Sjajne su mi ove tvoje doskočice pomoću kojih citiraš misli određenih uređaja koji se imaginarno obraća čovjeku. :) Nego, tehnologiju nikako ne možemo ignorirati jer njezinim ignoriranjem ignorirali bi sebe. Zašto? Svijet nije ono što je bio davno, davno prije, ljudi su (kolikogod se to možda čini nevjerojatnim, barem mentalno) evoluirali i njihove potrebe (kako fizičke, tako i psihičke) ne može više zadovoljiti ono što ih je moglo zadovoljiti tada. Ukoliko se netko tome idejno odupre i upusti se ipak u robinzonski život lišen blagodati današnjice, karikiram sada, bit će progutan. Osim toga, tehnologija nije samo iPod, iPhone ili, ne znam, Wii, tehnologija je i sva sila instrumenata koji rano otkrivaju bolesti, uređaja koji liječe ili ispituju nove lijekove za opake bolesti, tehnologijom se može i štedjeti novac i vrijeme, može se zarađivati, može se učiti, može se produhoviti ili biti kreativan, može se osjećati manje usamljenim (Internet je tu dušu dao, znam mnogo ljudi koji su se tako upoznali, što frendovski, što romantično, kliknuli su i u stvarnosti, a životi su im od tada promijenjeni za 360 stupnjeva!). Želim reći da tehnologija (ali i religija) imaju i svoje pozitivne strane, dokgod se koriste umjereno i razumno i, ono najvažnije, bez pretenzija na tuđi integritet.
Zato mi nikada neće biti jasan čovjek koji se može ograđivati ili osuđivati tehnološki napredak. Ljudi su ti koji nešto mogu učiniti sjajnim ili stravičnim, a najžalosnije je da, kolikogod napredovali tijekom vremena, ipak nisu ni blizu onom istinskom, prosvijećenom stanju uma. To je sam po sebi razlog za strah...
31.08.2009. (17:18)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Davno je tome bilo kada pročitah jednu kratku SF novelu. U dalekoj budućnosti (je li i danas daleka?) ljudi su naselili mnoštvo svjetova unutar naše Galaksije. Svaki od tih svjetova imao je jedno Super-računalo. Jednog dana dosjetiše se ljudi da sva ta računala spoje u Jedno. Učinivši to upitali su se: "Što ćemo ga prvo upitati?" Jedan od tvoraca tog Hiper-računala predloži: "Postavimo mu pitanje na koje još nitko nije do sada odgovorio - postoji li Bog." I postaviše Računalu to pitanje. Slijedio je odgovor: "Da, postoji! Ja sam Bog!" Tvorci ga pokušaše isključiti. Nije im uspjelo!
31.08.2009. (21:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dobra ti je ova fora sa starijim postovima...ja te tada nisam čitala i ovaj (kao gotovo sve tvoje) sam pročitala s velikim zanimanjem. Prvo ću komentirati tvoj post Mjesto za Boga, kao najbolji post koji sam na blogu pročitala o mogućoj (na žalost rijetko ostvarenoj) komunikaciji između vjernika, ateista i agnostika. Želim te kao vjernik ovako javno podržati u takvoj vrsti razgovora. Što se tiče tvog starijeg posta, vidim da ti je velečasni Sudac trajna inspiracija, ako se dobro sjećam, već sam čitala jedan tvoj post posvećen samo njemu. Koji je isto bio odličan i mogu se velikim dijelom složiti s tobom. Nedavno sam i ja na primjeru glavnog urednika IKE (možda i bivčeg-ne pratim to više tako pažljivo), Antona Šuljića, ostala nekako zbunjena. Na Dnevniku je bio prilog o njegovoj zbirci pjesama, nešto vezano uz stari novaljski govor, čuvanje tradicije i slična poslanja naših domoljuba-kako vjernika, tako i nevjernika....I onda je izjavio kako je to njegov mali prilog u borbi protiv globalizacije...Bio je u okruženju (pre)skupog zdanja svojeg brata, koji je napravio doista nešto posebno, mjesto gdje se doista može osjetiti tradicionalna izvorna kuhinja, ali ne za bilo koga, već uglavnom za one kojima je globalizacija omogućila (može li se danas drukčije?) da dobro zarade, da voze skupe aute i da si mogu priušitii boravaka u Boškincu. Dakle, tradicija i izvornost za one sa dubljim džepom, za ostale može i globalistička orednjost proizvoda. I pitala sam se sasvim prizemno jel se je gospodin Šuljić vozi u autu i ima mobitel? Pretpostavljam da i jedno i drugo. I na kraju sam zaključila da bi me sve puno manje smetalo da je rekao nešto u stilu "Premda sam i ja dijete svog doba, dajem mali obol i u očuvanju tradicije"I sve ok. Ovako sa borbom protiv nečega što svakodnevno koristiš....Mislim da se zapravo radi o lošoj komunikaciji i u njegovom, a možda i u primjeru velečasnog Sudca. Ja ga nisam uživo slušala. ali te njegove primjere ne uzimam doslovno, već kao neke simbole pomoću kojih dolazi do nekog dubljeg značaja. Nisu uvijek sretni i trebali bi se , po meni, malo više informirati i naučiti se izražavati tako da obuhvate ono što žele reći, bez kontradicija i trpanja ljudi u kategorije. Možda im ne bi zgoraga bilo i pročitati neki tvoj post. Jednako tako smatram da bi sličnu analogiju mogli primjeniti i na neke zateiste. JEdnostavno zagriženost i netolerancija mi se čine zajedničkim karakteristikama čak i tako naoko suprotstavljenih strana kao što su vjernici i ateisti. I na kraju, ovaj humoristični post...nisam se uopće bavila pokušajem izračunati nešto, ali mi je zanimljivo promatrati neke komentare. Već sam to doživjela i ranije na vlastiom blogu...naime, oni koji bi u nekoj drugoj prilici ili kod nekod drugog blogera takav post vjerojatno komentirali kao totalno neprimjeren, kod nekoga tko im je prirastao srcu, pasti će pozitivni komentari. To mi je uvijek zanimljivo vidjeti kad vidim tu "objektivnost na djelu". Ali zapravo je ljudska i simpatična....Odužila sam, pa te pozdravljam
02.09.2009. (10:10)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
I na kraju skužim da nisam komentirala post ispod kojeg sam se raspisala, a htjela sam samo me odvuklo puno toga. Parafraza "Ako Boga ima, sve je dopušteno" pokazuje kako je Amerika ipak posebno mjesto za mjerenje, ne samo demokracije, već i prisutnosti Boga. Jer se strašne stvari koje pokazuju kako je već neko vrijeme sve dopušteno i gdje Boga nema na vidiku, odgađale na nekim manje "božanskim" mjestima, pa ih nismo tako dramatišno doživjeli. Što naravno ne umanjuje strahotu događaja 11. srpnja. Ipak se čini da su i tim posljedicama nesreća neki jednakiji od drugih. Što se tiče odnosa vjere i znanosti, ona je zapravo još jedan primjer nesretnih i loših komunikacijskih sklopova, kako s jedne tako i sdruge strane. Dovoljno je proučiti primjer Galilea i vidjeti kako se zapravo radi o čistom nesporatzumu. JEr je Crkva već tada jako dobro razumjela ulogu znanosti i cijenila njezin doprinos, dok je Galilei s druge strane silom htio svoju (tada nemoguće dokazivu tezu, dakle hipotezu) silom uklopiti u naučavanje Biblije. Na žalost, puno spletki, neprijatlejskih raspoloženja u okolini, Galileova tvrdoglavost i crkvena nepopustjivost, dovesli su do najisticanijeg primjera o lošem odnosu vjere i znanosti, ponajprije o navodnoj nesklonosti Crkve prema znanosti. Puno toga je preraslo kasnije u legendu. Galileo je završio u kućnom pritvoru, a zapravo se mogao gotovo slobodno kretati, napravio je još niz otkrića iz područja mehanike, doživio (za ono doba) gotovoduboku starost i po relevantnim povijesnim izvorima nije nikada izgovorio"Ipak se kreće". O doprinosima papa Ivana Pavla II dijalogu odnosa vjere i znanosti, dalo bi se još puno toga napisati.... Čitava diskusija me pomalo po načinu vođenja podjeća na nesretnu i vjerojatno nikad završenu diskusiju hrvatskih antifašista i komunista sa nacionalistima. Previše je očito emocija u igri, osobne perpektive su jače od povijesnih činjenica i naravno da ej sa osobnom iskustvima tepško biti (a možda i nemoguće) objektivan. A sad stvarno bok
02.09.2009. (10:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Misery Bussines
fora blog,posjeti moj i komaj,pozz!!
31.08.2009. (16:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kinky Kolumnistica
Sjajne su mi ove tvoje doskočice pomoću kojih citiraš misli određenih uređaja koji se imaginarno obraća čovjeku. :) Nego, tehnologiju nikako ne možemo ignorirati jer njezinim ignoriranjem ignorirali bi sebe. Zašto? Svijet nije ono što je bio davno, davno prije, ljudi su (kolikogod se to možda čini nevjerojatnim, barem mentalno) evoluirali i njihove potrebe (kako fizičke, tako i psihičke) ne može više zadovoljiti ono što ih je moglo zadovoljiti tada. Ukoliko se netko tome idejno odupre i upusti se ipak u robinzonski život lišen blagodati današnjice, karikiram sada, bit će progutan. Osim toga, tehnologija nije samo iPod, iPhone ili, ne znam, Wii, tehnologija je i sva sila instrumenata koji rano otkrivaju bolesti, uređaja koji liječe ili ispituju nove lijekove za opake bolesti, tehnologijom se može i štedjeti novac i vrijeme, može se zarađivati, može se učiti, može se produhoviti ili biti kreativan, može se osjećati manje usamljenim (Internet je tu dušu dao, znam mnogo ljudi koji su se tako upoznali, što frendovski, što romantično, kliknuli su i u stvarnosti, a životi su im od tada promijenjeni za 360 stupnjeva!). Želim reći da tehnologija (ali i religija) imaju i svoje pozitivne strane, dokgod se koriste umjereno i razumno i, ono najvažnije, bez pretenzija na tuđi integritet.
Zato mi nikada neće biti jasan čovjek koji se može ograđivati ili osuđivati tehnološki napredak. Ljudi su ti koji nešto mogu učiniti sjajnim ili stravičnim, a najžalosnije je da, kolikogod napredovali tijekom vremena, ipak nisu ni blizu onom istinskom, prosvijećenom stanju uma. To je sam po sebi razlog za strah...
31.08.2009. (17:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dejmon
Sva sreća da ti je tekst kratak pa je bilo jednostavno pročitati. I onda na kraju još i Sudac. Odlično.
31.08.2009. (19:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
semper_contra
Davno je tome bilo kada pročitah jednu kratku SF novelu.
U dalekoj budućnosti (je li i danas daleka?) ljudi su naselili mnoštvo svjetova unutar naše Galaksije. Svaki od tih svjetova imao je jedno Super-računalo. Jednog dana dosjetiše se ljudi da sva ta računala spoje u Jedno. Učinivši to upitali su se: "Što ćemo ga prvo upitati?" Jedan od tvoraca tog Hiper-računala predloži: "Postavimo mu pitanje na koje još nitko nije do sada odgovorio - postoji li Bog." I postaviše Računalu to pitanje. Slijedio je odgovor: "Da, postoji! Ja sam Bog!"
Tvorci ga pokušaše isključiti. Nije im uspjelo!
31.08.2009. (21:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
MonoperajAnka
Dobra ti je ova fora sa starijim postovima...ja te tada nisam čitala i ovaj (kao gotovo sve tvoje) sam pročitala s velikim zanimanjem. Prvo ću komentirati tvoj post Mjesto za Boga, kao najbolji post koji sam na blogu pročitala o mogućoj (na žalost rijetko ostvarenoj) komunikaciji između vjernika, ateista i agnostika. Želim te kao vjernik ovako javno podržati u takvoj vrsti razgovora.
Što se tiče tvog starijeg posta, vidim da ti je velečasni Sudac trajna inspiracija, ako se dobro sjećam, već sam čitala jedan tvoj post posvećen samo njemu. Koji je isto bio odličan i mogu se velikim dijelom složiti s tobom. Nedavno sam i ja na primjeru glavnog urednika IKE (možda i bivčeg-ne pratim to više tako pažljivo), Antona Šuljića, ostala nekako zbunjena. Na Dnevniku je bio prilog o njegovoj zbirci pjesama, nešto vezano uz stari novaljski govor, čuvanje tradicije i slična poslanja naših domoljuba-kako vjernika, tako i nevjernika....I onda je izjavio kako je to njegov mali prilog u borbi protiv globalizacije...Bio je u okruženju (pre)skupog zdanja svojeg brata, koji je napravio doista nešto posebno, mjesto gdje se doista može osjetiti tradicionalna izvorna kuhinja, ali ne za bilo koga, već uglavnom za one kojima je globalizacija omogućila (može li se danas drukčije?) da dobro zarade, da voze skupe aute i da si mogu priušitii boravaka u Boškincu. Dakle, tradicija i izvornost za one sa dubljim džepom, za ostale može i globalistička orednjost proizvoda. I pitala sam se sasvim prizemno jel se je gospodin Šuljić vozi u autu i ima mobitel? Pretpostavljam da i jedno i drugo. I na kraju sam zaključila da bi me sve puno manje smetalo da je rekao nešto u stilu "Premda sam i ja dijete svog doba, dajem mali obol i u očuvanju tradicije"I sve ok. Ovako sa borbom protiv nečega što svakodnevno koristiš....Mislim da se zapravo radi o lošoj komunikaciji i u njegovom, a možda i u primjeru velečasnog Sudca. Ja ga nisam uživo slušala. ali te njegove primjere ne uzimam doslovno, već kao neke simbole pomoću kojih dolazi do nekog dubljeg značaja. Nisu uvijek sretni i trebali bi se , po meni, malo više informirati i naučiti se izražavati tako da obuhvate ono što žele reći, bez kontradicija i trpanja ljudi u kategorije. Možda im ne bi zgoraga bilo i pročitati neki tvoj post. Jednako tako smatram da bi sličnu analogiju mogli primjeniti i na neke zateiste. JEdnostavno zagriženost i netolerancija mi se čine zajedničkim karakteristikama čak i tako naoko suprotstavljenih strana kao što su vjernici i ateisti.
I na kraju, ovaj humoristični post...nisam se uopće bavila pokušajem izračunati nešto, ali mi je zanimljivo promatrati neke komentare. Već sam to doživjela i ranije na vlastiom blogu...naime, oni koji bi u nekoj drugoj prilici ili kod nekod drugog blogera takav post vjerojatno komentirali kao totalno neprimjeren, kod nekoga tko im je prirastao srcu, pasti će pozitivni komentari. To mi je uvijek zanimljivo vidjeti kad vidim tu "objektivnost na djelu". Ali zapravo je ljudska i simpatična....Odužila sam, pa te pozdravljam
02.09.2009. (10:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
MonoperajAnka
I na kraju skužim da nisam komentirala post ispod kojeg sam se raspisala, a htjela sam samo me odvuklo puno toga. Parafraza "Ako Boga ima, sve je dopušteno" pokazuje kako je Amerika ipak posebno mjesto za mjerenje, ne samo demokracije, već i prisutnosti Boga. Jer se strašne stvari koje pokazuju kako je već neko vrijeme sve dopušteno i gdje Boga nema na vidiku, odgađale na nekim manje "božanskim" mjestima, pa ih nismo tako dramatišno doživjeli. Što naravno ne umanjuje strahotu događaja 11. srpnja. Ipak se čini da su i tim posljedicama nesreća neki jednakiji od drugih.
Što se tiče odnosa vjere i znanosti, ona je zapravo još jedan primjer nesretnih i loših komunikacijskih sklopova, kako s jedne tako i sdruge strane. Dovoljno je proučiti primjer Galilea i vidjeti kako se zapravo radi o čistom nesporatzumu. JEr je Crkva već tada jako dobro razumjela ulogu znanosti i cijenila njezin doprinos, dok je Galilei s druge strane silom htio svoju (tada nemoguće dokazivu tezu, dakle hipotezu) silom uklopiti u naučavanje Biblije. Na žalost, puno spletki, neprijatlejskih raspoloženja u okolini, Galileova tvrdoglavost i crkvena nepopustjivost, dovesli su do najisticanijeg primjera o lošem odnosu vjere i znanosti, ponajprije o navodnoj nesklonosti Crkve prema znanosti. Puno toga je preraslo kasnije u legendu. Galileo je završio u kućnom pritvoru, a zapravo se mogao gotovo slobodno kretati, napravio je još niz otkrića iz područja mehanike, doživio (za ono doba) gotovoduboku starost i po relevantnim povijesnim izvorima nije nikada izgovorio"Ipak se kreće". O doprinosima papa Ivana Pavla II dijalogu odnosa vjere i znanosti, dalo bi se još puno toga napisati....
Čitava diskusija me pomalo po načinu vođenja podjeća na nesretnu i vjerojatno nikad završenu diskusiju hrvatskih antifašista i komunista sa nacionalistima. Previše je očito emocija u igri, osobne perpektive su jače od povijesnih činjenica i naravno da ej sa osobnom iskustvima tepško biti (a možda i nemoguće) objektivan. A sad stvarno bok
02.09.2009. (10:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gospon profesor
@ MonoperajAnka: hvala ti na zaista zanimljivom komentaru! Drago mi je da ti se sviđa moj pristup; eto, trudim se. ;)
03.09.2009. (12:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...