Ovo je jako, jako dobro. Gospodin Kaćunko se tu nema što uvrijediti, to je točna ilustracija njegovih razmišljanja - sigurna sam da bi i sam to potvrdio. Amen.
04.09.2009. (23:35)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Štef
Lutkica Barica, tak mi je simpa i mlađa od šminkerice Barbie.
05.09.2009. (00:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gosponsudac
U mome djetinjstvu igračke su bile drvene puške made by dida, krpene (ili eventualno stare probušene) lopte i krpene lutke za cure. Nije se ni znalo za nešto treće. Sjećam se, jednom je netko iz Trsta donio (pazi sad) katalog neke robne kuće (Standa? ili kako se već to zvalo) sa odjela igračaka i cijelom mome susjedstvu to je bila sveta knjiga - sate smo provodili maštajući o tome kako bismo se igrali sa ovim ili onim, prikazanim na tridesetak stranica tog prozora u svijet.
Evo, sad smo to dobili. Nikada neću zaboraviti lice moje kćeri kada je krajem devedesetih sa šest godina ušla u Grazu u dućan s igračkama i ugledala policu na pet katova dugu pedesetak metara punu Barbika. Nakon prvih tridesetak sekundi u kojima je razlučivala granicu sna i jave (jer kod nas se tada još te dvije Barbike koje je već doma imala kupovalo u dućanima sa pultom, "dobar dan", "dobar dan, a šta bi ti dušo") uvidjevši da se tu radi o tisućama primjeraka raznoraznih Barbika, nije joj trebalo puno da izjavi "ajmo mi van". Nestalo je naime svake čarolije igre s lutkom i postalo joj je jasno da se radi o masi istih lutaka koje nikako ne mogu imati tu fingiranu osobnost što vodi u svijet mašte, a što je osnov svake prave igre.
Nemajući namjeru ikoga braniti ili osuđivati, slobodan sam ovdje primijetiti da je Barica tek jedan stup te ogromne police prilagođen domaćoj potrošačkoj maniji. No, ljudi, da se niste prevarili? Oni kojima se smijete kao ideal imaju upravo to doba drvenih pušaka i krpenih lutaka i lopti, a ne potrošački klon adaptiran za domaći teren. Nevolja je samo u tome što 1. je to doba krpenih i drvenih self-made igračaka bilo u najvećoj mjeri i doba mrskog socijalizma, u kojem su se manje-više sva djeca igrala istim igračkama, a nije baš zgodno vraćati se u povijest koju smo tako enervantno nedavno rušili; 2. su isto tako manje-više sva djeca (i moja malenkost među njom) sanjala u to doba o dućanima sa kilometarskim policama, pa se dakle - eto - radi o apsurdnom zatvorenom krugu u kojem su apsolutno svi uvijek nezadovoljni i jamraju, jer nemaju što drugo.
Volio bih vjerovati da se ovom slikom želi reći i to da originalna Barbie guši u djece osjećaj pripadnosti nekom plemenu ili teritoriju i stvara uniformirane globalističke zombije. Možda. Nedavno u dragoj nam Madžarskoj, ranije poznatoj po Egri Bikaverima, salametinama i tokajcima, ljudi nakon šetnje po gradu vele "pa šta je ovo, u cijeloj srednjoj Europi isto: Sparovi i Coopovi, ne mo'š više kupit ni običnu podrigušu a da nije uniformne marke..."
Izlaz svakako nije u ponuđenom rješenju sa Baricom, kako smo vidjeli - nije ni u povratku u staro dobro trogloditsko doba, pa šta onda da se radi?
Jedno je rješenje svakako sarkastično samozadovoljno podsmjehivanje. Kao drugo rješenje pada mi na pamet epizoda sa mojim sinom, koji je - pored sobe pune tih raznih gormita, ben tenova i drugih poduzetnika - sjeo i nakon višesatne uporne obuke usavršio pravljenje aviona od papira, uživajući u crtanju oznaka po krilima i pravljenju repića i kočnica za ravniji let. Kiša je vani lila, na Cartoon Networku prolazio je crtić za crtićem, a igra nije prestajala.
Možda je ipak rješenje u maštanju i ljubavi?
05.09.2009. (06:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pjesak u gaćama
Hihiihihihi, bas sam se ljepo nasmijao
04.09.2009. (10:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
MODESTI BLEJZ
vidim da našem NikuTitaniku ne ponestaje ideja ;0)
04.09.2009. (11:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
fotkam, kuham, putujem...
hahahaha !!! odlicno :)))))
04.09.2009. (19:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
svinjce
Opako :)
04.09.2009. (22:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
catwalk
Ovo je jako, jako dobro.
Gospodin Kaćunko se tu nema što uvrijediti, to je točna ilustracija njegovih razmišljanja - sigurna sam da bi i sam to potvrdio.
Amen.
04.09.2009. (23:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Štef
Lutkica Barica, tak mi je simpa i mlađa od šminkerice Barbie.
05.09.2009. (00:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gosponsudac
U mome djetinjstvu igračke su bile drvene puške made by dida, krpene (ili eventualno stare probušene) lopte i krpene lutke za cure. Nije se ni znalo za nešto treće. Sjećam se, jednom je netko iz Trsta donio (pazi sad) katalog neke robne kuće (Standa? ili kako se već to zvalo) sa odjela igračaka i cijelom mome susjedstvu to je bila sveta knjiga - sate smo provodili maštajući o tome kako bismo se igrali sa ovim ili onim, prikazanim na tridesetak stranica tog prozora u svijet.
Evo, sad smo to dobili. Nikada neću zaboraviti lice moje kćeri kada je krajem devedesetih sa šest godina ušla u Grazu u dućan s igračkama i ugledala policu na pet katova dugu pedesetak metara punu Barbika. Nakon prvih tridesetak sekundi u kojima je razlučivala granicu sna i jave (jer kod nas se tada još te dvije Barbike koje je već doma imala kupovalo u dućanima sa pultom, "dobar dan", "dobar dan, a šta bi ti dušo") uvidjevši da se tu radi o tisućama primjeraka raznoraznih Barbika, nije joj trebalo puno da izjavi "ajmo mi van". Nestalo je naime svake čarolije igre s lutkom i postalo joj je jasno da se radi o masi istih lutaka koje nikako ne mogu imati tu fingiranu osobnost što vodi u svijet mašte, a što je osnov svake prave igre.
Nemajući namjeru ikoga braniti ili osuđivati, slobodan sam ovdje primijetiti da je Barica tek jedan stup te ogromne police prilagođen domaćoj potrošačkoj maniji. No, ljudi, da se niste prevarili? Oni kojima se smijete kao ideal imaju upravo to doba drvenih pušaka i krpenih lutaka i lopti, a ne potrošački klon adaptiran za domaći teren. Nevolja je samo u tome što
1. je to doba krpenih i drvenih self-made igračaka bilo u najvećoj mjeri i doba mrskog socijalizma, u kojem su se manje-više sva djeca igrala istim igračkama, a nije baš zgodno vraćati se u povijest koju smo tako enervantno nedavno rušili;
2. su isto tako manje-više sva djeca (i moja malenkost među njom) sanjala u to doba o dućanima sa kilometarskim policama, pa se dakle - eto - radi o apsurdnom zatvorenom krugu u kojem su apsolutno svi uvijek nezadovoljni i jamraju, jer nemaju što drugo.
Volio bih vjerovati da se ovom slikom želi reći i to da originalna Barbie guši u djece osjećaj pripadnosti nekom plemenu ili teritoriju i stvara uniformirane globalističke zombije. Možda. Nedavno u dragoj nam Madžarskoj, ranije poznatoj po Egri Bikaverima, salametinama i tokajcima, ljudi nakon šetnje po gradu vele "pa šta je ovo, u cijeloj srednjoj Europi isto: Sparovi i Coopovi, ne mo'š više kupit ni običnu podrigušu a da nije uniformne marke..."
Izlaz svakako nije u ponuđenom rješenju sa Baricom, kako smo vidjeli - nije ni u povratku u staro dobro trogloditsko doba, pa šta onda da se radi?
Jedno je rješenje svakako sarkastično samozadovoljno podsmjehivanje. Kao drugo rješenje pada mi na pamet epizoda sa mojim sinom, koji je - pored sobe pune tih raznih gormita, ben tenova i drugih poduzetnika - sjeo i nakon višesatne uporne obuke usavršio pravljenje aviona od papira, uživajući u crtanju oznaka po krilima i pravljenju repića i kočnica za ravniji let. Kiša je vani lila, na Cartoon Networku prolazio je crtić za crtićem, a igra nije prestajala.
Možda je ipak rješenje u maštanju i ljubavi?
05.09.2009. (06:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
geomir
Anđelku ovo nije novum.
@blogomoljac mu je ovu karikaturu već odavno prezentirao,
u kontekstu ženskog resora djelovanja.
05.09.2009. (10:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gospon profesor
@ gosponsudac: ovome se nema što dodati, izvrsna mini-analiza. Svaka čast.
05.09.2009. (10:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...