Komentari

zazavoda.blog.hr

Dodaj komentar (23)

Marketing

  • Otok

    Ne misilim da sva djeca imajute takve rupe, niti da nužno tvoje dijete mora proći sličniu stvar...ti si drugačija osoba od svoje mame. Možda je taj balon bio samo onaj simbol kojeg si zapamtila jer radi jedne stvari nitko ne sumnja u svoje vrijednosti.

    avatar

    01.09.2009. (13:36)    -   -   -   -  

  • cistiliste

    mislim da sva djeca imaju takve rupe...
    btw..nemreš bit dobar roditelj da dubiš na trepavicama..ali da i je tak..kaj bi delali svi ti psihići??
    ...a i zamisli "rupu" kad ne bi imali u nikoga uperiti prst krivnje..i prijekora:DDD..
    ok..i je i nije..ali da, ima rupa..neke su veće, neke su nastavak za frustraciju, neke za zaborav i odmahivanje..rukom:)

    avatar

    01.09.2009. (14:32)    -   -   -   -  

  • Otok

    Sviđa mi se novi dizajn! Odlučila si se. ;)

    avatar

    01.09.2009. (15:20)    -   -   -   -  

  • Neverin

    da nije bio balon bilo bi nešto drugo što bi ti stvorilo tu percepciju da ne zaslužuješ.. vjerovatno bi ti stvari bile mnogo lakše da je ti je majka znala bolje objasniti a ne jednim -nemamo novca odgovorom. Ja sam isto bio takav ali kada je stari znao objašnjavat minutama zašto to i to ne može naprosto bi se želja za nekim predmetom ugasila jer bi imati taj predmet značilo morat slušat njihova objašnjenja, znači prenaporno pa idemo dalje :)

    avatar

    01.09.2009. (15:23)    -   -   -   -  

  • tihavoda

    @Otok - da, balon je naprosto simbol. No ipak sam sigurna da svatko ima bar negdje nekakvu rupu jer nitko nije savršen, kako roditelji tako ni djeca...

    @Cistiliste - tako je tako je :)

    @Otok - :D...no, DAMNIT ne mogu naći gdje se promijeni boja dolje za "Komentari", već sam 5 puta detaljno pregledala i nish :(.

    @neverin - pametan je tvoj tata... :D

    avatar

    01.09.2009. (15:35)    -   -   -   -  

  • Otok

    Ako je htlm na hrvatskom onda u naslovu piše ispod posta, tamo imaš neke 3 stvari pa je jedna od njih...a ako je na engleskom opet bi logika trebala biti slična...tako je bilo kod mene.

    avatar

    01.09.2009. (17:26)    -   -   -   -  

  • Semiramida

    Svatko ima neki svoj balon, tj. neku situaciju koju roditelj praktički niti ne doživi, a djetetu ostane duboko urezana u pamćenje do kraja života. Imam i ja slično iskustvo, kada sam čula mamu kako nešto priča o meni ujni, i znam ja da ona tada nije loše mislila, ali meni je ta rečenica još godinama odzvanjala u ušima. Pa čak i još danas. A kada sam joj to ispričala, rekla je da se ne sjeća...

    Ali to je život, očito...

    avatar

    01.09.2009. (21:38)    -   -   -   -  

  • margaritas ante porcas

    Uvijek ima više "balona" al, eto, neki se upamte, jel:)

    avatar

    02.09.2009. (19:59)    -   -   -   -  

  • John Bez Terrae

    Nema šanse da primjetiš rupe dok ti vlastito dijete ne kaže za njih. Ok, spriječit ćeš one koje i ti sama imaš ali kao što si i sama rekla, Bog zna koliko neprimijećenih dođe na jednu spriječenu... Ja mogu sad poći i svojima nabrojiti jedno pet-šest stvari koje smatram rupama. Ispravak, koje sam smatrao rupama :))) Evo, na primjer, jedna svježa rupa od prije nekoliko godina. Općenito mi nije stalo da mi ljudi darivaju išta i ako mi dođeš na rođendan praznih ruku i samo čestitaš, ja sretan kao da si mi poklonio jahtu. Ali moram priznati da sam očekivao barem nekakav trzaj u pokušaju osluškivanja mojih želja za osamnaesti rođendan, što se tiče mojih roditelja. Mislim, ipak samo jednom u životu postaješ punoljetan!!! Ustao sam to jutro, otšetao sav prpošan do dnevnog boravka i pretvarao se kao da nemam pojma koji je dan. I pretvarao se... I pretvarao se... I onda je došao tata, čestitao rođendan, a mama je kroz zagrljaj rekla "Eto, nismo ti ništa kupili, nismo znali što bismo ti uzeli"...

    Beznačajna sitnica, totalna glupost ali meni je ostala toliko urezana kao nekakav "ispuhani balon". Paf... Mislim... Dijete ti je napunilo osamnaest godina i postalo odgovorno za svoje postupke a ti mu kažeš da ga ne poznaš dovoljno? Hmmm.... Onda je tatu valjda toliko pekla savjest pa je trčkarao za mnom i čim bi ja nešto dotakao na polici u Getroa nudio se da mi to kupi... Na koncu mi ga je bilo žao pa sam mu dopustio da mi plati pola mikrovalne koju sam odavno htio... :) Ili mi je kupio sat? Hmmm, eto vidiš, ne sjećam se jer mi nije bilo bitno ali se sjećam rečenice do u slovo... Ne znam zašto me toliko pogodilo ali eto, pogodilo me. Niti se ljutim niti manje roditelje volim ali taj trenutak dao bih bio sve na svijetu da mogu otići negdje i revati do mile volje. Osamnaestogodišnjak koji je postao punoljetan i "odrastao" htio je cviljeti i plakati jer mu mama nije ništa kupila za rođendan...

    Uglavnom, uvijek ima rupa... Rupe su bezobrazne i isplivaju kad im se najmanje nadaš, zaskoče i onda se mučiš danima misleći da si to mogao i drukčije napraviti... Bezveze... Sjećanja su stvarno kuje.

    avatar

    02.09.2009. (23:59)    -   -   -   -  

  • tihavoda

    @margaritas ante porcas - aye! al' ova mi se stalno provlači pa eto osjetih poriv da je zapišem... Pitanje: zašto "porcas", excuse me stupid?

    @Medo - ooo da...tako sam si ja prije nešto godina spazila u Algoritmu Star Wars Special Edition 3 DVD-a u crnim koricama mljac. 500,00 kn. I sad, mislim si, evo Božić stiže, te krenem naglas pričat u svakoj prilici kako si ja silno želim te Ratove zvijezda (zaista ih uvijek iznova s guštom gledam). I dođe Božić, a ja se uvijek ubijem da SVAKOM nešto kupim, i trudim se da svaki poklon ima smisla i veze, i istrošim se i nije mi teško...od muža sam dobila nekakvu keramičku ribu - iglu, neki glupi ukras za zid koji je još pritom i ružan. Od mame sam dobila nekakvu tacnu (ok čini mi se da sam je sama i izabrala...ili to nije bio taj Božić?). No, svake godine mi je nakon otvaranja poklona knedla u grlu. I sve si mislim, pa jebem vam mater svima, ako se ja mogu potruditi da svatko dobije osjećaj da se na njega mislilo, zašto JA to ne mogu dobiti?
    Poanta je očito u osjećaju da si nekome bitan. I mora biti spontano. Jesmo li mi nekakvi prezahtjevni kreteni pa da nam se bližnji toliko useru da se na sam događaj totalno stiltaju? Ili ih naprosto boli ona stvar?

    avatar

    03.09.2009. (16:23)    -   -   -   -  

  • Otok

    Mislim da ne razmišljaju ili još gore uopće nas ne poznaju...

    avatar

    04.09.2009. (23:25)    -   -   -   -  

  • izvorni život

    Ko bi rekao da će "balon na helij" donjeti ovako poučnu priču. :) Ali donio je.
    Da, zanimljiva je ta interakcija roditelja i djece, kao i djece i svega što im se događa u njihovoj najranijoj mladosti. Svi smo bili djeca i svi imamo traume. Što je najgore, i roditelji su bili djeca, pa ih i oni imaju. :) I naravno, na određeni način (blaženi podsvjesni mehanizmi) prenose na potomke i okolinu. Potpuno zdrav roditelj je tako - pojam iz bajke. Ali, roditelj uvijek treba imati u vidu da njegovi postupci, čaki i oni koje smatra bezazlenima, djetetu u određenom trenutku mogu predstavljati ( i predstavljaju) cijeli svemir. Zato treba biti oprezan s djecom, njihovim željama... i kada požele nešto što im je važno, neki balon na helij ili bilo što, možda im taj balon u kasnijem životu može biti izvor zadovoljnih sjećanja i pokretač produktivnih aktivnosti, umjesto da bude vječni izvor - trauma.

    avatar

    07.09.2009. (10:43)    -   -   -   -  

  • izvorni život

    I još nešto: vjerojatno nije moguće biti toliko savršen roditelj koji će postići to da se izbjegnu SVE dječje traume. Ali osvješteniji roditelj će sigurno doprinjeti da se moguće traume smanje na minimum, što je izvrsno.

    avatar

    07.09.2009. (10:44)    -   -   -   -  

  • tihavoda

    @izvorni_zivot - "biti oprezan s djecom" - koliko god želiš biti oprezan, ja nisam sigurna da je to uopće moguće. Ili ja to ne znam. Jedan je oprez kad paziš da ti dijete ne popije deterdžent ili ne podleti pod auto. A ovaj drugi oprez, emocionalni, za to sam skroz tupava. Ne želim govoriti u tuđe ime, valjda ima ljudi koji to znaju prepoznati. No, kao što već znamo, iako postoje škole za najrazličitije ludosti, škola za najvažnije zanimanje na svijetu - roditeljstvo - ne postoji. To je blago rečeno - apsurd. Da bi mogao biti psihijatar i razgovarati s "pacijentom" - puste škole. Roditelj? Pih, pa to zna svaka šuša. Baš.

    avatar

    07.09.2009. (16:29)    -   -   -   -  

  • izvorni život

    @tiha voda ___ da, to je nešto što zapravo bode oči: roditelj može biti SVATKO! Baš svatko. I kao da se smatra kako to uopće nije nikakvo umijeće biti roditelj, nego je valjda samo po sebi razumljivo da baš svatko zna biti roditelj. Međutim, ono što svatko zna (kao i majmum, konj i bilo koja živina) je - napraviti djete. I tu "znanje" prestaje, a rezultat toga vidimo svuda oko sebe: hrpa nezadovoljnih, nesretnih ljudi (i djece i odraslih). Važno je da znamo kako nives celzijus 23 i pol sata dnevno razmišlja o ševi. To je jučer, čini mi se, bila vijest dana. I s tom vješću smo svi skupa postali puno pametniji. Moram pogledati po portalima koja je današnja medijska "pouka", tako da mogu postati još pametniji. :) (smajlić, iako je to zapravo tužno)

    avatar

    08.09.2009. (10:00)    -   -   -   -  

  • John Bez Terrae

    Hehehehehehe... Ajde, barem nisam sam :) Problem je u tome što je svaka faza na svoj način jedinstvena pa čak i ako imam tu robu negdje pri ruci, opet ne stanem u nju (ne znam kojim čudom) iako sam bez problema stao u nju kad sam imo 120 kila. Sad, sa 110 ne stanem. Mora da je posrijedi neka gadna zajebancija iz gornjih redova ionosfere (čitaj: Svevišnjem je očito dosadno).... Uglavnom, dok se ne otarasim tih kila moram si barem jedan par gaća (za kontinent: hlača) uzet da me ljudi vide u barem dvije presvlake (inače će po kuloarima počet kružit priče...). Dijeta, hm? Kod mene svaka neslavno prođe. Jednostavno volim okus hrane kada se valjda po ustima i klizi niz grlo. Što se mene tiče nakon toga može odma van ali bitno je da prođe kroz grlo da je osjetim i uživam u njoj... Hehehehe, za sada još uvijek krivim Gregora Mendela i predivno naslijeđe moje ne baš tako tanahne šire obitelji :)))

    P.S. Bacio sam oko na Montignaca i mislim da ću mu dati šansu... :) Jedini problem će biti uskladiti sve vremenski (DA NE GOVORIM o odlasku doma povremeno i toni pečenih patata kojima jednostavno NE MOŽEŠ odoljeti ako ih moja mati napravi. Mislim da bi i sam Montignac pao na guzicu i poždero sve s pjata kad bi to vidio :)))) )

    avatar

    15.09.2009. (20:53)    -   -   -   -  

  • PINK PLAVUŠA

    Ohh,nemaš pojima koliko si mi sad slatkog "posla" dala...vidim ovdje kod tebe toliko zanimljivih tema...idem po kavicu,pa ću laganini sve lijepo i detaljno "proučiti"...hvala Bogu na ovakvim blogovima tj. blogerima..čovjek može puno toga novog vidjeti,čuti i naučiti..
    hm,balon za kojeg nije bilo novaca,a što kažeš na "generalnu,općenitu" indiferentnost roditelja,ja bila prepuštena sama sebi (kao,data mi je puna sloboda odlučivanja i uživanja u vlastitim odlukama..možeš si mislit kako to "djeluje" na dijete)...Da, i ja pokušavam "ispraviti tj. popuniti rupe",ustvari,nastojati da ih uopće ne bude kod moga sina,ali eh...vrijeme će pokazati svoje.No,odnos nam je izvrstan,pokazujemo otvoreno sve svoje emocije,velika prisnost...o svemu pričamo i on se ništa ne skanjuje pitati..meni je to,kao djetetu,strašno falilo i umnogome me nazadilo,tj, usporilo..

    preko 10 god sam u prehrambenoj branši,to mi je profi job,pa ugl svi podaci znanstveno podkrijepljeni+ vlastiti experimenti i rad (ja pokusni kunić,tj. zečica),što se hrane tiče..Montignaca sam čitala i ok je,i sama se hranim prema tim "principima"..,ovaj podatak što si pitala u svezi voća ti je iz knjige "Mršavljenje u snu",napisat ću ti autora naknadno,he he,ne mogu se sjetiti sad,no zagovornik sam te teorije na osnovu nekih vlastitih istraživanja....

    Raspisah se ja,
    najljepše te pozdravljam,
    do čitanja...
    enjoy!!

    p.s. imaš krasan stil pisanja,užitak za čitanje

    avatar

    16.09.2009. (10:46)    -   -   -   -  

  • PINK PLAVUŠA

    gle mene,ja tvoje,tako životno pisanje,tj. intimna promišljanja i doživljeno,nazvala temama,ah..
    do sad sam te čitala (a na poslu sam,ma fučkaš izvješća,i sutra je dan..),ostavila si me bez riječi,eto,najiskrenije..a ostati bez riječi,u mene to znači da me se duboko dojmilo..

    najljepši pozdrav

    avatar

    16.09.2009. (13:00)    -   -   -   -  

  • tihavoda

    @pink plavuša - :))) tvoji komplimenti meni za dobro jutro - pa nisam mogla dobiti ljepši poklon na ovakav sumoran dan, hvala od srca!
    Znaš, ja se stalno lomim oko tog roditeljskog odnosa...trenutno mislim da su "roditelj" i "prijatelj" dva potpuno različita pojma. Roditelj svakako jest i prijatelj, ali on je mnogo više od toga...a što se tiče popunjavanja "rupa", čini mi se da je taj posao uzaludan jer popravljaš svoje rupe, a djeci se stvaraju nove koje previđaš...samo se nadam da će ih biti što manje...
    Ne libi se zvati ih temama, one to zaista jesu ovdje...i još jednom, strašno mi je drago da su moji literarni pokušaji na tebe ostavili dojam ;)) - meni to i jest cilj - ne samo istresati "temu", nego joj i dati formu...
    Uh, mislim da ćeš sada stimulativno djelovati na mene da se natjeram napisati novi post, nekako sam posustala u posljednje vrijeme.

    Mmm, da, zanimaju me te stvari u vezi prehrane, nikako ne želim slijepo tvrditi da je netko sto posto u pravu. Ali to sad već sigurno znaš :)

    avatar

    18.09.2009. (10:05)    -   -   -   -  

  • PINK PLAVUŠA

    Ah nisu komplimenti pro forme,već doista tako mislim. Dotakla si me nekim temama,a po dosta toga smo zapravo slične,što se razmišljanja i dojmova tiče. A da si talentirana za pisanje,tu nemam dvojbi,sve je više nego očito.
    Jedva čekam tvoj novi post,bit će mi užitak čitati.
    Što se knjige tiče,djelo je grupe autora (njemački dr. med. i sportski treneri udruženi zajedničkim saznanjima): "Mršavite u snu"- Pape/Schwarz/Trunc-Carlisi/Gillessen ("Mozaik knjige")

    Do čitanja,
    najljepše te pozdravljam i osmijehe ostavljam

    avatar

    19.09.2009. (13:48)    -   -   -   -  

  • kizzy

    poziv za potpisivanje peticije

    avatar

    23.09.2009. (08:25)    -   -   -   -  

  • cistiliste

    znaš kaj...provjereno..nemre balon na helij tolko letjet...dakle prizemljuj se:))

    avatar

    25.09.2009. (00:43)    -   -   -   -  

  • feshn

    i ja sam isto uvijek patila za takvim balonom. dobila ga jednom - popola s bratom, jer su bili skupi, čuvala ga dok se nije ispuhao. uvjek se sjetim toga kad vidim te balone...

    avatar

    04.10.2009. (13:21)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...