Komentari

tesari.blog.hr

Dodaj komentar (24)

Marketing

  • alexx

    primijetila sam da nekako i najluđi tempo loša hrana i solidan alkohol gotovo potpuno zapostavljanje kreveta na račun podija plaže pločnika nekako ne rade osjetnu štetu tako dugo dok klijetke rade baš sasvim kako treba. ne znam kako bi funkcioniralo na duži rok. :)

    avatar

    30.08.2009. (23:32)    -   -   -   -  

  • alexx

    što me navodi na zaključak da je većina liječničkih savjeta laž. ispunjeno srce, a ne brokula. :)

    avatar

    30.08.2009. (23:33)    -   -   -   -  

  • alexx

    na ovom tvom blogu se počesto osjetim kao šepavac pored balerine. ali shvaćaš bit. :)

    avatar

    30.08.2009. (23:34)    -   -   -   -  

  • propheta nemo

    Tko o čemu, ja o sličnostima.
    Slučajno otkrih da se Fallacino "Pismo nerođenom djetetu" dade čitati. Je li ti možda poznata ta knjiga? :
    Djeluje li ti čudno što neki ne mogu funkcionirati bez barem trećine dana u snu? Pitam jer mi nije skroz jasno kako neki izdrže s četiri. :

    avatar

    31.08.2009. (00:23)    -   -   -   -  

  • nodus

    ja mogu zaspati kad god sklopim oči,
    na terimalima, u taksijima i autobusima,
    samo slabo koristim svoj dar,
    moglo bi što nestati ili nastati
    pa kako dobri pjesnik reče spavačima,
    budan ja kradem ono što oni sanjaju
    čaj od maka navodno pomaže onima od te vrste,
    kojima k tome i klijetke nose više dijagnoza

    avatar

    31.08.2009. (00:27)    -   -   -   -  

  • tessa k od tesara

    blame me on poppies

    avatar

    31.08.2009. (05:19)    -   -   -   -  

  • xiola bleu

    ja vec pocnem grgljat kad mi dodje do pretklijetke. praznim, a opet se puni.

    avatar

    31.08.2009. (08:56)    -   -   -   -  

  • nodus

    slučajnost...ili...

    avatar

    31.08.2009. (09:30)    -   -   -   -  

  • Lund

    A ako smo vrijeme možda ipak samo izmislili u trenucima dokonosti?! Pa zaboravili da je izmišljotina?

    avatar

    31.08.2009. (11:18)    -   -   -   -  

  • rahatli

    to je i moj najveći strah: da ću prespavati vrijeme koje čeka da se dogodim u njemu...:) razumijem skroz.

    avatar

    31.08.2009. (11:35)    -   -   -   -  

  • pametni zub

    s vremenom, i vrijeme će nas pustiti na miru

    avatar

    31.08.2009. (11:53)    -   -   -   -  

  • Wall

    i ja živim kao da vrijeme ne postoji...a onda ono uistinu i stane...pa stoji. ostane slućeni ((sluđeni?) strah, da ću se probuditi mrtav, ili kao mumija bez spokoja.. . a to i nije nešto čemu bi itko normalan pridavao pažnje...

    avatar

    31.08.2009. (17:22)    -   -   -   -  

  • DerzaFanistori

    I ja ne volim spavati. Spavati cu kad umrem.

    avatar

    31.08.2009. (18:29)    -   -   -   -  

  • Marekojajesretna

    Tko ne voli spavati nije čovjek koj voli spavati. Ja volim spavati. Onda me nitko ne tuće i maltretira i nemoram razmišljati o kraju svijeta koji me čeka iza ugla i tako. Vidim da si dubokoumno raspoložena a ja eto sad nisam. Uživaj. :)

    avatar

    31.08.2009. (20:10)    -   -   -   -  

  • tessa k od tesara

    Totalno sam nedubokoumna…
    A moja slova koja nisu Tijelo, uglavnom ni nisu u mojoj vlasti.
    Poneka čak, nakon što se otrgnu još i iščeznu… kao čarobnjačke prikaze.
    No u tim rijetkim slučajevima, postojanje tih pobjegulja ćutim u sebi stvarnijim nego tipografiju ovih koja su ostala zarobljena u marginama koje sam im zadala.
    I taj oćut je uvijek pomalo bolan... i istovremeno lijep. Kao ruski klasici.
    I ne može se podijeliti niskim.
    Nekad shvatimo što smo u uistinu htjeli reći, i što smo u stvari čuli kad nam se govorilo, tek onda kad shvatimo nemogućnost da to spoznamo pa čak i odbacimo želju za tom spoznajom.
    A tada ono što steknemo nije više znanje, nego jednostavno jedna vrst toplog supostojanja koje je jedna od krinki
    ....nečega.
    Navodno bi slavenski jezici trebali dostajati za emocije.

    A kad govorimo o Tijelu, gornji bi pasus bio mentalni ekvivalent mog savinutog malog prsta desne ruke…A bogami i lijeve. Neka vrst greške.
    Pripisati peludi. I klijetkama.
    I slabom baratanju slavenskim rječnicima... i ruskim klasicima.

    avatar

    31.08.2009. (22:03)    -   -   -   -  

  • propheta nemo

    *Sata, a ne trećina. Lapsus namjesto literarnosti. :I

    avatar

    31.08.2009. (23:11)    -   -   -   -  

  • nodus

    "Uvijek se bojim da svojim smiješnim držanjem ne kompromitiram misao i glavnu ideju.
    Ne znam činiti prave geste.
    Uvijek činim suprotne geste, a to izaziva smijeh i ponizuje ideju.
    Nemam ni osjećaja za mjeru, a to je ono glavno; to je čak ono najvažnije…
    Znam da je najbolje da sjedim i šutim.
    Kad se uzjogunim i ušutim, djelujem čak vrlo mudro, a uz to još i razmišljam.
    Ali sad je bolje da govorim.
    Progovorio sam zato što me vi tako lijepo gledate; baš vam je divno lice!" Idiot, F.M.D

    avatar

    31.08.2009. (23:40)    -   -   -   -  

  • propheta nemo

    *Nova matematika ide u paketu s novom teorijom. Naštimavanje je česta pojava koja lako može onemogućiti neka saznanja. Rekao bih da se Albert sprdao na račun eksperimentalaca, a ljudi skloni relativiziranju uzeli izjavu doslovno. :/
    Čime su genijalci zaslužili nesumnjivost?
    Za uslikavanje u kući trebaju živci i jak izvor svjetlosti. :

    avatar

    01.09.2009. (01:51)    -   -   -   -  

  • propheta nemo

    *Izvrćem sad očitije, sad manje, s kvaziciljem da dugi provale prozirnije stvari, a možda i manje prozirne.
    Umišljam si valjda da od loših lažaca ima neke koristi. :/

    avatar

    01.09.2009. (08:57)    -   -   -   -  

  • The Lady

    A ako propustis nesto lijepo u snovima ;) Nije lako odrediti sto je bitno, a sto nebitno u zivotu... zato se i neki prepustaju struji "Bit ce sta bude". Kaotično je lijepo, a jos je primamljivije kada dobijemo osjecaj da se nesto trebalo dogoditi =) Svidja mi se zavrsetak s odgodom, daje naslutit nadu;)

    avatar

    01.09.2009. (10:51)    -   -   -   -  

  • nodus

    SMIRAJ

    Setim se, kako su, u ljubavi,
    dragi, prvi dani.
    Kad su ruke tople,
    kad se oči slede,
    preletajući one kutove blede,
    oko usana...

    Što drhte, protkani,
    mutnom tišinom,
    u kojoj su osmeh i tuga pomešani
    nesigurno i tamno.

    Klatno zvona
    teško i tmurno
    u grudi udari me.

    Tad se dižem,
    i, u mutna okna prozora,
    puna sitnih glasova večeri,
    šapućem, nesigurno,
    i moje ime.

    M.Crnjanski

    avatar

    01.09.2009. (11:09)    -   -   -   -  

  • nodus

    čeznemo biti pozvani a onda se strahom vlastitih projekcija ne odazivamo
    zakopavamo u dubinu racionalizacije dozive za kojima žudimo,
    živimo oksimoronski,
    ushitima hranimo duše a onda im podižemo željezna vrata
    možemo li si oprostiti,
    mudri su uostalom davno rekli
    da se istinite riječi uvijek čine paradoksalnim

    avatar

    01.09.2009. (17:21)    -   -   -   -  

  • sullivan.

    Svladamo li prostor, ostaje nam samo OVDJE. Svladamo li vrijeme, ostaje nam samo SADA. Zar ne misliš da ćemo se na tom putu, između SADA i OVDJE, ipak povremeno sretati?
    sjetila sam se toga čitajući post ovaj.
    ne treba efikasan kraj ako je sve ono prije kraja bilo efikasnije.

    avatar

    01.09.2009. (17:22)    -   -   -   -  

  • nodus

    i ja sam izgnan iz svoga broja
    veličina je malo veća, ali brojevi su mi uvijek bili fikcija veća od misli
    čudna su ovo mjesta i na osobnoj i na globalnoj razini
    obične sam riječi pisao, a neki su pročitali nekog drugog
    znamo o čemu govorimo, itekako znamo
    rizike si sami kačimo na čela
    tek tu sam dolazio u dobroj volji
    riječi se lijepih nikada ne libim
    i kada ih čita cijeli svijet
    tamo sam praznio dušu
    a duše se svi boje
    vlastite posebno
    dozvoli još jedan poetski trenutak
    jer meni je važno što misle neki ljudi koje ne poznajem
    ne koristim opciju pola sata
    na tebi karta neka ostane

    Pesma ženi

    Ti si moj trenutak i moj sen
    i sjajna moja reč u šumu
    moj korak i bludnja
    i samo si lepota koliko si tajna
    i samo istina koliko si žudnja.
    Ostaj nedostižna, nema i daleka
    jer je san o sreći više nego sreća.
    Budi bespovratna, kao mladost.
    Neka tvoja sen i eho budu sve što seća.
    Srce ima povest u suzi što leva,
    u velikom bolu ljubav svoju metu.
    Istina je samo što duša prosneva.
    Poljubac je susret najlepši na svetu.
    Od mog priviđenja ti si cela tkana,
    tvoj plašt sunčani od mog sna ispreden.
    Ti beše misao moja očarana,
    simbol svih taština, porazan i leden.
    A ti ne postojiš, nit' si postojala.
    Rođena u mojoj tišini i čami,
    na Suncu mog srca ti si samo sjala
    jer sve što ljubimo - stvorili smo sami.

    J. Dučić

    avatar

    02.09.2009. (00:38)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...