Komentari

gosponprofesor.blog.hr

Dodaj komentar (28)

Marketing

  • svinjce

    Bravo profesore, super post.

    avatar

    25.08.2009. (15:04)    -   -   -   -  

  • Pero Panonski

    Mene fascinira ta zapadna udivljenost autorima iz drugih kultura. Evo pr. prosjecni krscanin zna za puno nekrscanskih autora (ajde, bolje kazano cuo je za njih). Sve me strah koliko prosjecan hinduist je cuo npr. za Franju Asiskoga ili mozda za nekoga kao sto je bio Maksimilian Kolbe (jesam smotan, Kamilo je nas :D) ili prosjecni musliman je cuo za Martina Luthera ili mozda Dietricha Bonhoeffera (cija je krajnja ekleziologija pomalo autodeskruktivna). Divno je, krasno je sto neki tamo pisu, ali kakva je korist, osim da nekolicina intelektualaca zaradi koju kunu pisuci o tome. Npr. katolicki teolozi (ukljucujci i hrvatske) izdrkavaju se na ljepotu pravoslavne teologije. Jebes sve pravoslavne teologe svijeta kad najblizi predstavnici pravoslavlja, kad se ih pusti u rat, bez trenutka razmisljanja pobiju bolnicu ili sve muskarce u jednom gradu. Kakva fucking korist onda sveg lijepo govora, ako ga ne cuju ni oni koji su mu najblize. A sto cemo mi onda s time koji smo dalje? Unatoc svemu, gajim ljubav i postovanje spram Islama (ja sam fasciniran time kako gajim), ali opet brate, imali ovdje osobe koja je spremna zivjeti u drustvu koje bi bilo uredjeno po serijatskom modelu? Pocnimo sa zenama.

    Ako te zanima zasto na Ekumeni se vrte isti ljudi? Zato sto nitko drugi ne zeli doci. U RKC-u se ne moze 50 ljudi bi nesto smisleno rekli, svi se boje stravicno medija. Jos gore je s desetak malih crkvica (http://www.uprava.hr/RegistarVjerskihZajednica/), koje hoces ili neces imaju slab fond intelektulaca (bez navodnika).

    Ateisti su jednako i jos vise zatucani od prosjecnog vjernika. Bas zatucani. Mogli bi se ujedinit s pojedinim ekstremnih protestantima, jerbo dijele zajednicku mrznju spram RKC-a

    Cemu potreba za tolikim sinkretizmom?

    avatar

    25.08.2009. (16:28)    -   -   -   -  

  • openheart

    Boga doživljava svatko na sebi svojestven način. Ja ga recimo zovem Stvoriteljem i tim nazivom ga i osjećam. Sve što vidim, ne vidim, čujem, ne čujem, znam, ne znam, osjetim ne osjetim, sve što postoji i za što se ne zna da postoji il ne razumije, sve što se može i ne može zamisliti, sve je to On. On čak nije On, njega se ne može ni na koji način okarakterizirati, opisati. I kako god ga opišeš nitko drugi taj opis neće shvatiti kao onaj koji opisuje. On je sve i igra se sam sa sobom. Doslovce što god kažeš o Bogu ne možeš pogriješiti. I ako i pogriješiš i tu je on. On je i ispravno i pogrešno. I Ljubav i Zlo. I Svjetlo i Tama. Eto mog razmišljanja o Njoj :D

    avatar

    25.08.2009. (17:40)    -   -   -   -  

  • podijelimo radost

    Ova izjava kardinala Bozanića, meni osobno, je neobična. Ta rečenica odražava očaj i nemoć. Jel bi to bila molba ili zapovijed? Ljepše bi zvučalo > U našim srcima mora biti mjesta za Boga.< Bog živi u čovjeku posredstvom Duha Svetog, a to se ne događa po nečijoj molbi ili zapovijedi. Bog nas sam pronalazi ako imamo otvoreno srce za njega. Vjera se ne temelji na ljudskoj mudrosti, već na sili Božjoj. Naša srca su mjesto gdje Bog treba biti prisutan. Vjera se pronosi kroz nas same. Mi sami bi trebali biti simboli vjere. Tada bi njegova rečenica dobila smisao. Ali nažalost, vjersko ozračje je u silaznoj putanji. Popularnije je biti "cooler" nego vjernik. Sotona je lukav. Stavlja ljude na kušnju i najčešće uspijeva.
    Vjersku literaturu čitam, ali samo onu koja mi se preporuči u crkvi.

    avatar

    25.08.2009. (19:24)    -   -   -   -  

  • jja

    uopce nisam procitala tvoj unos ali sam sigurna da se sa njime NE slazem jer uvijek baljezgas gluposti

    avatar

    25.08.2009. (20:58)    -   -   -   -  

  • gospon profesor

    @ Pero: "Mene fascinira ta zapadna udivljenost autorima iz drugih kultura." Koja je alternativa? Biti kao prosječan Hindus koji nije čuo za Franju Asiškoga? Ward je kršćanski teolog, a druge spominje tamo gdje je to opravdano.

    "Divno je, krasno je sto neki tamo pisu, ali kakva je korist..." Pa, meni je bio veliki gušt pročitati spomenutu knjigu. Zahvalan sam autoru zbog toga, a vjerojatno ima još takvih kao ja. Nešto sam i naučio, "imao koristi" itd. Zar treba objašnjavati zašto se čitaju knjige?

    "Npr. katolicki teolozi (ukljucujci i hrvatske) izdrkavaju se..." Ti si katolik? Ti se na svom blogu "izdrkavaš"?

    "Ako te zanima zasto na Ekumeni se vrte isti ljudi?" Bilo je to više retoričko pitanje...

    "Cemu potreba za tolikim sinkretizmom?" Ne razumijem pitanje. Ako je sinkretizam "filozofski ili teološki sustav koji nastoji spojiti nekoliko različitih učenja", ja ga ne zagovaram.

    avatar

    25.08.2009. (21:06)    -   -   -   -  

  • gospon profesor

    @ jja: :)))))) sjajno... :)) Ako uvijek baljezgam gluposti, to znači da si sve ostale pročitala? ;) Kako bi inače znala da uvijek baljezgam? Blend, blend!

    avatar

    25.08.2009. (21:08)    -   -   -   -  

  • gosponsudac

    Nedavno mi je u jednom razgovoru jedan gorljivi kršćanin kazao da Biblija ne poznaje riječ tolerancija. Veli - ili jesi, ili nisi, nema vrdanja.

    To sa leksikom i tolerancijom je vjerojatno točno, no zato držim da je jedna od najčešćih riječi Novog zavjeta ljubav, pa mi se posebno dopao dio u kome se u postu iznosi postupak novozelandskih kršćana na njihovoj gay paradi.

    Kako je već i iznijet zaključak, ja bih ga sublimirao u jednoj rečenici: bez potvrde u praksi, svaki stav teorije ostaje visjeti u zraku.

    Već sam, naime, i sam sebi postao dosadan ponavljajući ne znam po koji put ovdje naučenu sjajnu misao gospona Brodskog koji veli da Zlo počinje tamo gdje jedan čovjek počne misliti da je bolji od drugih ljudi.

    avatar

    25.08.2009. (21:27)    -   -   -   -  

  • semper_contra

    Sa zanimanjem pročitah post. I ne jednom. Kao i obično odabir teme i način njezine interpretacije je takav da prosto traži „živu riječ“, smiren, uljudbeni razgovor uz kavu u nekoj Bečkoj kavani. Gotovo svaka rečenica otvara jedno malo poglavlje za diskusiju. Međutim poteškoća u realizaciji te ideje leži u jednoj od rečenica koju citiram iz posta:

    - Grubo govoreći, ateisti se, iz raznoraznih razloga, naroguše čim netko spomene da nije ateist, vjernicima čudno zvuči ako netko kaže da se o Bogu ne samo malo uistinu znade, nego da ga se ne bi smjelo uzalud spominjati (a pritom ne mislim na psovanje). -

    Iskustvo me uči da zaista postoje gotovo nepremostive prepreke u međusobnom komuniciranju vjernika i ateista. I to upravo zbog činjenice da i jedni i drugi žele uvjeriti suprotnu stranu da su baš oni u pravu. A u stvari:

    - Sve u svemu, bilo bi sjajno – (…) – kad bi što više ljudi, vjernika i bezvjeraca, zastalo, promislilo i reklo samo sebi da ih Stvarnost daleko nadilazi i da bi zapravo ispravan stav bio stav tihe ponizne zadivljenosti nad samim čudima kojima smo okruženi. Mi, naime, nemamo pojma što je svijest, ili što je vrijeme, odakle život pa ni zašto činimo ovo ili ono, da ne nabrajam dalje. -

    Uživam u miru i tišini sjediti noću na terasi vikendice i gledati u beskrajno nebo prekriveno bezbrojnim zvijezdama. U takvim trenutcima često pomišljam da li sada isto tako netko sjedi negdje u Beskraju, gleda u zvijezde i misli jednako kao ja: kako sam malen u tom Svemiru. Možda sam u tom trenutku najbliži osjećaju sveprisutnosti silâ koje neki ljudi nazivaju – Bogom. Ja sam, što sam već nekoliko puta iznio u komentarima i postovima, agnostik. Ne bih se baš složio s tvrdnjom:

    - Agnostici se klate amo-tamo, već s obzirom na životna iskustva… (»Paaa, molim se kad mi je teško…«) -

    Ja se zaista ne molim, pa ni onda kada mi je teško. I ne „klatim“ se amo-tamo. Jednostavno: ne vjerujem u Boga, ali ne tvrdim da ga nema. I to je sve.

    Ali jednako tako ne tvrdim da molitva neće pomoći onom koji se iskreno moli. Obitelj mog starijeg sina pripada Mormonima. Oni iskreno vjeruje u Boga i Isusa Krista. Prije mnogo godina, nakon molitve prilikom zajedničkog ručka, snaha je rekla: „Do nove godine ćemo i dedu (žena je vjernik, katolik) uvesti u Mormone!“ Za trenutak je nastao muk. Vidio sam da je sin upitno pogledao snahu. Očigledno nije bilo govora da bi ona mogla to izjaviti. Nakon te kratke stanke rekao sam smireno:
    „Ako će vama učiniti veliku sreću da se i ja pridružim Vašoj Crkvi, ja ću to učiniti. Ali smatram da to ne bi bilo pošteno ni prema vama, ni prema Crkvi, a najmanje prema Onome u kojeg vjerujete!“

    Otada razgovora na tu temu više nije bilo. Tek pri zadnjem susretu od pred nekoliko dana, u sličnom trenutku, ja sam spontano rekao: „Vjerujte mi da mi je sada ugodno biti s vama u vrijeme molitve!“

    Smatram da su sve te suprotstavljajuće diskusije oko postojanja i nepostojanja Boga, njegovih namjera, planova i slično potpuno deplasirane. Jer, da ponovo citiram dio posta poštovanog profesora:

    - Ljudi, zabavljeni svojim sitnim računicama, zaboravljaju u kojoj su mjeri sićušni u odnosu na Svemir i/ili Boga, kako mu drago. Trijumfalizmu i likovanju – a toga nažalost ima – nad zlosretnom sudbinom ateista s jedne strane ili nad tupavošću vjernika s druge ne bi trebalo biti mjesta: zašto se radije ne bismo potrudili naučiti jasnije artikulirati svoja uvjerenja, iznositi ih bez podcjenjivanja i vrijeđanja, i saslušati što to oni koji misle drugačije imaju za reći? -

    Bili bi sretniji i vjernici i ateisti! A zar sreća ljudi nije najveća vrijednost u njihovim kratkim životima? Pa zašto ih onda kvariti svađama i sukobima u kojima ni jedni ni drugi ne mogu biti pobjednici.
    Samo gubitnici!

    avatar

    25.08.2009. (21:27)    -   -   -   -  

  • Pero Panonski

    @gp
    Koja je alternativa? Biti kao prosječan Hindus koji nije čuo za Franju Asiškoga? Ward je kršćanski teolog, a druge spominje tamo gdje je to opravdano.
    Alternativa se prvo baviti europskim temama, jerbo Europe se tjera u prisilno ujedinjenje, a nitko stvarno ne poznaje Europu. Rumunjska pravoslavna crkva ima oko 20 milijuna clanova, jedina su romanska pravoslavna crkva i u biti oni su most izmedju katolicanstva i pravoslavlja, i sram me je reci, ali ja ne znam nijednog rumunjskog sveca ili autora. Pogano Svetosavlje je jako blijedo spram Rumunja. Ajmo prvo mi sebe unutar Europe upoznavati, a onda belosvetske religije :D. Doduse, istina, Englezi su prisiljeni upoznavat i sire od Europe, kad im se imperijalisticki kolonijanizam obija o glavu. Biti ce nacionalna manjina do kraja stoljeca u vlastitom kraljevstvu, a ni Church of England ne stoji bas nesto bajno, unatoc jakim teolozima. Teolozi sve bolji, a narod sve manja u crkvama.

    "Divno je, krasno je sto neki tamo pisu, ali kakva je korist..." Pa, meni je bio veliki gušt pročitati spomenutu knjigu. Zahvalan sam autoru zbog toga, a vjerojatno ima još takvih kao ja. Nešto sam i naučio, "imao koristi" itd. Zar treba objašnjavati zašto se čitaju knjige?
    Pa i meni je gust vozit sto i vise na sat. Bio sam jako zahvalan motoru vlastitog auta. Zar treba objasnjavati zasto se juri na cesti?

    "Npr. katolicki teolozi (ukljucujci i hrvatske) izdrkavaju se..." Ti si katolik? Ti se na svom blogu "izdrkavaš"?
    Ne, to radim obicno na drugim web-siteovima, ali ako te veseli mogu ti reci da.

    "Ako te zanima zasto na Ekumeni se vrte isti ljudi?" Bilo je to više retoričko pitanje...
    Za koje postoji konkretan odgovor koji sam ti dao.

    "Cemu potreba za tolikim sinkretizmom?" Ne razumijem pitanje. Ako je sinkretizam "filozofski ili teološki sustav koji nastoji spojiti nekoliko različitih učenja", ja ga ne zagovaram.
    Khm, a zasto onda se dobiva takav dojam?

    avatar

    25.08.2009. (22:12)    -   -   -   -  

  • openheart

    Ja mislim da je svinjce ovdje najpametniji, kratko i jasno čovjek intepretira svoj dojam o texstu :)

    avatar

    25.08.2009. (22:20)    -   -   -   -  

  • gospon profesor

    @ Pero: eh, Pero, Pero... :) Počevši od posljednjeg: to je tvoj dojam, a još kad bi ga potkrijepio...; na retorička pitanja ne očekuje se odgovor; ne veseli me uopće, zapravo me smeta; ne razumijem usporedbu; zar je u drugim crkvama bolje?

    avatar

    25.08.2009. (22:56)    -   -   -   -  

  • Pero Panonski

    @gp
    Dojam je dojam.
    Uostalom, pitanje je bilo sasvim drugacije, ja sam izvukao primjer Ekumene na kojoj se vrti desetak istih faca. Ti bi emisiju na HTV-u vise, a ova ide 12 puta godisnje, a non-stop se isti ljudi vrte, a ima pedesetak registriranih vjerskih zajednica.
    Jeb'ga, govorim kak govorim. Poceo sam psovat relativno kasno, a lijepi govor smatram licemjernim. Svi su seljacine u Hrvatskoj, zasto bih ja bio ista bolji? Izdrkavanje je prikladan izraz bio. Ne postoji ekvivalent u standardnom jeziku.
    Pa nije lose u svim crkvama. Jedino zapadna Europa ima pad. U Americi su sve bogomolje pune. Poljska isto nema problema. Rumunjska je jedna od najreligioznijih zemalja Europe. Ni nasoj Crkvi spram Zapadne Europe ne ide lose. Kriza vjere postoji samo u Zapadnoj Europi i nigdje drugdje. Krscanstvo cvate po Trecem svijetu.

    avatar

    25.08.2009. (23:17)    -   -   -   -  

  • gosponsudac

    @Semper, lijep komentar. Pokazuje (kroz vrijedna osobna iskustva) da je istinska vrijednost u odnosima ljudi njihova iskrenost.
    Na žalost, smatram da veliki broj iskrenih ljudi, zainteresiranih za sudbinu bližnjega, dakle dobronamjernih, danas u našoj civilizaciji smatra crkvu (ovu ili onu; zbog raznoraznih razloga, više iz prošlosti no iz sadašnjosti) odgovornom za mnogobrojne nepravde koje postoje u društvu (pogotovo turbulentnom i ograničenom kao što je naše). To je vjerojatno i razlog okolnosti da ti ljudi prekidaju svaku vezu sa bogom jer ga smatraju odgovornim za zlo koje se u svijetu dešava, dakle - zlim bogom (držeći da u cijelosti mogu spoznati sve okolnosti koje su se zbile).
    Pri tome citiram - eto - svima nam dragu misao iz posta: "Ljudi, zabavljeni svojim sitnim računicama, zaboravljaju u kojoj su mjeri sićušni u odnosu na Svemir i/ili Boga, kako mu drago..."
    Neću sada ovdje ponavljati einsteinovske priče o usporedbama zla sa tamom i dobra sa svjetlom, niti citirati drugu zapovijed o ljubomori boga i grijesima otaca za koje kažnjeni bivaju potomci do trećeg i četvrtog koljena, naprosto ću se složiti s komentarom o doživljaju Beskraja "pogledom na noćno nebo" kao prvom koraku veze sa bogom.

    (Mala digresija, dižem dva prsta u zrak, @gp: kada Onno Quist govori o slici koja putuje zvijezdama kroz svemir, onda on ne ponavlja Đuru Martića, iako je isti zaživio gotovo stoljeće ranije?).

    @Pero je, čini mi se, u pravu kada tvrdi da je "peak" krize u odnosu čovjeka sa bogom u zapadnoj Europi. Nedavno sam ovdje potegao jedan citat u kojem se kaže da vjerski zanos rapidno opada u trenu kada svaki Štijef dobije svoj frižider i tv (a to se u Jamerici desilo ima već skoro pola vijeka, pa sada valjda kada vide da u tome i nije neki smisao života, traže dalje, fali nam @hebatga da nas iz prve ruke o tome izvijesti).
    Nasuprot tome, u Poljsku, Rumunjsku... valjda još nisu doplovili ti kontingenti bijele tehnike, ili se hoće reći da se oni tome uspješno opiru promovirajući duhovno bogatstvo nasuprot materijalnom. Možda je ideja ujedinjenja Europe kao nadnacionalne, anacionalne i nedajbože protunacionalne tvorevine izvorno skovana u nekoj radionici sionskih mudraca (ha, ha) po kojoj kršćanstvo treba razvodnjavati unedogled (jer Izabranika još uvijek nema). Ne znam. Znam samo da put popločan dizanjem standarda guši osjećaj za bližnjega i jača sebičnost u pojedinca. Valjda je u svemu tome moguće naći neku sredinu iliti mjeru, jer - kao što vidimo - ne bu dobro.

    Možda, @Pero, tu okrenutost prema sebi koja se zagovara, nasuprot "mrskom" nam sinkretizmu kao čušpajzu za potapanje identiteta (a kaj je, gp, sa mister Wilberom, da li je integralizam i sinkretizam isto?), valja prvenstveno iskoristiti za uviđanje nespornih vlastitih zabluda i grijeha (mislim pri tome na naše društvo).
    Evo, neki dan vele na jednom blogu: ah, znate, sused, Titini krediti su bili puno bolji ovih, nisi moral vraćati nego za kutiju šibica, a sad te oderu. Kao da one kredite bez valutne klauzule nije nitko vraćao ( jesmo, jesmo, svi skupa u proračunu korz tečajne razlike i skupe devize, samo je tako lakše kad netko drugi plaća za tebe pa se onda može talambasati o pravednosti raspodjele društvenog bogatstva). Možda je naša "kriza" u tome što se ekonomski koncept svake jedinice u društvu od Štijefove familije iz Pušće do Markova trga zasnivao na veličajnom neoliberalnom principu: potroši sedamnaest puta više nego što očekuješ da bi možda mogao zaraditi. A zašto smo to prihvatili kao princip, pa nisu nam Englezi i nevoljeni susjedi krivi što svaki dan iz nevjerojatnog broja naših domaćinstava kila kruha završi u smeću.

    Moja baka je znala sa stravom u očima vikati: kruha buš bacil, pa jel te nije boga strah? Vrlo jednostavno : "MIz 1:7 Strah je Gospodnji početak spoznaje..." Doživjela je osamdesetišestu, kako to našim bakama i priliči, spokojna i sretna, brinući jedino kako je ona djecu učila bogu, a njima to baš nije išlo, pa nek se s time sami bakću.

    Jer, kako je lijepo @semper spomenuo pogled u zvijezde, ja nastavljam: njega svatko upućuje prema gore sam za sebe. I ono što vidi, vidi sam za sebe: lice Božje, ili beskrajnu ledenu pustoš. Nepristojno bi s moje strane bilo zagovarati ono što ja vidim nasuprot nečemu što vidi netko drugi.

    Ali svima nam je jedno zajedničko: nestvarno lijepo izgleda, zar ne? Puno bolje od onoga što vidimo tu dolje. Kao da to podizanje glave prema gore ima nekog smisla...

    Pozdrav, i najte kaj zameriti...

    avatar

    26.08.2009. (06:22)    -   -   -   -  

  • pametni zub

    mislim da je riječ o nesporazumu. mnogi deklarirani ateisti zapravo su vjernici, a mnogi vjernici ateisti (neki to čak i ne kriju premda nastavljaju pohoditi Crkvu). to se događa na razini društva, ne na razini vjere. Dawkins je daleko veći vjernik od pape, barem ako imamo u vidu njihove javne istupe.

    avatar

    26.08.2009. (07:59)    -   -   -   -  

  • odmak

    Post je po mojoj mjeri.
    Postoji usporedba zrna soli i mora, kad zrno soli pita: Što je to more? A odgovor je bio: Uđi u more pa ćeš ( možda ) shvatiti.
    Otvaraš puno pitanja i svatko se od nas hvata onog što ga tišti. Čitam Peru (volim ga, jer kaže što misli i gnjevan je. Meni često nedostaje gnjeva).
    Iako sam odgojena u rigidnom rimokatoličkom duhu danas sam neka druga vrst vjernika. Možda baš zbog strogog i kažnjavajućeg Boga kojim su mi prijetili. Zapravo dugo godina sam sebe smatrala ateistom- opijum za narod i te stvari tako sam mislila, a onda sam postala duboki vjernik.
    Ušla sam kao ono zrno soli u more i imala sreću i milost da sam povjerovala.
    Što je Bog i vjera (za mene)?
    Eto upravo ono more, jer se u moru osjećam kao u plodnoj vodi maternice (bar mislim da je to smisao plodne vode, jer izlazak iz nje bio je pad u svaku vrste đungle, nažalost ne Kiplingove).
    Pitanje je i što je čovjek?
    Ograničen na svaki način. Unutar tanke kože, krhkih živaca i kvarljivog i smrtnog tijela.
    (Da nas ovako opiše kakav izvanzemaljac loših namjera teško nama)
    Kvarljiva je i duša. Potkupljiva. Konformistička. Čak kad je i najčišća.
    Jeli joj za zamjeriti? Toj našoj duši. I tijelu, naravno.
    Vjera zavijena u službene religije, baš sve, zamjerala nam je i uništavala nas ljude, baš zbog te kvarljivosti i nemoći, a teško je skoro nemoguće nesavršenom biti savršen, i još nam to rade. Preziru nas. Ne opraštaju.
    Ne opraštaju nikome.
    Mi jedni drugima unutar iste konfesije, katolici ostalim kršćanima (iako tu ima određenih pomaka i Pero pametan si momak ne uspoređuj one 'gore' koji pokušavaju sa onima'dole' na terenu koji se međusobno ubijaju.)
    Muslimani, Židovi itd, itd.
    Kakav je to Bog koji dopušta takve stvari? Kakav je to Bog, pitala sam se koji dopušta da stradaju dječica i nevini?
    I onda sam shvatila da je Bog tu ili smo ga stvorili upravo zato da ispravi te stvari. Tu nepravdu svijeta. Tu je, tako mislim, pa ako smo ga i stvorili, napravili smo to iz razloga da nam pomogne. Da nas spasi od nepravdi svijeta.
    Takav Bog je samo jedan jedini kako god ga mi zvali. Bio on Jehova ili Alah ili... jedan je jedini.
    Svakako da je potreban dijalog upravo zbog onih 'dolje' sa terena, jer kad se čovjek jednom dočepao Boga svojata ga kao svoje vlasništvo i maše njim osvetnički kao mačem i svim drugim mogućim oružjem.
    A to nije moj Bog. Moj je Bog milostiv. Dobar. Oprašta mi i uči me vrijednostima. Uči me da volim i druge kao samu sebe, a meni osobno nije bilo lako napraviti taj skok jer sam mrzila samu sebe upravo zbog odgoja u Božje ime.
    Dok me nije prožela vjera u moga, dobroga, Boga.
    Danas idem tako daleko da puštam da me Bog vodi.

    A vjerske institucije?? Najčešće su izdajice Boga. Zato Europa u tom smislu gubi. Tamo je neki( i među nama) surogat Boga kojeg su obukli u bogato ruho i postali močni ovdje na zemlji. A Isus je govorio: Moje kraljevstvo nije od ovog svijeta. Siromašni Isus koji se rodio u štalici, a mogao se roditi u kraljevskoj kući. Bog nam je time poslao poruku. Vrlo jasnu.
    Ne da budemo protiv bogataša ( nije mi to namjera reći) nego da je svaki čovjek vrijedan, pa bio rođen i u štalici.
    SVAKI ČOVJEK!
    Crn, bijel, kosih ili plavih očiju, bolestan, zdrav, glup, pametan i da što god jesmo da se ne oholimo jer smo smrtni. Tu smo na vagi. Važu se naša djela, a ne naše laži prosute po tonama papira i izgovorene sa tribina. Prigodno.

    Znam, znam, utopija smo ja i 'moj' Bog, za kojeg niti ne znam kako izgleda, u kojem je obliku, ali ja sam zato uronjena u njega, u moje dobro more i nadam se da će se promjena koja se dogodila meni dogoditi i cijelom svijetu.
    Ja razumijem neprijatelja, ne mogu reći da ga volim, jer bih vam onda pisala s drugog svijeta gdje te stvari postaju nevažne, ali mogu mirne duše reći da toleriram drugačije, a to je već puno za čovječicu kao što sam ja.
    A možda sam, po običaju, posve promašila temu i javljam se iz nekog sporednog rukavca.

    avatar

    26.08.2009. (09:04)    -   -   -   -  

  • MISTRESS ANCKSUNAMUN

    Činjenica da je Bog muškog roda, upućuje i dalje na mačistički i patrijahalan strah, da ne nastupi ono čega se najviše boje..

    Post je super..

    Pozz

    Miss A.

    avatar

    26.08.2009. (10:23)    -   -   -   -  

  • Kinky Kolumnistica

    Meni kod svih religija, filozofskih pravaca, pa čak i kod samih ateista, nikada nije bilo jasno zašto ljudi pokušavaju postići neki prešutni ili manje prešutni konsenzus stavova o Bogu, s ciljem da ti stavovi budu identični ili barem slični jedna drugima. Zbog toga mi ni same religije nemaju smisla - nemoguće je da milijuni pripadnika iste religije doživljavaju Boga na način kako ta religija "propisuje", uniformirano, po špagi i doslijedno. Ako se sa mnom slažeš da je nemoguće, tada i sam koncept religije vrlo lako pada u vodu jer religije propisuju striktna pravila "slijeđenja". Istina, ima prostora za ono individualno, osobno, ali ruku na srce, taj prostor manevra vrlo je uzak.

    Tako si ja nekako tumačim da bi svaki pojedinac trebao (kada bi malo mućnuo glavom) imati svoje poimanje Boga i ne samo to - trebao bi imati svoje poimanje poimanja Boga. Bog je vrlo intimna pojava, nekome je Bog možda onaj lik na crkvenoj freski, a meni je Bog možda ono stablo koje promatram s balkona svoga stana i divim se njegovoj čvrstoći, napretku i ljepoti. Toj uopćenosti stavova o Bogu teže i filozofi, makar bili i ateisti. To je tako i tako, možemo ga ili ne možemo pojmiti, smijemo ga ili ne smijemo spominjati... čemu to? Opet kažem, netko drži da je Bog svetinja koja se ne smije okaljati čovječjom riječi, a ja možda držim da se poštovanje prema njemu iskazuje čestim i posvećenim kontemplacijama i otvorenim govorom o njegovoj naravi. Neki misle da ga ne mogu spoznati, a ja možda baš osjećam da ga jesam spoznala, u nekom svom svjetlu, smislu i sigurnosti.

    Zato ostajem pri individualnom, unutarnjem, bez pokušaja uopćavanja postojanja i definicije Boga kroz ikakvu religiju ili manje ili više filozofsku raspravu. Jer na kraju sve i tako ostaje na individui.

    avatar

    26.08.2009. (10:28)    -   -   -   -  

  • gospon profesor

    @ semper contra: "Agnostici se klate amo-tamo, već s obzirom na životna iskustva…" Ovo nije bilo mišljeno zlonamjerno, više kao dobronamjerna zezancija. Inače, hvala na vjerojatno najdužem (i vrijednom) komentaru koji sam ikad dobio.

    @ odmak: vrlo vrijedno iskustvo; temu nisi promašila, dovoljno je široka... ;)

    @ Kinky: "...nemoguće je da milijuni pripadnika iste religije doživljavaju Boga na način kako ta religija "propisuje", uniformirano, po špagi i doslijedno." To je važno imati na umu.

    avatar

    26.08.2009. (13:51)    -   -   -   -  

  • openheart

    Sve strukture su nestabilne, rekao je jednom Eckart Tolle. Tako i religije, svaka će se raspasti kad tad. Jer su zasnovane na egu. I osobnoj definiciji Boga. Boga se ne može definirati pravilnikom ili odredbama tipa "ovo je dobro a ovo je loše". Ili "ovako je u skladu s Bogom, a ovako nije. U svakom čovjeku čući Bog i koliko je ljudi toliko je i puteva koji vode k Bogu. I put svakog čovjeka je ispravan, ne postoji pogrešan put. I s ovim mojim razmišljanjima se ne treba nitko složiti, jer dopuštam drugima da budu što god žele biti i što god i u što god žele vjerovati. zašto bih baš ja bio onaj koji je u pravu i mudro zbori. Tko se slaže sa mnom dobro, a tko ne opet dobro. Ta zar nije tako najljepše, Ta zar tako i sam Bog ne radi? Ni traga ni glasa od Njega, samo se smješka u svakom čovjeku i s vremena na vrijeme ga upita "jesil spreman na buđenje sinko/kćerce il da te pustim da i dalje spavaš" :)

    avatar

    26.08.2009. (16:49)    -   -   -   -  

  • semper_contra

    @odmak
    Vjerske institucije su glavna, temeljna i najveća prepreka da ljudi komuniciraju s Bogom bez obzira kako Ga nazivali: Bog, Svevišnji, Alah, Buda , Hari-Krišna, Jahva, Drvo, Vatra, Voda, Priroda, Svemir, Zvijezde. Dok se čovjek osobno obraća Onome ili Nečemu u kojeg ili u što vjeruje i kome se ufa, do tada je vjera zaista Vjera. Kada se pojave posrednici onda ona postaje Tgovina. Jednako kad čovjek slika, komponira, izrađuje skulpturu, kuću, igračku onda je to Ljubav, Nadahnuće, Stvaranje. Kad to nameće drugima onda je to Trgvina.
    @profesor
    I mislio sam da je takav tvoj stav. Komentirao sam više zbog drugih. Drago mi je da ti se sviđa komentar.

    avatar

    26.08.2009. (18:16)    -   -   -   -  

  • openheart

    @ semper contra

    Upravo tako :) Bog ne treba posrednika između Njega i Čovjeka :)

    avatar

    26.08.2009. (23:49)    -   -   -   -  

  • catwalk

    Moram priznati da me u aktualnoj priči o križevima, mjestu za Boga, te bogu, bogovima ili Bogu, najviše zanima kontekst - kako su nastala određena vjerovanja, razmišljanja, strujanja, dijalozi, nedostaci dijaloga i tolerancije, kako su se razvijla te zašto je to bilo baš tako. Ako kažeš da tolerancije nema, zanimat će me najviše zašto to baš ti kažeš, zašto baš sada i koja je npr. tajna nastanka tvoje zadnje rečenice u ovom postu. ;)

    Kontemplacije o bogu, ili bilo kakvom sličnom konceptu, smatram privatnim pravom svake osobe. Mogli bismo dalje o granici privatnog i javnog. Uvijek bi me zanimalo kako osobna uvjerenja neke osobe djeluju na druge i ima li tu nekakve odgovornosti. Iskreno, mislim da je situacija puno jednostavnija od medijski možda potenciranog, iako ne sasvim izmišljenog, sukoba ateista i vjernika - u pravilu je riječ o interesima. Neki od tih interesa su materijalne, a neki socijalne ili druge nematerijalne prirode. Trijumfalizma ima, ali najviše bi trebalo voditi brigu o trijumfu privatnih interesa podvedenih pod velike ili manje priče, a među tim interesima treba znati raditi gradaciju jer nisu svi iste težine i ne rade svi jednaku društvenu štetu. U tom kontekstu, uljuđeni razgovor može biti društveno štetniji od nešto rigidnijeg iznošenja mišljenja. To jest, i bečka škola, i kultura tolerancije, i politička korektnost, i mudre raspre o dijalogu, imaju svoj kontekst i konkretan oblik. Treba ga samo znati precizno definirati.

    Istina je da nam je komentatorska scena pomalo predvidljiva, istina je da komentatori "žive" od kerumolikih fenomena (o tome je nedavno zgodno pisao Bešker), istina je, isto tako, da ima i pozitivnih stvari u svemu tome (nije ni svaka satira samoj sebi svrha niti tek sredstvo za osiguravanje egzistencije autora), samo treba biti pošten, priznati neke stvari i o drugima i o sebi. A to je ponekad tako teško, mala smo zemlja, mala scena i znamo i sami biti mali.

    avatar

    29.08.2009. (16:45)    -   -   -   -  

  • dejmon

    Ponekad su mnogi skloni miješati teološke dogme sa dostignućima u kvantnoj fizici. Čemu to? Nema smisla. Kao što je vjernika teško uvjeriti da Boga nema, tako je, još i teže uvjeriti ateista da Bog postoji. Pa i čak agnostik nije siguran da je agnostik. Tako na primjer kada supruga i ja promatramo čašu u kojoj je vino, ta čaša je za mene uvijek poluprazna i inzistiram da se nadopuni, a za moju suprugu ista čaša je polupuna i ne dozvoljava mi da nadolijevam. Kada u toj istoj čaši zajedno gledamo vodu mišljenja su nam opet suprotna, pa čak i na suprotnim premisama, jer meni je vode dosta i previše. A živimo u braku već dvadesetak godina uspješno.

    avatar

    29.08.2009. (16:45)    -   -   -   -  

  • gospon profesor

    @ catwalk: nema nikakve tajne u vezi sa zadnjom rečenicom; svako toliko napišem nešto slično ispod – meni važnog – teksta. Čisto zato da obeshrabrim neozbiljne komentatore, barem si tako utvaram... :)

    Zapravo je problematično generalizirati, ima vjernika i vjernika, ateista i ateista... To je sklizak teren i zato se svako toliko okliznemo. Recimo, možda su mi bliži neki ateisti nego neki vjernici pa opet će me netko strpati u isti koš s fundamentalistima ili što ja znam s kim, ako samo dam naslutiti da nisam ateist. Bez veze.

    @ dejmon: ako netko kaže da razumije kvantnu fiziku, sigurno je ne razumije... :) To me nešto podsjeća na Trojstvo... ;)

    avatar

    29.08.2009. (21:00)    -   -   -   -  

učitavam...