U skoku u vis, kao i uglavnom u atletici, je odlično to što je rezultat egzaktno mjerljiv pa nema osobitog utjecaja neko drukanje, niti ono vidljivo vanjsko, niti ono ispod žita. Točno je da atletika zaokuplja pažnju jednog soja ljudi koji je bitno različit od onog nogometnog ili košarkaškog, pa je razumljivo da je i ponašanje bitno drugačije. Na Dinamovom stadionu se oduvijek govorilo da je publika na zapadu kazališna. Karte za zapad su nekoliko puta skuplje nego one za sjever i ne može ih si svatko priuštiti. Kako god, ta vrsta publike nema naboj onih tužnih i jadnih ljudi koji svoje nezadovoljstvo i frustracije liječe kroz neartikulirano pražnjenje na raznim stadionima, ili izvan njih. Ova publika koja je bila u Berlinu ima dobar život i van stadiona. Neosporno je da je njihovo navijanje vrlo korektno, na čemu sve pohvale. Sportašicama i sportašima svaka čast, a Blanki i slava, jer prava je pobjednica :)))
22.08.2009. (14:32)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@ dražeN. Slažem se dijelom sa tobom. Ali ja sam stvar htio malo šire pogledati u sportskom fenomenu. Kazao sam da bi gledatelji vjerojatno podržavali i pljeskali prije skoka protivničkoj skakačici kada bi svjetsko prvenstvo bilo u. Parizu, Londonu, Stockoholmu. Nadam se da bi to vjerojatno bilo kada bi SP bilo i u Zagrebu. Jer to je nivo koji je postignut u skoku uvis i nema nazad. Ali to nije bilo oduvijek tako. Ali u košarci kada se izvode slobodna bacanja uvijek se zviždi gostujucim igracima kada se izvode, bilo da igraju nacionalne reprezentacije ili klubovi iz iste zemlje. Evo uskoro do 7.9. do 20.9. je Europsko prvenstvo u košarci u Poljskoj. Kada Poljska bude igrala protiv bili koje reprezentacije njihova publika će zviždati pri izvođenju bacanja gostima. Ja se zgrozim kada vidim da gledatelji zvižde nekome kada ovi izvodi slobodna bacanja. Dođe mi da napustim dvoranu. Ali sam u zadnje vrijema malo na utakmicama u živo. A zbog toga malo i gledam košarku ina TV-u. Gdje je tu sportska kultura. To nije bilo uvijek. Jer sam bio savezni košarkaški sudac i sudio sam 12 godina. Tako je to svugdje, pa i u Njemackoj. Nije sve ni u standardu nego, zavisi od sporta do sporta. Evo npr: u ragbiju sam 39 godina, što kao igrac , trener, što kao dugogodišnji savezni sudac. Prije 1990. godine rijetko je tko iz publike zviždao kada je netko pucao kazneni udarac na vrata. A sada na klubskim i na utakmicama Sjetskog prvenstva ima ih ne previše, ali nažalost dovoljno. Tamo pocetkom 90-ih u amaterski ragbi se uvukao profesionalizam, novac, sponzori. Tako su se nažalost promijenili i đentlemenski obicaji publike, koja je nagrađivala svaki uspješan izveden kazneni udarac, ma ciji bio. O tempora o mores.To je moje tumacenje. Oprosti na dužini, ali mislim da se na primjerima najbolje objašnjava fenomen.
22.08.2009. (20:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Naravno, nije sve u standardu, dapače. Dripac koji će otići praviti nerede prateći Dinamo dati će sve novce što ima da ode bilo gdje, ali istovremeno neće dati niti novčića za priredbu tipa atletskog mitinga, upravo zato što uz atletiku ne idu sukobi, mržnja, fućkanje, psovanje gađanje upaljačima, flašama i kovanicama, dimne bombe, baklje, tučnjave i sve ono što mu se standardno omogućuje na nogometnoj ili košarkaškoj utakmici. Zanimljiv je bio primjer sa našom Janicom kada su nogometni huligani otišli u Maribor i napravili za skijašku publiku nevjerojatne scene. Uz konstantno opijanje, tipične vulgarnosti, vrijeđanja i neugodnosti, gađali su skijaše na vlečnici grudama u koje su stavljali led i kamenje. Na toj utrci ili nekoj u tom periodu bacili su dimnu bombu u ciljnu ravninu. Sportašicama koje su se borile protiv Janice nastojali su napraviti svaki mogući pritisak i neugodnost. Urlali su, hučali i ometali na svaki mogući način, uz tragično uvjerenje da čine dobro. Taj fini skijaški svijet se sa time nije znao nositi pa su huligani nekažnjeno odradili svoje. Vjerujem da je to i za samu Janicu bila prava noćna mora. Nadopuniti ću priču osobnim iskustvom kada sam se i sam bavio nogometom (bio sam golman Dubrave). Iz nekih agresivnijih sredina smo mi kao sportaši doslovce morali bježati pred razularenom ruljom koja je bijes zbog poraza domaće momčadi htjela iskaliti na nama, sucima ili bilo kome tko bi im se već našao na putu. Eto, to je sredina u kojoj živimo. Ali da sportaši ne bi imali aureolu bezgrješnosti spomenuti ću da je Janica u vrijeme najvećih zarada imala boravište u Monte Carlun, baš kao i Goran Ivanišević, iako je sa druge strane isticala vrpcu sa hrvatskim bojama i grbom, i plakala na himnu. Mislim da sam dovoljno rekao da me možeš razumjeti :)
23.08.2009. (15:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
U pravu si. Najnovija vijest glasi: Potuklli se navijaci BBB-i i TORCIDE. To sam popodne prije utakmice Rijeka- Hajduk cuo na radiu. A sada podrobnije citam vijest na Intenetu. Kako policija pretpostavlja, oni su se dogovorili da se potucu na odmorištu Brinje, na pola puta. Jer Torcida je išla u Rijeku a BBB-i u Zadar. Rezultat - jedan teško ozlijeđen, jednom slomivena noga. Sve to gledali i strani turisti na odmorištu. Policija je pucanjem u zrak sprijecila totalnu tucu. Fina reklama za našu zemlju i turizam. Što je sljedece. Neznam ima li u inozemstvu takvih dogovorenih tuca navijaca, ili je to izum "naših navijaca". No vratit cu se na naše vrle zaslužne sportaše, koji su placali porez u Monte Carlu kao: Janica i Goran Ivaniševič, a bilo ih je još, a i ima ih još uvijek koji placaju porez u Monte Carlu i u drugim malim državama, gdje je porez puno manji. Da ih ne nabrajam. Dobro kažeš, držati vrpcu s hrvatskim bojama, i plakati na himnu, a placati porez u Monte Carlu. To se zove ljudsko i sportsko licemjerje. A siromašni, dobrocudni, i naivni narod docekuje ih kao junake. Ej moj narode, pa ti sada placaj krizni porez. - harac, i živi sa povecanim PDV- om od 23%. Trebamo svi prijavit prebivalište u Monte Carlu. O tempora mores! O toj temi(placanja poreza . . .) sam prije 3-4 godine pisao u svojoj kulumni u jednom tjednom listu.
23.08.2009. (23:51)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
atleticarka
mali brate drago mi je sto to jos neki pimjetise i zabiljezise, slazem se sa svim opisanim, ali kako sam imala priliku vidjeti blanku (cijoj se pobjedi naravno veselim i cestitam joj!!!) kad gubi ne bi rekla da je bas pravi sportski duh vec da ima snaznu potrebu biti prva i prvacata, te da nije bas tako sretna kad treba podrzati druge sporta radi. tako da uz duzno postovanje mislim da joj ne dostaje malo sportskog duha kada gubi. jer sustina sporta je da si sportas i kad pobjedujes i kad gubis. zato bi samo jos jednom skinula kapu dolje njenoj suparnici Ariane Friedrich koja je uistinu pokazala sportski duh i za mene je moralna pobjednica jer naprosto me reakcijama oborila s nogu. zena je mrak je sportski podnosi i poraz i pobjedu.
24.08.2009. (10:13)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zbog mnogočega ovdje navedenog, ne pratim ( tj. ne podnosim ) sport, osim ponekad umjetničko klizanje.
Sa svojih 18 godina odgledala sam altetska događanja na Olimpijskim igrama ( sezona Carla Lewisa i Florance Griffitth - ne pamtim godine, valjda '84 ) i zaista uživala u svim disciplinama. Mislim da je u to vrijeme + / - par godina bilo i svjetsko nogometno prvenstvo, za zlato su igrali Argentina ( pamtim Maradonu ) i Brazil ( sjećam se Socratesa ) ... to je zaista bila prekrasna igra, gdje je gledatelj doista imao doživljaj ljepote ... dokaz da sport može itekako biti duhovna i umjetnička disciplina ... osjećala sam da ti ljudi igraju posebno nadahuti, kao zaista s neke više razine svijesti.
No, to su bila jedina sportska natjecanja koja sam ikada pratila, osim navedenog klizanja. Izleda da je baš u sportu najevidentnije ( negativno ) kretanje razine kolektivne svijesti ... ili kako je @ Greentea jednom izvrsno komentirala : " ... postoji čak i jedno shvaćanje koje se meni čini vrlo lako mogućim, da u vrlo velikim vremenskim intervalima sličnim yugama iz istočnjačkog duhovnog svjetonazora, cijela opredmećena kreacija tvorca tijekom onoga što bi istočnjaci zvali brahmin dan, teži k svjetlosti, ljubavi, dobroti, a zatim nastupa preokret i brahnima noć kad sve teži tami, mržnji, razaranju i uništavanju..."
Zapravo sam došla ovdje samo s namjerom ponovno izraziti oduševljenje @ malom bratu zbog izvanrednog osvrta na @ dražeN.)-ovom blogu ... o kraljici čaplji. :) ... misleći kako o sportu zaista ne želim ništa čitati, a pogotovo komentirati. No, prisluškujući razgovor dvojce kulturnih i profinjenih ljudi - ta tema postala mi je atraktivna !!! Koliko nam je, zapravo svima, bitnija razina na kojoj se razgovara od same teme ... baš zanimljivo.
A i temu ne/pušenja izbjegavala sam na svim blogovima i portalima, upravo zbog siline te negativne energije, koja bi izbijala iz krajnje subjektivističkih ( da ne kažem egoističkih ) stavova autora. No - ovaj osvrt je zaista je smiren i racionalan, slažem se s njim potpuno u svemu. Zaključak je doista izvrstan, jer znam neke ljude koji su se zaista zbog cijena cigareta i uvjeta pušenja odlučili radije za svoje zdravlje. A to da su nepušači strahovito dugo bili zlostavljani od strane manjine je teška tragična činjenica koja takođe strahovito puno govori o općem isključivo sebeljubnom i krajnje bezobirnom mentalnom stanju većine ljudi : pušilo se u zbornicama, uredima, neki nepušači iz moje obitelji pate od pušačkog kašlja u pojedinim periodima godine, jer su godinama udisali taj katransko-nikotinski otrov na svojim radnim mjestima ... meni je čak potkošulja smrdila po dimu kada bih dolazila iz škole ... jezivo. Srećom - uvijek bi se našao i neki pušač maksimalno tolerantan, pažljiv i kulturan, tako da nisam stekla predrasude o pušačima, iako mi je samo malo nedostajalo ...
Moguće izmjene Zakona u tom smislu po ne znam koji puta novi su dokaz totalnog kaosa u državi. Ugostitelji su doista imali zlatnog vremena preurediti ili redefinirati svoje prostore. Ali, nisu investirali u to, već radije "podmazivali."
O tempora, o mores ... pridružujem se kontemplaciji .... :- (( ... očekujući, poput @ Greentea, Doba vodenjaka i novi Brahmin dan. :)
29.08.2009. (12:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dražeN:)
U skoku u vis, kao i uglavnom u atletici, je odlično to što je rezultat egzaktno mjerljiv pa nema osobitog utjecaja neko drukanje, niti ono vidljivo vanjsko, niti ono ispod žita. Točno je da atletika zaokuplja pažnju jednog soja ljudi koji je bitno različit od onog nogometnog ili košarkaškog, pa je razumljivo da je i ponašanje bitno drugačije. Na Dinamovom stadionu se oduvijek govorilo da je publika na zapadu kazališna. Karte za zapad su nekoliko puta skuplje nego one za sjever i ne može ih si svatko priuštiti. Kako god, ta vrsta publike nema naboj onih tužnih i jadnih ljudi koji svoje nezadovoljstvo i frustracije liječe kroz neartikulirano pražnjenje na raznim stadionima, ili izvan njih. Ova publika koja je bila u Berlinu ima dobar život i van stadiona. Neosporno je da je njihovo navijanje vrlo korektno, na čemu sve pohvale. Sportašicama i sportašima svaka čast, a Blanki i slava, jer prava je pobjednica :)))
22.08.2009. (14:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mali brat
@ dražeN. Slažem se dijelom sa tobom. Ali ja sam stvar htio malo šire pogledati u sportskom fenomenu. Kazao sam da bi gledatelji vjerojatno podržavali i pljeskali prije skoka protivničkoj skakačici kada bi svjetsko prvenstvo bilo u. Parizu, Londonu, Stockoholmu. Nadam se da bi to vjerojatno bilo kada bi SP bilo i u Zagrebu. Jer to je nivo koji je postignut u skoku uvis i nema nazad. Ali to nije bilo oduvijek tako. Ali u košarci kada se izvode slobodna bacanja uvijek se zviždi gostujucim igracima kada se izvode, bilo da igraju nacionalne reprezentacije ili klubovi iz iste zemlje. Evo uskoro do 7.9. do 20.9. je Europsko prvenstvo u košarci u Poljskoj. Kada Poljska bude igrala protiv bili koje reprezentacije njihova publika će zviždati pri izvođenju bacanja gostima. Ja se zgrozim kada vidim da gledatelji zvižde nekome kada ovi izvodi slobodna bacanja. Dođe mi da napustim dvoranu. Ali sam u zadnje vrijema malo na utakmicama u živo. A zbog toga malo i gledam košarku ina TV-u. Gdje je tu sportska kultura. To nije bilo uvijek. Jer sam bio savezni košarkaški sudac i sudio sam 12 godina. Tako je to svugdje, pa i u Njemackoj. Nije sve ni u standardu nego, zavisi od sporta do sporta.
Evo npr: u ragbiju sam 39 godina, što kao igrac , trener, što kao dugogodišnji savezni sudac. Prije 1990. godine rijetko je tko iz publike zviždao kada je netko pucao kazneni udarac na vrata. A sada na klubskim i na utakmicama Sjetskog prvenstva ima ih ne previše, ali nažalost dovoljno. Tamo pocetkom 90-ih u amaterski ragbi se uvukao profesionalizam, novac, sponzori. Tako su se nažalost promijenili i đentlemenski obicaji publike, koja je nagrađivala svaki uspješan izveden kazneni udarac, ma ciji bio. O tempora o mores.To je moje tumacenje.
Oprosti na dužini, ali mislim da se na primjerima najbolje objašnjava fenomen.
22.08.2009. (20:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dražeN:)
Naravno, nije sve u standardu, dapače. Dripac koji će otići praviti nerede prateći Dinamo dati će sve novce što ima da ode bilo gdje, ali istovremeno neće dati niti novčića za priredbu tipa atletskog mitinga, upravo zato što uz atletiku ne idu sukobi, mržnja, fućkanje, psovanje gađanje upaljačima, flašama i kovanicama, dimne bombe, baklje, tučnjave i sve ono što mu se standardno omogućuje na nogometnoj ili košarkaškoj utakmici. Zanimljiv je bio primjer sa našom Janicom kada su nogometni huligani otišli u Maribor i napravili za skijašku publiku nevjerojatne scene. Uz konstantno opijanje, tipične vulgarnosti, vrijeđanja i neugodnosti, gađali su skijaše na vlečnici grudama u koje su stavljali led i kamenje. Na toj utrci ili nekoj u tom periodu bacili su dimnu bombu u ciljnu ravninu. Sportašicama koje su se borile protiv Janice nastojali su napraviti svaki mogući pritisak i neugodnost. Urlali su, hučali i ometali na svaki mogući način, uz tragično uvjerenje da čine dobro. Taj fini skijaški svijet se sa time nije znao nositi pa su huligani nekažnjeno odradili svoje. Vjerujem da je to i za samu Janicu bila prava noćna mora. Nadopuniti ću priču osobnim iskustvom kada sam se i sam bavio nogometom (bio sam golman Dubrave). Iz nekih agresivnijih sredina smo mi kao sportaši doslovce morali bježati pred razularenom ruljom koja je bijes zbog poraza domaće momčadi htjela iskaliti na nama, sucima ili bilo kome tko bi im se već našao na putu. Eto, to je sredina u kojoj živimo. Ali da sportaši ne bi imali aureolu bezgrješnosti spomenuti ću da je Janica u vrijeme najvećih zarada imala boravište u Monte Carlun, baš kao i Goran Ivanišević, iako je sa druge strane isticala vrpcu sa hrvatskim bojama i grbom, i plakala na himnu. Mislim da sam dovoljno rekao da me možeš razumjeti :)
23.08.2009. (15:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mali brat
U pravu si. Najnovija vijest glasi: Potuklli se navijaci BBB-i i TORCIDE. To sam popodne prije utakmice Rijeka- Hajduk cuo na radiu. A sada podrobnije citam vijest na Intenetu. Kako policija pretpostavlja, oni su se dogovorili da se potucu na odmorištu Brinje, na pola puta. Jer Torcida je išla u Rijeku a BBB-i u Zadar. Rezultat - jedan teško ozlijeđen, jednom slomivena noga. Sve to gledali i strani turisti na odmorištu. Policija je pucanjem u zrak sprijecila totalnu tucu. Fina reklama za našu zemlju i turizam. Što je sljedece. Neznam ima li u inozemstvu takvih dogovorenih tuca navijaca, ili je to izum "naših navijaca".
No vratit cu se na naše vrle zaslužne sportaše, koji su placali porez u Monte Carlu kao: Janica i Goran Ivaniševič, a bilo ih je još, a i ima ih još uvijek koji placaju porez u Monte Carlu i u drugim malim državama, gdje je porez puno manji. Da ih ne nabrajam. Dobro kažeš, držati vrpcu s hrvatskim bojama, i plakati na himnu, a placati porez u Monte Carlu. To se zove ljudsko i sportsko licemjerje. A siromašni, dobrocudni, i naivni narod docekuje ih kao junake. Ej moj narode, pa ti sada placaj krizni porez. - harac, i živi sa povecanim PDV- om od 23%. Trebamo svi prijavit prebivalište u Monte Carlu. O tempora mores! O toj temi(placanja poreza . . .) sam prije 3-4 godine pisao u svojoj kulumni u jednom tjednom listu.
23.08.2009. (23:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
atleticarka
mali brate drago mi je sto to jos neki pimjetise i zabiljezise, slazem se sa svim opisanim, ali kako sam imala priliku vidjeti blanku (cijoj se pobjedi naravno veselim i cestitam joj!!!) kad gubi ne bi rekla da je bas pravi sportski duh vec da ima snaznu potrebu biti prva i prvacata, te da nije bas tako sretna kad treba podrzati druge sporta radi. tako da uz duzno postovanje mislim da joj ne dostaje malo sportskog duha kada gubi. jer sustina sporta je da si sportas i kad pobjedujes i kad gubis. zato bi samo jos jednom skinula kapu dolje njenoj suparnici Ariane Friedrich koja je uistinu pokazala sportski duh i za mene je moralna pobjednica jer naprosto me reakcijama oborila s nogu. zena je mrak je sportski podnosi i poraz i pobjedu.
24.08.2009. (10:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
catwoman
Zbog mnogočega ovdje navedenog, ne pratim ( tj. ne podnosim ) sport, osim ponekad umjetničko klizanje.
Sa svojih 18 godina odgledala sam altetska događanja na Olimpijskim igrama ( sezona Carla Lewisa i Florance Griffitth - ne pamtim godine, valjda '84 ) i zaista uživala u svim disciplinama. Mislim da je u to vrijeme + / - par godina bilo i svjetsko nogometno prvenstvo, za zlato su igrali Argentina ( pamtim Maradonu ) i Brazil ( sjećam se Socratesa ) ... to je zaista bila prekrasna igra, gdje je gledatelj doista imao doživljaj ljepote ... dokaz da sport može itekako biti duhovna i umjetnička disciplina ... osjećala sam da ti ljudi igraju posebno nadahuti, kao zaista s neke više razine svijesti.
No, to su bila jedina sportska natjecanja koja sam ikada pratila, osim navedenog klizanja.
Izleda da je baš u sportu najevidentnije ( negativno ) kretanje razine kolektivne svijesti ... ili kako je @ Greentea jednom izvrsno komentirala : " ... postoji čak i jedno shvaćanje koje se meni čini vrlo lako mogućim, da u vrlo velikim vremenskim intervalima sličnim yugama iz istočnjačkog duhovnog svjetonazora, cijela opredmećena kreacija tvorca tijekom onoga što bi istočnjaci zvali brahmin dan, teži k svjetlosti, ljubavi, dobroti, a zatim nastupa preokret i brahnima noć kad sve teži tami, mržnji, razaranju i uništavanju..."
Zapravo sam došla ovdje samo s namjerom ponovno izraziti oduševljenje @ malom bratu zbog izvanrednog osvrta na @ dražeN.)-ovom blogu ... o kraljici čaplji. :) ... misleći kako o sportu zaista ne želim ništa čitati, a pogotovo komentirati. No, prisluškujući razgovor dvojce kulturnih i profinjenih ljudi - ta tema postala mi je atraktivna !!! Koliko nam je, zapravo svima, bitnija razina na kojoj se razgovara od same teme ... baš zanimljivo.
A i temu ne/pušenja izbjegavala sam na svim blogovima i portalima, upravo zbog siline te negativne energije, koja bi izbijala iz krajnje subjektivističkih ( da ne kažem egoističkih ) stavova autora.
No - ovaj osvrt je zaista je smiren i racionalan, slažem se s njim potpuno u svemu. Zaključak je doista izvrstan, jer znam neke ljude koji su se zaista zbog cijena cigareta i uvjeta pušenja odlučili radije za svoje zdravlje. A to da su nepušači strahovito dugo bili zlostavljani od strane manjine je teška tragična činjenica koja takođe strahovito puno govori o općem isključivo sebeljubnom i krajnje bezobirnom mentalnom stanju većine ljudi : pušilo se u zbornicama, uredima, neki nepušači iz moje obitelji pate od pušačkog kašlja u pojedinim periodima godine, jer su godinama udisali taj katransko-nikotinski otrov na svojim radnim mjestima ... meni je čak potkošulja smrdila po dimu kada bih dolazila iz škole ... jezivo.
Srećom - uvijek bi se našao i neki pušač maksimalno tolerantan, pažljiv i kulturan, tako da nisam stekla predrasude o pušačima, iako mi je samo malo nedostajalo ...
Moguće izmjene Zakona u tom smislu po ne znam koji puta novi su dokaz totalnog kaosa u državi. Ugostitelji su doista imali zlatnog vremena preurediti ili redefinirati svoje prostore. Ali, nisu investirali u to, već radije "podmazivali."
O tempora, o mores ... pridružujem se kontemplaciji .... :- (( ... očekujući, poput @ Greentea, Doba vodenjaka i novi Brahmin dan. :)
29.08.2009. (12:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...