Komentari

bigmamma.blog.hr

Dodaj komentar (34)

Marketing

  • Kalista

    Bas mi je drago da opet pises!
    Pa to ti se cini svakoj generaciji, pa tako i mojoj i tvojoj i svim sljedecima...svi imaju svoje uspomene i se brinu za generaciju koja tek dolazi...istorija se ponavlja:)
    "Igrice na Playki...", pa tako sam sigurno i ja izgledala svojoj baki dok sam se igrala na Comodoru 64 sa stapom srece (joystickom:)) i ona svojoj dok je slusala tranzistor...

    avatar

    26.08.2009. (20:41)    -   -   -   -  

  • turimti

    e, jesi stara...znaš da su 1945. partizani pobijedili fašiste; posebice ustaše, ali to danas djeca ne znaju. misle da im je ovu hrvatsku stvorio ante pavelić i max luburić te uzoriti kardinal stepinac...ono drugo što je važno, živa si...

    avatar

    26.08.2009. (21:48)    -   -   -   -  

  • skitalica

    Evo tebe! Nakon duuugggoooo vremena!
    Sjecam se onog tvog teksta o voznji (jer mi je u to vrijeme voznja bila veliki problem) :o)

    avatar

    27.08.2009. (00:39)    -   -   -   -  

  • Haj

    Da li mozes reci gdje se spomenuta knjiga moze nabaviti?

    Dugo citam, rijetko komentiram, pozdrav. :)

    avatar

    27.08.2009. (03:39)    -   -   -   -  

  • so far away...

    ja se nažalost juge i ne sjećam najbolje...u školu sam krenula već u slavnoj našoj hrvatskoj...koja mi osim najdražeg mi psa ništa dobrog nije donijela...odnjela mi je bezbrižnost, odnjela mi je slušanje radia nedjeljom u mojoj obitelji...odnjela mi je oca kakvog sam poznavala i na njegovo mjesto donjela nekoga tko me nehotice kad sam ga probudila udario šakom toliko jako da sam odletjela od siline udarca...donjela mi je strah koji sam gledala u očima svoje mame dok bi na vijestima pričali o tome da je u brigadi mog tate poginulo toliko i toliko ljudi...a mi molili Boga da on nije među njima, a ništa nismo mogli saznati danima...

    donjela mi je previše tuge i previše boli za tako malo dijete koje sam bila...a sad kad gledam lakrdije od politike...pitam se za što su i za koga ti ljudi dali svoje živote??? jer skupa s onima koji su izgubili život...i oni koji su ostali izgubili su sebe...i svi njihovi bližnji njih...

    avatar

    27.08.2009. (09:56)    -   -   -   -  

  • UPLATI I TI I OSTVARI DOBITAK

    http://sportskasreca.blog.hr/ OVO JE PRAVI BLOG!!!LOVA DO KROVA!!

    avatar

    27.08.2009. (17:57)    -   -   -   -  

  • Hrvatska i njen spas

    Slažem se da naša djeca neče imati djetinjstvo kao i mi,ali oni če kreirati svoje i to je tako,iz generacije u generaciju.Djetinjstvo je samo jedno i treba ga iskoristiti.Ja isto sa sjetom gledam uspomene i svog djetinjstva koje je ist bilo u jugi,ali mi uopće ne fali ta država.Drago mi je da imamo svoju državu i da moje djete može u našoj Hrvatskoj stvarat svoje uspomene.Piši i dalje,blog je super.Pozdrav!!!!!

    avatar

    27.08.2009. (19:15)    -   -   -   -  

  • Bugenvilija

    Imaš pravo. Treba brižno paziti na malene dok su bar u predškolskoj fazi i ne davati im svašta u ruke i pred oči, samo tako možemo za njih sačuvati bezbrižno djetinjstvo...
    Možda...

    avatar

    28.08.2009. (00:16)    -   -   -   -  

  • Borja Dvolik

    odličan post:) Makar sam, pretpostavljam, nešto mlađa generacija, svejedno već žalim svoju djecu , ja sam isto imala super djetinjstvo, selsko-socijalno, a ne znam dal će biti sela kad porastu:)
    Enivej, super post, pozdrav!

    avatar

    28.08.2009. (01:03)    -   -   -   -  

  • jiggo

    Ajme oči su mi se zacaklile dok sam ovo čitao. Ja sam rođen pred kraj 80-tih, al mogu ti reć da mi se odrastanje tijekom svih tih sranja koja sam gledao sa 5-6 godina čini puno normalnije i bezbrižnije nego ovo sada. Valjda tako mora biti, možda će i nove generacije imati nešto svoje. Uživaj:D

    avatar

    28.08.2009. (09:12)    -   -   -   -  

  • Paula (13)

    Ovaj post je predivan. Ponekad poželim da sam se rodila u tom dobu, kada se nije sve vrtilo oko novaca, tehnologije i Simone Gotovac. I mene isto iznenađuju reakcije druge djece kada vide moju sestričnu i njenog prijatelja da se igraju muža i žene. Rugaju mu se jer vozi dječja kolica. Sramotno.
    Sviđa mi se i ovaj dio sa skloništima. Jako mi je drago što sam pročitala sve ovo... Hvala vam.

    avatar

    28.08.2009. (09:44)    -   -   -   -  

  • Paula (13)

    P.S. I ja sam ovo ljeto bila u Komiži. To je najljepše mjesto u Hrvatskoj! Ako ne i izvan!

    avatar

    28.08.2009. (09:46)    -   -   -   -  

  • ritam zivota

    Lijepa su sjećanja i ona su nam draga, ali naša djeca će imati neko svoje djetinjstvo i svoja sjećanja. Možda ne razumiju naše djetinjstvo i naše uspomene, baš kao što ni naši roditelji nisu naše, ali ako današnju djecu budeš pitala za desetak godina, i oni će sigurno reći kako im je bilo lijepo i uzdisat će za svojim djetinjstvom i svojim uspomenama. To je tako i ide u krug.

    avatar

    28.08.2009. (10:42)    -   -   -   -  

  • Kinky Kolumnistica

    I sama sam jedno kraće vrijeme živjela u Jugoslaviji, tako da se neka od tvojih sjećanja i uspomena poklapaju s mojima i svaki put mi zatitra srce na sam spomen... Međutim, ja nekako mislim da našoj djeci možemo osigurati jednako toplo, lijepo i idilično djetinjstvo - brinući se za njih, usmjeravajući ih u pravom smjeru, maštajući s njima i pretvarajući tu maštu u stvarnost. Istina, današnje društvo doseglo je stupanj jedne posebne monstruoznosti, ali treba znati ne misliti i ne ponašati se kao svi, treba se znati odcijepiti i živjeti svoje ideje, a ne kolektivnu kolotečinu. Roditelji kojima to uspije nesumnjivo će odgojiti i divnu djecu koja će se jednoga dana osvrnuti na svoje djetinjstvo koje ne mora nužno biti ispunjeno kompjuterskim igricama, sjetit će se da su uz svoje roditelje proživjeli sasvim posebno razdoblje i imat će vlastite uspomene, možda malkoc drugačije od ovih tvojih (i mojih), ali jednako vrijedne i značajne. Uz dovoljno truda i ulaganja u dijete, mislim da je to itekako moguće. :)

    avatar

    28.08.2009. (14:48)    -   -   -   -  

  • fanny

    Nisam jugonostalgičarka u zadrtom smislu. Ali, kao što kažeš, naše djetinjstvo je bilo mnogo neopterečenije i bezbrižnije. Nismo imali materijalnih pogodnosti, ali stigla su nas vremena kad ni našoj djeci nećemo moći priuštiti ni najnormalnije stvari...
    Igre u blatu, plastična beba koju sam pikala iglama, igrajući se doktora, da bi poslije kad sam je kupala, puštala vodu kao iz sita, mama je šivala odjeću za lutke, a tata mi je od drveta izradio kredenc za kuhinju i malu zipku...Igrali smo se praćkama i krali voće iz susjednih dvorišta...
    Jedno vrijeme sam živjela na selu, tako da je moja kćer do škole iskusila čari stvarno (za današnje uvjete) idiličnog djetinjstva. Igrala se u blatu, šivala sam joj haljinice za barbike, prljala se do besvijesti, što u gradu ne bi mogla.
    I danas kad je tinejdžerica, često joj suprug i ja pričamo o našim danima, o kojima ti ovdje pišeš. Pomalo joj je to teško shvatiti, čudi se, a ponekad i nasmije.
    Danas su djeca bombardirana materijalizmom, čak i onda kad se to roditelji odgojem trude izbjeći, to je nemoguća misija. No, treba se potruditi, koliko se može, možda neće biti uzalud...
    Odličan post, jednostavan i iskren. Priznajem da sam pomalo zasuzila u naletu vlastitih sjećanja:))))))

    avatar

    28.08.2009. (17:29)    -   -   -   -  

  • promatram, razmišljam

    Ni u bivšoj državi nisu svi imali idilična djetinjstva.

    Ali neću se upuštati u diskusiju o životu u jugi ...

    Svojoj djeci mi, roditeji osiguravama lijepo i toplo djetinjstvo !

    Okružimo ih prijateljima, poklonimo im ljubav, pažnju, što više svog vremena i ne "kljukajmo" ih negativnostima.
    Svako vrijeme ima svoju "težinu."

    Djeci "usadimo" prave vrijednosti !

    avatar

    28.08.2009. (17:31)    -   -   -   -  

  • borut

    Lijepo te je procitati, pa makar i jednom u devet mjeseci, a pogotovo na temu o kojoj mi je Vesna pred pet minuta pricala sijecajuci se neke stare torbice koju je imala za cuvanje igracaka:-)

    avatar

    28.08.2009. (17:44)    -   -   -   -  

  • Neverin

    kad sam bio u Crnog Gori i Makedoniji naišao sam na mnogo ljudi koji se sjeća minulih vremena i stare Juge kao raja na zemlji i uvjerenjem da se više nikad neće desiti tako dobra sržava kao što je bila. Zanimljivo mi je da u Makedoniji ljudi otvoreno govore kako im fali Juga i to ne prikrivaju kao kod nas i pretpostavljam u Srbiji (ipak nas ovdje i sad žele negovoriti da je prije bilo loše a sad nam je dobro - tako orwelovski zar ne?). Živio sam samo 7 godina u tom skupu država ali se sjećam samo da mi je bilo lijepo.. da su me roditelji non stop negdje vodili na izlete a sada starci više skoro ne izlaze iz kuće..

    avatar

    28.08.2009. (19:35)    -   -   -   -  

  • Lot333

    Ej, ni sam ne znam kako da kažem da potpisujem svaku tvoju riječ, a da mi čitatelji tvoga bloga povjeruju. Ne žalim ja za nekom političkom Jugoslavijom, niti za nekim sustavom koji je rezultirao ratom u mojoj domovini. Ne i ne!

    Žalim za onim bezbrižnim vremenima kada smo kao klinci bili stvarno bezbrižni, kada smo imali besplatne knjige, i kada su bilježnice s tvrdim koricama bile hit, u njih se samo lektira pisala. Žalim za vremenima kada ni u knjigama nismo mogli podcrtavati, jer vraćaju se.

    Žalim za vremenima kada smo kao klinci gradili kulice od nekoliko dasaka i kartona, organizirali naše bande zvučnih imena npr. Banda Los Amigos, imali vođu, sekretara i blagajnika, a najvažniji je bio oružar. Tada smo igrali se na penjeve, padali su prvi poljupci. Žalim za vremenima kada smo iz starih konzervi s poklopcem pucali karabitom - pljuneš, pustiš neko vrijeme i onda pred rupicom zapališ šibicu i buuum - odleti poklopac konzerve.

    Žalim za vremenima kada smo pisali i crtali spomenare, a precrtavali smo likove od Disneya i pisali u preklopljenom kutu stranice - "tko otvori mene voli". A ispod slike smo pisali: Ti me pitaš koga volim, Evo da ti odgovorim, Brže čitaj prva slova, Evo tebi odgovora (ajme joše se sjećam). Tada je bio popularan 4M, a Crveni koralji su pjevali "Ruže su crvene, tajne su skrivene ...".

    Žalim za vremenima kada smo u dvorištu igrali klis i papiće, a najviše mi je žao što danas klinci niti ne znaju za "Cukar i kafe". A da ne govorim o igrama kao što je skrivača, lovice i "neka puca, neka puca". A špigule? Ajme meni kako su bile lijepe one velike talijanke, male japanke, a kako su bile opasne kamenke. Pa igra na jamicu ili igra na trokut. Skupljali smo sličice sa šibica, sjećate se onih drvenih Drava šibica. Pa su se u neka doba pojavile parafinke.

    Skupljali smo Oto Moto sličice - i nisu bile samoljepive, skupljali smo marke i tada sam prvi puta skužio da se Švicarska još zove i Helvetia. Tada smo čitali Politikin zabavnik, Svijet oko nas, a u školi Radost i Smib, a meni je jako zanimljiva bila Galaksija. I onda je krenuo Alan Ford.

    Žalim za vremenima kada smo išli u maškare, od vrata do vrata i pjevali "Došli smo vas posjetiti, dobre vijesti donositi, ako nama niš ne date uzećemo gospodara i gospicum cijelu vašu porodicu", i nakupili smo se naranči, jabuka, pokoje čokolade i nešto sitniša.

    A onda žalim za vremenima kada smo organizirali ekspedicije, pa otišli na obližnje brdo, odrezali nekoliko lijana, zapalili krajeve i pušli. Žalim za vremenima kada smo skupili nešto novca, pa zamolili nekog starijeg da nam kupi tri cigarete Primorke, one u sivoj kutiji, a većinu novca smo potrošili na Kalodont nakon pušenja u nekoj skrivenoj kulici.

    Eto, za tim vremenima ja žalim. Za tom bezbrzžnošću, sigurnošću, igrom i prijateljstvom, i bez Facebooka!

    avatar

    29.08.2009. (01:48)    -   -   -   -  

  • Bigi

    Lijepo je vidjeti da ovaj blog nije potpuno umro i u isto vrijeme da moja sjećanja nisu samo moja, tj. da nas ima još.
    Nebitno je da li je za "promjenu života" kriv rat, mi sami ili netko treći; činjenica je da onakvu bezbrižnost kakvu smo mi imali, naša djeca teško da će imati.
    Ako ništa onda zato što je nama samima teško živjeti opterećeno, a u isto vrijeme pokušavati raditi na bezbrižnom odgoju.
    Makar je meni tako, ne znam za druge...

    avatar

    29.08.2009. (11:08)    -   -   -   -  

  • dejmon

    Možda nije dobro vršiti preslik vlastitih emocija, nostalgije i sjete svog djetinjstva na doživljaj djetinjstva naše djece. To su ipak dva različita svijeta.

    avatar

    29.08.2009. (15:22)    -   -   -   -  

  • PMP Reloaded

    Eh, da, to su bila vremena... Iako, vjerojatno ne bih žalio s njima da nisam profesor i da iz prve ruke ne vidim na koje sve načine učenici bacaju slobodno vrijeme, a neki i živote.

    avatar

    29.08.2009. (15:54)    -   -   -   -  

  • bellarte

    ...astimiša ...a di si ti dosad.???.a????

    avatar

    30.08.2009. (17:54)    -   -   -   -  

  • little safe place

    Svi mi imamo svoje djetinjstvo koje je bilo bezbrižno. I svi žalimo za svojim djetinjstvom i životom onda i mislimo kako je naše bilo najbolje. Dosta puta smo o tome raspravljali na kavi, kako buduće generacije to neće doživjeti. Kako smo mi imali bolje djetinjstvo.
    Ali sad čitajući ovo sam shvatila da nema "boljeg djetinjstva". Ako je puno ljubavi bit će sretno. A to je djetetu dovoljno.
    Generacija rođena 1990. Zadnja u Jugi, prva u Hrvatskoj. Nismo imali ništa u ratu, a imali smo sve. Nismo išli na ekskurzije od 7 dana u 4.osnovne, nismo imali videoigrice, mp3jeve i sl. Isto smo se igrali vani i uživali u nekim slatkišima, voćkama (kao vi u eurokremu i jabukama)...
    Ali, djetinjstvo je samo jedno, i kakvo god da je, ako je sretno, najbolje je. (:

    avatar

    01.09.2009. (02:02)    -   -   -   -  

  • iva

    eh, da, ja sam 81. godište i isto mi fale sve te stvari. kino zagreb i patria, espadrile u svim bojama, snjeguljica i životinjsko carstvo, badminton na ulici, skrivača i lovice, klizanje u domu sportova, kupanje na mladosti, moj plavi poni bicikl, miris svježe pokošene trave... a danas ne mogu ni izaći iz kuće koliko mi se autiju naparkira... možda je sada bolje, ali onda je bilo slađe i šarmantnije...

    avatar

    03.09.2009. (13:03)    -   -   -   -  

učitavam...