Hm...Ne znam kako da ti oprostim što se nisi javljao ni komentarom ni postom, ne znam, ne znam....trudim se, al ne ide:) A sad malo ozbiljnosti...Ja znam što je oprost, i što je neoprost. Iskusila sam više puta. Pokušavam se sjetiti postoji li netko od koga bih trebala tražiti oproštenje. Sigurno ima takvih osoba, koje sam povrijedila a da ne znam, ili sam zaboravila. Pokušavam kako se stvari događaju preispitivati sebe i tražiti oprost što prije. Kod traženja oprosta treba biti konkretan, kao i kod ispovijedi. Tek tada događa se istinsko suočavanje s onim što smo napravili, tek tada osoba nam može vjerovati da ćemo drugi put drugačije. Kad mi osoba okoliša, i traži nekakav oprost, a nije sposoban uprti pošteno prstom u ono što je bilo, nego naziva stvari drugim nekim imenima, ja ne vidim u noj promjenu. Oprostiti ću joj, ali nije vraćeno povjerenje. Zato nastojim kad nekome nešto učinim loše, konkretno reći u čemu sam pogriješila, bez okolišanja, ublažavanja i zaobilaženja istine. Lakše mi je tražiti oprost nego oprostiti drugome. Nisam posebno ponosit tip, nije mi problem priznati. No, kad ja trebam oprostiti, to je proces. Ponekad traje duže, ponekad kraće, no ne smirim se dok zaista ne oprostim, vidjela druga osoba svoju krivicu ili ne, kajala se ili ne. Oprost mora biti bezuvjetan, on donosi oslobođenje najviše onome koji prašta. On odnosi gorčinu i vraća mir. Čovjeku samom ponekad je to tako teško, ali zato u ispovijedi i po molitvi činimo korake prema Onome koji nam omogućava što je nama samima, po našoj naravi, nemoguće. Potrebno je prvo željeti oprostiti, pristati na to, kad srce želi zadovoljštinu, pravdu, jer se osoba ne mijenja. Oprost je sloboda. Ili kad praštam, ili kad mi se prašta....izlazim slobodna, lagana- iz ispovjedaonice kad Bog meni prašta, iz spoznaje da je onaj drugi slobodan jer je meni oprostio (znam gnjavit dok mi se ne oprosti) i iz ropstva gorčine neoprosta drugome.
10.09.2009. (10:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Oprostiti znači u prvom trenutku pobijediti vlastiti ponos, koji je povrijeđen. Opraštajući oslobađamo drugoga i dajemo mu priliku, no oslobađamo i sebe loših misli koje nas udaljavaju od radosti života. Nije uvijek lako, ali isplati se...
Da, oproštati.. :) Imam sličan post... pa :) BTb
10.09.2009. (13:12)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Oprost - krov kršćanstva, tko bi se usudio pomisliti drugo nego oprostiti? Ponosimo se time, to je drvo naeg križa! Zašto onda ikad čujemo, od učitelja, od presuditelja dobra: "Oprostiti, ali ne zaboraviti!" ? Što li je tu oprost i što nezaborav? Ja, smotan time, opraštam i klimam s oprostom, ali još pamtim kako me to uvijek zbunilo i razžlostilo. Svako dobro!
14.09.2009. (21:25)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ne budite tjeskobni.Iznesite svoje potrebe Isusu u molitvi i zahvaljujte mu. Isus će čuvati Vaše misli i srca i nitko Vas od njega neće moći rastaviti.Pozdrav.
30.09.2009. (10:15)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gospa moja
Predivan post, lijepo da se opet s nama. Pozdrav i BB.
07.09.2009. (14:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
duhovna BLOG misao
Najteža iscjeljenja su iscjeljenja duha. Ka šta naš Giboni pjeva: 'Moglo bi bit da je lakše umrit nego judima reć OPROSTI
09.09.2009. (13:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ema
Hm...Ne znam kako da ti oprostim što se nisi javljao ni komentarom ni postom, ne znam, ne znam....trudim se, al ne ide:)
A sad malo ozbiljnosti...Ja znam što je oprost, i što je neoprost. Iskusila sam više puta. Pokušavam se sjetiti postoji li netko od koga bih trebala tražiti oproštenje. Sigurno ima takvih osoba, koje sam povrijedila a da ne znam, ili sam zaboravila. Pokušavam kako se stvari događaju preispitivati sebe i tražiti oprost što prije. Kod traženja oprosta treba biti konkretan, kao i kod ispovijedi. Tek tada događa se istinsko suočavanje s onim što smo napravili, tek tada osoba nam može vjerovati da ćemo drugi put drugačije. Kad mi osoba okoliša, i traži nekakav oprost, a nije sposoban uprti pošteno prstom u ono što je bilo, nego naziva stvari drugim nekim imenima, ja ne vidim u noj promjenu. Oprostiti ću joj, ali nije vraćeno povjerenje. Zato nastojim kad nekome nešto učinim loše, konkretno reći u čemu sam pogriješila, bez okolišanja, ublažavanja i zaobilaženja istine. Lakše mi je tražiti oprost nego oprostiti drugome. Nisam posebno ponosit tip, nije mi problem priznati. No, kad ja trebam oprostiti, to je proces. Ponekad traje duže, ponekad kraće, no ne smirim se dok zaista ne oprostim, vidjela druga osoba svoju krivicu ili ne, kajala se ili ne. Oprost mora biti bezuvjetan, on donosi oslobođenje najviše onome koji prašta. On odnosi gorčinu i vraća mir. Čovjeku samom ponekad je to tako teško, ali zato u ispovijedi i po molitvi činimo korake prema Onome koji nam omogućava što je nama samima, po našoj naravi, nemoguće. Potrebno je prvo željeti oprostiti, pristati na to, kad srce želi zadovoljštinu, pravdu, jer se osoba ne mijenja. Oprost je sloboda. Ili kad praštam, ili kad mi se prašta....izlazim slobodna, lagana- iz ispovjedaonice kad Bog meni prašta, iz spoznaje da je onaj drugi slobodan jer je meni oprostio (znam gnjavit dok mi se ne oprosti) i iz ropstva gorčine neoprosta drugome.
10.09.2009. (10:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Defton
Oprostiti znači u prvom trenutku pobijediti vlastiti ponos, koji je povrijeđen. Opraštajući oslobađamo drugoga i dajemo mu priliku, no oslobađamo i sebe loših misli koje nas udaljavaju od radosti života. Nije uvijek lako, ali isplati se...
Da, oproštati.. :)
Imam sličan post...
pa :)
BTb
10.09.2009. (13:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
milord55
Oprost - krov kršćanstva, tko bi se usudio pomisliti drugo nego oprostiti? Ponosimo se time, to je drvo naeg križa! Zašto onda ikad čujemo, od učitelja, od presuditelja dobra: "Oprostiti, ali ne zaboraviti!" ? Što li je tu oprost i što nezaborav? Ja, smotan time, opraštam i klimam s oprostom, ali još pamtim kako me to uvijek zbunilo i razžlostilo. Svako dobro!
14.09.2009. (21:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gospa moja
Ne budite tjeskobni.Iznesite svoje potrebe Isusu u molitvi i zahvaljujte mu. Isus će čuvati Vaše misli i srca i nitko Vas od njega neće moći rastaviti.Pozdrav.
30.09.2009. (10:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...