i baš si me moro zeznit na samom kraju? ja nisam čitala citate, čitala sam samo tvoj tekst. i što sad? da čitam ponovo? ma, ja ti ne volim citate, više volim čitati tvoje riječi i misli... znaš, nije lako meni s tobom. iskren si i drag čovjek i lijepo je što razmišljaš, što se propituješ i vidiš i svoje mane,a ne samo vrline. ova tvoja dilema da li je u redu i kršćanski moliti se za sebe i ići na seminare i obnove radi sebe...to zvuči možda ponekad egoistično, ali ako gledaš šire -nije. jer, kad se na drvetu nalazi gomila zelenih plodova, jedan od njih će prvi porumeniti i sazreti....ali, on to ne može učiniti i za ostale, svaki plod mora sam zrijati. međutim, onaj prvi rumeni, zreli plod pokazuje ostalima da se može. da se vrijedi truditi i pokušavati...a, što je najbolje od svega....kad dovoljno pojedinac uznapreduje na tom duhovnom putu, on sam od sebe sasvim spontano počinje osjećati sve druge ljude i živa bića kao dio sebe, kao dio jedne jedinstvne božje kreacije i počinje suosjećati i brinuti o njima, jer više jednostavno ne može i ne želi drugačije. tada je to u redu. ne valja na silu, usiljeno glumiti brigu za bližnjega, ako to čovjek ne osjeća duboko u sebi, jer tada je to laž radi vlastite koristi...a, bog ipak nije budala da to ne bi znao. to ne prolazi. kako više ne pišem duge komentare, ovdje ću stati i pozdraviti te:))))))))
19.08.2009. (21:48)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ponekad je najvažnije da u nekoj župi svećenik bude skroman i prisutan. Biti prisutan znači reći "dobar dan", porazgovarati o vremenu i pitati za zdravlje susjede i bližnje i da li Vam što treba. Eto, jednostavno je činiti dobra djela.
20.08.2009. (10:24)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@dražen..hvala, cijenim to i Bog isto! @milord..isto kao kod dražen, neka je Krist s tobom! @greentea..ono je pjesma, nisu citati, napisana je pomoću citata, ali čisto je došla kao inspiracija..pa pročitaj.. nemoj bojati Evanđelja..hehe...
ova tvoja dilema da li je u redu i kršćanski moliti se za sebe i ići na seminare i obnove radi sebe...
nadasve je potrebno moliti, to je ono najbitnije, jer u Katoličkoj Crkvi Sv. Misa je najveća molitva i najviše je uslišana, ali molitva čisto iz koristi i iz zadovoljštine, to je ono što čovjeka često uhvati u klopku (kao i mene samog) tako da nesebična ljubav upočetku opet postaje sebična...
Nadam se da me razumiješ..
Btb @dejmon..aspolutno se slažem.. :)
20.08.2009. (12:26)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Znaš, što više razmišljam o vjeri i Bogu i što više tražim odgovore, nekako mi se nameće jedan jedini logični zaključak. Da jednostavno moramo biti dobri. Samo to i ništa više. Možda se čini malo, ali itekako je puno. Ne činiti drugima, ono što ne želimo da čine nama. Jedino protiv čega se ponekad moramo boriti, smo mi sami.
Mislim da je to jedino rješenje. I isto tako mislim da Bogu ne trebaju silne građevine, svila i zlato. Ne zato jer on to ne zaslužuje, nego zato što to naprosto nema smisla, mislim da to Njemu zaista nije bitno. Klanjati se skulpturama i ponavljati suhoparne molitve, a bez razumijevanja (što većina vjernika radi) je po meni gubljenje vremena. I to je upravo ono od čega bi ljudi trebali bježati.
Mislim da Bog puno više cijeni dobro djelo kojim se dobročinitelj ne hvali na sav glas, ma kako ono maleno ili veliko bilo. Jer, ako je Bog u svima nama, i ako činimo dobra djela prema drugim ljudima, činimo ih prema Bogu.
Kažeš da su svećenici Božji izabranici i da su se odrekli svog života da bi služili Kristu i Crkvi, a njihove svilene rukavice su njima plaća kako im je Isus obećao. Ne bih se složila s time. Jer jedino čega su se svećenici zapravo odrekli jest mogućnost osnivanja obitelji (a i to je običaj koji nije utemeljio Isus, nego je tek kasnije uveden kao praksa). Globalno gledajući, svećenici žive mnogo bolje nego većina stanovništva na ovoj planeti. Umjesto da se odreknu svega u korist onih koji nemaju, i na taj način, dobrim djelima pomažu onima koji nemaju, oni žive u 'svilenim rukavicama'. Po meni, ovakva crkva kakvu danas imamo nije ono što je Isus želio.
I nemoj misliti da nešto imam protiv svećenika, jer zaista sam imala samo pozitivna iskustva tijekom osnovne i srednje škole. Ali nekako s vremenom shvaćam da bi sve puno bolje funkcioniralo, kada bi se neke stvari samo malo promijenile. I kada bi oni koji pričaju o Božjoj ljubavi i dobroti počeli barem malo i sami raditi neke konkretne stvari, a ne sve ostaviti na filozofiranju što bi trebalo i kako bi trebalo.
Pozdrav :))
21.08.2009. (11:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@semiramida.... pa zar to Isus nije i rekao, kada molite zatvorite se da vas nitko ne vidi i ne čuje, molite u skrovitost, postite u skrovitost, dajite milostinju u skrovitosti?.. Poniznost - o njoj bruje svi sveci s Nebesa, a kako je postići to je već stvar božanskog Milosrđa... Ljubav je što traži, draga kolegice, ali duhovno bogatstvo koje Crkva krije u svim ti velikim građevinama jest onaj tabernakul koji drži Tijelo Kristovo i to je ono što većina neće da prizna..
Evanđeoski ideal je najteže ostvariti, koliko se god mnogi trudili osporavati ga...
Da bi razumijeli svećenike, treba razumijeti i Euharistiju i Isusa - mislim da je sasvim logično da svećenici se ne žene jer su već zaručeni za Isusa tako i redovnici i redovnice - razumno je sasvim da to bude tako jer kako se posvetiti svećeničkom i obiteljskom životu istovremen, a uostalom svećenikova bi obitelj trebala biti župa i on je duhovni odgajatelj.. Svećeničkom ženidbom gubi se sakrament Svetog Reda i Isus je rekao tko se ne odrekne i žene da njega nije potpunosti dostojan.. Svećenici koji su sa svrhom otišli u svećeništvo dobiju poziv Ljubavi Božje, izabranici Božji za narod i oni su ljudi i grešnici, pohlepni i oholi, kao i svaki čovjek i ti i ja...imamo svi svojih slabosti.. imam iskustva sa svećenicima i njihovim pozivima jer evo zadnjih dvije godine nonstop sam u njihovom društvu i Bogu zahvaljujem na tome i otkada molim za njih više ih razumjem.. Za jednu posvećenu hostiju preko svećenički ruku, po meni vrijedi sve zlato ovoga svijeta jer u biti to zlato ne vrijedi ništa...jer hostija je Tijelo Kristovo i ono meni daje snagu, mir i radost koji svjetovan čovjek neće nikad moći ostvariti ma koliko se god trudio jer to je nadnaravno.. Milost koju imamo na oltaru je neprocijeniva u ljudskim očima. Zato svećenik je Božji poslanik i izabranik.
Crkva je zajednica grešnika i kakva god bude bit će grešna, a najprije će biti Tijelo Kristova a Krista će joj biti uvijek glava i tako će biti do Njegova drugog dolaska.. Crkva je živa i Crkva su ljudi, a ne građevine, kipovi i ostale materijalne stvari, Crkva je Hostija Sveta, a u Crkvi prebiva Duh Sveti koji je vodi i stvara svece i sveci svojim tihi djelovanje mijenja Crkvu i polako, ne radikalno, jer Krist nije nasilan niti Duh Sveti..mjenjanjem nas mijenja se Crkva... A sve iz Ljubav, jer bez Ljubavi smo ništa, prah smo i prah ćemo ostati,ali imam Božju ljubav u nama, to je naša duša...
I mi kršćani vjerujemo u Sotonu i Zlo i to Zlo se uvuklo u Crkvene redove i stvara krivu sliku o kršćansko-evanđeoskom idealu... da, Zlo koje hara.... Jedan Papa je reako kako je se Sotona uvukao u Crkvu kao dim....
Crkva je lađa koje curi na sve strane, kako ju je Papa Benedikt XVI. opisao, a svi smo kormilari..
Tužan sam jer toliko malo razumijevanja ima prema Isusu, Mariji, Evanđelju, svecima, Katoličkoj Crkvi, Kršćanima... svako bi htio krojiti Boga po svojim mjerlima, a Bog je jedan!
:(
21.08.2009. (13:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@defton - Nemoj misliti da ja krojim Boga po svojim mjerilima. Slažem se sa Isusovim učenjem, ali ne slažem se sa načinom na koji se ono prezentira.
Ono što me smeta je konstantno ponavljanje da su i svećenici samo ljudi. Ok, to smo ustanovili, ali ajmo malo dalje, što će učiniti da budu bolji? Mene zanima hoće li se popraviti? Jesu li zaslužili da ih se naziva izabranicima Božijim? Jer predstavlja ih se kao da su bolji u mnogim aspektima od nas ostalih, običnih smrtnika, a onda kada se dogodi nešto neprimjereno, onda su ipak samo ljudi.
A isto je tako i sa cjelokupnom crkvom. I sam Benedikt XVI kaže da je lađa koja curi na sve strane. Ali što se čini da se te rupe zakrpaju?
To su pitanja koja mene zanimaju.
I nemoj biti tužan, jer ja ne negiram Boga (iako postoje trenutci kada sumnjam u Njega), nego jednostavno mi se ponekad čini da od se od drveta ne vidi šuma.
p.s. Nisam shvatila iz tvog komentara kod mene jesi li pročitao post ili ne, jer zapravo se ne radi o sexu, nego evoluciji. Ali svaka čast tvojoj djevojci i tebi, divim se :))
21.08.2009. (14:28)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@semi..nisam to ni mislio, nego kažem ti da većina to radi i oni dobri katolici koje poznajem sve čine da Boga prilagode svojoj volji mjesto da je obratno..
I mene to smeta ali tako je... za njim treba moliti jer su oni u našoj službi, molitva mjenja čovjeka, pogotovo kada molimo za nekoga, tako i za njih, mi trebamo krojiti svećenike, to jest molitvom ih dovesti do savršenstva..
no ne razmišlja cijela Crkva tako, zato je Papa Benedikt proglasio ovu crkvenu godinu Godinom Svećenika i duhovnih zvanja da potakne svećenike na molitvu..i nas da molimo za svećenike i cijelo pastirstvo... to se čini..
Kakav čovjek koji pod svojom duhovnom brigom ima 20000 župljana i svi mu dolaze u neki potrebama, formalnim, duhovnim ili čisto materijalnim? Iscrpljen i zato mu treba naša molitva.. sv.Pavao potiče svoje zajednice da mole za njega, tako i mi trebamo molit za svoje svećenike..
Molitva čuda čini, krunica čuda čini i većina koji molimo imamo svjedočanstva da je molitva živa i ona nas odvodi u intimni odnos s Ocem, Sinom i Duhom Svetim... ali najveća je molitva sv.Misa i ona je besplatna (ti možes svaki dan otići na Misu i prikazati je za nekoga u svome srcu, a ne je uvijek i platiti)mispovijed je isto molitva također je besplatna, čitanje i razmišljanje tekstova sv.Pisma su molitve... i to kada prikazujemo za svoje bližnje kao žrtvu Bogu za njim, njim osiguravamo blagoslov i duhovnu snagu koja nadilazi fizičku...
Ja bih želio svima dati svoje srce i s njim moje spoznaje i da viditi da sve nije tako crno i da je duhovno bogatstvo Crkve je nešto što će uvijek nadilaziti njezinu grešnost i pokvarenost, korumpiranost... Dao bih vam svoje srce samo da i vi sa mnom osjetite blizinu Oca, Sina i Duha Svetoga... možda i jednog dana to i uspijem...
Neka Isus učini srca naša po srcu svome jer tako ćemo spoznati Njegovu Ljubav, a sve je tako jednostavno..
Božanska Čistoća je divna stvar, jer nadilazi čovjeka i ispunja ga neviđenim milostima... ;) Hvala Bogu na tome! i hvala tebi! ;)
22.08.2009. (12:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
... Crkva je lađa koje curi na sve strane, kako ju je Papa Benedikt XVI. opisao, a svi smo kormilari..
Tužan sam jer toliko malo razumijevanja ima prema Isusu, Mariji, Evanđelju, svecima, Katoličkoj Crkvi, Kršćanima... svako bi htio krojiti Boga po svojim mjerlima, a Bog je jedan! ...
Čitam postove, čitam komentare, evo citiram čak i tvoj komentar koji me na poseban način DODIRNUO ! Lijepo ti želim ovo nedjeljno veče.
23.08.2009. (19:34)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@defton - zaista se divim tvojoj predanosti i entuzijazmu. Kada bi barem pola katolika bilo poput tebe, Katolička crkva bi bila ono što je Isus zaisa želio :)))
24.08.2009. (12:35)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@semi.. Hvala Bogu, pokušavam biti neznatni sluga koji će ne samo ovakvom pričom nego svojim životom potrvditi ono u što vjeruje... i jedan savjet..nemoj nikada hvaliti predanog katolika jer mu ostavljaš prostor za oholost i taštinu i tu je najslabiji... ;)
sve to samo Božjom zaslugom, moja predanost jer On me mani, privlači i kuša, traži od mene samo da ga ljubim svim srcem, dušom i umom svojim i ljubim Njega u svojim bližnjima i tada se čudesa događaju...
Hvala! :)
24.08.2009. (13:04)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@defton - ali potrebno je ponekad nekome dati zaslužen kompliment, a ako ga to stavlja u iskušenje, onda će na taj naći samo dobiti priliku da opravda riječi koje su mu upućene :)
24.08.2009. (13:25)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ajoj, previše je misli ovdje posloženo a da bih mogla sve prokomentirati. u svakom slučaju, ne treba miješati vjeru i Crkvu. znam neke koji rijetko kroče u crkvu jer ne podržavaju postojeću crkvenu hijerarhiju, ali žive životom kakvim bi se svaki pravi kršćanin ponosio. i ja svog Boga ne doživljavam kao ljubomornog i sebičnog, već naprotiv, kao nesebičnog Oca koji nam daje na ovom svijetu obilje svega da koristimo prema svojim potrebama i svojim uvjerenjima. materijalna dobra doista su ništavna izgubimo li pritom dušu i ne živimo li Ljubav, no, i oni koji imaju i koji ne trpe i nisu zlostavljani i progonjeni mogu jednako tako biti blagoslovljeni i u svom tom blagostanju pomagati drugima i živjeti Riječ Božju. jer, nije vjernik onaj koji viče na sav glas "ja vjerujem" već onaj koji živi svoju vjeru. a prosjak na uglu... uvijek će biti i jednostavno mora biti neki prosjak na kraju ulice, jer ako ga jednom ne bude, kome ću dati novčić, podariti osmijeh i upitati ga "kako ste danas". no, dam li mu novčić samo zato da umirim vlastitu savjest mišlju kako sam obavila svoju kršćansku dužnost, ili mu dam novčić prijezirno, sa željom da ga se riješim ili nekih sličnih razloga, tada taj čin za mene nema nikakvu vrijednost. kao da ga nisam ni dala. dajem li pak taj novčić s ljubavlju, darujem li ga samo zbog spoznaje da ja, koja trenutno imam više od onoga koji prosi, želim istinski dijeliti s drugima svoje ovozemaljsko dobro, tada taj novac vrijedi dvostruko. i onome koji daje, i onome koji prima. tada taj novčić postaje Ljubav. i nema potrebe pričati nekom o tome kako sam nekom prosjaku dala kunu, dvije ili pet, pa čak ako sam dala i stotku. sam čin je dovoljan. a ako je novčanik toga dana prazan, bit će dovoljan i osmijeh, a prosjak i ja svejedno smo blagoslovljeni Ljubalju i bez materijalnog dobra. naravno, priča o prosjaku samo je simboličan primjer. sve, baš sve što radimo u životu, možemo činiti s Ljubavlju ili bez nje. to je naš odabir. i baš kao što je grijeh definiran "mišlju, riječju, djelom i propustom" tako se i Ljubav može manifestirati kroz sve te oblike našeg postojanja. prosjak možda svoju Ljubav živi upravo pružajući nam priliku Ljubiti ga. ah, mogla bih još mnogo toga pisati, ali ti tvojih pola sata dnevno ne bi bilo dovoljno, ha,ha,ha... inače, nisam dolazila u Hercegovinu, imali smo neku svadbu ali su sinovi bili obiteljsko izaslanstvo ovoga puta. sami su odlučili da oni idu pa im nismo kvarili gušt. dapače, bilo mi je drago. raduje me činjenica da snaga mojih korijena krijepi i njihove mlade krošnje i da s godinama sve više osjećaju povezanost sa zemljom s koje im je mati iznikla i postojanost "gena kamenih"... grlim te, mladi moj prijatelju... i nadam se da nećeš zamjeriti ako ti dam jedan savjet. rijetko ih, istina, dijelim, svako ima pravo na svoj put i svoj odabir, ali vjerujem da se nećeš ljutiti... možda neki seminar možeš i preskočiti. naravno, mnogo toga se tamo može čuti, naučiti i shvatiti. ali možda bi bilo zgodno da to vrijeme utrošiš na šetnju svojim gradom. sigurno na kraju neke ulice postoji neki prosjak kojeg već dugo nitko nije upitao kako je i možda mu nitko nikada nije poklonio osmijeh... :))
25.08.2009. (10:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@poezija...prvo hvala ti što si se javila! Nije bilo stvarno dugo i baš se pitao, pa gdje si više, kad vidiš kako me Bog dadne odgovor na sve... :)
Crkva mi je na jedan način pružila vjeru...ne znam...ostavljam ljudima na izbor neka biraju između Crkve, Sv. Mise i ostalih... Bog nam je dao slobodu i po toj slobodi odabira će nam se suditi..
Uglavnom, nema srednje puta, kako svi sveci kažu..
Da, nastojim izbjegavati seminare, jer svoje duhovne vježbe nastojim provoditi u životu...
25.08.2009. (13:19)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dražeN:)
Ja sam sve pročitao. Želim ti ljubav, zdravlje, sreću i mir :)
19.08.2009. (13:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
milord55
I ja sam sve pročitao, rado. Puno si i lijepo rekao. Svako ti dobro, mladiću!
19.08.2009. (14:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
greentea
i baš si me moro zeznit na samom kraju? ja nisam čitala citate, čitala sam samo tvoj tekst. i što sad? da čitam ponovo? ma, ja ti ne volim citate, više volim čitati tvoje riječi i misli...
znaš, nije lako meni s tobom. iskren si i drag čovjek i lijepo je što razmišljaš, što se propituješ i vidiš i svoje mane,a ne samo vrline. ova tvoja dilema da li je u redu i kršćanski moliti se za sebe i ići na seminare i obnove radi sebe...to zvuči možda ponekad egoistično, ali ako gledaš šire -nije. jer, kad se na drvetu nalazi gomila zelenih plodova, jedan od njih će prvi porumeniti i sazreti....ali, on to ne može učiniti i za ostale, svaki plod mora sam zrijati. međutim, onaj prvi rumeni, zreli plod pokazuje ostalima da se može. da se vrijedi truditi i pokušavati...a, što je najbolje od svega....kad dovoljno pojedinac uznapreduje na tom duhovnom putu, on sam od sebe sasvim spontano počinje osjećati sve druge ljude i živa bića kao dio sebe, kao dio jedne jedinstvne božje kreacije i počinje suosjećati i brinuti o njima, jer više jednostavno ne može i ne želi drugačije. tada je to u redu. ne valja na silu, usiljeno glumiti brigu za bližnjega, ako to čovjek ne osjeća duboko u sebi, jer tada je to laž radi vlastite koristi...a, bog ipak nije budala da to ne bi znao. to ne prolazi.
kako više ne pišem duge komentare, ovdje ću stati i pozdraviti te:))))))))
19.08.2009. (21:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dejmon
Ponekad je najvažnije da u nekoj župi svećenik bude skroman i prisutan. Biti prisutan znači reći "dobar dan", porazgovarati o vremenu i pitati za zdravlje susjede i bližnje i da li Vam što treba. Eto, jednostavno je činiti dobra djela.
20.08.2009. (10:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Defton
@dražen..hvala, cijenim to i Bog isto!
@milord..isto kao kod dražen, neka je Krist s tobom!
@greentea..ono je pjesma, nisu citati, napisana je pomoću citata, ali čisto je došla kao inspiracija..pa pročitaj.. nemoj bojati Evanđelja..hehe...
ova tvoja dilema da li je u redu i kršćanski moliti se za sebe i ići na seminare i obnove radi sebe...
nadasve je potrebno moliti, to je ono najbitnije, jer u Katoličkoj Crkvi Sv. Misa je najveća molitva i najviše je uslišana, ali molitva čisto iz koristi i iz zadovoljštine, to je ono što čovjeka često uhvati u klopku (kao i mene samog) tako da nesebična ljubav upočetku opet postaje sebična...
Nadam se da me razumiješ..
Btb
@dejmon..aspolutno se slažem.. :)
20.08.2009. (12:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Antifona
Malo čiste ljubavi dragocjenije je pred Bogom za samu dušu,
i više koristi donosi Crkvi negoli sva druga djela zajedno.
20.08.2009. (23:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Semiramida
Znaš, što više razmišljam o vjeri i Bogu i što više tražim odgovore, nekako mi se nameće jedan jedini logični zaključak. Da jednostavno moramo biti dobri. Samo to i ništa više. Možda se čini malo, ali itekako je puno. Ne činiti drugima, ono što ne želimo da čine nama. Jedino protiv čega se ponekad moramo boriti, smo mi sami.
Mislim da je to jedino rješenje. I isto tako mislim da Bogu ne trebaju silne građevine, svila i zlato. Ne zato jer on to ne zaslužuje, nego zato što to naprosto nema smisla, mislim da to Njemu zaista nije bitno. Klanjati se skulpturama i ponavljati suhoparne molitve, a bez razumijevanja (što većina vjernika radi) je po meni gubljenje vremena. I to je upravo ono od čega bi ljudi trebali bježati.
Mislim da Bog puno više cijeni dobro djelo kojim se dobročinitelj ne hvali na sav glas, ma kako ono maleno ili veliko bilo. Jer, ako je Bog u svima nama, i ako činimo dobra djela prema drugim ljudima, činimo ih prema Bogu.
Kažeš da su svećenici Božji izabranici i da su se odrekli svog života da bi služili Kristu i Crkvi, a njihove svilene rukavice su njima plaća kako im je Isus obećao. Ne bih se složila s time. Jer jedino čega su se svećenici zapravo odrekli jest mogućnost osnivanja obitelji (a i to je običaj koji nije utemeljio Isus, nego je tek kasnije uveden kao praksa). Globalno gledajući, svećenici žive mnogo bolje nego većina stanovništva na ovoj planeti. Umjesto da se odreknu svega u korist onih koji nemaju, i na taj način, dobrim djelima pomažu onima koji nemaju, oni žive u 'svilenim rukavicama'. Po meni, ovakva crkva kakvu danas imamo nije ono što je Isus želio.
I nemoj misliti da nešto imam protiv svećenika, jer zaista sam imala samo pozitivna iskustva tijekom osnovne i srednje škole. Ali nekako s vremenom shvaćam da bi sve puno bolje funkcioniralo, kada bi se neke stvari samo malo promijenile. I kada bi oni koji pričaju o Božjoj ljubavi i dobroti počeli barem malo i sami raditi neke konkretne stvari, a ne sve ostaviti na filozofiranju što bi trebalo i kako bi trebalo.
Pozdrav :))
21.08.2009. (11:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Defton
@blagotvornariječ.. Istina i to velika...
@semiramida.... pa zar to Isus nije i rekao, kada molite zatvorite se da vas nitko ne vidi i ne čuje, molite u skrovitost, postite u skrovitost, dajite milostinju u skrovitosti?..
Poniznost - o njoj bruje svi sveci s Nebesa, a kako je postići to je već stvar božanskog Milosrđa...
Ljubav je što traži, draga kolegice, ali duhovno bogatstvo koje Crkva krije u svim ti velikim građevinama jest onaj tabernakul koji drži Tijelo Kristovo i to je ono što većina neće da prizna..
Evanđeoski ideal je najteže ostvariti, koliko se god mnogi trudili osporavati ga...
Da bi razumijeli svećenike, treba razumijeti i Euharistiju i Isusa - mislim da je sasvim logično da svećenici se ne žene jer su već zaručeni za Isusa tako i redovnici i redovnice - razumno je sasvim da to bude tako jer kako se posvetiti svećeničkom i obiteljskom životu istovremen, a uostalom svećenikova bi obitelj trebala biti župa i on je duhovni odgajatelj.. Svećeničkom ženidbom gubi se sakrament Svetog Reda i Isus je rekao tko se ne odrekne i žene da njega nije potpunosti dostojan.. Svećenici koji su sa svrhom otišli u svećeništvo dobiju poziv Ljubavi Božje, izabranici Božji za narod i oni su ljudi i grešnici, pohlepni i oholi, kao i svaki čovjek i ti i ja...imamo svi svojih slabosti.. imam iskustva sa svećenicima i njihovim pozivima jer evo zadnjih dvije godine nonstop sam u njihovom društvu i Bogu zahvaljujem na tome i otkada molim za njih više ih razumjem.. Za jednu posvećenu hostiju preko svećenički ruku, po meni vrijedi sve zlato ovoga svijeta jer u biti to zlato ne vrijedi ništa...jer hostija je Tijelo Kristovo i ono meni daje snagu, mir i radost koji svjetovan čovjek neće nikad moći ostvariti ma koliko se god trudio jer to je nadnaravno.. Milost koju imamo na oltaru je neprocijeniva u ljudskim očima. Zato svećenik je Božji poslanik i izabranik.
Crkva je zajednica grešnika i kakva god bude bit će grešna, a najprije će biti Tijelo Kristova a Krista će joj biti uvijek glava i tako će biti do Njegova drugog dolaska.. Crkva je živa i Crkva su ljudi, a ne građevine, kipovi i ostale materijalne stvari, Crkva je Hostija Sveta, a u Crkvi prebiva Duh Sveti koji je vodi i stvara svece i sveci svojim tihi djelovanje mijenja Crkvu i polako, ne radikalno, jer Krist nije nasilan niti Duh Sveti..mjenjanjem nas mijenja se Crkva... A sve iz Ljubav, jer bez Ljubavi smo ništa, prah smo i prah ćemo ostati,ali imam Božju ljubav u nama, to je naša duša...
I mi kršćani vjerujemo u Sotonu i Zlo i to Zlo se uvuklo u Crkvene redove i stvara krivu sliku o kršćansko-evanđeoskom idealu... da, Zlo koje hara.... Jedan Papa je reako kako je se Sotona uvukao u Crkvu kao dim....
Crkva je lađa koje curi na sve strane, kako ju je Papa Benedikt XVI. opisao, a svi smo kormilari..
Tužan sam jer toliko malo razumijevanja ima prema Isusu, Mariji, Evanđelju, svecima, Katoličkoj Crkvi, Kršćanima... svako bi htio krojiti Boga po svojim mjerlima, a Bog je jedan!
:(
21.08.2009. (13:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Semiramida
@defton - Nemoj misliti da ja krojim Boga po svojim mjerilima. Slažem se sa Isusovim učenjem, ali ne slažem se sa načinom na koji se ono prezentira.
Ono što me smeta je konstantno ponavljanje da su i svećenici samo ljudi. Ok, to smo ustanovili, ali ajmo malo dalje, što će učiniti da budu bolji? Mene zanima hoće li se popraviti? Jesu li zaslužili da ih se naziva izabranicima Božijim? Jer predstavlja ih se kao da su bolji u mnogim aspektima od nas ostalih, običnih smrtnika, a onda kada se dogodi nešto neprimjereno, onda su ipak samo ljudi.
A isto je tako i sa cjelokupnom crkvom. I sam Benedikt XVI kaže da je lađa koja curi na sve strane. Ali što se čini da se te rupe zakrpaju?
To su pitanja koja mene zanimaju.
I nemoj biti tužan, jer ja ne negiram Boga (iako postoje trenutci kada sumnjam u Njega), nego jednostavno mi se ponekad čini da od se od drveta ne vidi šuma.
p.s. Nisam shvatila iz tvog komentara kod mene jesi li pročitao post ili ne, jer zapravo se ne radi o sexu, nego evoluciji. Ali svaka čast tvojoj djevojci i tebi, divim se :))
21.08.2009. (14:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Defton
@semi..nisam to ni mislio, nego kažem ti da većina to radi i oni dobri katolici koje poznajem sve čine da Boga prilagode svojoj volji mjesto da je obratno..
I mene to smeta ali tako je... za njim treba moliti jer su oni u našoj službi, molitva mjenja čovjeka, pogotovo kada molimo za nekoga, tako i za njih, mi trebamo krojiti svećenike, to jest molitvom ih dovesti do savršenstva..
no ne razmišlja cijela Crkva tako, zato je Papa Benedikt proglasio ovu crkvenu godinu Godinom Svećenika i duhovnih zvanja da potakne svećenike na molitvu..i nas da molimo za svećenike i cijelo pastirstvo... to se čini..
Kakav čovjek koji pod svojom duhovnom brigom ima 20000 župljana i svi mu dolaze u neki potrebama, formalnim, duhovnim ili čisto materijalnim? Iscrpljen i zato mu treba naša molitva.. sv.Pavao potiče svoje zajednice da mole za njega, tako i mi trebamo molit za svoje svećenike..
Molitva čuda čini, krunica čuda čini i većina koji molimo imamo svjedočanstva da je molitva živa i ona nas odvodi u intimni odnos s Ocem, Sinom i Duhom Svetim... ali najveća je molitva sv.Misa i ona je besplatna (ti možes svaki dan otići na Misu i prikazati je za nekoga u svome srcu, a ne je uvijek i platiti)mispovijed je isto molitva također je besplatna, čitanje i razmišljanje tekstova sv.Pisma su molitve... i to kada prikazujemo za svoje bližnje kao žrtvu Bogu za njim, njim osiguravamo blagoslov i duhovnu snagu koja nadilazi fizičku...
Ja bih želio svima dati svoje srce i s njim moje spoznaje i da viditi da sve nije tako crno i da je duhovno bogatstvo Crkve je nešto što će uvijek nadilaziti njezinu grešnost i pokvarenost, korumpiranost... Dao bih vam svoje srce samo da i vi sa mnom osjetite blizinu Oca, Sina i Duha Svetoga... možda i jednog dana to i uspijem...
Neka Isus učini srca naša po srcu svome jer tako ćemo spoznati Njegovu Ljubav, a sve je tako jednostavno..
Božanska Čistoća je divna stvar, jer nadilazi čovjeka i ispunja ga neviđenim milostima...
;)
Hvala Bogu na tome! i hvala tebi! ;)
22.08.2009. (12:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
promatram, razmišljam
... Crkva je lađa koje curi na sve strane, kako ju je Papa Benedikt XVI. opisao, a svi smo kormilari..
Tužan sam jer toliko malo razumijevanja ima prema Isusu, Mariji, Evanđelju, svecima, Katoličkoj Crkvi, Kršćanima... svako bi htio krojiti Boga po svojim mjerlima, a Bog je jedan! ...
Čitam postove, čitam komentare, evo citiram čak i tvoj komentar koji me na poseban način DODIRNUO !
Lijepo ti želim ovo nedjeljno veče.
23.08.2009. (19:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Semiramida
@defton - zaista se divim tvojoj predanosti i entuzijazmu. Kada bi barem pola katolika bilo poput tebe, Katolička crkva bi bila ono što je Isus zaisa želio :)))
24.08.2009. (12:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Defton
@semi..
Hvala Bogu, pokušavam biti neznatni sluga koji će ne samo ovakvom pričom nego svojim životom potrvditi ono u što vjeruje... i jedan savjet..nemoj nikada hvaliti predanog katolika jer mu ostavljaš prostor za oholost i taštinu i tu je najslabiji... ;)
sve to samo Božjom zaslugom, moja predanost jer On me mani, privlači i kuša, traži od mene samo da ga ljubim svim srcem, dušom i umom svojim i ljubim Njega u svojim bližnjima i tada se čudesa događaju...
Hvala! :)
24.08.2009. (13:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Semiramida
@defton - ali potrebno je ponekad nekome dati zaslužen kompliment, a ako ga to stavlja u iskušenje, onda će na taj naći samo dobiti priliku da opravda riječi koje su mu upućene :)
24.08.2009. (13:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
duhovna BLOG misao
Ljubav nije ljubljena, zar ne!?
25.08.2009. (00:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
poezija duše
ajoj, previše je misli ovdje posloženo a da bih mogla sve prokomentirati. u svakom slučaju, ne treba miješati vjeru i Crkvu. znam neke koji rijetko kroče u crkvu jer ne podržavaju postojeću crkvenu hijerarhiju, ali žive životom kakvim bi se svaki pravi kršćanin ponosio. i ja svog Boga ne doživljavam kao ljubomornog i sebičnog, već naprotiv, kao nesebičnog Oca koji nam daje na ovom svijetu obilje svega da koristimo prema svojim potrebama i svojim uvjerenjima. materijalna dobra doista su ništavna izgubimo li pritom dušu i ne živimo li Ljubav, no, i oni koji imaju i koji ne trpe i nisu zlostavljani i progonjeni mogu jednako tako biti blagoslovljeni i u svom tom blagostanju pomagati drugima i živjeti Riječ Božju. jer, nije vjernik onaj koji viče na sav glas "ja vjerujem" već onaj koji živi svoju vjeru.
a prosjak na uglu... uvijek će biti i jednostavno mora biti neki prosjak na kraju ulice, jer ako ga jednom ne bude, kome ću dati novčić, podariti osmijeh i upitati ga "kako ste danas". no, dam li mu novčić samo zato da umirim vlastitu savjest mišlju kako sam obavila svoju kršćansku dužnost, ili mu dam novčić prijezirno, sa željom da ga se riješim ili nekih sličnih razloga, tada taj čin za mene nema nikakvu vrijednost. kao da ga nisam ni dala. dajem li pak taj novčić s ljubavlju, darujem li ga samo zbog spoznaje da ja, koja trenutno imam više od onoga koji prosi, želim istinski dijeliti s drugima svoje ovozemaljsko dobro, tada taj novac vrijedi dvostruko. i onome koji daje, i onome koji prima. tada taj novčić postaje Ljubav. i nema potrebe pričati nekom o tome kako sam nekom prosjaku dala kunu, dvije ili pet, pa čak ako sam dala i stotku. sam čin je dovoljan. a ako je novčanik toga dana prazan, bit će dovoljan i osmijeh, a prosjak i ja svejedno smo blagoslovljeni Ljubalju i bez materijalnog dobra.
naravno, priča o prosjaku samo je simboličan primjer. sve, baš sve što radimo u životu, možemo činiti s Ljubavlju ili bez nje. to je naš odabir. i baš kao što je grijeh definiran "mišlju, riječju, djelom i propustom" tako se i Ljubav može manifestirati kroz sve te oblike našeg postojanja. prosjak možda svoju Ljubav živi upravo pružajući nam priliku Ljubiti ga.
ah, mogla bih još mnogo toga pisati, ali ti tvojih pola sata dnevno ne bi bilo dovoljno, ha,ha,ha... inače, nisam dolazila u Hercegovinu, imali smo neku svadbu ali su sinovi bili obiteljsko izaslanstvo ovoga puta. sami su odlučili da oni idu pa im nismo kvarili gušt. dapače, bilo mi je drago. raduje me činjenica da snaga mojih korijena krijepi i njihove mlade krošnje i da s godinama sve više osjećaju povezanost sa zemljom s koje im je mati iznikla i postojanost "gena kamenih"...
grlim te, mladi moj prijatelju... i nadam se da nećeš zamjeriti ako ti dam jedan savjet. rijetko ih, istina, dijelim, svako ima pravo na svoj put i svoj odabir, ali vjerujem da se nećeš ljutiti...
možda neki seminar možeš i preskočiti. naravno, mnogo toga se tamo može čuti, naučiti i shvatiti. ali možda bi bilo zgodno da to vrijeme utrošiš na šetnju svojim gradom. sigurno na kraju neke ulice postoji neki prosjak kojeg već dugo nitko nije upitao kako je i možda mu nitko nikada nije poklonio osmijeh... :))
25.08.2009. (10:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Defton
@poezija...prvo hvala ti što si se javila! Nije bilo stvarno dugo i baš se pitao, pa gdje si više, kad vidiš kako me Bog dadne odgovor na sve... :)
Crkva mi je na jedan način pružila vjeru...ne znam...ostavljam ljudima na izbor neka biraju između Crkve, Sv. Mise i ostalih... Bog nam je dao slobodu i po toj slobodi odabira će nam se suditi..
Uglavnom, nema srednje puta, kako svi sveci kažu..
Da, nastojim izbjegavati seminare, jer svoje duhovne vježbe nastojim provoditi u životu...
25.08.2009. (13:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...