Komentari

knjigoljub.blog.hr

Dodaj komentar (21)

Marketing

  • lijenost

    http://www.net.hr/crnakronika/page/2009/09/13/0123006.html

    si vidio ovo, moljče, a?

    avatar

    14.09.2009. (11:08)    -   -   -   -  

  • grozota

    MOLIM VAS da svi pročitate ovaj užasno vrijeđalački tekst rade jarka objavljen na knjigomatu. Vrijeđao je kritičara Strahimira Primorca. Pa, kud je sve otišlo, da nekad pristojni rade jarak ovako grubo počinje vrijeđati kolege. Sad ćemo to još doživjeti i od Moljca

    Dobar dan iz Japana, premda je ovdje noc. Citam tako nocas, dok vi rucate prikaz svoje knjige Crna svila u Vijencu, od strane Strahimira Primorca, taman pred spavanje, jer sam video na Bozidarovom blogu da ima u novom broju, i toliko se iznerviram da sad moram mrtav umoran pisati, kao da to ne radim vec od jutra do mraka, ionako　(pisem Japanski dnevnik i jos sam danas naslikao jednu sliku). Ali ovo je preslo vec zaista svaku mjeru.

    Strahimire, prevrsio si svaku meru, bre.
    Dobijao sam na desetke losijih kritika u zivotu pa su mi bile simpaticne, ali ingnoranciju ne podnosim,tikvo jedna.
    Ne mogu svariti da mi ovaj tip koji pojma nema o knjizevnosti soli pamet.
    Pa kao da smo mi zajedno vesla sisali, ignorantu jedan!
    Ja sad zbog tebe u Japanu ne mogu mirno gledati baseball, pisati mail devojci, tonuti lagano u san i smisljati nove price, cak ni na tastauri nemam cc, ch, zh, etc, neznalico jedna.
    Pa ti se smatras kriticarem, eh, eh, eh, sinko moj jos moras mnogo vesala da posisas.
    Nemoguce je komentirati insinuacije koje se samo pojavljuju kao eho nekog tamo dalekog i kukavuckog misljenja, koje nema hrabrosti ni da se jasnije izrazi, nemoguce je uopce tom ignorantu objasnjavati njegovo neznanje. Pa taj nema pojma o nicemu.
    Citatnost. Ignorante, pa nisam ja napisao samo Encilopediju ocaja, kao makrociklus (Dusu od krumpira, Crnu svilu, itd)! Nisam mamlaze. Napisao sam i romane Sol, Kisa, Pustinje, Strashni, esej Pohvala ulici. etc. Pa ti mamlaze nemas pojma sto je to citatnost. Pa Autorska biljeska na kraju je takodjer citat, tikvo jedna, ali posto ga nisam eksplicite naveo ti to ne znas. Ostavi se komentiranja citatnosti kad je dubinski ne razumijes, a da ne govorimo o onim citatima koje nisi prepoznao u tekstu. Autorska biljeska je pomno napisani citat, a ti dragi moj kriticaru izvoli u biblioteku pa ga nadji odakle je.
    (premda je bespredmetno uopce razgovarati o citatnosti)

    Otvorio je Pandorinu kutiju neznanja koju je Kiš jedva zachepio pre trideset godina, gotovo uz smrtne rane. Pa gde cu ja sad to opet da chepim. Nije mi ni na kraj pameti. Iz te brane koja opet propusta prste mlazovi neznanja, a neznanje je ovde jednako kao primitivizam. Stoga zivi covjece u svom miru i strahu, a ostavi se pojmova koje ne razumijes.

    Najvise me zabolio ovaj ignorantski, toboze uljudjeni kraj teksta, evo sad citiram: Shvaćajući tuđe tekstove (koje na različite načine preuzima u svoje) kao riznicu i birajući pisce po srodnosti, Jarak ih zapravo čuva od zaborava i stvara neki osobni kanon u doba trivijalizacije umjetnosti, života, svijeta. No makroprojekt koji je zamislio nipošto nije jednostavan kako se čini u prvi mah. Dapače, pun je nepoznanica, sumnji i pitanja.

    Pa naravno da je cjelokupni moj zivot i rad pun nepoznanica, sumnji i pitanja, mamlaze nedotupavni streberski, svakog dana i svakog trenutka, za razliku od tvog zivota uvazenog kriticara. U svom zivotu punom nepoznanica sumnji i pitanja, unatoc svemu uspio sam ocrtati obrise tog velikog i opseznog ciklusa, sto ti vjerojatno ne bi uspio da zivis sto i jedan svoj streberski zivot – zato daj malo postovanja, tikvo jedna bezobrazna.

    avatar

    14.09.2009. (12:08)    -   -   -   -  

  • štaćeš

    Papučar Jarak od kad se rastao, totalno je postao menopauzni histerik. Dešava se to da histerične domaćice zatvore u ludnicu. Jergović se sad sigurno naslađuje, on je skuhao da Jarak do kraja pohisteri i počne praviti totalnu budalu od sebe.

    avatar

    14.09.2009. (12:18)    -   -   -   -  

  • ishmael

    Lako njemu kad vrijeđa iz Japana.

    avatar

    14.09.2009. (13:16)    -   -   -   -  

  • ...

    PIJANICE VASCELOG SVETA - UJEDINITE SE!

    avatar

    14.09.2009. (13:22)    -   -   -   -  

  • 1

    Da bismo ušli u književni svijet Rade Jarka u zbirci priča Crna svila i razumjeli način na koji on taj svijet oblikuje, trebalo bi krenuti od njezina kraja, tj. od Autorove bilješke. No prethodno će za tu svrhu – osobito kad je riječ o naravi nadahnuća, o odnosu vlastitoga teksta prema tekstovima domaće i strane književne tradicije i o elementima tehnike pripovijedanja – korisno poslužiti i dio razgovora što ga je uoči izlaska Crne svile s piscem vodio književni kritičar Božidar Alajbegović. Na pitanje što ga privlači kod Orwella, Austera i Buzzatija, pisaca koji su ga inspirirali za „triptih o nestajanju“ okupljen u Enciklopediji očaja (2006), Jarak odgovara: „Priče. Njihove nevjerojatne priče, koje me nadahnjuju, možda baš zato jer nisu savršene. Ali ja to nisam mislio popravljati, ne, ja sam samo dobio inspiraciju, pisac sam koji se prvenstveno referira na tekst.“ Nešto dalje: „Moje pisanje se oslanja na pročitano, u pročitanim stvarima otkrivam neke ‘tajne’ poruke, tajne kodove, koje kao čitatelj usvajam i dalje me pokreću na stvaranje novog.” I zaključno: „Budući da idem iz pročitanog, ja sam na neki način univerzalni pisac, (…) zanima me univerzum, cjelina, psihologija pojedinca, Ich-Form, ili treće lice s naglaskom na jedan lik (…), veliki ciklus priča, velika orkestracija.“
    Jarak nedvosmisleno i vrlo jasno ističe koliko je, kao pokretački impuls i kao literarna građa, za njegovo stvaralaštvo važna pročitana lektira. I nećemo otkriti ništa novo ako kažemo da u suvremenoj hrvatskoj književnosti nema pisca u čijoj su prozi intertekstualne relacije – još preciznije: interliterarne, jer je u golemoj većini slučajeva riječ o odnosu s tuđim književnim tekstom – toliko prisutne i tako bitne kao što su to u njegovim pričama i romanima. Tako je i u Crnoj svili. U već spominjanoj Autorovoj bilješci među ostalim stoji da su priče nastale u posljednjih desetak godina, te da se zbog toga, „posebno u onim ranijima, mogu pronaći nesavršenosti“ (ali ne kaže se kakve). Ta je bilješka zapravo piščeva intertekstualna odgonetka, a svrha joj je da preduhitri moguću optužbu za plagijat (iako je danas teško i zamisliti onu vrstu pogroma kakvu je sedamdesetih godina doživio Danilo Kiš, nabijeđen kao kradljivac tuđe literarne robe, nakon što je objavio Grobnicu za Borisa Davidoviča). Za svaku je naime priču Jarak otkrio izvor inspiracije – C. Pavese, F. Hernández, I. Kertész, i dr. – čime je u čitatelja unaprijed stvorio alibi i pripremio obranu od sumnje u plagiranje.
    Posudbe od navedenih i drugih pisaca različita su karaktera i različita opsega, od manjih pa do radikalnih. U knjizi su se tako našle i priče Put na jug i Izgubljeni krajevi u povodu kojih bismo Jarka mogli nazvati i citatnim piscem. Za obje su kao podtekst poslužila djela talijanskoga pjesnika i prozaista Cesarea Pavesea: za prvu roman Tamnica, autobiografsko djelo o političkom zatočeništvu u Kalabriji, a za drugu njegov debitantski roman Tvoji krajevi, priča o okrutnom životu na talijanskom selu. U tim je dvjema Jarkovim pričama citatnost dominantno načelo izgradnje umjetničke strukture, pri čemu je, naravno, prisutna stilizacija, ali i prenošenje potpunih citata, dakle dijelova Paveseova teksta, imena likova, pojedinih situacija, atmosfera, kompozicijskog ustroja. Kako ovdje citatna motivacija ide od tuđega djela prema vlastitome, može se govoriti o citatnoj imitaciji, o njezinu ilustrativnom tipu. Smisao takva Jarkova postupka vidim prije svega u njegovoj želji da čitatelj zadovoljstvo nađe u prepoznavanju, a manje u novim značenjima koja proizlaze iz suodnosa vlastitoga i tuđeg teksta. Pa kad autor, i sam iznenađen činjenicom da u svojim pričama koje je sabrao u Crnoj svili uspijeva otkriti neke važne zajedničke točke iako je u njihovo pisanje krenuo bez ikakva smišljena plana, spreman je i na dalekosežne zaključke i planove. On drži, pozivajući se (po analogiji) na Kišovu Grobnicu za Borisa Davidoviča, da je i njegova zbirka Crna svila koherentan, povezan niz priča, zaokružena cjelina, pa u stanovitom smislu i vrsta romana; da se osnovnim smislom uklapa u prije objavljenu Enciklopediju očaja, u koju bi se, štoviše, mogao uvrstiti i njegov raniji roman Duša od krumpira (2005). Na koncu, zaključuje kako je posrijedi zapravo veliki, nesvjesno započet, konceptualni ciklus, koji ga „malo podsjeća na Ljudsku komediju“, pa je već krenuo u pisanje i trećeg dijela.

    avatar

    14.09.2009. (13:42)    -   -   -   -  

  • 2

    Što je, dakle, nit koja povezuje priče iz Crne svile i čini ih sastavnim dijelom konceptualno jedinstvenog budućeg makrociklusa koji je već preuzeo obuhvatni naslov Enciklopedija očaja? Ta nit, čini se, proizlazi iz Jarkove fasciniranosti europskom poviješću, zapravo načinom na koji ta povijest ostavlja svoje otiske u sudbinama ljudi. Ovdje je ona vremenski locirana u razdoblju između 1927. i 1947, prostorno razbacana od ruskih prostranstava do surovih predjela talijanskog juga, a događajno vezana uz ideologije i rat. Ta se povijest zrcali – najčešće posredovanjem nesretnih ljubavnih priča – u svakom od uvrštenih tekstova, koje autor naziva epizodama, a epizode pak, na razini cijelog ciklusa, mogu biti različitog opsega – od romana (realiziranih npr. u triptihu o nestajanju) pa do (najavljenih) kratkih priča od nekoliko kartica. Tako priča Ljolja (kojoj kao moto stoji citat iz Becaudove nekad vrlo popularne šansone Nathalie) govori o snazi ideološke indoktriniranosti mlade žene u boljševičkoj Rusiji, koja će se ispriječiti i ljubavi („socijalizam je bio njezin pravi ljubavnik, gospodar i krvnik“; „u njezin život više nije mogla stati niti jedna nova misao“). U Putu na jug, političko progonstvo u zabačeno kalabrijsko selo protagonist shvaća kao „putovanje u neistražene i nepoznate krajeve vlastite naravi“; istodobno na odlasku prima moralni šamar od mještanke Elene s kojom je imao ljubavnu vezu („Čovjek ne voli nekoga da bi za to primao plaću.“). Priča Mračna godina – o hrvatskom legionaru u Staljingradskoj bici, o besmislu rata i svijetu kao pustoši i paklu u kojem se žena mjesečarka pojavljuje „poput anđela“ – jedina je u ovoj zbirci koja ne ostvaruje samo interliterarni nego i intermedijalni suodnos, i to s filmom o toj temi. O posljedicama koje su na preživjele ostavili koncentracijski logori govori priča Zaklonjeno sunce. Mlada logorašica vraća se 1945. u Budimpeštu i osjeća zbunjenost – plaši je „beskonačnost vanjskog svijeta“ u opreci prema „konačnosti i dovršenosti svijeta logora“. Ona shvaća da ravnotežu mora potražiti u odlasku u nepoznato, u stalnom kretanju.
    Shvaćajući tuđe tekstove (koje na različite načine preuzima u svoje) kao riznicu i birajući pisce po srodnosti, Jarak ih zapravo čuva od zaborava i stvara neki osobni kanon u doba trivijalizacije umjetnosti, života, svijeta. No makroprojekt koji je zamislio nipošto nije jednostavan kako se čini u prvi mah. Dapače, pun je nepoznanica, sumnji i pitanja.

    Strahimir Primorac

    avatar

    14.09.2009. (13:42)    -   -   -   -  

  • lela

    bolje pogledajte poeziju na blogu dnevnik u nastajanju, ha, ha, ha, pukla sam od smija koje gluposti ljudi objavljuju odakle im hrabrosti

    avatar

    14.09.2009. (13:43)    -   -   -   -  

  • ishmael

    Dobro je to sročio Primorac - za očitog plagijatora Jarka pronašao je kompromisni naziv: citator.

    Kao kad bismo, recimo, nazovipolitičara Andriju pl. Hebranga umjesto lašcem nazvali savijačem istine.

    Zgodno. Ne znam samo što je Jarak ljut? Vjerojatno je to, kao što komentiraju ovi gore, od previše sakea :) Pobrisat će on to s Knjigomata - prvom prilikom kad se otrijezni.

    avatar

    14.09.2009. (13:49)    -   -   -   -  

  • dg

    pijanice, bre

    avatar

    14.09.2009. (13:54)    -   -   -   -  

  • saloma

    jarkova je reakcija simpatična i duhovita, nekako premošćuje jaz između naših književnih pregalaca i njihovih revnosnih kritičara.
    takoreći, osvježava scenu.

    avatar

    14.09.2009. (16:30)    -   -   -   -  

  • marina

    u svakom slučaju, drugari, jarak, iako pretjeruje, ima više muda pod svojim imenom, nego vi pod nickom.

    avatar

    14.09.2009. (17:48)    -   -   -   -  

  • frik

    jarak, odnosno marina - sereš!

    avatar

    14.09.2009. (18:56)    -   -   -   -  

  • *****

    nemam pojma je li marina jarak, ali ako je, moje čestitke. dobro, tekst nije najpristojiniji na svijetu, ali ova sprdačina na što se svela hrvatska književna kritika zaslužuje nekakvu reakciju.
    šteta što netko ne napiše jedan dobar esej o glupostima napisanim u tim tekstovima u, recimo, zadnjih godinu dana. tekstovi su maloumni,i svi znaju da su maloumni, ali dostojanstveno šute. jebi ga, jarku se više ne da biti dostojanstven.

    avatar

    14.09.2009. (19:04)    -   -   -   -  

  • Tomislav

    Kriticari su impotentne vrece neznanja, i oni rade za novce, s tim da im se moral ne moze mjeriti s kurbama, Te dame su, naime, postene u biznisu, a kriticari su psi mirnodopskog rata, najamnici koji izvrsavaju naloge. Naloge nakladnika, klanova (nakladnickih, kriticarskih, interesnih), mocnih "pisaca".

    Napasti takve gluposti castan je posao, a sa neznalicama ne moze se fino, u rukavicama.

    Vec po picci.

    avatar

    14.09.2009. (20:16)    -   -   -   -  

  • marina

    nisam jarak, još manje s..., a sa zvjezdicama se jednim dijelom slažem. a tko će napisati taj esej? komentatori na knjiškom? ne čini mi se da mnogo čitaju, no mnogo kenjaju.

    avatar

    14.09.2009. (20:16)    -   -   -   -  

  • marina

    dame poštene u biznisu - ajoj, kakva seljačina. tužno. i sigurno misli da je širokih nazora :))).

    avatar

    14.09.2009. (20:19)    -   -   -   -  

  • dnevnik nestajanja

    anonimne (neprijavljene) komentatore uopće ne bi trebalo uzimati zaozbiljno kada to ne bi bilo toliko simptomatično za stanje ovog malog dvorišta od hrvatske književnosti. što je dvorište manje, to je graja glasnija... i s više sitnih duša i sirovih strasti.
    i mi bismo sada trebali vjerovati da se pitanjima Jarkove knjige bave ljudi od duha... malo morgen.

    avatar

    14.09.2009. (20:36)    -   -   -   -  

  • ?

    nisi li ti do nedavno anonimno komentirao kao stanoviti maska ili se varam?! bome podvojeno.

    avatar

    14.09.2009. (20:51)    -   -   -   -  

  • KUPSKI ANĐEO

    Ljudi, crvenim se zbog vas, zar nitko niti riječi da napiše o dobroj poeziji Vesne Bige !!!!!!!!!!!!!!!!!

    avatar

    14.09.2009. (22:33)    -   -   -   -  

  • ferdo II

    koja vesna biga?!

    avatar

    15.09.2009. (01:24)    -   -   -   -  

  • KUPSKI ANĐEO

    tužno, ferdo II, otkud ti na književnom portalu kada ne znaš za vesnu bigu.
    daj nešto nauči, a onda piskaraj !

    avatar

    15.09.2009. (08:34)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...