Komentari

gosponprofesor.blog.hr

Dodaj komentar (16)

Marketing

  • Kinky Kolumnistica

    Odgovor na tvoj komentar u prethodnom tekstu: vidjevši još i link, iskreno, izgledaš kao da nemaš više od 30. Tko bi rekao. :)

    A novac... rekla bih da je to samo jedna u nizu stvari kojima se ljudi klanjaju, a ne žele shvatiti da dokgod se klanjaju bilo čemu osim samome sebi, neće pronaći sreću. A zašto se ne klanjaju sebi, to je već drugo pitanje. Možda jer nemaju čemu...

    avatar

    13.08.2009. (15:27)    -   -   -   -  

  • barba

    nije u soldima sve...

    avatar

    13.08.2009. (15:55)    -   -   -   -  

  • gospon profesor

    @ Kinky: neki me već uspoređuju s Dorianom Grayom... ;)

    @ barba: je, nešto je i u nekretninama... ;)

    avatar

    13.08.2009. (16:33)    -   -   -   -  

  • windfuckersister

    Mislim da je Crkva dokazala da se i te kako može vjerovati i u Boga i u novac.

    avatar

    13.08.2009. (20:13)    -   -   -   -  

  • Ljeto '42

    Credo i jeste „kredit“; ponekom i ponekad doživotni... vjera i radost, ali i muka.))

    avatar

    14.08.2009. (00:27)    -   -   -   -  

  • odmak

    I na oltaru se sve češće umjesto hostije podiže novac.

    avatar

    14.08.2009. (06:48)    -   -   -   -  

  • gosponsudac

    Da ljudi danas imaju vjere u novac, ne bi ga tako nemilice trošili i to preko onog što zarade, nego bi ga doma o gredu vješali u vijence i stavljali na pijedestale kao pravog idola. A ovako - samo gledaju kako da ga steknu i onda da ga se čim prije riješe. Kao da podsvjesno ćute njegovo prokletstvo.
    Ljudi su u prošlosti vjerovali u mnoge stvari, ne samo u boga (bogove) ili novac (kako očito za potrebe svog djela nabraja Friedell), pa mislim da je ova dvojba s početka malo skrenula raspravu.
    Naime, kako obično (v. i gornje komentare) ljudi pojam boga poistovjećuju sa pojmom crkve (i to, kako vidim, pretežno katoličke) ispada pogrešno da je dvojba – može li se vjerovati crkvi ili novcu.
    Ljudi - koliko ja to razabirem - danas ne vjeruju niti jednom niti drugome (ili se prave da vjeruju a drže fige u džepu), već vjeruju tome da ovaj život treba proživjeti čim bezbolnije, udobnije i po - manje-više - bilo kojoj cijeni, ne mareći pri tome za drugoga, pa što bude (ono što Dalmatinci lipo kažu: „da prođu lišo“).
    Nije li upravo to tamnija strana pojma "klanjanja samome sebi" (pri tome smatram da je @Kinky mislila na drugo: plemenitu ideju samospoznaje i duhovnosti, sa čime se u potpunosti slažem). Čovjek je naime, spreman, da bi ugodio sebi, učiniti bilo što ako nema nečega što bi ga u tome sprečavalo. A to je – strah. Bio taj strah tek nametnut nekom svjetovnom despocijom, ili primjerice internaliziran posredstvom neke religije…
    Ovo nisam ja smislio, nego završavam citatom iz nedavno ovdje recenziranog Mulischevog remek djela „Otkrivenje nebesa“ čije posljednje strane upravo gutam.
    „Na Zapadu više nitko ne vjeruje u Boga osvetnika, a ni u Alaha za par godina više nitko živ neće vjerovati čim i oni tamo dobiju svaki svoj hladnjak i automobil…“
    Znam, znam, sada će se dići humanisti i prosvjetitelji (ave, Jean-Jacques, ave Francis) i reći da je čovjek slobodno, razumno i u biti dobro biće. Da, da. O tome bi nam sigurno mogli puno reći milijuni žrtava takvog bića iz dvadesetog (a gdjesu tek ostala) stoljeća.
    Novac i njegovo mjesto u današnjem svijetu tek je znak razvrgnuća Saveza. Mislim da je Friedell govoreći o tome da se ne može vjerovati i Bogu i novcu imao prvenstveno pred očima Matejevo evanđenje u kojem Isus govori kako (6:24) se ne može služiti dvojici gospodara – i Bogu i bogatstvu.

    Mnogi se busaju u prsa tvrdeći da boga nema i da je zapravo čovjek razvrgnuo taj savez jer mu Bog ne treba, no – nitko da se zapita - a što ako tome nije tako? Što ako je savez već neko vrijeme razvrgla druga strana?

    Ups, bit će – kako god - da smo nagrabusili.

    avatar

    14.08.2009. (10:21)    -   -   -   -  

  • gosponsudac

    Sorry, ispada sad da sam se samo ja zapitao ovo o razvrgnuću - ne, ne - to je evo učinio Mulisch, pa ispravno treba glasiti "rijetko tko da se zapita"...

    avatar

    14.08.2009. (10:25)    -   -   -   -  

  • Bocaccio

    Priznaj da ti je inspiracija za post nedostatak Novca. A onog kog ne vidis, u njega vjerujes. Tako je to sa Religijom ili bolje receno sa Religijama. Jer bi se inace zivot pretvorio u Pakao a ovako, kao Cistiliste, daje nadu na ces dospjeti u Raj jer je opce poznato da su u Raju svi sretni i veseli sto znaci da imaju Novaca. I ako, na pocetku na na kraju bi Novac. Sve ostalo dolazi izmedju toga. Ili ne dolazi ...

    avatar

    14.08.2009. (16:27)    -   -   -   -  

  • Kinky Kolumnistica

    GOSPONSUDAC - jest, na plemenitu ideju klanjanja samome sebi sam mislila, u smislu da ljudi trebaju više poštovati sebe, svoj um, duhovnost, intelekt, osebujnost, želje, ali i mogućnosti. Tek kada se na takav način istinski poklone sebi, ostvarivat će im se želje i na drugim životnim područjima. A dokgod ovo zanemaruju pa traže prečice za sreću, džaba im sve jer takva je sreća kratkog vijeka... :)

    avatar

    14.08.2009. (16:45)    -   -   -   -  

  • iva

    Štovati novac i Boga istovremeno je nespojivo. Vjera u Boga duhovno obogaćuje čovjeka, novac je izvor svih zala. U Matejevom evanđelju 6:33 piše: "Tražite najprije Božje carstvo i njegovu pravdu, i ovo će vam se sve nadodati." Štovanje novca je idolopoklonstvo. U molitvi tražimo kruh naš svagdašnji, a ne novce. Tko iskreno štuje Boga njemu tada Bog nadodaje i više nego što mi tražimo. Banka nam uzima kamate, a Bog daje s kamatama.
    Bit ću slobodna zamoliti vas da date komentar na tekst u mom blogu podijelimoradost.blog.hr
    Pozdrav!

    avatar

    14.08.2009. (22:03)    -   -   -   -  

  • odmak

    Ima i ona Bogu Božje Caru carevu, koje je vrlo zgodno izrekao Božji sin, iako sve to treba uzeti s malo opreza. Mislim te Isusove riječi treba uzreti cum grano salis (viđu mene), jer nikad ništa nije zapisao osim ono nešto po pijesku što je brže bolje izbrisao
    Mislim da se svaka riječ na kraju zbog silne upotrebe uvijek u jednom te istom pravcu okameni, bar u našim glavama, pa često iza te riječi ne vidimo smisao. A smisao novca jest da je on u nekom trenu povijesti preuzeo ulogu robne razmjene , što je i u redu. Mislim da bi bilo vrlo nezgodno uzeti avion i pokucati na vrata kupca i mijenjati ga za nešto što ovaj ima. (Ta me scena jako razveseljava. Ja bih za taj avion rado dala sve knjige- moj posljednji roman, koje sam dobila umjesto honorara, samo nitko sa avionom , ali i bez njega da pokuca na moja vrata)
    Ako novac gledamo kao sredstvo za kojeg možemo dobiti ono što želimo, a ne kao smisao življenja, onda je to posve u redu. Ili?
    Nije li tako i sa riječju Bog. Kako ono ide: Bili ruža isto mirisala i da se nekako drugačije zove?
    Ne radi se samo o oslanjanju na vlastite snage. (pitam se koliko bi daleko u tom slučaju dogurali ili bi još sjedili na stablu sa bananom u ruci)
    Vlastite snage nisu knjige koje smo pročitali i iz kojih smo učili. Puno toga su smislili neki drugi čije ideje nadograđivamo. Trudimo se, bar. Istina to što imamo volju učiti jesu vlastite snage, ali ne baš uvijek. Pitanje je koliko bi djece pohađalo i osmogodišnju školu da ih država ne prisiljava.
    Svijet u kojem živimo nekako je nastao. Pitanje je bilo je li slučajno ili namjerno. To je pitanje čovječanstvo postavilo sebi onog trena kad je prvi čovjek počeo misliti ili raditi (pada mi na pamet ona genijalna scena iz Kubrickove Odiseje kad jedan od majmuna shvati da s kosti može nešto napraviti)
    Rečeno je: ' I riječ je djelom postala?. Izgovorena riječ? Pisana riječ? Svijet ex nihilo- iz ničega ili po planu En- Sof.
    Ja hoću vjerovati (ne samo ja) da nije ništa slučajno. Hoću vjerovati da postoji plan. Nečiji plan, a najlakše mi ga je zvati uobičajeno Bog. Može biti i Alah ili Manitu ili koji god mu naziv dali,slučajno na ovom području ima najviše kršćana, a tu sam se rodila i od toga ne mogu pobjeći iako bih vrlo često htjela. Iako.., mislim da me u nekom drugom svijetu ne bi dočekalo ništa bolje. Dapače mislim da bi bilo i gore, jer mi ljudi imamo osobinu da od svake riječi- ideje napravimo ideologiju i … neću dalje jer bih došla do totalitarizama koji čuče u svakom čovjeku. Pogledajte samo posljednji ispad 'mog' gradonačelnika (Split) gdje nekom mladom novinaru zabranjuje ulazak u prostor kojeg smo mi izgradili, jer se usudio upitati kako je moguće da se nešto gradi bez javnog natječaja.
    Vidite do kuda čovjek može dogurati nakon što pročita ovaj zgodni citat što nam ga je izdvojio vrli gosp. profesor.
    Zato pazite na svaku riječ i dobro promislite koji je njen početni smisao.

    avatar

    15.08.2009. (10:47)    -   -   -   -  

  • gospon profesor

    @ odmak: možda Gospodin ništa nije osobno zapisao jer je znao koliko i najplemenitije riječi, kad su zapisane, mogu postati opasno oruđe dogmatika...

    avatar

    15.08.2009. (12:38)    -   -   -   -  

  • iva

    Odgovor na komentar Odmaka: Pojedinci pišu svoje autobiografije da bi zaradili još više novca. U tim biografijama iznose pojedinosti o svom životu pa čak i one najintimnije. To je gnusno. Rijetka su autobiografska djela koja mogu poslužiti čovjeku za osobnu izgradnju. Hvaliti i veličati samog sebe nije vrlina. Ljudi su željni senzacija. U njima se ne pronalazi mir. I sama sam razmišljala što je Isus pisao po pijesku. Ako pročitamo taj tekst u Ivanovom evanđelju u 8. poglavlju možemo uočiti da su književnici i farizeji doveli pred Isusa ženu grešnicu. Oni su bili bogati. Imali su novce i vlast. Novac im je dao moć i pravo osude drugima. Grešno su zaradili novce sabirući porez na nepošten način od sirotinje. Tako je i danas. Mišljenja sam da je Isus ispisivao njihova imena prstom po pijesku. Tada su se počeli razilaziti jedan po jedan ne osudivši ženu svjesni da su njihovi grijesi bili veći od njenih.
    Točno je da Isus nije pisao sam o sebi. To bi bilo veličanje samog sebe. Svrha Isusovih djela zapisanih u Novom Zavjetu je na poduku, opomenu i duhovnu izgradnju čovjeka. O Bogu su pisali proroci, a o Isusu njegovi apostoli i Pavle koji je prozvan apostolom.

    avatar

    15.08.2009. (18:17)    -   -   -   -  

  • odmak

    gospon profesor,
    Riječi su ograničene. Imaju okvir. Rijetke dodiruju beskonaćnosr ili su u nju uronjene. Riječi su izmišljene za ljude. Ograničene su upravo onoliko koliko i mi.
    Isus, Buda i Muhamed nisu napisali ni riječi. (bilo bi zanimljivo napraviti istraživanje jesu li ostali njegovi poslanici što pisali, iako samo je Isus njegov sin- i to ne tvrdi katolička crkva niti kršćanstvo nego Isus sam. Buda je po vlastitom priznanju prosvijetljen, Muhamed je prorok. Imao je vizije) Po mom mišljenju zato što bi napisana riječ ograničila i smisao i kako si ti rekao postala oružje u rukama sljedbenika. To se i dogodilo. Zato imamo ( još uvijek, iako se neke i ukidaju) dogme i dogmatska učenja i djelovanja zbog kojih su ljudi gubili glave.
    Ali postoje i dogme raznih ljudskih umotvorina zbog koji su se gubile glave, tako da Boga uistinu treba isključiti iz naših marifetluka.
    Nadam se da će čovjeku kad tad biti omogućeno telepatsko komuniciranje. Mislim da ćemo se tako bolje razumjeti. Nije da ljudi ne pokušavaju. Glazba je jedan od primjera. I poezija gdje su riječi kao biseri- ako jesu. Mi koji prolijevamo riječi u stranicama i stranicama smo zapravo nemoćni reći ono što mislimo.

    iva ,
    tko govori o autobiografiji. O Isusovom životu se zapravo vrlo malo zna. Tu su godine i godine o kojima se samo nagađa gdje je bio.
    Rado bih da nam je dao vlastite upute, ali očito njegov i naš jezik se baš ne podudaraju. (govorio je u prispodobama da bi ondašnjem svijetu bio razumljiviji, a učenici su zapisivali onako kako su razumjeli). Bog, njegov otac, je već ranije- od početaka čovječanstva komunicirao na razne načine s ljudima, ali nije baš imao uspjeha, pa je slao proroke (i proročice), pa opet nije bilo uspjeha, pa je na kraju poslao i sina i žrtvovao ga za nas. Vvidiš li ti Iva nekakav veliki uspjeh?
    Bit će bojim se potrebno još Božjih sinova, ako na kraju neće žrtvovati i sebe kad nas ovakve, meni potpuno začudno, ovoliko ljubi i trudi se oko nas.

    Ako moje pisanje izgleda kao da se rugam ne daj se zavarati. Ja se tako branim da ne izgorim, iako su mi vrata pakla vrlo otvorena.

    avatar

    15.08.2009. (23:16)    -   -   -   -  

  • buha

    novac, hrana , sex .. sve to može se koristit na 2 načina- da je samo sebi svrhom. ili da omogućuje neke druge , duhovnije ciljeve. Pa onda ljudi uzmaju hranu , sex, novac... jer upravo samo u tome nalaze užitak.... ILI na nekom višem nivou trebaju i hranu i novac kao sredstvo kojim ostvaruju neke više ciljeve .
    Novcem recimo kupujemo ono što nam omogućuje osiguranje egzistencije, nama i našim potomcima. Kada je novac sam sebi svrhom, kada težimo gomilanju novca , kada novčanom svotom želimo pokazati našu moć i mogućnost kupovanja nepotrebnog , luksuznog , a naročito kupovanja drugih i njihovoga rada onda se radi zaista o vjeri u novac , kao zamjnei za Boga . ILi ne. moguće je imati obje vjere, kao što znamo iz prakse...Novcem možemo međutim činit puno dobrih stvari i činjenica je da su mnogi bogataši donatori u humanitarnim akcijama. Dakako , problem je šta ima i bešćutnih bogataša. Ja nemam pojma kako je njima s tolikim parama i nekretninama, ali NIJE IM LAKO.
    I zato, nije problem u posjedovanju novca. problem je u društvenim uređenjima koja omogućuju nepravedene raspodjele novca. Tu je socijalizam bio u VEEELIKOJ prednosti pred ovm našim kapitalizmom . Mi smo lako zaboravili kako je raspodjela zarađenoga novca u svim firmama ia kao i u državi , bila predmetom samoupravnog procesa raspodjele novčanih viškova u SIZ.ovima. I puno pravednija nego danas .
    .. suvremeni filozofi traže odgovore u nekim sferama magijskog. Novac je ekonomska kategorija , prije svega . I nitko do li Marxa nije o novcu bolje naučavao.

    avatar

    16.08.2009. (07:40)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...