Komentari

tesari.blog.hr

Dodaj komentar (15)

Marketing

  • rahatli

    jao, ovo mi je možda tvoj najdraži post. predivno. sad bih ja, najradije, kao oni komentatori koji meni idu na živce, zajaukala preko cijelog bloga - daj nam priču o tom nekom tko te na ovo inspirira!

    avatar

    05.09.2009. (09:55)    -   -   -   -  

  • pametni zub

    ako se fantom može skriti u najdonjoj ladici moga zamrzivača, valjda može i u operi
    u Seinfeldu su svi išli u neku malu voćarnu i posebno se oštrili na superkvalitetne breskve kojih ima par tjedana u godini

    avatar

    05.09.2009. (13:22)    -   -   -   -  

  • ggirry5

    kao kad se pri fotografiranju u mraku, flešom stvori sekunda koja tek na nekom mediju materijalizira sliku stvarnosti, tako se dogodi da i magla u sekundi može nestati. i sad promatram tu sliku, nematerijalnu, ali sliku........
    :)

    avatar

    05.09.2009. (14:21)    -   -   -   -  

  • Lund

    Posložiti prioritete je nešto što mi nikad neće uspjeti. U toj izvjesnosti, dođe mi da ih tretiram - po abecedi :))))

    avatar

    05.09.2009. (18:07)    -   -   -   -  

  • propheta nemo

    Kralja lavova ne smijem više gledati da si ne pokvarim dojam. :
    Bolje neznanac blizu nego u obitelji. Ili u glavi :D
    *Vjerojatno zavisi od osobe do osobe, jer znam hrpu ljudi koji su baš u vrijeme hormonalija počeli prirodnjačiti. :

    avatar

    05.09.2009. (20:05)    -   -   -   -  

  • DerzaFanistori

    Lego

    avatar

    06.09.2009. (00:09)    -   -   -   -  

  • Dakini

    hahahahah, odvalih se na ovo - surprise, mostovi su niskogradnja! koje razocaravajuce otkrice :D radi povece kolicine arhitekata i inih zanimanja u vlastitoj blizini cak to i znam vec dosta dugo, iako sama sa tom strukom veze nemam.
    ja sam isto totalni sucker za kazaliste.a ako mi je prica bas jako neuvjerljiva onda im je bolje da im je dobra scenografija. makar da, obicno ni to ne izvlaci stvari.
    i kiss za ovo zadnje sa ljudima, uljepsala si mi jutro.

    avatar

    06.09.2009. (11:10)    -   -   -   -  

  • tessa k od tesara

    nocturno kao stanje organizma
    ponekad pomislim da, ako izuzmemo sve one sudbine koje sam skršila i kao slučajno pregazila martama...
    probudim i ja ono najljepše kod drugih,
    (i uzmem)
    ali brzo se urazumim i skinem s tog zanosa;
    sijevne mi da (jer)...
    nisam dobra, loše sanjam...

    avatar

    06.09.2009. (22:34)    -   -   -   -  

  • alexx

    :)

    avatar

    06.09.2009. (23:14)    -   -   -   -  

  • tessa k od tesara

    uvijek sam se razlikovala po lucidnim satima i rem fazama
    iz noćašnjeg sna… divno je biti ptica. iz nešto dužeg iskustva… jedino što je teško je pripadati Čovjeku…
    pa je misao ovog jutra, a i šire;
    one rijetke ptice koje se u dječačkim igrama love na lijepak za slavuja
    treba ih,
    poslije igre pustiti da odlete.
    ta vrsta ugine u kavezu prije ili kasnije.
    od vlastitog cvrkuta… kao od neke autoimmune bolesti.
    znam to pouzdano, čak iako sam ja ganjala mačke po krovovima.
    što se razine dvorišta tiče…u jesenskima je uvijek jedna mačka suvišna… neraspoređena na svoje mjesta za izlaganje suncu.
    p.s.
    za melodiju jutra treba znati nešto francuskog. ali, u toj obradi, kaže upravo ovo što sam ja ovdje, sva uljepljena, odcvrkutala.

    avatar

    07.09.2009. (05:49)    -   -   -   -  

  • tessa k od tesara

    bemti bold... loše izgleda

    avatar

    07.09.2009. (06:04)    -   -   -   -  

  • tessa k od tesara

    Post Festum (poslije fešte)
    nda...ostavit ću slike...
    nisu moje slike ništa krive..
    nisu moje riječi
    moj dnk možda. muke po genetici.
    Ali je Ponedjeljak - vrijeme da se radi. Rad ponekad liječi i urođene mane. Pogotovo ako si, dok radiš na linijama, oduvijek sposobna iz jedne linije manjeg otpora uspješno napraviti dvije.

    avatar

    07.09.2009. (09:43)    -   -   -   -  

  • Lund

    Mogla si baš od ovih komentara složiti i post! Sjajan post! Zato, grrr :)

    avatar

    07.09.2009. (15:30)    -   -   -   -  

  • tessa k od tesara

    poslušat ću te večeras možda
    iako...već sam u drugoj fazi
    i već imam novi post...
    što da sad s njim radim?
    kojoj je potreban jedan dodatni život samo za fusnote ovog koji trenutno živi

    avatar

    07.09.2009. (15:37)    -   -   -   -  

  • Alžbeta Bathory

    Evo što sam zapisala u pismu prijateljici:
    "... S njim je to bilo posebno, on me kužio na poseban način, pronikao mi je u dušu, a nikad me prije toga nije vidio. Možeš li ne voljeti takvog čovjeka? I priznajem da sam zaljubljena u njega, ne na onaj očekivan način, nego u tu njegovu pronicljivost, inteligenciju, emotivnost, rekla bih - u kvintesenciju njegove apstraktnosti. Prijatelj koji me nasmijavao i rasplakivao do suza. I njegov odlazak za mene predstavlja njegovu smrt, i mrzim što nemam način da mu kažem koliko ga volim, ne jer mu ne bih mogla pisati, nego jer on ne želi čuti."

    Mislim da je vrijeme za fantomsku percepciju fantomske prošlosti.

    avatar

    21.09.2012. (15:14)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...