Komentari

blendinblogled.blog.hr

Dodaj komentar (19)

Marketing

  • izvorni život

    "Dikolambi su tu, da zaključimo, kako bi vam odvukli pozornost sa životno važnih tema."

    Bogami, lijepo si poentirala. Ali, koliko ih čuje takve zaključke? (Rijeđi su od čovječjih ribica oni koji čuju).
    Kako jadno izgleda cijeli taj sistem u kojem se ljude hrani s tih nekoliko čudnih ljudi i s njihovim skroz nezanimljivim životima. A opet, ljudi to spremno čitaju, slušaju, gutaju, prepričavaju.... Ili, možda i ne... Možda to samo mediji napuhavaju a nikoga ne zanima ni 5 posto. Istina je valjda negdje između. ONI bi htjeli da sve nas zanimaju takve gluposti. I još uvijek im to prolazi u dobroj mjeri. Neće vječno. Ja maštam o svijetu u kojem su "dikolambi" i ostala bizarna bića - skroz izumrli. Amen
    :)

    avatar

    15.08.2009. (17:18)    -   -   -   -  

  • borgman

    nekada davno sam imao kolekciju tih igračaka iz kinder-jaja :-)
    a što se tiče dikolamba, trebalo bi razmisliti o jednom malom naporu, pa pošto se radi o visokokvalitetnoj životinji, možda bi trebalo razmnožavanje obaviti na dobrokontroliranom mjestu. Trebalo bi zaposliti i par momaka u bijelim kutama (i žena naravno) koji bi proučili psihološki profil te životinje, kako bi mogli osigurati kako se ta devijacija ne bi ponovila više :-)

    avatar

    15.08.2009. (21:31)    -   -   -   -  

  • Blenda Rachurs

    @ izvorni - ja, recimo, ne gledam baš puno TV-a, časopise koji se time bave ni u ludilu ne čitam... ali koji god portal da otvorim zadnjih dana zbog vijesti iskoči mi taj dikolamb. Mislim ipak da potražnja diktira ponudu. A potražnja je takva zato što su ljudima već davno isprani mozgovi. Evo i meni, jer sam napisala post o tome :)
    @ borgman - imala sam čast upoznati jednu potpuno odraslu osobu koja ima zavidnu kolekciju toga :)
    Mislim da su uvjeti izuzetno dobro kontrolirani i analizirani - snimani iz svakog kuta :) Bijele kute bi bile nepraktične - ipak se treba verati po drveću, zavlačiti se u svakakve rupe itd.
    Na žalost, devijacija se ponavlja često po sličnom obrascu... nešto je trulo u društvu valjda.

    avatar

    16.08.2009. (11:40)    -   -   -   -  

  • izvorni život

    @Blenda ___ ja mislim da je situacija toliko uznapredovala, tj. - unazadila se, da je priličan problem, ako ne i nemoguć zadatak, odrediti da li se tu više radi o potražnji za smećem koja kreira ponudu smeća (a bogami i inflaciju) ili je obrnuto pa je kontinuirano ispiranje mozgova sa glupom ponudom umjetno stvorilo kretenski potražnju za još više smeća. Začarani krug. Ali, manje je bitno je li prije kokoš ili jaje (ja mislim da je jaje, btw, ali nema veze:), činjenica je da smo mentalnim smećem okruženi i da ga je normalnima preko glave.

    avatar

    16.08.2009. (21:03)    -   -   -   -  

  • catwoman

    Mislim da se ne radi o potražnji za smećem, već stvorenoj ovisnosti o njemu ( kao kod čokolade ), no - tu ovisnost nije teško prekinuti ( kao što je ponekad efektno umjesto čokolade pojesti neko slatko voće i želja za njom nestaje ), ukoliko se želi imati zdravoumnu naciju. Ukoliko ne - nastavlja se sve žešća praksa ispiranja mozga. Kako su ljudi prije deset ili više godina komotno mogli živjeti bez navedenog ili sličnih "egzota" ?

    Ne blebećem ovo teoretski, imam puno iskustva o tome kako okruženje pozitivno / negativno utječe na svjesnost i afinitete ljudi. To je slučaj s većinom. Samo oni najjači mogu se oduprijeti prljavom okruženju.

    Tako da se tu ne bih složla s tobom, @ Blenda, iako se potpuno slažem s poantom u postu.

    Ako te zanima zašto mislim drugačije, na temelju kojih iskustava - objasnit ću ti. Da ne duljim bez veze ... :-)

    Srdačan pozdrav !

    avatar

    23.08.2009. (11:14)    -   -   -   -  

  • Blenda Rachurs

    @ cat, da, napisala sam da potražnja diktira ponudu, ali sam nadodala da je to zato što su ljudima davno isprani mozgovi. Znači, neke prošle ponude su isprale mozgove :) Slažem se s Izvornim da je tu u pitanju dilema kokoš-jaje. Ali mislim da je odgovornost na svakome od nas, tako da zato radije prebacujem krivicu na pojedinca (što je tako slab, što se prepušta), a ne na sustav.
    I naravno da me zanima zašto misliš drugačije :)

    avatar

    23.08.2009. (13:29)    -   -   -   -  

  • catwoman

    Jasno da je temeljna slabost u pojedincu ( zato stalo napominjem tu potrebu podizanja osobne i kolektivne svijesti ) - no, kritikom te slabosti nećemo ništa pomoći. Nekim ljudima ( evo, baš dođoh od @ Izvornog gdje se nešto slično spominjalo ) treba pomoći da brže odrastu, jer su "kozmički mlađe duše" i puno su manipulabilniji od onih "starih".

    Evo nekoliko primjera:

    1. klinac iz susjedstva u dobi od 3 godine dolazio je k meni, jer su ga privlačile naše mačke. Pokazala sam mu kako ih treba pravilno i nježno gladiti, po leđima, od glave prema repu, dakle - niiz dlaku, ne obrnuto. I fino je to prihvatio, a prilikom tih dodira nisam osjetila kod njega nikakve znakove sadizma ili sputane potrebe da se nekog maltretira, suzdržane agresivnosti, ili sl. Međutim, sada nakon 7 godina odrastanja uz svoje primitivno-malograđanski orijenitrane i sirove roditelje ( doselili iz Bosne, ne bih generalizirala, ali ... čast izuzecima ! ), mali sad naše mačke gađa kamenjem ( vidio je drugi dječak, dijete jedne sasvim suprotne obiteljske sredine i još dobio batina od njega, jer ga je opomenuo da se to ne smije raditi ) Dakle, pod utjecajem karakterisičnog odgoja " budi muško" dotični dječak je od najnormalnijeg djeteta postao frustrurani agresivac.

    2. tijekom višegodišnjeg druženja s jednom prijateljicom, inače učiteljicom meditacije, upoznala sam i njenog supruga ( nije bio bog zna kaj, ali niti krajnja katastrofa ), te prijateljicu iz djetinjstva ( super otvorena, tolerantna, fleksibilna, sve kuži, etc. ) i kćer ( tada dijete, dakle još neoformljene osobnosti ).
    Nakon što je ta moja prijateljica napustila ovaj svijet, njen se suprug pretvorio u sluđenog zlostavljača svog djeteta, a prijateljica nije bila na djetetovoj strani, već njegovoj !!! Tako da je mala pobjegla k meni na kratko vrijeme, te otišla dečku i kasnije se udala za njega. Rekla mi je da ne može vjerovati kako su se to dvoje ljudi promijenili nakon majčine smrti. Sama je zaključila da ih je majka jednostavno "držala" da ne potonu.

    3. neko vrijeme posjećivala me žena iz susjedne ulice, pomažući mi u kućanskim poslovima, pa smo tako usput i razgovarale. Puno toga rečenog joj se dopalo i rado bi ona to primijenila u životu, ali : tu je sirovi muž, pa luda svekrva, pa primitivni susjedi ... i zaista bih primijetila kada se dulje ne vidimo, koliko ju, zapravo, ta sredina vuče unazad, iako je ona daleko ispred njih teoretski ... i da je u drugačijem okruženju bila bi puno drugačija osoba, drugačijih interesa, pogleda, reakcija ... jako mi je žao takvih ljudi. A nema ih malo.
    I, onda, zbog muža se gleda Dikolamb umjesto nekog romantičnog filma ... pa onda i ona o tome sigurno priča na poslu sa možda sebi sličnim kolegicama, kojima isto takve primitivne sredine nameću takve informacije. Tako da - ako nisi užasno jak da sve to prerežeš i odeš ili mudro ignoriraš, šuteći u svom svijetu - polako, ali sigurno padaš pod utjecaj one " s kim si - takav si".

    Kako se ja poslijednjih 8 godina družim uglavnom s mačkama ( ljude sam udaljila od sebe zbog navedenih razloga, nemam ništa zajedničko s njima, tek sam prije godinu i pol upala na net i tu si našla i još uvijek nalazim prikladno društvo ), mogu ti reći da sam zaista poprimila puno od njihovog ponašanja i to mi je baš drago, jer je njihov način međusobnog komuniciranja vrlo direktan i jasan, nikad agresivan na prvi mah, no im ukoliko dotična persona ( mačka ili čovjek ) i dalje smeta ili pravi bilo koji vid nelagode - dobit će to vrlo jasno do znanja ... oni ne gutaju knedle zbog "društvenih normi finog ponašanja", već su time krajnje neopterećeni i svatko slobodno izražava svoja prava ... komunkacija je krajnje funkcionalna i prirodna, te nema nikakvih bespotrebnih dodatnih sadržaja ( tipa - "joj, bilo bi pristojno to i to " ili "pa morali bismo, reda radi ... ") ili bilo kojih drugih afiniteta, osim izražavanja naklonosti ili samozaštite.
    Sada mi je super s ljudima, jer im odmah dam do znanja u kakvom sam stanju, što mi smeta i da li nešto mogu / želim ili ne. Nema više ugađanja bilo kome, osim ako to i meni ne odgovara u istoj mjeri.
    Koje oslobođenje, napokon ... :) Zato vjerujem E. Tolle-u, što mi je @ Izvorni rekao da je njegova izjava :" Imao sam najbolje gurue u životu. Svi su oni bili mačke. " ;-)))

    A tko oko sebe ima sirove primitivose, odvratnu TV i društvo bez veće mogućnosti izbora, svakako biva traumatiziran, bilo da zbog toga intimno pati ili da poprima njihove zombi - karakteristike.

    E, jesam te udavila ...

    avatar

    26.08.2009. (18:01)    -   -   -   -  

  • catwoman

    Vezano za tvoju temu, te sa intrigantnim nastavkom, vidi što piše jedna fantastična dvadesetjednogodišnja blogerica : Semiramida

    avatar

    26.08.2009. (18:10)    -   -   -   -  

  • Blenda Rachurs

    Cat, nipošto me nisi udavila, naprotiv, hvala ti što si to podijelila sa mnom.

    Ja ne znam vrijedi li se uopće truditi oko ljudi? Nekako mi se čini da oni koji žele vidjeti ili znati, vidjet će i znat će, uz nečiju pomoć ili bez nje. A oni koji ne žele, tj. koji ne znaju da bi im to bilo vrlo korisno, neće naučiti ništa, koliko god se netko trudio oko njih (i bacao svoju energiju i trud u bezdan njihova neznanja).
    Ljudi i okolina? Tu je primjenjiva ona biblijska priča o dobrom/lošem sjemenu u dobroj/lošoj zemlji - sve kombinacije rezultata su moguće.
    Recimo, sjećam se sebe sa 18 godina - onda nisam htjela čuti niti znati nešto što mi je danas tako očito, a ljudi su mi pokušavali reći. Na samu sebe tada gledam s nekim majčinskim razumijevanjem i ne krivim se zbog toga, ali zbog toga ni ne osuđujem previše druge ljude (smatram ih odgovornima, a to je druga stvar) - jednostavno mi se čini da je kod mnogih trud uzaludan, i da će sami nadoći, kada im za to dođe vrijeme (neki možda u nekim sljedećim životima :))

    Mačke su divne, ali nisu niti one sve iste :) Ali se od njih doista može naučiti reći ne kada nam nešto nije po volji :) Sjećam se da je Tolle spominjao mačke kao gurue..

    Krug ljudi među kojima se inače krećemo je vrlo ograničen i uglavnom uvijek isti - ponekad i nismo u mogućnosti birati društvo (obitelj, posao, susjedstvo; prijateljstva su izuzetak, ali i njih ponekad održavamo iz nekih obzira) - internet ukida te fizičke granice, i iako postoje nedostaci takve komunikacije, mislim da su prednosti ipak veće - kao što si i ti navela.

    I ja sam često sama, među koliko god se ljudi nalazila, ali ponekad osjećam tu jednotu i zajedništvo, i da je sve u redu tako kako jest, da se stvari kreću, da nisu dovršene i da moje trenutne prosudbe možda ne drže vodu :). I da sam odgovorna jedino za sebe i za svoje djelovanje.

    Hvala na preporuci :)

    avatar

    27.08.2009. (11:32)    -   -   -   -  

  • catwoman

    Moje je iskustvo da se daleko više isplati investirati trud / energiju u životinje, nego ljude ... jednostavno - uvijek vidiš pozitivne rezultate. Vjerojatno stoga što su to relativno jednostavna bića, koja ne boluju od ega i raznih vrsta obiteljskih i društvenih uvjetovanosti. Bića prirode.

    Zato je lako komunicirati s ljudima koji su takođe prirodni, a takvih je doista beskrajno malo i stoga to pitanje: vrijedi li se truditi oko ljudi ? Mislim da da, ali ne oko svih, nego upravo ono što si rekla - onih koji pokazuju interes. Činjenica jest da bi se oni nekako snašli i sami, no zašto ih pustiti da gube vrijeme u potragama, ako doista žele saznati ili primijeniti u životu nešto novo ? Zašto im uskratiti dragocjenu informaciju ? Dobar savjet zlata vrijedi, kaže se. Ali samo onome tko ga želi. Zato mislim da ti je ona prispodoba iz Biblije odlična. I apsolutno se slažem s tobom da je kod mnogih ljudi trud uzaludan, i da će sami nadoći, kada im dođe vrijeme za to ...
    Treba puno iskustva za razlikovanje isplativih i neisplativih "investicija" u tom smislu ... i nikada nisi siguran, opet se češće razočaraš nego ugodno iznenadiš, ali barem znaš da si pokušao ...

    Potpisujem pretposlijednji odlomak tvoje izjave. :)

    "Vidimo se." :)

    avatar

    27.08.2009. (15:06)    -   -   -   -  

  • Semiramida

    Klasična strategija zavaravanja protivnika. Kruha i igara kako bi se reklo :)

    avatar

    28.08.2009. (13:59)    -   -   -   -  

  • Neverin

    mislim da se Dikolamba ne treba ignorirat u potpunosti, recimo mene zanima otkuda Dikanu novci i dali plaća porez a to sa kime opći mnogo mi se fučka

    avatar

    28.08.2009. (19:50)    -   -   -   -  

  • Blenda Rachurs

    @ semiramida - da, čitala sam kod tebe i taj post :)
    @ neverin - točno tako, treba što prije objaviti novi post :)

    avatar

    29.08.2009. (06:56)    -   -   -   -  

  • catwoman

    Nadovezala bih se na @ neverinovu konstataciju .... pretpostavljam da postoji sprega države, medija i takvih likova koji se dobrovoljno u njima pojavljuju, sigurno ne žrtvujući svoju privatnost i mir besplatno ... to je keš u vidu oprosta od poreza ... tako mi miriši na to ... a iza svega je mili NWO koji poteže marionete kako mu odgovara.

    Bloger @ semper contra ( link na mom blogu ) ima politički post u dvije faze ... vrijedno ga je pročitati i prokomentirati.

    avatar

    29.08.2009. (14:23)    -   -   -   -  

  • greentea

    hm, da..da. slažem se s poantom tvojega posta. sve je to smo odvlačenje pažnje od onog što ne žele da vidimo, a onda opet...možda je dio problema i u tome što mi kao pojedinci nismo dovoljno uznapredovali i zreli da svjesno i samostalno biramo što ćemo gledait, čitati...već smlatimo svaki napoj koji nam se baci u valov. vrlo malo gledam tv, ne čitam novine i ni malo mi to sve ne fali. čak sam nekih 8 mjeseci prošle godine uspjela živjeti sasvim bez tv-a, jer mi je stari riknio, a nisam htjela kupovati novi. smatram da postojanje dikolamba nije moj problem i da svatko ima pravo na svoj izbor i način života, ali mene se to zaista ne tiče. zato o tome niti ne čitam.
    vrijedi li se potruditi oko ljudi? mislim da vrijedi. iako taj trud ne daje odmah rezultate, iako se ponekad čini da je sasvim uzaludan...ipak vrijedi. naša skolonst da očekujemo rezultat i budemo razočarani kad ga ne vidimo govori nešto o nama. o tome zašto u stvari pokušavamo. kad djelujemo iz ega, tad se razočaravamo. očekujemo. želimo....ali, zbog sebe. to često ne prolazi, a mi ne shvaćamo zašto. ne pada nam na pamet da ono drugo ljudsko biće na jednoj svojoj pod-frekvenciji zna da mu pokušavamo činiti dobro zbog sebe samih, jer sebe želimo doživjeti kao dobrotvore, osjećamo se kao autoritet iznad njega ....vjerujem da kad bi mislili samo na to drugo biće, ono bi to osjećalo i znalo da smo na njegovoj strani, da ga prihvaćamo takvo kakvo jeste- i tek tada se može desiti neka promjena. ne djelovanjem izvana, jer mi to želimo, nego njegovom unutranjom promjenom potaknutom našim prihvaćanjem ljudskoga u čovjeku. kad budemo mogli jasno u sebi znati, osjećati da je čovjek uvijek u biti dobar, ali njegova djela ponekad i nisu i jasno to odvajati i naglašavati u pokušaju pomaganja....tad vjerujem da će i naša pomoć drugome biti prihvaćena i dovesti do pozitivnog pomaka....
    dikolambi se savršeno uklapaju u opće osipanje morala u društvu. oni su samo mali dio velike priče. tko danas više uopće uči mladog čovjeka što je ispravno, a što ne? tko ih uči moralu, a da to nisu isprazne crkvene litanije, tko ih uči poštenju , kad većina roditelja, ako i ne krade od društva, ne čini to zato jer ne može, a ne zato jer ne želi?
    uostalom, sjetimo se...sve je baš onako kako i treba biti -jer, ovo je kali yuga.
    i nakon najcrnjeg mraka, ništa drugo nije moguće osim dolazak svjetla.

    avatar

    30.08.2009. (12:24)    -   -   -   -  

  • izvorni život

    "kad budemo mogli jasno u sebi znati, osjećati da je čovjek uvijek u biti dobar, ali njegova djela ponekad i nisu i jasno to odvajati i naglašavati u pokušaju pomaganja....tad vjerujem da će i naša pomoć drugome biti prihvaćena i dovesti do pozitivnog pomaka...." @greentea

    Ovo i ja mislim. Iako to često (a i sam se u to uporno uvjeravam) djeluje kao isprazno romantičarsko sanjarenje o "dobroti" ljudske prirode, svejedno mislim da je ovo gore rečeno - istina. I sigurno se u to ponekad, ako se potrudimo, u interakciji s nekim ljudima koji "na prvu" (drugu, treću i ostale) djeluju kao beznadni slučajevi, možemo svi i sami uvjeriti (usprkos bezbrojnim dokazima, gdje god da pogledamo, kako su u ljudi u pravilu govna).
    Ovaj komentar od @greentea je općenito - lijep. Zaista mi se sviđa. Kao da ga je pisao neki mudrac s planine. :) A to zapravo samo potvrđuje pravilo kako "mudraci" ne moraju nužno živjeti na Himalaji, već su strateški razmješteni po svuda, a lijepo ih je sresti i na - blogovima. :)

    avatar

    30.08.2009. (17:40)    -   -   -   -  

  • Blenda Rachurs

    @ greentea - dobro kaže Izvorni - ti si kao mudrac s planine :)
    Ne doživljavam sebe kao nekog spasitelja ili gurua ili nešto slično, naprotiv - ponekad se toliko bojim da ću biti nametljiva i da ću nekome povrijediti dostojanstvo, da često propustim pomoći nekome kome je to potrebno (i kome bi pružena pomoć vrijedila možda više od povrijeđenog dostojanstva - ali u mom sustavu vrijednosti dostojanstvo čovjeka je iznad svega). Osim toga, primijetila sam da se ne moraš postavljati iznad nekoga - dovoljno je da ta druga osoba vidi sebe kao onu ispod (zbog vlastitih kompleksa) i da to onda projicira i optuži tebe za "oholost". I sam taj vlastiti trud oko vlastitog života - da se djeluje ispravno - ponekad izaziva neprijateljstva - ne zato što ti sebe smatraš boljim (jer ti već znaš da nema boljih/lošijih jer ne mjeriš svoju vrijednost usporedbama s drugim ljudima, već samo sa samim sobom otprije), već zato što oni sebe vide "lošijima" jer se ne trude, jer se prepuste... i osjećaju se ugroženima. A možda smatraju da to što želiš živjeti ispravno, činiš samo jer očekuješ nagradu za to, dakle opet iz vlastitog ega.
    Pod trudom sam mislila na stalna objašnjavanja, upiranja prstom u očite stvari, razbijanje predrasuda, ukazivanje na uzročno-posljedičnu vezu, na razne bumerange... Ponekad mislim da je bolje pustiti da ih taj bumerang pogodi u glavu, pa zaboljet će, da, ali možda će prije uočiti te zakonitosti.
    Očekivanja? Da, možda. Boli me kad vidim koliko je malo dobre volje potrebno da sve bude tisuću puta bolje - ne samo za mene, već za sve, win-win.
    @ Izvorni - i ja uglavnom vjerujem u to, zato i ispadam budala, ali nema problema, samo moj ego pati malo zbog toga :) A s druge strane, znamo li mi sigurno što je dobro, a što zlo u ljudima? I zlo je dobro jer je ravnoteža dobru. (Znači, nebitno je dobro i zlo, bitna je ravnoteža?)
    Ja bih svakog mudraca s planine testirala tako da bih ga poslala među ljude - bez toga ne bi dobio certifikat :)

    avatar

    31.08.2009. (07:15)    -   -   -   -  

  • izvorni život

    "@ Izvorni - i ja uglavnom vjerujem u to, zato i ispadam budala, ali nema problema, samo moj ego pati malo zbog toga :) "

    :))

    Da, razno razni "mudraci" bi (i da je po mome) malo teže dobivali certifikate, i malo teže bi prodavali svoje velike mudrosti, pri čemu oni kojima ih prodaju dobiju možda pokoju mrvicu znanja, a "mudraci" odlaze punih džepova. Onih zaista pravih je malo.

    avatar

    31.08.2009. (16:33)    -   -   -   -  

  • catwoman

    "kad budemo mogli jasno u sebi znati, osjećati da je čovjek uvijek u biti dobar, ali njegova djela ponekad i nisu i jasno to odvajati i naglašavati u pokušaju pomaganja....tad vjerujem da će i naša pomoć drugome biti prihvaćena i dovesti do pozitivnog pomaka...." @greentea

    Ovo opažanje i zaključak naše premudre @ Greentea savšeno se točno referira na odnos ljudi ( jasno, onih kojih ih vole i razumiju ) i životinja ... to jer razlog zašto one sve i uvijek izvanredno reagiraju na čovjekovu dobrotu, a ljudi ne ... jer ih mi ljudi razumijemo i opraštamo poneki ugriz ili ogrebotinu, shvaćajući kako su to samo izrazi njihove nesigurnosti i samozaštitničkog ponašanja. Naravno da je ljudsko izražavanje takvih emocionalnih stanja daleko kompleksnije, pa ih puno teže shvaćamo, a samim time i prihvaćamo.

    Logično je pretpostaviti da bi ista zakonitost vrijedila i u međuljudskim odnosima ... jedino me brine, kako to da su osobe poput Krista, zaista utemeljene u istinskoj dobroti, a ne u egu, ipak ostale neprihvaćene od velikog broja populacije, čak kažnjene ( čini se zbog ovog kompleksa manje vrijednosti, što je spomenula @ Blenda ) ... kao da je kod ljudi, uz postojeću psihološku složenost, doista presudan i taj unutarnji moment iskrene osobne želje za promjenom. Zato se slažem s onima koji smatraju da se isplati baviti / dati se ljudima, ali samo onima koji to žele primiti / mijenjati se.

    @ Blenda ... ne znam jesi li primila mail na adresu ovog bloga, no - nema veze - pogledaj novosti ovdje.

    avatar

    05.09.2009. (10:03)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...