tu osobu, religihiju, zemlju ili narod smatramo inferiornijima i to nam otvara dopuštenje da iako napravimo neku pogrešku prema "inferiornima" da to i nije neka pogreška jer smo eto mi narod božji. Vidiš kakvo je ovo začarano kolo?
e sad da ti odgovorim na tvoje komentare ispod koje si mi ostavio. Ti polažeš svoju legitimaciju na Bibliji i na onoj frazi gdje Isus daje Petru jurisdikciju da proširi vjeru među narodima i samim time da se on msatra kao Kristov namjesnik na zemlji pa tako i negovi nasljednici.
e sad ja da tebe pitam dali se moraju poslušati svi svjedoci jednog umorstva? mislim da moraju makar bili i lažovi pa da sami ustanovimo ako lažu. Jer smatram da se istina mora sagledati iz svih mogućih kuteva kako bi stvorili dojam što ona zapravo jest.
Kaošto znaš Crkva je odredila 4 evanđelja kao kanonska a ostale pečatirala kao apokrifna, zašto? jer se sa nekim stvarima nije slagala. U evanđelju po Judi mi imamo šokantno svjedočenje gdje je zapravo Juda jedini apostol koji je shvatio Isusovu bit a njegova "izdaja" jest pomoć Isusu da se oslobodi zemaljskih okova, ode do neba i donese nam oprost i spasenje. U tom Judinom evanđelju nema baš lijepih riječi za Petra i ostale koje su prikazani tako što Isusa ne razumiju i što su ljuomorni na Judu. To vrijedi i sa evanđeljem Marije Magdalena i sa Judinim (da ne kažem i o ostalima koje nažalost nisma imao prilike pročitati).
Zato ja tvoju legitimaciju na kojoj se Crkva poziva smatram promašenim i nelegitimnim, zato ti govorim da je vjera krivo zasnovana u samom početku te da je cijeli njezin put i plod pogrešni kao i začetak.
Ja sam za to da čovjek sam odluči što je istina za njega nakon što pročita sva svjedočanstva (teza, antiteza, sinteza.. svako za sebe) no razumijem da se Crkva protivi tome pošto se ovdje udaraju smai temelji na kojima je nastala i radi kojih imaju silne privilegije dok su ostali samo kotačići koji su dobili vjeru ovakvu kakvu jest sa majčinim mlijekom te niti ne znaju da postoje alternative a i da znaju nebi se odrekli sigurnosti koju pruža katolička vjera ovakvom kakva sad jest.
eto a sad shvaćaš zašto su neko tvoji argumenti u mojim očima od samog početka neutemeljeni...
pozdrav ti želim i nadam se da nisam te povrijedio a ako jesam ispričavam se
14.09.2009. (15:51)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Semiramida15: Čini mi se da se u dva navrata spominju vjerski ratovi s islamske strane, kao posljedica netolerancije.
Gdje to piše?
Cijeli tekst je napisan u krajnje netolerantnom duhu i zasljepljujučim stavom da je katolička vjera jedina ispravna i dobra.
- Iznova sam pročitao tekst kako bih pronašao tračak netolerancije i nisam ga pronašao. Bio bih ti zahvalan ukoliko bi izdvojila barem jednu rečenicu u kojoj se očituje ta navodna netolerancija, te navela jedan dokaz koji potvrđuje zasljepljenost. Po tvojoj logici su onda i ostali kršćani, te sljedbenici islama, židovstva i budizma sljepci , a ne samo katolici, jer svi za sebe tvrde kako su vjerodostojni tumači istine. A ako pak ideš logikom da netko mora griješiti (a to se kosi s tvojim shvaćanjem da samo "na različiti način doživljavamo svijet", kao što sama kažeš), jer je očito da netko ne govori istinu, onda time potvrđuješ da netko ipak mora govoriti istinu. Dakle, ili si netolerantna prema Katoličkoj Crkvi jer je izdvajaš u odnosu na ostale, ili se nisi spremna suočiti s vjerskim istinama kako ih tumači i predočuje KC. No, u biti mislim kako pravo pitanje koje izbija na površinu, a koje je ujedno i problem za određene ljude (posebno one koji još uvijek nisu otkrili svoj identitet) , jeste: tko je za njih Isus Krist? Te, kako se prema njemu odrediti? Istinski problem za njih nije Crkva, nego njihovo neodređenje. A što ako je istina ono što on za sebe kaže? Isplati li se samo zbog ponosa i navodne krize identiteta to pitanje potisnuti u podsvjest? No, ne zamjeram ti jer si po svemu sudeći 'predisponirana' da tako razmišljaš i pobrišeš sve one tragove koji pozivaju na određenje. Samo ne pripisuj drugom svoj problem. Ako netko zna tko je to ne mora nužno biti tvoj problem. Budi iskrena prema sebi i prema drugom. Pronađi odgovore na temeljna egzistencijalna pitanja o smislu postojanja, ali nemoj drugom osporavati njegova uvjerenja. Možeš misliti kako je KC netolerantna (ili autor ovog teksta, kardinal Schonborn), no pored obrazloženja po čemu, dobro bi bilo da sebi (ne moraš meni) odgovoriš na ta pitanja. A to nećeš moći sve dok ne otvoriš vrata mogućnostima koje su izvan tvoje obiteljske predisponiranosti. Mama mi je katoličke vjere, tata mi je musliman i iz osobnog iskustva mogu reći da je za razumijevanje i toleranciju zaista potrebno samo malo dobre volje. Presretna sam zbog toga što sam imala priliku naučiti poštovati i cijeniti različitosti. - To može biti bogatstvo uz taj uvjet 'dobre volje', ... ali i iskrenosti.
p.s. Tvoje razumijevanje kardinalovog primjera koji govori o iranskom studentu je izvan svakog komentara. Moguće je da se desilo 'krivo srastanje'. Pročitaj pomenuti primjer još jednom:
Možda će nam ovdje malko pomoći pitanje jednog iranskog studenta nakon mojeg predavanja u Teheranu, a ono glasi: "Mogu li biti dvije apsolutne religije? Je li ih Bog htio ili ih je pak pripustio?" S ovim pitanjem dodirujemo samo središte naše aktualne teme. Je li to pitanje naivnog fundamentalista koji još nije prošao kroz vatru prosvjetiteljstva? Ili je, pak, to pitanje na koje baš prosvjetiteljstvo, koje relativizira svako polaganje prava na istinu, još nije uspjelo dati zadovoljavajući odgovor? Koji sam odgovor mogao dati onom studentu u Teheranu? Zbog kratkoće raspoloživog vremena odgovor nije mogao biti neki traktat o Božjem stvarateljskom i spasiteljskom naumu, niti pak skica neke "teologije religija" koja bi pokušala protumačiti mnogolikost fenomena religija. Zato sam izabrao put svjedočenja. Pokušao sam onom studentu i svim slušateljima jednostavno kazati zašto volimo Isusa, [B]zašto je on za nas doista "Put i Istina i Život" [/B](Iv 14,6), i zašto nas "ljubav Kristova obuzima" (2 Kor 5,14
14.09.2009. (21:42)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@neverin: vidim da se Katolička Crkva još traži u međureligijskom dijalogu po tom pitanju. - Zar ne znaš da je KC pokretač dijaloga među religijama? Budući studiraš u Italiji, mogao bi znati da se veliki međureligijski susreti događaju u Asizu.
Ovaj tekst smatram krajnje kontradiktornim jer počinje sa tezom da je kršćanstvo tolerantno a islam se smatra rigidnijim i time ne tako lako popustljivim. - " Upravo u Iranu postavlja se pitanje mogućnosti autentičnog "dijaloga kultura" na osobito akutan način. Stoga sam i ja ovu problematiku zaoštreno formulirao i sebi dopuštam ovdje citirati samoga sebe: "Dopustite mi da sasvim otvoreno počnem s najtežom točkom", rekoh mojim slušateljima u Teheranu: "Naše obje religije, kršćanstvo i islam, shvaćaju same sebe univerzalnim i misionarskim religijama, nisu samo za jedan narod ijednu određenu zemlju, nego za sve ljude svih naroda. Od njihovih osnivača, točnije rečeno od Objave, koja im je povjerena, imaju nalog da svim ljudima donesu svjetlo te Božje Objave, kao poruku i put spasenja i života. Stoga su naše religije od prvog trenutka bile misionarske i takve su doista do danas ostale." (Kardinal Schonborn)
Ovo je ista stvar kao sa hladnim ratom, ako se depotenciramo (razoružamo bojne glave) onda će nas neprijatelj napast (problem je u tome što obje vjere razmišljaju kao dve sile). - Hoćeš reći da ove religije naučavaju nešto što je zlo u sebi?
A sa druge strane je kontradikcija koja preko samog Isusa poziva na toleranciju što je opet teolozima, vjernicima, kršćanima nespojivo sa onim što Isus kaže tko On jest zapravo jer ako kaže da je Sin šta se tu ima diskutirati kad nam se odgovor sam nameče da je kršćanstvo superiornije od ostalih vjera i tako unedogled između težnje da se bude tolerantan ali sa spoznajom da smo superiorniji. Čim gledamo nekoga iz visoka ti nastaje prostor da tu osobu, religihiju, zemlju ili narod smatramo inferiornijima i to nam otvara dopuštenje da iako napravimo neku pogrešku prema "inferiornima" da to i nije neka pogreška jer smo eto mi narod božji. Vidiš kakvo je ovo začarano kolo? - Ti kaza. No u našem katekizmu stoji sljedeće: 39 Priznavajuci ljudskom razumu sposobnost da upozna Boga, Crkva izrazava uvjerenje, da je moguce svim ljudima i sa svima ljudima govoriti o Bogu. To je uvjerenje podlogom za njezin dijalog s drugim religijama, s filozofijom i znanostima, ali takodjer s nevjernicima i ateistima. 856m Misijska djelatnost ukljucuje obazriv dijalog s onima koji jos ne prihvacaju evandjelje. Iz tog dijaloga mogu za se izvuci korist i oni koji vjeruju, uceci bolje upoznati ono "sto se vec istine i milosti nalazilo, kao skrita prisutnost Bozja, medju poganima". Ako radosnu vijest navjescuju onima koji je ne znaju, to je zato da se utvrdi, popuni i izdigne istina i dobro sto ih je Bog razasuo medju ljudima i narodima, i da se ociste od zablude i zla, "Bogu na slavu, djavlu na sramotu, a covjeku na blazenstvo".
Kaošto znaš Crkva je odredila 4 evanđelja kao kanonska a ostale pečatirala kao apokrifna, zašto? jer se sa nekim stvarima nije slagala. U evanđelju po Judi mi imamo šokantno svjedočenje gdje je zapravo Juda jedini apostol koji je shvatio Isusovu bit a njegova "izdaja" jest pomoć Isusu »Judino evanđelje« fiktivna je priča o Judi Iškariotskome, koju su sastavili pripadnici ranokršćanske sljedbe, po Kainu nazvani Kainiti. Oni su pripadali gnosticima koji su štovali Kaina, bratoubojicu, i Judu bogoubojicu. Oni kršćani koji su takve spise rado čitali skrivali su ih od crkvenog autoriteta, odatle i njihov naziv »apokrifi« (od grč. apokriptein: skrivati). Kršćanski su se pisci II. i III. st. snažno odupirali gnostičkom svjetonazoru i upozoravali na njegovu opasnost. Taj svjetonazor ugrožavao je i nauk o Kristu: prema gnosticima Božja se Riječ utjelovila u »prividnom« a ne u istinskom fizičkom tijelu. Sva su pak četiri evanđelja nastala u prvome stoljeću,dok je Judino i još neka druga nastala u drugom i kasnijim stoljećima. Svi su starozavjetni apokrifi poznati i obrađeni, a i većina novozavjetnih tako da glede toga nema nikakvih tajni. Postoji razlika između gnostičkih spisa i običnih apokrifnih koji iako ne sadrže gnozu nisu uvršteni u kanonske spise (npr. jakovljevo evanđelje).Prvi Judino evanđelje spominje još Irenej Lijonski u svom djelu "Protiv hereza". Treba znati da ono samo sebe ne naziva judino evanđelje, nego je tako naslovljeno zbog svog sadržaja. "Juda je pohlepan: novac je važniji od zajedništva s Isusom, važniji od Boga i Njegove ljubavi. A tako postaje i lažac koji igra dvostruku igru i prekida s istinom. Juda nema opravdanja. On Isusa procjenjuje prema kategorijama moći i uspjeha.Za njega su stvarnost samo moć i uspjeh, ljubav nije važna. Juda živi u laži i tako gubi osjećaj za najveću istinu, za Boga. Na taj način on postaje tvrd i nesposoban za obraćenje, za povratak s pouzdanjem rasipnoga sina, i odbacuje uništeni život"- Papa Benedikt XVI
14.09.2009. (23:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Priznajem da sam tekst pročitala na brzinu, i neke stvari sam očito krivo pohvatala, jer mogu se shvatiti na dva načina (npr. ovo o naivniom fundamentalistu se može odnositi i na studenta, a i za ratove koji se spominju), pa moje isprike zbog toga :).
Ali i dalje, sada kada sam opet pročitala tekst, imam osjećaj kao da govori: Da tolerancija je itekako potrebna, ali katolička vjera je zbog tih i tih razloga najbolja. I dalje mislim da ispada kao da je katolička vjera jedina ispravna. Možda grješim, ali zato i pišem komentare da bi kroz raspravu mogla shvatiti koji je točan smisao i kontekst.
Stvar je u tome što se svi pozivaju na Bibliju kao referencu za svoja razmišljanja i na taj način imamo nešto za što se možemo držati. Ali činjenica je da su Bibliju napisali ljudi, a ne Bog. Dakle sami sebi dajemo pokriće.
Na koji način je očito da netko ne govori istinu? Misilm da svi istovremeno možemo biti u pravu, isto kao što je vrlo lako moguće da smo i svi skupa u krivu (mislim na religije). Možda se to kosi sa aristotelovskom logikom, ali zašto ne bi moglo biti tako?
Zašto izdvajam Katoličku Crkvu? Pa ovdje je tekst koji daje argumente za katoličku vjeru i jedincatost Isusa Krista. Da je slučajno napisan tekst koji iste argumente daje za neke druge religije (a referira se na svete knjige tih religija), napisala bi da to također nije u redu. Jer svaka religija može napisati zašto je ona ispravna i svaka može argumente vući iz svojih svetih knjiga (koje su napisali ljudi).
Ja sa svojim identitetom nemam problema, isto kao niti sa Isusom Kristom. Sve je to jako lijepo posloženo. Svoju obiteljsku 'predisponiranost' shvaćam kao prednost, a ne manu. I odvajam Boga od Crkve, jer mislim da način na koji to sve skupa funkcionira nije baš najbolji.
15.09.2009. (12:34)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pravednost koju mi dajemo sami sebi je lažna, farizejska. Ona ide pod ruku s mentalitetom ovog svijeta koji nastoji pronaći samospasenje, samospoznaju, koji temelj s kojeg crpi životni eliksir traži u sebi, a ne u Bogu. Međutim, kršćanin je taj koji kaže: što je to što imam, a da to nisam primio? Čime da se hvalim, osim križem Gospodinovim? Ne biti svjestan činjenice da naša pravednost dolazi od opravdanja po Isusu, stavlja nas u položaj onih koji se neprestano pokušavaju dokazati i opravdati. Bližnji nam postaje takmac na tom putu samoopravdanja, što više vrlo često i neprijatelj. Dovoljno je da netko drugačije misli ili da stvari promatra iz drugog kuta, pa da bude meta naših napada. Prisutnost tog mentaliteta svijeta je siguran znak da još uvijek nismo zakoračili stazom Novog Zakona, nego da smo još uvijek na starom. :)))
15.09.2009. (23:30)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Semiramida
S obzirom da prenosiš ovaj tekst, krenut ću od pretpostavke da se slažeš s njime.
Cijeli tekst je napisan u krajnje netolerantnom duhu i zasljepljujučim stavom da je katolička vjera jedina ispravna i dobra. A argumenti su citati iz Biblije.
Moram reći da je to sve skupa kao kula od karata, budući da kao što i mi možemo vući argumente iz Biblije, tako i islam može vući argumente iz Kur'ana o tome kako je njihova filozofija ona 'prava'. Ali obje knjige su napisali ljudi, to je činjenica. I cijele filozofije se temelje na knjigama. Dakle sami sebi dajemo pokriće.
Čini mi se da se u dva navrata spominju vjerski ratovi s islamske strane, kao posljedica netolerancije. A zar zaboravljamo da smo i mi, ne tako davno, također vodili vjerske ratove koji su bili vrlo vrlo krvavi, a sve pod krinkom širenja katoličke vjere. Nije lijepo osuđivati na taj način cijelu jednu religiju (tko je bez grijeha nek baci kamen prvi, zar ne?)
Komentar na pitanje onog studenta, da se možda radi o naivnom fundamentalistu koji još nije prošao kroz vatru prosvjetiteljstva je izvan svakih granica, i netko tko se tako nešto pita dok priča o međureligijskoj toleranciji i dijalogu je sve samo ne tolerantan i spreman na dijalog.
Zar je tako teško shvatiti da smo svi isti? Zar je tako teško shvatiti da smo svi dio iste cjeline, ali na različiti način doživljavamo svijet? Zar je toliko neshvatljivo da svi dišemo isti zrak? Zar je teško shvatiti da svi mi istovremeno možemo biti u pravu kao što i svi možemo biti u krivu? Zar je toliko teško razumjeti da svačija istina može biti ispravna istina, bez da ugrožava onog drugog i negira njegovo?
Tužna sam zbog ovog teksta, jer sram me kako se ponašaju istaknuti pripadnici Katoličke crkve i kako prezentiraju našu toleranciju i sposobnost dijaloga.
Mama mi je katoličke vjere, tata mi je musliman i iz osobnog iskustva mogu reći da je za razumijevanje i toleranciju zaista potrebno samo malo dobre volje. Presretna sam zbog toga što sam imala priliku naučiti poštovati i cijeniti različitosti.
Jer na kraju, svi smo mi isti...
14.09.2009. (12:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Neverin
vidim da se Katolička Crkva još traži u međureligijskom dijalogu po tom pitanju. Ovaj tekst smatram krajnje kontradiktornim jer počinje sa tezom da je kršćanstvo tolerantno a islam se smatra rigidnijim i time ne tako lako popustljivim. Ovo je ista stvar kao sa hladnim ratom, ako se depotenciramo (razoružamo bojne glave) onda će nas neprijatelj napast (problem je u tome što obje vjere razmišljaju kao dve sile). A sa druge strane je kontradikcija koja preko samog Isusa poziva na toleranciju što je opet teolozima, vjernicima, kršćanima nespojivo sa onim što Isus kaže tko On jest zapravo jer ako kaže da je Sin šta se tu ima diskutirati kad nam se odgovor sam nameče da je kršćanstvo superiornije od ostalih vjera i tako unedogled između težnje da se bude tolerantan ali sa spoznajom da smo superiorniji. Čim gledamo nekoga iz visoka ti nastaje prostor da tu osobu, religihiju, zemlju ili narod smatramo inferiornijima i to nam otvara dopuštenje da iako napravimo neku pogrešku prema "inferiornima" da to i nije neka pogreška jer smo eto mi narod božji. Vidiš kakvo je ovo začarano kolo?
e sad da ti odgovorim na tvoje komentare ispod koje si mi ostavio. Ti polažeš svoju legitimaciju na Bibliji i na onoj frazi gdje Isus daje Petru jurisdikciju da proširi vjeru među narodima i samim time da se on msatra kao Kristov namjesnik na zemlji pa tako i negovi nasljednici.
e sad ja da tebe pitam dali se moraju poslušati svi svjedoci jednog umorstva? mislim da moraju makar bili i lažovi pa da sami ustanovimo ako lažu. Jer smatram da se istina mora sagledati iz svih mogućih kuteva kako bi stvorili dojam što ona zapravo jest.
Kaošto znaš Crkva je odredila 4 evanđelja kao kanonska a ostale pečatirala kao apokrifna, zašto? jer se sa nekim stvarima nije slagala. U evanđelju po Judi mi imamo šokantno svjedočenje gdje je zapravo Juda jedini apostol koji je shvatio Isusovu bit a njegova "izdaja" jest pomoć Isusu da se oslobodi zemaljskih okova, ode do neba i donese nam oprost i spasenje. U tom Judinom evanđelju nema baš lijepih riječi za Petra i ostale koje su prikazani tako što Isusa ne razumiju i što su ljuomorni na Judu. To vrijedi i sa evanđeljem Marije Magdalena i sa Judinim (da ne kažem i o ostalima koje nažalost nisma imao prilike pročitati).
Zato ja tvoju legitimaciju na kojoj se Crkva poziva smatram promašenim i nelegitimnim, zato ti govorim da je vjera krivo zasnovana u samom početku te da je cijeli njezin put i plod pogrešni kao i začetak.
Ja sam za to da čovjek sam odluči što je istina za njega nakon što pročita sva svjedočanstva (teza, antiteza, sinteza.. svako za sebe) no razumijem da se Crkva protivi tome pošto se ovdje udaraju smai temelji na kojima je nastala i radi kojih imaju silne privilegije dok su ostali samo kotačići koji su dobili vjeru ovakvu kakvu jest sa majčinim mlijekom te niti ne znaju da postoje alternative a i da znaju nebi se odrekli sigurnosti koju pruža katolička vjera ovakvom kakva sad jest.
eto a sad shvaćaš zašto su neko tvoji argumenti u mojim očima od samog početka neutemeljeni...
pozdrav ti želim i nadam se da nisam te povrijedio a ako jesam ispričavam se
14.09.2009. (15:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
duhovna BLOG misao
@Semiramida15:
Čini mi se da se u dva navrata spominju vjerski ratovi s islamske strane, kao posljedica netolerancije.
Gdje to piše?
Cijeli tekst je napisan u krajnje netolerantnom duhu i zasljepljujučim stavom da je katolička vjera jedina ispravna i dobra.
- Iznova sam pročitao tekst kako bih pronašao tračak netolerancije i nisam ga pronašao. Bio bih ti zahvalan ukoliko bi izdvojila barem jednu rečenicu u kojoj se očituje ta navodna netolerancija, te navela jedan dokaz koji potvrđuje zasljepljenost.
Po tvojoj logici su onda i ostali kršćani, te sljedbenici islama, židovstva i budizma sljepci , a ne samo katolici, jer svi za sebe tvrde kako su vjerodostojni tumači istine. A ako pak ideš logikom da netko mora griješiti (a to se kosi s tvojim shvaćanjem da samo "na različiti način doživljavamo svijet", kao što sama kažeš), jer je očito da netko ne govori istinu, onda time potvrđuješ da netko ipak mora govoriti istinu. Dakle, ili si netolerantna prema Katoličkoj Crkvi jer je izdvajaš u odnosu na ostale, ili se nisi spremna suočiti s vjerskim istinama kako ih tumači i predočuje KC.
No, u biti mislim kako pravo pitanje koje izbija na površinu, a koje je ujedno i problem za određene ljude (posebno one koji još uvijek nisu otkrili svoj identitet) , jeste: tko je za njih Isus Krist? Te, kako se prema njemu odrediti? Istinski problem za njih nije Crkva, nego njihovo neodređenje. A što ako je istina ono što on za sebe kaže? Isplati li se samo zbog ponosa i navodne krize identiteta to pitanje potisnuti u podsvjest?
No, ne zamjeram ti jer si po svemu sudeći 'predisponirana' da tako razmišljaš i pobrišeš sve one tragove koji pozivaju na određenje. Samo ne pripisuj drugom svoj problem. Ako netko zna tko je to ne mora nužno biti tvoj problem. Budi iskrena prema sebi i prema drugom. Pronađi odgovore na temeljna egzistencijalna pitanja o smislu postojanja, ali nemoj drugom osporavati njegova uvjerenja. Možeš misliti kako je KC netolerantna (ili autor ovog teksta, kardinal Schonborn), no pored obrazloženja po čemu, dobro bi bilo da sebi (ne moraš meni) odgovoriš na ta pitanja. A to nećeš moći sve dok ne otvoriš vrata mogućnostima koje su izvan tvoje obiteljske predisponiranosti.
Mama mi je katoličke vjere, tata mi je musliman i iz osobnog iskustva mogu reći da je za razumijevanje i toleranciju zaista potrebno samo malo dobre volje. Presretna sam zbog toga što sam imala priliku naučiti poštovati i cijeniti različitosti.
- To može biti bogatstvo uz taj uvjet 'dobre volje', ... ali i iskrenosti.
p.s. Tvoje razumijevanje kardinalovog primjera koji govori o iranskom studentu je izvan svakog komentara. Moguće je da se desilo 'krivo srastanje'. Pročitaj pomenuti primjer još jednom:
Možda će nam ovdje malko pomoći pitanje jednog iranskog studenta nakon mojeg predavanja u Teheranu, a ono glasi: "Mogu li biti dvije apsolutne religije? Je li ih Bog htio ili ih je pak pripustio?" S ovim pitanjem dodirujemo samo središte naše aktualne teme. Je li to pitanje naivnog fundamentalista koji još nije prošao kroz vatru prosvjetiteljstva? Ili je, pak, to pitanje na koje baš prosvjetiteljstvo, koje relativizira svako polaganje prava na istinu, još nije uspjelo dati zadovoljavajući odgovor?
Koji sam odgovor mogao dati onom studentu u Teheranu? Zbog kratkoće raspoloživog vremena odgovor nije mogao biti neki traktat o Božjem stvarateljskom i spasiteljskom naumu, niti pak skica neke "teologije religija" koja bi pokušala protumačiti mnogolikost fenomena religija. Zato sam izabrao put svjedočenja. Pokušao sam onom studentu i svim slušateljima jednostavno kazati zašto volimo Isusa, [B]zašto je on za nas doista "Put i Istina i Život" [/B](Iv 14,6), i zašto nas "ljubav Kristova obuzima" (2 Kor 5,14
14.09.2009. (21:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
duhovna BLOG misao
@neverin: vidim da se Katolička Crkva još traži u međureligijskom dijalogu po tom pitanju.
- Zar ne znaš da je KC pokretač dijaloga među religijama? Budući studiraš u Italiji, mogao bi znati da se veliki međureligijski susreti događaju u Asizu.
Ovaj tekst smatram krajnje kontradiktornim jer počinje sa tezom da je kršćanstvo tolerantno a islam se smatra rigidnijim i time ne tako lako popustljivim.
- " Upravo u Iranu postavlja se pitanje mogućnosti autentičnog "dijaloga kultura" na osobito akutan način. Stoga sam i ja ovu problematiku zaoštreno formulirao i sebi dopuštam ovdje citirati samoga sebe:
"Dopustite mi da sasvim otvoreno počnem s najtežom točkom", rekoh mojim slušateljima u Teheranu: "Naše obje religije, kršćanstvo i islam, shvaćaju same sebe univerzalnim i misionarskim religijama, nisu samo za jedan narod ijednu određenu zemlju, nego za sve ljude svih naroda. Od njihovih osnivača, točnije rečeno od Objave, koja im je povjerena, imaju nalog da svim ljudima donesu svjetlo te Božje Objave, kao poruku i put spasenja i života. Stoga su naše religije od prvog trenutka bile misionarske i takve su doista do danas ostale." (Kardinal Schonborn)
Ovo je ista stvar kao sa hladnim ratom, ako se depotenciramo (razoružamo bojne glave) onda će nas neprijatelj napast (problem je u tome što obje vjere razmišljaju kao dve sile).
- Hoćeš reći da ove religije naučavaju nešto što je zlo u sebi?
A sa druge strane je kontradikcija koja preko samog Isusa poziva na toleranciju što je opet teolozima, vjernicima, kršćanima nespojivo sa onim što Isus kaže tko On jest zapravo jer ako kaže da je Sin šta se tu ima diskutirati kad nam se odgovor sam nameče da je kršćanstvo superiornije od ostalih vjera i tako unedogled između težnje da se bude tolerantan ali sa spoznajom da smo superiorniji. Čim gledamo nekoga iz visoka ti nastaje prostor da tu osobu, religihiju, zemlju ili narod smatramo inferiornijima i to nam otvara dopuštenje da iako napravimo neku pogrešku prema "inferiornima" da to i nije neka pogreška jer smo eto mi narod božji. Vidiš kakvo je ovo začarano kolo?
- Ti kaza. No u našem katekizmu stoji sljedeće:
39 Priznavajuci ljudskom razumu sposobnost da upozna Boga, Crkva izrazava uvjerenje, da je moguce svim ljudima i sa svima ljudima govoriti o Bogu. To je uvjerenje podlogom za njezin dijalog s drugim religijama, s filozofijom i znanostima, ali takodjer s nevjernicima i ateistima.
856m Misijska djelatnost ukljucuje obazriv dijalog s onima koji jos ne prihvacaju evandjelje. Iz tog dijaloga mogu za se izvuci korist i oni koji vjeruju, uceci bolje upoznati ono "sto se vec istine i milosti nalazilo, kao skrita prisutnost Bozja, medju poganima". Ako radosnu vijest navjescuju onima koji je ne znaju, to je zato da se utvrdi, popuni i izdigne istina i dobro sto ih je Bog razasuo medju ljudima i narodima, i da se ociste od zablude i zla, "Bogu na slavu, djavlu na sramotu, a covjeku na blazenstvo".
Kaošto znaš Crkva je odredila 4 evanđelja kao kanonska a ostale pečatirala kao apokrifna, zašto? jer se sa nekim stvarima nije slagala. U evanđelju po Judi mi imamo šokantno svjedočenje gdje je zapravo Juda jedini apostol koji je shvatio Isusovu bit a njegova "izdaja" jest pomoć Isusu
»Judino evanđelje« fiktivna je priča o Judi Iškariotskome, koju su sastavili pripadnici ranokršćanske sljedbe, po Kainu nazvani Kainiti. Oni su pripadali gnosticima koji su štovali Kaina, bratoubojicu, i Judu bogoubojicu. Oni kršćani koji su takve spise rado čitali skrivali su ih od crkvenog autoriteta, odatle i njihov naziv »apokrifi« (od grč. apokriptein: skrivati). Kršćanski su se pisci II. i III. st. snažno odupirali gnostičkom svjetonazoru i upozoravali na njegovu opasnost. Taj svjetonazor ugrožavao je i nauk o Kristu: prema gnosticima Božja se Riječ utjelovila u »prividnom« a ne u istinskom fizičkom tijelu.
Sva su pak četiri evanđelja nastala u prvome stoljeću,dok je Judino i još neka druga nastala u drugom i kasnijim stoljećima. Svi su starozavjetni apokrifi poznati i obrađeni, a i većina novozavjetnih tako da glede toga nema nikakvih tajni. Postoji razlika između gnostičkih spisa i običnih apokrifnih koji iako ne sadrže gnozu nisu uvršteni u kanonske spise (npr. jakovljevo evanđelje).Prvi Judino evanđelje spominje još Irenej Lijonski u svom djelu "Protiv hereza". Treba znati da ono samo sebe ne naziva judino evanđelje, nego je tako naslovljeno zbog svog sadržaja.
"Juda je pohlepan: novac je važniji od zajedništva s Isusom, važniji od Boga i Njegove ljubavi. A tako postaje i lažac koji igra dvostruku igru i prekida s istinom. Juda nema opravdanja. On Isusa procjenjuje prema kategorijama moći i uspjeha.Za njega su stvarnost samo moć i uspjeh, ljubav nije važna. Juda živi u laži i tako gubi osjećaj za najveću istinu, za Boga. Na taj način on postaje tvrd i nesposoban za obraćenje, za povratak s pouzdanjem rasipnoga sina, i odbacuje uništeni život"- Papa Benedikt XVI
14.09.2009. (23:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Semiramida
Priznajem da sam tekst pročitala na brzinu, i neke stvari sam očito krivo pohvatala, jer mogu se shvatiti na dva načina (npr. ovo o naivniom fundamentalistu se može odnositi i na studenta, a i za ratove koji se spominju), pa moje isprike zbog toga :).
Ali i dalje, sada kada sam opet pročitala tekst, imam osjećaj kao da govori: Da tolerancija je itekako potrebna, ali katolička vjera je zbog tih i tih razloga najbolja. I dalje mislim da ispada kao da je katolička vjera jedina ispravna. Možda grješim, ali zato i pišem komentare da bi kroz raspravu mogla shvatiti koji je točan smisao i kontekst.
Stvar je u tome što se svi pozivaju na Bibliju kao referencu za svoja razmišljanja i na taj način imamo nešto za što se možemo držati. Ali činjenica je da su Bibliju napisali ljudi, a ne Bog. Dakle sami sebi dajemo pokriće.
Na koji način je očito da netko ne govori istinu? Misilm da svi istovremeno možemo biti u pravu, isto kao što je vrlo lako moguće da smo i svi skupa u krivu (mislim na religije). Možda se to kosi sa aristotelovskom logikom, ali zašto ne bi moglo biti tako?
Zašto izdvajam Katoličku Crkvu? Pa ovdje je tekst koji daje argumente za katoličku vjeru i jedincatost Isusa Krista. Da je slučajno napisan tekst koji iste argumente daje za neke druge religije (a referira se na svete knjige tih religija), napisala bi da to također nije u redu. Jer svaka religija može napisati zašto je ona ispravna i svaka može argumente vući iz svojih svetih knjiga (koje su napisali ljudi).
Ja sa svojim identitetom nemam problema, isto kao niti sa Isusom Kristom. Sve je to jako lijepo posloženo. Svoju obiteljsku 'predisponiranost' shvaćam kao prednost, a ne manu. I odvajam Boga od Crkve, jer mislim da način na koji to sve skupa funkcionira nije baš najbolji.
15.09.2009. (12:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
duhovna BLOG misao
Pravednost koju mi dajemo sami sebi je lažna, farizejska. Ona ide pod ruku s mentalitetom ovog svijeta koji nastoji pronaći samospasenje, samospoznaju, koji temelj s kojeg crpi životni eliksir traži u sebi, a ne u Bogu.
Međutim, kršćanin je taj koji kaže: što je to što imam, a da to nisam primio? Čime da se hvalim, osim križem Gospodinovim? Ne biti svjestan činjenice da naša pravednost dolazi od opravdanja po Isusu, stavlja nas u položaj onih koji se neprestano pokušavaju dokazati i opravdati. Bližnji nam postaje takmac na tom putu samoopravdanja, što više vrlo često i neprijatelj. Dovoljno je da netko drugačije misli ili da stvari promatra iz drugog kuta, pa da bude meta naših napada. Prisutnost tog mentaliteta svijeta je siguran znak da još uvijek nismo zakoračili stazom Novog Zakona, nego da smo još uvijek na starom. :)))
15.09.2009. (23:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...