Wow. The end. Velika točka. Kakav je osjećaj? Nah. Nemoj mi reći, ne želim znati - imat ću prilike saznati. I vjerojatno budem tebi kmečala bez obzira što si se ti suzdržao od toga ^.^
Nakon cijele dinamične i dramatične priče kraj završi tako... Mirno. Zapravo, iznenađujuće logično.
Onaj dio s ubijanjem čovjeka u njemu, moram ti priznati, je pomalo nategnut. Ali pošto ova priča nikad nije imala granice stvarnosti i rađena je u nestvarnim okolnostima, prihvaćam :))
Primjetih napredak u zadnjem nastavku, praktički smiješno, ali baš osjetno. Kao da si se više uživio u sve skupa, nekim usputnim stvarima dodajući još jednu dimenziju.
Btw. teta from d cirkus je sooo Dita xP
Sviđa mi se prva slika, Amy i Lukea na balkonu velikog *bitnozanapomenutijel* stana u Londonu. Sviđa mi se zadnja slika, kada se on njoj vraća. I Amy mi se svidjela tad.
~Za kraj~ je bilo tužno. Zbilja. Stoga ja za kraj ostavljam obećanje da te pratim i u slijedećoj pustolovini ;))
p.s. Čestitam na upornosti i volji, upravo si izgurao dvogodišnji "projekt" do kraja. Budi ponosan na sebe (ako ti ne ide spontano, odi si pogledaj prvi post pa usporedi sa zadnjim. Bude nadošlo onda :D). Hvala tebi što si podijelio svoju priču s nama :* ~L.
p.p.s. „Molim?“ Amy je izgledala unezvijereno. „Hoćeš reći da si podvojena ličnost?“ *stillgrinning*
08.09.2009. (20:34)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
cool ;) kraj je odlicno zaokruzio citavu pricu... Uvijek sam bio uvjeren kako krvožedni vampir u meni zatomljuje i sputava čovjeka u meni. Danas sam uvidio suludost takvog razmišljanja. Zapravo je čovjek bio taj koji je sputavao vampira. sooo goood xD iskrene cestitke jer si uspio zavrsiti ovu pricu, kladim se da je trebalo dosta i truda i zivaca ;) i sretno sa novom pricom :D
08.09.2009. (22:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Siriusova perspektiva? Zezaš! ^^ To ću objeručke pročitati.
Sad sam vampir.
Čovjek je napisao svoju priču, stavio točku na posljednje poglavlje, nadajući se još jednom epilogu za kojeg ovdje naprosto nije bilo mjesta. Netko je ovu priču morao završiti, a ja sam bio jedini koji je to mogao učiniti. I bio sam posve uvjeren da će metafora moga postupka biti dovoljna da to učini.
Volim ovaj dio. Slikovit, na način koji drogira :D Kraj mi je apsolutno predobar. Jedino melanholično žao-mi-je jer ne volim baš krajeve, zbog tog sretnog trenutka koji se u svakom epilogu desi, a opet kraj je nužan. Dvolično osjećanje, potpuno zbunjujuće.
Sretno sa novim, jedva čekamo. :)
17.09.2009. (18:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Azra
Eto, pročitah i ja napokon, i da opet sam skužila zašto mrzim krajeve -.- Ok, priznam, neću te ubiti :P (a moram ti priznati na trenutak se jesam uplašila da će loše završiti - auh bolje da fakat ne znaš što sam pomislila) :P :P No ajde dobro, ipak je Lukeova priča završena dobro, makar se više 'ne trga' i ne pati. Jadničak, suosjećala sam s njim XD. Moram ti priznati u ova dva posta ima malo više bad ass Lukea:
"Ispruživši ruku, predao sam ružu vampirici, izvijeno se smiješeći. Na licu je imala zabavljen, premda zbunjen izraz. Prihvatila je ružu te udahnula njezin svježi miris. Uzvratila je zagonetnim osmjehom."
Ideeeš, da mi je bilo vidjeit tu vampiricu *lmao*. Ok, ima još dijelova samo ne mogu ih naći, ali kad sma ih pročitala I was like (Wohooo Luke rules XD). Mislim, iako je vampir , ovdje se osjeti da su njegove brige pomjerene sa nekih drugih stvari i da opaža neke stvari koje prije nije. Mrnjajuuu XD
„Ne sumnjam u to…ali mislim da je to…zasad, barem…previše drastičan korak. Neke priče naprosto nemaju sretan završetak.“
E ovo me puklo... God, so true. Sad znam da je to tačno i istina :(. Ne kužim kako uvijek uspijete naći (napisati) ovakve rečenice, taman kad se potpuno mogu positovjetiti s tim, zbog određenih stvari. Suosjećam s Annom :(.
Ono sa ostavljanjem 'čovjeka' iza sebe, meni je dobro. Mislim, istina tehnički bi se moglo popraviti, ali mi je so Luke like, i sviđa mi se definitivno. Upravo je to ključna stvar završetka (barem po meni), i cijelo smo to vrijeme nekako očekivali, taj 'prelom' koji je potreban da Lucas konačno odluči što želi sa svojim životom.
Po meni, u ova dva zadnja dijela definitivno ima puno tebe Toni, iako to nisi namjeravao. Nemaš pojma samo koliko. Baš ću jednom pokušati pronaći dijelove, da ti pokažem, iako mislim da to tebi ne smeta :P
"Mogao bih provesti godine samo je promatrajući, ali čemu to, ako mogu s njom provesti vječnost – ili, barem, jedan fragment vječnosti?"
Ah, hvala bogu... konačno kraj kakav zaslužuje! I'm definetely proud. Wow, napisao si čitavu jednu priču, just Wow!
Onaj konačno kraj je bio ono što me zbilja rastužilo. Zaista jeste kraj, bez obzira čega, kraj je. Mislim neću cmizdriti sad, jer znam da je definitvno tei gore, i ono što ću samo reći:
"Nema na čemu. Uvijek :D"
21.09.2009. (13:38)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ej, odlična priča... sve.. imaš jako dobar stil pisanja i odlično izražavaš misli, mene često frustrira što se ne znam izraziti, a ti to radiš bez problema... ne znam jesi li ikad čuo za slikaricu Victoriu Frances, mislim da bi ti se tematika njezinih slika svidjela, gotika, vampiri i sl. ja ju obožavam... uglavnom, super priča, jedva čekam novu =) pozz
04.10.2009. (14:50)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Shadows
Wow. The end. Velika točka. Kakav je osjećaj?
Nah. Nemoj mi reći, ne želim znati - imat ću prilike saznati. I vjerojatno budem tebi kmečala bez obzira što si se ti suzdržao od toga ^.^
Nakon cijele dinamične i dramatične priče kraj završi tako... Mirno. Zapravo, iznenađujuće logično.
Onaj dio s ubijanjem čovjeka u njemu, moram ti priznati, je pomalo nategnut. Ali pošto ova priča nikad nije imala granice stvarnosti i rađena je u nestvarnim okolnostima, prihvaćam :))
Primjetih napredak u zadnjem nastavku, praktički smiješno, ali baš osjetno. Kao da si se više uživio u sve skupa, nekim usputnim stvarima dodajući još jednu dimenziju.
Btw. teta from d cirkus je sooo Dita xP
Sviđa mi se prva slika, Amy i Lukea na balkonu velikog *bitnozanapomenutijel* stana u Londonu. Sviđa mi se zadnja slika, kada se on njoj vraća. I Amy mi se svidjela tad.
~Za kraj~ je bilo tužno. Zbilja. Stoga ja za kraj ostavljam obećanje da te pratim i u slijedećoj pustolovini ;))
p.s. Čestitam na upornosti i volji, upravo si izgurao dvogodišnji "projekt" do kraja. Budi ponosan na sebe (ako ti ne ide spontano, odi si pogledaj prvi post pa usporedi sa zadnjim. Bude nadošlo onda :D). Hvala tebi što si podijelio svoju priču s nama :*
~L.
p.p.s. „Molim?“ Amy je izgledala unezvijereno. „Hoćeš reći da si podvojena ličnost?“ *stillgrinning*
08.09.2009. (20:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
__casi_angel__
cool ;) kraj je odlicno zaokruzio citavu pricu...
Uvijek sam bio uvjeren kako krvožedni vampir u meni zatomljuje i sputava čovjeka u meni. Danas sam uvidio suludost takvog razmišljanja. Zapravo je čovjek bio taj koji je sputavao vampira.
sooo goood xD
iskrene cestitke jer si uspio zavrsiti ovu pricu, kladim se da je trebalo dosta i truda i zivaca ;)
i sretno sa novom pricom :D
08.09.2009. (22:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Winterstorm
Siriusova perspektiva? Zezaš! ^^
To ću objeručke pročitati.
Sad sam vampir.
Čovjek je napisao svoju priču, stavio točku na posljednje poglavlje, nadajući se još jednom epilogu za kojeg ovdje naprosto nije bilo mjesta. Netko je ovu priču morao završiti, a ja sam bio jedini koji je to mogao učiniti. I bio sam posve uvjeren da će metafora moga postupka biti dovoljna da to učini.
Volim ovaj dio. Slikovit, na način koji drogira :D Kraj mi je apsolutno predobar. Jedino melanholično žao-mi-je jer ne volim baš krajeve, zbog tog sretnog trenutka koji se u svakom epilogu desi, a opet kraj je nužan. Dvolično osjećanje, potpuno zbunjujuće.
Sretno sa novim, jedva čekamo. :)
17.09.2009. (18:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Azra
Eto, pročitah i ja napokon, i da opet sam skužila zašto mrzim krajeve -.-
Ok, priznam, neću te ubiti :P (a moram ti priznati na trenutak se jesam uplašila da će loše završiti - auh bolje da fakat ne znaš što sam pomislila) :P :P
No ajde dobro, ipak je Lukeova priča završena dobro, makar se više 'ne trga' i ne pati. Jadničak, suosjećala sam s njim XD.
Moram ti priznati u ova dva posta ima malo više bad ass Lukea:
"Ispruživši ruku, predao sam ružu vampirici, izvijeno se smiješeći. Na licu je imala zabavljen, premda zbunjen izraz. Prihvatila je ružu te udahnula njezin svježi miris. Uzvratila je zagonetnim osmjehom."
Ideeeš, da mi je bilo vidjeit tu vampiricu *lmao*. Ok, ima još dijelova samo ne mogu ih naći, ali kad sma ih pročitala I was like (Wohooo Luke rules XD). Mislim, iako je vampir , ovdje se osjeti da su njegove brige pomjerene sa nekih drugih stvari i da opaža neke stvari koje prije nije. Mrnjajuuu XD
„Ne sumnjam u to…ali mislim da je to…zasad, barem…previše drastičan korak. Neke priče naprosto nemaju sretan završetak.“
E ovo me puklo... God, so true. Sad znam da je to tačno i istina :(. Ne kužim kako uvijek uspijete naći (napisati) ovakve rečenice, taman kad se potpuno mogu positovjetiti s tim, zbog određenih stvari. Suosjećam s Annom :(.
Ono sa ostavljanjem 'čovjeka' iza sebe, meni je dobro. Mislim, istina tehnički bi se moglo popraviti, ali mi je so Luke like, i sviđa mi se definitivno. Upravo je to ključna stvar završetka (barem po meni), i cijelo smo to vrijeme nekako očekivali, taj 'prelom' koji je potreban da Lucas konačno odluči što želi sa svojim životom.
Po meni, u ova dva zadnja dijela definitivno ima puno tebe Toni, iako to nisi namjeravao. Nemaš pojma samo koliko. Baš ću jednom pokušati pronaći dijelove, da ti pokažem, iako mislim da to tebi ne smeta :P
"Mogao bih provesti godine samo je promatrajući, ali čemu to, ako mogu s njom provesti vječnost – ili, barem, jedan fragment vječnosti?"
Ah, hvala bogu... konačno kraj kakav zaslužuje! I'm definetely proud. Wow, napisao si čitavu jednu priču, just Wow!
Onaj konačno kraj je bio ono što me zbilja rastužilo. Zaista jeste kraj, bez obzira čega, kraj je. Mislim neću cmizdriti sad, jer znam da je definitvno tei gore, i ono što ću samo reći:
"Nema na čemu. Uvijek :D"
21.09.2009. (13:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
alternative
ej, odlična priča... sve..
imaš jako dobar stil pisanja i odlično izražavaš misli, mene često frustrira što se ne znam izraziti, a ti to radiš bez problema...
ne znam jesi li ikad čuo za slikaricu Victoriu Frances, mislim da bi ti se tematika njezinih slika svidjela, gotika, vampiri i sl. ja ju obožavam...
uglavnom, super priča, jedva čekam novu =)
pozz
04.10.2009. (14:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...