Komentari

apatrida.blog.hr

Dodaj komentar (10)

Marketing

  • propheta nemo

    Odgovori ionako nisu za ljude. :

    avatar

    27.08.2009. (23:59)    -   -   -   -  

  • borgman

    pročitao... i stresao se. Čujemo se.

    avatar

    28.08.2009. (09:47)    -   -   -   -  

  • pametni zub

    mene muči strah da će se sve ponoviti na ovaj ili onaj način

    avatar

    28.08.2009. (12:32)    -   -   -   -  

  • gustirna

    Ovih dana smo češće na groblju. Nekidan ujutro odlazimo sa Lovrinca prema sjevernom izlazu i u sjeni čempresa uočimo neobičnu skulpturu koja je prikazivala ljude s leđa. Odemo do tog zasebnog "polja" koje je nazvano Židovsko groblje i pogledamo lica ljudi koje je skulptura ovjekovječila - odrasli, djevojčica, beba u majčinom naručju. Skulptura je predstavljala židovsku porodicu koja je stradala u 2.svj.ratu. Čitali smo imena, godine rođenja i smrti. Iz toga smo iščitali da tu leže stariji, mladi, djeca, bebe - svi umrli u periodu 1942.-1944. Otac, Majka i njihovo troje djece, baka, djed, stričevi, tete... Ostala sam pred tim grobom jedne obitelji koja je zatrta i koje više nema, s velikom tugom u duši.
    Rat je jedno veliko zlo - bez obzira na vjeru, rasu, spol , dob, političku orijentaciju.

    avatar

    29.08.2009. (17:03)    -   -   -   -  

  • semper_contra

    Eto, i sama autorica svojim konstatacijom: "Moj se prijatelj, nadam se oslobodio utvara prošlosti. Našao je mir, nadam se." i pitanjem "A što ja radim?" pokazuje da suosjećati treba s osobom koja je ostala. Zar ne?

    avatar

    31.08.2009. (22:46)    -   -   -   -  

  • propheta nemo

    Semper contra, slažem se da mrtve nema puno smisla žaliti. Ono što me zanima jest situacija kad je živa samo jedna osoba kojoj preminuvši nešto znači. Koga će žaliti ta osoba? ;)

    avatar

    05.09.2009. (00:18)    -   -   -   -  

  • lion queen

    mir je u tome što znamo da nas tamo ipak čekaju dragi ljudi, koji su prije nas otišli. i mi ćemo kad istekne naš pijesak. a dok ne istekne, treba se ujutro s osmijehom buditi, kavicu skuhati i u miru popiti. more gledati, cvrčke slušati. ja našla veliku sreću u mom malom psetancetu. nisam pojma imala da takvo što postoji. sad više ništa ne moram, osim igrati se s njim onda kad on to hoće, a on bi se stalno igrao :))) ti imaš laru.

    avatar

    05.09.2009. (21:44)    -   -   -   -  

  • odmak

    propheta nemo,
    za koga bi inače bili?

    pametni zub,
    znam da hoće, ali uvijek treba pokušati spriječiti. Bila sam sad deset dana u Vijetnamu. Posjetila i muzej rata. Strašne slike. Jedva se usuđujem reći jednostrane, jer i oni su bili okrutni prema zarobljenicima, a onda se pitam; a što su ti zarobljenici radili u njihovoj zemlji. Sve me to dovede do visoke politike u kojoj smo mi obični smrtnici samo topovsko meso, a onda me vrati i do pomisli da smo konformisti i šutimo. Mislim da ne treba šutjeti.
    Mislim da je rat zadnje što treba poduzeti. Rat svakog od nas može učiniti gorim od zvjeri.
    Kako sve to skupa spriječiti?

    gustirna ,
    evo upravo u tom smislu odgovorila zubu.

    semper contra,
    suosjećati sa osobom koja je ostala!? Slažem se. O smrti ne znamo ništa osim da nekoga više nema među nema. Preostaje vjera za one koji vjeruju.

    Lion Queen ,
    ne možeš ni zamisliti koliko se trudim.

    avatar

    14.09.2009. (04:29)    -   -   -   -  

  • Bugenvilija

    Ne znam što da radiš. Možda da moliš, mnogi pjesnici i pisci to ne znaju...

    avatar

    17.09.2009. (12:15)    -   -   -   -  

  • propheta nemo

    #Možda sam trebao reći da ljudi nisu za odgovore. :)

    avatar

    18.09.2009. (09:57)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...