U prvom susretu s Kristom, spoznala sam svoje sebeljublje koje me odvodilo godinama u propast. Otkrila mi se ljubav i smisao žrtve. Mislila sam da je pobjeda tu, i da je moje sebeljublje savladano. Čitala sam Sveto Pismo misleći kako sam preobučena u novog čovjeka, da je posao završen. Nisam uočavala sebeljublje. Tu riječ pripisivala sam drugima, u sebi je ne tražeći pa i ne nalazeći. U početku sam se smatrala svetom, posebno jer sam mnoge milosti dobila. Onda sam spoznala da ipak jesam grešna, koristila sam izraze "grešna i slaba" no ne nalazeći im korijena. I sebeljublje je raslo. S njime se i grijeh umnažao. Gospodin je bio milostiv, opet, i na grub način mi pokazivao na moje sebeljublje. Sebeljublje je rađalo i umnažalo grijeh, a on se na dušu rušio kroz bol i nemir. Ostavljao je pustoš. Ima tu posla, jako puno. Sad sam u stanju prošnje da me izliječi, pročisti, oslobodi od te gube. Zapravo da me pročišćava, liječi, oslobađa, jer toga sam potrebna, uvijek iznova. Sebeljublje je korov, a znamo da on raste uvijek iznova.. I da budem budna, budna nad sobom, to ga molim. Da se ne zanosim. Sebeljublje će zaista umrijeti kad i ja umrem. Do tad traje borba. Jako je malo dobrih djela mojih potpuno čistih. Vrlo, vrlo često otkrivam svoje loše misli. Tisuću puta u danu sagriješim. Čak i na Misi ogriješim se i o Boga i o čovjeka. Mnogo je taštine....Tisuću puta u danu se postidim gledavši u sebe. Uviđam to. Tko zna koliko toga ima što još i ne uviđam. Milost....bez nje ni to ne bi vidjela....Velik je Bog, zaista sama ljubav, kad me ne prepušta sebi samoj nego mi oduzima iz ruku ono što hoću, a što mi šteti. To oduzimanje više boli što se više otimam. Molim Ga da mogu priihvaćati sve i predavati Mu sve.
12.08.2009. (23:59)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ema
U prvom susretu s Kristom, spoznala sam svoje sebeljublje koje me odvodilo godinama u propast. Otkrila mi se ljubav i smisao žrtve. Mislila sam da je pobjeda tu, i da je moje sebeljublje savladano. Čitala sam Sveto Pismo misleći kako sam preobučena u novog čovjeka, da je posao završen. Nisam uočavala sebeljublje. Tu riječ pripisivala sam drugima, u sebi je ne tražeći pa i ne nalazeći. U početku sam se smatrala svetom, posebno jer sam mnoge milosti dobila. Onda sam spoznala da ipak jesam grešna, koristila sam izraze "grešna i slaba" no ne nalazeći im korijena. I sebeljublje je raslo. S njime se i grijeh umnažao. Gospodin je bio milostiv, opet, i na grub način mi pokazivao na moje sebeljublje. Sebeljublje je rađalo i umnažalo grijeh, a on se na dušu rušio kroz bol i nemir. Ostavljao je pustoš. Ima tu posla, jako puno. Sad sam u stanju prošnje da me izliječi, pročisti, oslobodi od te gube. Zapravo da me pročišćava, liječi, oslobađa, jer toga sam potrebna, uvijek iznova. Sebeljublje je korov, a znamo da on raste uvijek iznova.. I da budem budna, budna nad sobom, to ga molim. Da se ne zanosim. Sebeljublje će zaista umrijeti kad i ja umrem. Do tad traje borba.
Jako je malo dobrih djela mojih potpuno čistih. Vrlo, vrlo često otkrivam svoje loše misli. Tisuću puta u danu sagriješim. Čak i na Misi ogriješim se i o Boga i o čovjeka. Mnogo je taštine....Tisuću puta u danu se postidim gledavši u sebe. Uviđam to. Tko zna koliko toga ima što još i ne uviđam. Milost....bez nje ni to ne bi vidjela....Velik je Bog, zaista sama ljubav, kad me ne prepušta sebi samoj nego mi oduzima iz ruku ono što hoću, a što mi šteti. To oduzimanje više boli što se više otimam. Molim Ga da mogu priihvaćati sve i predavati Mu sve.
12.08.2009. (23:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...