Gledaj kolega, lijepo si to rekao i ja se uistinu nadam da u Hrvatskoj nema više od eventualnih pet posto idiota koji bi na bilo koji način željeli učiniti nemoguće, nedopustivo, rehabilitirati zločinački režim Ante Pavelića, dok je situacija sa nikad lustriranim komunistima nešto drugačija, iako njih nema također puno. Ti kao intelektualac, kao uvjereni demokrata ( nas dvojica se uglavnom ne slažemo oko dnevno političkih tema, no one nisu relevantne za ovu raspravu ), vrlo dobro znaš da biti antifašista ne znači biti komunista, upravo suporotno, da čovjek ne bi bio fašista on mora biti demokrata jer demokracija kao sustav u potpunosti poništava fašizam ili komunizam. Činjenično gledajući, tijekom nacističke okupacije Europe, demokratske države su se borile protiv fašističko-nacionalsocijalističkih snaga zla. Kasnije su im se pridružile zemlje i partije koje su im do tada bile saveznice u komadanju, primjerice Poljske, dakle, govorimo o SSSR-u i Titovoj zloglasnoj komunističkoj partiji, naime, sve do operacije Barbarosa 22. lipnja, sukoba između tih ideologija nije bilo, barem ne vojnih, a dvije godine je već trajalo etničko i svako drugo čišćenje od strane fašista, komunisti su šutjeli ili su im se pridružili u klanju, tek kada Hitler napada SSSR, Staljin daje mig malom patuljku Brozu i ovaj ide u rat protiv fašizma. ( doduše ti u svom tekstu spominješ da su saveznici također godinu dana ranije pokušali sklopiti pak s Hitlerom, doduše ne samo oni, zaboravljaš da je najmoćni čovjek Amerike 20 stoljeća Hover, šef FBI-a, predložio Josephu Kenedyu ( ocu kasnijeg američkog predsjednika J.F.K.-a, )a ovaj F.D.R.-u, također to isto )
Biti čovjek, bit normalan čovjek, znači biti protiv fašizma, to se ne treba isticati jer se pretpostavlja da čovjek u sebi kaop misaono biće nosi pozitivnu crtu humanosti, zdravog razuma, dakle ja ne moram svaki dan krpz prozor vikati " nisam fašista, ne volim ustaše, volim Tita " da bih bio antifašista, jer ja ne volim ustaše i ne volim Tita.
Zašto imamo takve sukobe od početka stvaranje demokratske Hrvatske? Iz mnogo razloga, jedan je što se lustracija zbog rata provesti nije mogla, drugi je taj što nitko nije odgovarao za komunističke zločine ( opet ponavljam, komunističke zločine, ne antifašističke, jer se antifašizam ni u kom slučaju ne može i ne smije poistovijetiti sa komunizmom, budući kako to izjednjačavanje ide na ruku, marginalnim fašističko-komunističkim grupacijama koje bi i dalje živjele na svojim starim sukobima i podjelama ), sjeti se prijatelju jednoga tko bi eventualno bio zatvoren i osuđen za masakr koji su komunisti nedvojbeno izvršili tijekom Titovog režima te za vrijeme i neposredno nakon Drugog svjetskog rata? Sjeti se samo jednoga? Nema ga. Pokušalo se ići prama Manoliću, pa ga je Mesić za sada spasio? Neće me valjda netko pokušsati uvjeriti da je Manolić antifašista?
Ja nikada i nigdje ( samo što su ljudi zbog svoje netolerantnosti i slabog obrazovanja zakinuti za činjenice i mogućnosti čitanja tekstova onako kako su napisani, drugim riječima, vodi ih ideološka, bolje rečeno stranačka privrženost ) nisam i neću, rekao, kako su svi partizani zločinici, jer to nisu, ja uvijek govorim o režimu, dakle o 20 posto vladajuće kaste, od maršala, preko komesara i njih držim zločincima, isto tako ne smatram da su svi koji su bili u ustašama zločinci, zločinački je režim Ante Pavelića, taj kvislinški, izdajnički fašistoidni režim, ali ne i obični ljudi koji su rat išli samo zbog ideala ili zbog nemogućnosti vlastitog izbora.
Što mi moramo zajednički učiniti, ponajprije lijeva, demokratska Hrvatska inteligencija koja ima veliki potencijal? Moramo sami predložiti ukidanje Trga maršala Tita, te imenovati taj trg imenom, neznam, Trg žrtava Ante Pavelića, isto tako moramo apsolutno imati u Zagrebu Trg žrtava maršala Tita. Tek tada, će ljudi uvidjeti da mislimo ozbiljno i tek tada će ljudi uvidjeti da mislimo ozbiljno i tek tada ćemo zajednički pobjediti ustašku nostalgiju ili komunističku nostalgiju.
Dakle, demokratski u pravom smislu riječi, sustav koji funkcionira uništiti i dokinuti će napokon ovakve podjele i konstantne sukobe koji nas stalno vuku unatrag. Tek kada svi odgovorni budu kažnjeni, žrtve dobilie zasluženi spokoj, Hrvatska će dobiti mir. Ali mir u kojim glavne " antifašističke " vedete neće biti potencijalni ratni zločinci, Joža Manolić, Boljkovac ili pokojni Ante Jurjević Baja ( o njemu pak postoji kompletna dokumentacija te zapovjedi koje je naglašava s jednom rečenicom " bilo kako bilo, ubiti se mora ", 1944. u Dalmaciji a odnosilo se na teror u Dubrovniku. ). Zato što je govorim o komunističkim zločinima ( ne antifašističkim, ponavljam ) ja ne želim rehabilitirati ono što se rehabilitirati ne može i ne smije, zločinački režim Ante Pavelića.
Zajedno možemo uspjeti, odvojeno, teško.
Nadam se da ćeš ovaj malo poduži komentar dragi kolega shvatiti onako kako je i napisan, dobronamjerno!
09.08.2009. (17:05)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Slažem se naravno s osnovnim stavom prema demokraciji s jedne, te totalitarizmu s druge strane. Međutim, to da "Staljin daje mig patuljku Brozu" je dio anti-titovske mitologije. Tito sasvim sigurno nije bio "patuljak".
što se pak tiče odgovorosti za komunističke zločine: godine 1990., pred prijetnjom srpske agreseije, očiot se nije moglo ići na tako nešto. Tu je Tuđman bio u pravu s pomirbom - nažalost, on je pokušavao pomiriti i dvije totalitarne ideologije, umjesto da obje odbaci. Sada mnogi izražavaju frustraciju zbog toga, dižu hajku na rijetke još žive sudionike tih događaja, sadašnje 90-godišnjake, a ja ne vidim kakvog smisla to ima.
Nažalost, naprosto još ne vidim prostora za pomirenje na razini sibola. Čak i kad Račan pa onda i Milanović odu u Bleiburg, to se ne smatra dovoljnim, a tih "pet posto", nažalost jako zapjenjenih ustašonostalgičara, naprosto ne žele nimalo popustiti od toga, da se potpuno osudi sve što su komunisti činili, a rehabilitira ustaštvo. Ja sam stotinu puta napisao da je bleiburški pokolj bio neopravan i neopravdeljiv, ali uvijek isponova mi predbacuju da ja zapravo mislim kako je to bilo u redu - samo zato, jer kritziram ustaše.
Istina, na sreću, većinu ljudi naprosto boli ona stvar. Volio bih i ja naprosto mahnuti rukom, ali kad vidim tu neofašističku ofanzivu, ne mogu otrpjeti njihove laži, primitivizam i mržnju. Opasnost uvjek latentno postoji, i Hitler je na izborima 1929. dobio dva posto glasova. Da vidim takvu opasnost od neokomunista, isto bih reagirao. Ali danasni mladi ljevičari posve su drugačiji, individualisti, nonkoformisti, sudjeluju na gay prideu (i hetero, naravno).
09.08.2009. (17:34)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kolega, s obzirom kako ste vi uvjerni pacifista, demokrata ( opet ponavljam, ja sam dosta, mlađi od vas, i ne mislim isto glede dnevno političkih događaja, naprosto ne pripadamo istom svjetonazoru, odnosno vidimo svijet s različite dioptrije, ali to kod kuturnih ljudi ne treba biti prepreka za razgovor, naprotiv mi prije svega kao ljudi moramo prionaći točke koje nas spajaju, a ne razdvajaju, kako bi uspostavili dijalog koji bi donio određeno riješenje ) htio sam apelirati na osjećaj pacifiste koji uobičajeno osjećaju odbojnost prema svakoj vrsti nasilja ( najveći pacifista u Hrvatskoj tijekom 20 stoljeća svakako je Radić ), a onda i prema svakom zločinu. Dakle, ako su razne agencije koje se bave lovom na naciste diljem svijeta lovile ljude u poznim godinama ( slučaj Ašner ), jer ratni zločin ne zastarjeva, onda ne vidim razloga zašto bi se postupilo drugačije u slučaju komunističkih zločina, Manolić svakako nije nemoćan starac s obzirom na živahnost , njegove kolumne u Globusu, odnosno mogućnost da i dalje blebeće gluposti. Manolić je paradigma, ima njih još.
Kada bi se jednakim mjerilima išlo na sve protagoniste totalitarnih ideologija, tada bi izbili posljednji adut obaju strana za nekim svojim manifestacijama. Konkretno, ako bi Mesić rekao, " krivci za Blebiurg moraju odgovarati, Hrvatska je antifašistička zemlja, ali ne baštini Titovu ostavštinu, komunizam, te želimo odamh procesuiranje te parlamentarnu osudu komunističkog trežima, svih zločina ", tada bi nestalo " streljiva " frustriranim ljudima koji u osjećaju nemoći i frustracije mogu postati prijetnja društvu.
Kakve bi atribute imali ekstremnisti svih boja ukoliko bi se prema svima jednako postupilo? Nikakvih. S time kako ja ustaše ne smatram desničarima, kao što partizane ne držim ljevičarima, europska desnica i ljevica, nešto su sasvim drugo od tih ideoloških uskih okvira, mračnih okvira prošlosti. Isto tako, ako neki klinac sa16 godina vikne " za dom spremni ", on nije ustaša, on je dijete kome treba dobra riječ, s njim treba razgovarati, savjetovati, što on zna o ustašama, što on zna o logorima, osm što je čuo romansiranu priču o Drugom svjetskom ratu. Bio sam na " Dan mladosti " ( nakaradni kult ličnosti ) u Kumrovcu, vidio djecu od 3 godne s " titovkama " na glavi. Jesu li oni komunisti, partizani? Ma naravno da nisu, samo imaju roditelje idiote.
Glede Tita, ja sam naravno govorio o Titu iz 1941. ( treba reći kako je on dugo boravio u Rusiji, tijekom svog drugog ruskog " mandata " dobio je ime Valter, te je bio izraziti Staljinov poslušnik, dakle 1941. godine Tito je bio Staljinista, prema tome i njegov patuljak, dakle nisam govorio o poziciji nakon 1948. odnosno nakon frakcijskih sukoba unutar komunističke partije, kada se dogodio sukob sa INFORMBIROM i Tito kod Staljina proglašen nepoželjnim, smrtnim neprijateljem. To je neko drugo razdoblje, nakon kojeg je došlo vrijeme Golog otoka. Mi ne govorimo samo o Bleiburgu, već govorimo o sistemu koji je u suštini bio nedemokratski, s pacifizmom veze nije imao ( režim Ante Pavelića bio je isto takav, a održavao se samo zato što je doslovno ubijao svoje protivnike , kao i svi totalitarni režimi ). Nema opravdanja za zločin, ne može ga biti, pojedinci pokušavaju opravdati ustaški režim činjenicom da je na sam dan osnivanja TZV. NDH, dakle prije bilo kakvih zločina i nakaradnih rasnih zakona, grupa četnika u malom mjestu na Kordunu ubila jednu obitelj uključujući i curicu od 6 godina, mjesto se zove Hrvatski Blagaj, međutim to što se dogodilo nedaleko Karlovca, ne može biti nikakvo opravdanje, ako netko ubije obitelj, jednu, dvije, tri, deset, to je strašno, ali nećete zse bog toga se svetiti čitavom narodu i svim narodima, to je totalitarni mentalni sklop, kojeg se mi moramo riješti, tako isto ne vrijede one stravične riječi opravdanja za Bleburg, " pa bilo je tamo i krivih ", što to znači? To je strašno. Kad bi ja bio u prilici, da donosim zakone, svatko tko vbi bio uhvaćen s ustaškom ili partizanskom kapom na javnom mjestu odmah bi platio ogromnu novčanu kaznu, jer ništa ne boli, kao udarac po džepu. Naravo, mlade bi pokušao educirati kroz sustav obrazovanja, jer mladi moraju znati kako je zlo, uvijek zlo, bez obzira u kakvom nam se licu prikazivalo.
Naravno, nešto drugačije gledam na mogućnost da bi " ustašonostaligičari " ili partizanski nostalgičari " mogli na bilo koji način ponoviti rezultat na izborima koju nacisti dobili 1933. godine, danas je to apsolutno nemoguće i srećom radi se o marginalnim uglavnom nerelevantnim skupinama, koji jesu glasni, ali ih srećom nitko normalan ne čuje
09.08.2009. (18:31)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
molotov
IT WAS A BLOODY SHAME !
Ovo i je moj odgovor tebi Oštriću i raznim ostacima komunističkih vremena, kao i dijelu još zaluđenih komunističkom propagandom. Na ovaj način želim pokazati da je Mesićev istup u Jasenovcu bio neprimjeren kako prema žrtvama koje je pokušao uniziti, jednako tako i prema žrtvama koje je želio uzvisiti. Predsjednik države koju su nakon tisuću godina stvorili hrvatski domoljubi i dragovoljci u krvavom Domovinskom ratu ( a ne tzv. „antifašisti“ u WW2 ), ne smije si dozvoliti takovu reviziju povijesti. DA IMA IMALO SAVIJESTI – ODSTUPIO BI ! DA IMAJU IMALO SAVJESTI – OPOZVALI BI GA ! DA IMAMO IMALO SAMOPOŠTOVANJA – SMJENILI BISMO GA !
Ovo što slijedi, moj je odabir isjećaka iz vremena kada je „velika narodno oslobodilačka epopeja“ imala svoj krvavi pir.
UVERTIRA KLANJU
Kosta Nađ u listu „Pobeda“, sječajući se svibnja mjeseca 1945. godine kaže: „Pre završetka rata i u vreme konačnih razračunavanja sa snagama fašizma, saveznici ni jednog trenutka nisu dovodili u pitanje naše pravo na kažnjavanje ratnog zločina naših kvislinga.“
Da bismo se u to uvjerili, predočavam vam kopiju zapovjedi feldmaršala Alexandera od 14. svibnja 1945. godine :
Copy of marshal Alexanders order
New Army policy respective Yugoslavs effective forthwith: 1. No Yugoslavs will be returned to Yugoslavia or handed to Yugoslav troops against ther will. 2. Yugoslavs who bore arms against Tito will be treated as surrendered personnel and sent to Wiktring Camp at disposal. Further instruction aweited. 3. All this personnel wil be regarded as displaced personnal ultimated routed via Italy. 4. No evacuation from Wiktring, T.F.C.
Toliko o podršci saveznika.
Milan Basta u knjizi „Rat“ na 361. stranici iznosi svoje obraćanje hrvatskim generalima, a vezanu uz potrebu kapitulacije Hrvatske vojske i kaže: „Mogu vas ipak na kraju obavjestiti o sljedećem: izbjeglo stanovništvo vratit ćemo kućama, cjelokupna vaša vojska, u slućaju da pristanete na bezuvjetnu kapitulaciju, bit će sprovedena u zarobljeničke logore, prema pripadnicima vaše armije postupat će se po međunarodnom pravu o ratnim zarobljenicima, svim oficirima i vojnicima bit će ostavljena najnužnija sprema, generali mogu da ostave svoje posilne, automobile i lično naoružanje do daljnjega. U koliko se ne prihvate ovi uvjeti smatrat ćemo da nastavljate ratne operacije, pa vas više neće štititi međunarodno pravo o ratnim zarobljenicima. U tom slućaju tretirat ćemo vas kao odmetnike čiju likvidaciju će pomoći i naši saveznici.“
Dopisnik lista „Die Furche“, Aleksandar Keller, u broju 23. od 07. lipnja 1958. godine piše članak (o ponašanju engleskog oficira prilikom predaje Hrvatske vojske) pod naslovom:
„210.000 ljudi za jedan automobil“
Pod ovim naslovom Keller objavljuje jezivo otkriće, koje je saznao iz usta samog Bakarića, gdje isti u pripitom stanju tijekom jednog primanja kaže da je engleski oficir koji je nazočio pregovorima generala Herenčića i Milana Baste, dobio na dar luksuzni auto Packard, za koji je prodao cijelu Hrvatsku vojsku partizanima.
Već na 371.stranici knjige „Rat“ Milan Basta pokazuje kako je pogazio dogovor s hrvatskim generalima i kaže: „- dao sam zadatak da se prikupljene generale i više oficira, kojih je bilo dvadesetak, smjesti u jedan kamion, te da se s njima krene natrag u Jugoslaviju.“ „- nakon presude vojnog suda Treće armije ( 16 generala i 2 visoka časnika ) vezani su u lance i kundačeni, natovareni u kamione i uz urlanje beogradske čaršije, u tu svrhu skupljene oko izlaza Kolarčeva univerziteta, u noći 24./25. rujna, odvedeni su u košuljama i gaćama, bez cipela na nogama na streljanje.
Onima koji nisu upoznati, jedno malo pojašnjenje:
U Jalti 1945. (veljača), potpisan je sporazum o izručenju građana Sovjetskog Saveza i zarobljavanju Njemaca. Što se „Jugoslavena“ tiće (svi narodi) postojale su izričite smjernice da izručenja ne smije biti. Kada se o tim izručenjima saznalo u Fforeign Officeu u Londonu, u službenoj je izjavi protumačeno da se radilo o „gadnoj zabuni“ (ghastly mistake“). Iako je i sam Churchill izdao direktivu feldmaršalu Alexanderu da se „Jugosloveni“ ne smiju vratiti u „Titove krvave ruke“, dana 14.svibnja 1945. godine ministar-rezident Harold Mcmillan preko Sir Briana Robertsona general-pukovnika, glavnog administratora, časnika u Savezničkom Glavnom štabu, izdaje 8.Armiji zapovijed: „da odmah razoruža sveukupno osoblje koje se predalo i da se izruči jugoslovenskim snagama.“ Iako je feldmaršal Alexander 24. svibnja 1945. godine izdao kontra zapovijed, general Keightley diskretno je ignorirao Alexanderovu zapovijed i nastavio s vraćanjem izbjeglica Titu. To je prestalo tek u kolovozu 1945. godine, kada je Mcmillan napustio Italiju.
16.08.2009. (15:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
molotov
Engleski povjesničar Nikolaj Tolstoj u Enconteru zaključuje: „Da su branitelji na suđenju u Nurnbergu i drugdje znali što se događalo u Istočnoj Austriji i Sjevernoj Italiji, samo tjedan dana nakon Njemačke predaje, cijela procedura suđenja ratnim zločincima bila bi vjerojatno zaustavljena, jar zar nije za osudu ratni zločin svjesno slati desetke tisuća bespomoćnih muževa, žene i djece pod krvnički nož i u logore smrti!¨“ General William Morgan, šef komande kod feldmaršala Alexandera, vidio je vraćanje naroda na licu mjesta. O tome danas kaže: „Nije bilo načina na koji smo mogli pomoći tim nesretnim stvorenjima, ali bar smo mogli u najmanju ruku nešto naučiti iz njihove jadne sudbine.“
PARTIZANSKI DOKUMENTI
Izvod iz zapovijedi generala Arse Jovanovića ( 16.05.1945.)
- „ uputite odmah ratne zarobljenike u Vojvodinu i to: sedamdeset pet hiljada u Bačku trideset hiljada u Srem, deset hiljada u Baranju i trideset hiljada u Banat.“ -„ saveznička komanda za Korušku predat će vam dvesta hiljada ratnih zarobljenika jugoslavenskih podanika“
Politički izvještaj sekretara partijske organizacije XII Proleterske brigade divizijskom komitetu XII Udarne divizije od 03.06.1945. godine:
-„objašnjavanjem borcima tko su ti zarobljenici i što su oni napravili našem narodu, borci su poćeli drugačije gledati na zarobljenike i znali su ih mrziti. Mržnja prema neprijatelju se je osjetila kod kažnjavanja ustaških i četničkih zločinaca, gdje borci nisu iste ubijali zbog naređenja, već zato što ih mrze.“ -„uspjeli smo podići mržnju prema toj bandi i u zadnje vreme borci ih ubijaju kada koji ostane iza kolone, t.j. koji ne može da ide, ali još uvek postoji pomirljivaca koji ih vole davajući im vodu, kruha i t.d.“
Izvješće general-lajtnantu A.Rankoviću od 12.07.1945. godine.
-„na teritoriju Hrvatske postoje tri oblasti sa 12 logora. Ukupno u Hrvatskoj nalazi se 50.175 zarobljenika.“ -„na teritoriju Vojvodine postoji 11 logora. Ukupno u Vojvodini nalazi se 56.846 zarobljenika -„od zarobljenih domobrana i ustaša posle izvršenog čišćenja predato je dopunskim jedinicama II Armije 43.901.“ -„pored toga u logorskim bolnicama ima 5000 ranjenih i bolesnih zarobljenika“ -„15-20 000 zarobljenika nalazi se na raznim radovima i čišćenju.“ -„ukupno zarobljenika 175.922.“
( Op.aut.- Interesantno je da se u razdoblju od izvješća Arse Jovanovića (16.05.1945.) pa do izvješća A.Rankoviću 12.07.1945. znači u nepuna dva mjeseca zagubila poveća vojna postrojba od cca. 25 000 ljudi-što je očito promaklo pedantnim činovnicima komunističke kamarile)
16.08.2009. (15:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
molotov
„ČIŠĆENJE“
Zapisnik o pokolju hrvatskih zarobljenika Izjava I.G. partizana iz XI partizanske dalmatinske brigade iz sastava 26. Dalmatinske partizanske divizije:
-„Sutradan smo otišli vlakom u Kočevje koje je bilo jako razrušeno. Mi smo se smjestili u neku polusrušenu kasarnu oko 800 metara izvan grada, gdje su nekad bile njemačke čete. Ubilačka četa bila je stigla prije nas, ali ih nismo više vidjeli. Oni su po pripovjedanju drugova bili otišli u šumu, daleko dva-tri sata hoda, ali ja to točno ne znam. Znam samo da su tamo bili partizanski logori za vrijeme rata. Ta šuma se zvala Kočevski Rog. Zadatak moje čete je bio, da najprije u kasarnu primimo one koje su dopratili slovenski kurirski odredi koji su ujedno u sobama skidali s njih robu, tražili oružje i zlato-bilo je nakupljeno 5-6 kilograma zlata, a za dragocjenosti je bio odgovoran komesar 3.čete Ljubo Barbarić Hvaranin. Mi smo slagali robu u bale i vozili na željezničku stanicu kamionom. Rekli su nam, da će robu prerađivati u vojnička odjela. Naš zadatak je bio također čuvati zarobljenike do dolaska kamiona i tovariti ih na kamione. Zapovjednik čete je bio Pelješčanin Ivo Franković. Mi smo bili punih osam dana u Kočevju. Stizalo je dnevno, po 10 i više vlakova s plombiranim vagonima, uvijek najmanje 10, a gdjekad i po 20. Te su ljude dovozili iz Ljubljane, a možda i iz drugih krajeva. Skoro svi su bili vojnici-muškarci, ali i nekoliko žena, koje su silovali kod jame prije streljanja. Bilo je nešto nedoraslih mladića od 15-16 godina, te znam za slućaj da je kapetan, plavokosi Slovenac spriječio streljanje jednog takvog dečka, valjda, jer ga je poznavao. Od onih koji su prošli kroz moje ruke, bilo je više Hrvata nego Slovanaca, ali je bilo i nešto srpskih četnika. Ne znam koje su čete tu bile ubijane. Svih ubijenih na dvije jame bilo je 30-40 000 u osam dana. Kada su ubojice polazile na Bled na odmor nakon osam dana, bila je upravo nedjelja, onda je uoči toga, u subotu, bio priređen neki ples za njih sa ženama, Na plesu su se hvalili, da su likvidirali 30-40 000 neprijatelja u 8 dana. Prema odjelima koja smo spremali iz Kočevja, bilo je preko 30 000 ubijenih. Mi smo poslali iz Kočevja preko 20 vagona robe, a dnevno smo slali 2-3 vagona robe. Glede žena mogu izjaviti, da sam ih vidio 10-15, ali sam ja vidio za vrijeme svoje službe tek jedan dio tih nesretnih zarobljenika te je sigurno tih žena bilo dosta više nego 15. Njih nisu skidali kod naše kasarne, nego su ih do gubilišta vodili obučene, njih su silovali kod jama i kasnije se tim djelom hvalili, napose neki Hvaranin Kačić Božo, po činu Titov zastavnik. Žene su posebno jadno izgledale i neprestano su plakale, a bile su rastavljene od svojih muževa koji su bili hrvatski časnici i kod Kočevja su ubijeni. S njima nije bilo ni jedno dijete. Osim žena, vidio sam možda do 200 dječaka od 14-16 godina, koji su nosili uniformu, mislim ustaške mladeži. Njih su potukli sve, osim spomenutog dječaka kojeg je spasip kapetan Slovenac. Svi su govorili da su nevini i da nište nisu učinili, a neki su i plakali. U subotu, zadnji dan ubijanja, došla je neka komisija viših oficira u uniformi, a vodio ju je pukovnik Dule Korać, Srbin s Korduna. Dočekao ih je Simo Dubajić i komesar Ivan Bokež. Preuzeli su zlato i otišli u šumu, kod masovnih grobnica. Prije odlaska komisije, čula se je jaka eksplozija iz šume (više njih uzastopce), te smo bili uvjereni da se tim pokrivaju jame s tisućama mrtvih tjelesa. Ubilačka četa otišla je na odmor na Bled, svi su dobili visoka odlikovanja, svaki je imao 2-3 odlikovanja, a imali su i zlatne satove, fotoaparate i sl. Među najviše odlikovanim bio je neki Čepić Ante iz Makarske, star 21-22 godine.“ Izjava data u Rimu 14.kolovoza 1953.
16.08.2009. (15:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
molotov
Izjava Sime Dubajića, krvoloka iz Kočevskog Roga za list Svet:
„Iznenada sam dobio nalog da se 30 000 domaćih izdajnika pobije u Kočevskom Rogu. Takvu odluku niko nije mogao da donese sem Tito. Samo je on mogao da opozove svoju raniju depešu.“
Izjava Tita na mitingu u Ljubljani održanom 26.svibnja 1945. godine:
„Što se tiće ovih izdajica, kojih je bilo u svakom narodu, među svim ljudima, to je sada stvar prošlosti. Ruka pravde, osvetnička ruka naroda, već je stigla većinu, samo je manjina izdajica uspjela pobjeći i staviti se pod inozemno zaštitničko krilo, ta manjina nikada više neće zuriti u naše lepe planine, naša cvjetna polja. Ako se to i dogodi, trajat će kratko vreme.“
UMJESTO ZAKLJUČKA
Svima je jasno da je Titov komunistički režim bio zločinački, da nije imao nikakve veze s tzv.“antifašizmom“, pa je onda potpuno nejasno zašto njegovo ime još uvijek prlja najljepši trg u Zagrebu, kao i ulice i trgove diljem Hrvatske. Svima je jasno da Republika Hrvatska nije nastala borbom „antifašista“, jer je njihov jedini cilj bila bratstvojedinstvena Jugoslavija, već kroz krvavi Domovinski rat, na tisućama poginulih hrvatskih domoljuba, ali i dalje slušamo prazne priće šačice preživjelih koljača i njihovih sljedbenika. Svima je jasno da je Europa osudila zločine komunizma, da je većina istočnih zemalja izvršila lustraciju i riješila se komunjara iz javnog života, dok nama komunjare iz vladajućih redova svakodnevno pričaju kako nije vrijeme da se isto napravi u Hrvatskoj. I NA KRAJU, HOĆEMO LI I DALJE DOZVOLJAVATI DA NAM BUDUĆNOST KROJI ŠAKA JADA, KOJA JE VEĆ ODAVNO TREBALA BITI BAČENA NA SMETLIŠTE POVIJESTI ??!
16.08.2009. (15:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tinolovka
Gledaj kolega, lijepo si to rekao i ja se uistinu nadam da u Hrvatskoj nema više od eventualnih pet posto idiota koji bi na bilo koji način željeli učiniti nemoguće, nedopustivo, rehabilitirati zločinački režim Ante Pavelića, dok je situacija sa nikad lustriranim komunistima nešto drugačija, iako njih nema također puno.
Ti kao intelektualac, kao uvjereni demokrata ( nas dvojica se uglavnom ne slažemo oko dnevno političkih tema, no one nisu relevantne za ovu raspravu ), vrlo dobro znaš da biti antifašista ne znači biti komunista, upravo suporotno, da čovjek ne bi bio fašista on mora biti demokrata jer demokracija kao sustav u potpunosti poništava fašizam ili komunizam. Činjenično gledajući, tijekom nacističke okupacije Europe, demokratske države su se borile protiv fašističko-nacionalsocijalističkih snaga zla. Kasnije su im se pridružile zemlje i partije koje su im do tada bile saveznice u komadanju, primjerice Poljske, dakle, govorimo o SSSR-u i Titovoj zloglasnoj komunističkoj partiji, naime, sve do operacije Barbarosa 22. lipnja, sukoba između tih ideologija nije bilo, barem ne vojnih, a dvije godine je već trajalo etničko i svako drugo čišćenje od strane fašista, komunisti su šutjeli ili su im se pridružili u klanju, tek kada Hitler napada SSSR, Staljin daje mig malom patuljku Brozu i ovaj ide u rat protiv fašizma. ( doduše ti u svom tekstu spominješ da su saveznici također godinu dana ranije pokušali sklopiti pak s Hitlerom, doduše ne samo oni, zaboravljaš da je najmoćni čovjek Amerike 20 stoljeća Hover, šef FBI-a, predložio Josephu Kenedyu ( ocu kasnijeg američkog predsjednika J.F.K.-a, )a ovaj F.D.R.-u, također to isto )
Biti čovjek, bit normalan čovjek, znači biti protiv fašizma, to se ne treba isticati jer se pretpostavlja da čovjek u sebi kaop misaono biće nosi pozitivnu crtu humanosti, zdravog razuma, dakle ja ne moram svaki dan krpz prozor vikati " nisam fašista, ne volim ustaše, volim Tita " da bih bio antifašista, jer ja ne volim ustaše i ne volim Tita.
Zašto imamo takve sukobe od početka stvaranje demokratske Hrvatske? Iz mnogo razloga, jedan je što se lustracija zbog rata provesti nije mogla, drugi je taj što nitko nije odgovarao za komunističke zločine ( opet ponavljam, komunističke zločine, ne antifašističke, jer se antifašizam ni u kom slučaju ne može i ne smije poistovijetiti sa komunizmom, budući kako to izjednjačavanje ide na ruku, marginalnim fašističko-komunističkim grupacijama koje bi i dalje živjele na svojim starim sukobima i podjelama ), sjeti se prijatelju jednoga tko bi eventualno bio zatvoren i osuđen za masakr koji su komunisti nedvojbeno izvršili tijekom Titovog režima te za vrijeme i neposredno nakon Drugog svjetskog rata? Sjeti se samo jednoga? Nema ga. Pokušalo se ići prama Manoliću, pa ga je Mesić za sada spasio? Neće me valjda netko pokušsati uvjeriti da je Manolić antifašista?
Ja nikada i nigdje ( samo što su ljudi zbog svoje netolerantnosti i slabog obrazovanja zakinuti za činjenice i mogućnosti čitanja tekstova onako kako su napisani, drugim riječima, vodi ih ideološka, bolje rečeno stranačka privrženost ) nisam i neću, rekao, kako su svi partizani zločinici, jer to nisu, ja uvijek govorim o režimu, dakle o 20 posto vladajuće kaste, od maršala, preko komesara i njih držim zločincima, isto tako ne smatram da su svi koji su bili u ustašama zločinci, zločinački je režim Ante Pavelića, taj kvislinški, izdajnički fašistoidni režim, ali ne i obični ljudi koji su rat išli samo zbog ideala ili zbog nemogućnosti vlastitog izbora.
Što mi moramo zajednički učiniti, ponajprije lijeva, demokratska Hrvatska inteligencija koja ima veliki potencijal? Moramo sami predložiti ukidanje Trga maršala Tita, te imenovati taj trg imenom, neznam, Trg žrtava Ante Pavelića, isto tako moramo apsolutno imati u Zagrebu Trg žrtava maršala Tita. Tek tada, će ljudi uvidjeti da mislimo ozbiljno i tek tada će ljudi uvidjeti da mislimo ozbiljno i tek tada ćemo zajednički pobjediti ustašku nostalgiju ili komunističku nostalgiju.
Dakle, demokratski u pravom smislu riječi, sustav koji funkcionira uništiti i dokinuti će napokon ovakve podjele i konstantne sukobe koji nas stalno vuku unatrag. Tek kada svi odgovorni budu kažnjeni, žrtve dobilie zasluženi spokoj, Hrvatska će dobiti mir. Ali mir u kojim glavne " antifašističke " vedete neće biti potencijalni ratni zločinci, Joža Manolić, Boljkovac ili pokojni Ante Jurjević Baja ( o njemu pak postoji kompletna dokumentacija te zapovjedi koje je naglašava s jednom rečenicom " bilo kako bilo, ubiti se mora ", 1944. u Dalmaciji a odnosilo se na teror u Dubrovniku. ). Zato što je govorim o komunističkim zločinima ( ne antifašističkim, ponavljam ) ja ne želim rehabilitirati ono što se rehabilitirati ne može i ne smije, zločinački režim Ante Pavelića.
Zajedno možemo uspjeti, odvojeno, teško.
Nadam se da ćeš ovaj malo poduži komentar dragi kolega shvatiti onako kako je i napisan, dobronamjerno!
09.08.2009. (17:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zoran Oštrić
Slažem se naravno s osnovnim stavom prema demokraciji s jedne, te totalitarizmu s druge strane. Međutim, to da "Staljin daje mig patuljku Brozu" je dio anti-titovske mitologije. Tito sasvim sigurno nije bio "patuljak".
što se pak tiče odgovorosti za komunističke zločine: godine 1990., pred prijetnjom srpske agreseije, očiot se nije moglo ići na tako nešto. Tu je Tuđman bio u pravu s pomirbom - nažalost, on je pokušavao pomiriti i dvije totalitarne ideologije, umjesto da obje odbaci. Sada mnogi izražavaju frustraciju zbog toga, dižu hajku na rijetke još žive sudionike tih događaja, sadašnje 90-godišnjake, a ja ne vidim kakvog smisla to ima.
Nažalost, naprosto još ne vidim prostora za pomirenje na razini sibola. Čak i kad Račan pa onda i Milanović odu u Bleiburg, to se ne smatra dovoljnim, a tih "pet posto", nažalost jako zapjenjenih ustašonostalgičara, naprosto ne žele nimalo popustiti od toga, da se potpuno osudi sve što su komunisti činili, a rehabilitira ustaštvo. Ja sam stotinu puta napisao da je bleiburški pokolj bio neopravan i neopravdeljiv, ali uvijek isponova mi predbacuju da ja zapravo mislim kako je to bilo u redu - samo zato, jer kritziram ustaše.
Istina, na sreću, većinu ljudi naprosto boli ona stvar. Volio bih i ja naprosto mahnuti rukom, ali kad vidim tu neofašističku ofanzivu, ne mogu otrpjeti njihove laži, primitivizam i mržnju. Opasnost uvjek latentno postoji, i Hitler je na izborima 1929. dobio dva posto glasova. Da vidim takvu opasnost od neokomunista, isto bih reagirao. Ali danasni mladi ljevičari posve su drugačiji, individualisti, nonkoformisti, sudjeluju na gay prideu (i hetero, naravno).
09.08.2009. (17:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tinolovka
Kolega, s obzirom kako ste vi uvjerni pacifista, demokrata ( opet ponavljam, ja sam dosta, mlađi od vas, i ne mislim isto glede dnevno političkih događaja, naprosto ne pripadamo istom svjetonazoru, odnosno vidimo svijet s različite dioptrije, ali to kod kuturnih ljudi ne treba biti prepreka za razgovor, naprotiv mi prije svega kao ljudi moramo prionaći točke koje nas spajaju, a ne razdvajaju, kako bi uspostavili dijalog koji bi donio određeno riješenje ) htio sam apelirati na osjećaj pacifiste koji uobičajeno osjećaju odbojnost prema svakoj vrsti nasilja ( najveći pacifista u Hrvatskoj tijekom 20 stoljeća svakako je Radić ), a onda i prema svakom zločinu.
Dakle, ako su razne agencije koje se bave lovom na naciste diljem svijeta lovile ljude u poznim godinama ( slučaj Ašner ), jer ratni zločin ne zastarjeva, onda ne vidim razloga zašto bi se postupilo drugačije u slučaju komunističkih zločina, Manolić svakako nije nemoćan starac s obzirom na živahnost , njegove kolumne u Globusu, odnosno mogućnost da i dalje blebeće gluposti. Manolić je paradigma, ima njih još.
Kada bi se jednakim mjerilima išlo na sve protagoniste totalitarnih ideologija, tada bi izbili posljednji adut obaju strana za nekim svojim manifestacijama. Konkretno, ako bi Mesić rekao, " krivci za Blebiurg moraju odgovarati, Hrvatska je antifašistička zemlja, ali ne baštini Titovu ostavštinu, komunizam, te želimo odamh procesuiranje te parlamentarnu osudu komunističkog trežima, svih zločina ", tada bi nestalo " streljiva " frustriranim ljudima koji u osjećaju nemoći i frustracije mogu postati prijetnja društvu.
Kakve bi atribute imali ekstremnisti svih boja ukoliko bi se prema svima jednako postupilo? Nikakvih. S time kako ja ustaše ne smatram desničarima, kao što partizane ne držim ljevičarima, europska desnica i ljevica, nešto su sasvim drugo od tih ideoloških uskih okvira, mračnih okvira prošlosti. Isto tako, ako neki klinac sa16 godina vikne " za dom spremni ", on nije ustaša, on je dijete kome treba dobra riječ, s njim treba razgovarati, savjetovati, što on zna o ustašama, što on zna o logorima, osm što je čuo romansiranu priču o Drugom svjetskom ratu. Bio sam na " Dan mladosti " ( nakaradni kult ličnosti ) u Kumrovcu, vidio djecu od 3 godne s " titovkama " na glavi. Jesu li oni komunisti, partizani? Ma naravno da nisu, samo imaju roditelje idiote.
Glede Tita, ja sam naravno govorio o Titu iz 1941. ( treba reći kako je on dugo boravio u Rusiji, tijekom svog drugog ruskog " mandata " dobio je ime Valter, te je bio izraziti Staljinov poslušnik, dakle 1941. godine Tito je bio Staljinista, prema tome i njegov patuljak, dakle nisam govorio o poziciji nakon 1948. odnosno nakon frakcijskih sukoba unutar komunističke partije, kada se dogodio sukob sa INFORMBIROM i Tito kod Staljina proglašen nepoželjnim, smrtnim neprijateljem. To je neko drugo razdoblje, nakon kojeg je došlo vrijeme Golog otoka.
Mi ne govorimo samo o Bleiburgu, već govorimo o sistemu koji je u suštini bio nedemokratski, s pacifizmom veze nije imao ( režim Ante Pavelića bio je isto takav, a održavao se samo zato što je doslovno ubijao svoje protivnike , kao i svi totalitarni režimi ). Nema opravdanja za zločin, ne može ga biti, pojedinci pokušavaju opravdati ustaški režim činjenicom da je na sam dan osnivanja TZV. NDH, dakle prije bilo kakvih zločina i nakaradnih rasnih zakona, grupa četnika u malom mjestu na Kordunu ubila jednu obitelj uključujući i curicu od 6 godina, mjesto se zove Hrvatski Blagaj, međutim to što se dogodilo nedaleko Karlovca, ne može biti nikakvo opravdanje, ako netko ubije obitelj, jednu, dvije, tri, deset, to je strašno, ali nećete zse bog toga se svetiti čitavom narodu i svim narodima, to je totalitarni mentalni sklop, kojeg se mi moramo riješti, tako isto ne vrijede one stravične riječi opravdanja za Bleburg, " pa bilo je tamo i krivih ", što to znači? To je strašno. Kad bi ja bio u prilici, da donosim zakone, svatko tko vbi bio uhvaćen s ustaškom ili partizanskom kapom na javnom mjestu odmah bi platio ogromnu novčanu kaznu, jer ništa ne boli, kao udarac po džepu. Naravo, mlade bi pokušao educirati kroz sustav obrazovanja, jer mladi moraju znati kako je zlo, uvijek zlo, bez obzira u kakvom nam se licu prikazivalo.
Naravno, nešto drugačije gledam na mogućnost da bi " ustašonostaligičari " ili partizanski nostalgičari " mogli na bilo koji način ponoviti rezultat na izborima koju nacisti dobili 1933. godine, danas je to apsolutno nemoguće i srećom radi se o marginalnim uglavnom nerelevantnim skupinama, koji jesu glasni, ali ih srećom nitko normalan ne čuje
09.08.2009. (18:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
molotov
IT WAS A BLOODY SHAME !
Ovo i je moj odgovor tebi Oštriću i raznim ostacima komunističkih vremena, kao i dijelu još zaluđenih komunističkom propagandom. Na ovaj način želim pokazati da je Mesićev istup u Jasenovcu bio neprimjeren kako prema žrtvama koje je pokušao uniziti, jednako tako i prema žrtvama koje je želio uzvisiti.
Predsjednik države koju su nakon tisuću godina stvorili hrvatski domoljubi i dragovoljci u krvavom Domovinskom ratu ( a ne tzv. „antifašisti“ u WW2 ), ne smije si dozvoliti takovu reviziju povijesti.
DA IMA IMALO SAVIJESTI – ODSTUPIO BI !
DA IMAJU IMALO SAVJESTI – OPOZVALI BI GA !
DA IMAMO IMALO SAMOPOŠTOVANJA – SMJENILI BISMO GA !
Ovo što slijedi, moj je odabir isjećaka iz vremena kada je „velika narodno oslobodilačka epopeja“ imala svoj krvavi pir.
UVERTIRA KLANJU
Kosta Nađ u listu „Pobeda“, sječajući se svibnja mjeseca 1945. godine kaže:
„Pre završetka rata i u vreme konačnih razračunavanja sa snagama fašizma, saveznici ni jednog trenutka nisu dovodili u pitanje naše pravo na kažnjavanje ratnog zločina naših kvislinga.“
Da bismo se u to uvjerili, predočavam vam kopiju zapovjedi feldmaršala Alexandera od 14. svibnja 1945. godine :
Copy of marshal Alexanders order
New Army policy respective Yugoslavs effective forthwith:
1. No Yugoslavs will be returned to Yugoslavia or handed to Yugoslav troops against ther will.
2. Yugoslavs who bore arms against Tito will be treated as surrendered personnel and sent to Wiktring Camp at disposal. Further instruction aweited.
3. All this personnel wil be regarded as displaced personnal ultimated routed via Italy.
4. No evacuation from Wiktring, T.F.C.
Toliko o podršci saveznika.
Milan Basta u knjizi „Rat“ na 361. stranici iznosi svoje obraćanje hrvatskim generalima, a vezanu uz potrebu kapitulacije Hrvatske vojske i kaže:
„Mogu vas ipak na kraju obavjestiti o sljedećem: izbjeglo stanovništvo vratit ćemo kućama, cjelokupna vaša vojska, u slućaju da pristanete na bezuvjetnu kapitulaciju, bit će sprovedena u zarobljeničke logore, prema pripadnicima vaše armije postupat će se po međunarodnom pravu o ratnim zarobljenicima, svim oficirima i vojnicima bit će ostavljena najnužnija sprema, generali mogu da ostave svoje posilne, automobile i lično naoružanje do daljnjega. U koliko se ne prihvate ovi uvjeti smatrat ćemo da nastavljate ratne operacije, pa vas više neće štititi međunarodno pravo o ratnim zarobljenicima. U tom slućaju tretirat ćemo vas kao odmetnike čiju likvidaciju će pomoći i naši saveznici.“
Dopisnik lista „Die Furche“, Aleksandar Keller, u broju 23. od 07. lipnja 1958. godine piše članak (o ponašanju engleskog oficira prilikom predaje Hrvatske vojske) pod naslovom:
„210.000 ljudi za jedan automobil“
Pod ovim naslovom Keller objavljuje jezivo otkriće, koje je saznao iz usta samog Bakarića, gdje isti u pripitom stanju tijekom jednog primanja kaže da je engleski oficir koji je nazočio pregovorima generala Herenčića i Milana Baste, dobio na dar luksuzni auto Packard, za koji je prodao cijelu Hrvatsku vojsku partizanima.
Već na 371.stranici knjige „Rat“ Milan Basta pokazuje kako je pogazio dogovor s hrvatskim generalima i kaže:
„- dao sam zadatak da se prikupljene generale i više oficira, kojih je bilo dvadesetak, smjesti u jedan kamion, te da se s njima krene natrag u Jugoslaviju.“
„- nakon presude vojnog suda Treće armije ( 16 generala i 2 visoka časnika ) vezani su u lance i kundačeni, natovareni u kamione i uz urlanje beogradske čaršije, u tu svrhu skupljene oko izlaza Kolarčeva univerziteta, u noći 24./25. rujna, odvedeni su u košuljama i gaćama, bez cipela na nogama na streljanje.
Onima koji nisu upoznati, jedno malo pojašnjenje:
U Jalti 1945. (veljača), potpisan je sporazum o izručenju građana Sovjetskog Saveza i zarobljavanju Njemaca. Što se „Jugoslavena“ tiće (svi narodi) postojale su izričite smjernice da izručenja ne smije biti. Kada se o tim izručenjima saznalo u Fforeign Officeu u Londonu, u službenoj je izjavi protumačeno da se radilo o „gadnoj zabuni“ (ghastly mistake“).
Iako je i sam Churchill izdao direktivu feldmaršalu Alexanderu da se „Jugosloveni“ ne smiju vratiti u „Titove krvave ruke“, dana 14.svibnja 1945. godine ministar-rezident Harold Mcmillan preko Sir Briana Robertsona general-pukovnika, glavnog administratora, časnika u Savezničkom Glavnom štabu, izdaje 8.Armiji zapovijed: „da odmah razoruža sveukupno osoblje koje se predalo i da se izruči jugoslovenskim snagama.“
Iako je feldmaršal Alexander 24. svibnja 1945. godine izdao kontra zapovijed, general Keightley diskretno je ignorirao Alexanderovu zapovijed i nastavio s vraćanjem izbjeglica Titu.
To je prestalo tek u kolovozu 1945. godine, kada je Mcmillan napustio Italiju.
16.08.2009. (15:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
molotov
Engleski povjesničar Nikolaj Tolstoj u Enconteru zaključuje:
„Da su branitelji na suđenju u Nurnbergu i drugdje znali što se događalo u Istočnoj Austriji i Sjevernoj Italiji, samo tjedan dana nakon Njemačke predaje, cijela procedura suđenja ratnim zločincima bila bi vjerojatno zaustavljena, jar zar nije za osudu ratni zločin svjesno slati desetke tisuća bespomoćnih muževa, žene i djece pod krvnički nož i u logore smrti!¨“
General William Morgan, šef komande kod feldmaršala Alexandera, vidio je vraćanje naroda na licu mjesta. O tome danas kaže:
„Nije bilo načina na koji smo mogli pomoći tim nesretnim stvorenjima, ali bar smo mogli u najmanju ruku nešto naučiti iz njihove jadne sudbine.“
PARTIZANSKI DOKUMENTI
Izvod iz zapovijedi generala Arse Jovanovića ( 16.05.1945.)
- „ uputite odmah ratne zarobljenike u Vojvodinu i to: sedamdeset pet hiljada u Bačku trideset hiljada u Srem, deset hiljada u Baranju i trideset hiljada u Banat.“
-„ saveznička komanda za Korušku predat će vam dvesta hiljada ratnih zarobljenika jugoslavenskih podanika“
Politički izvještaj sekretara partijske organizacije XII Proleterske brigade divizijskom komitetu XII Udarne divizije od 03.06.1945. godine:
-„objašnjavanjem borcima tko su ti zarobljenici i što su oni napravili našem narodu, borci su poćeli drugačije gledati na zarobljenike i znali su ih mrziti. Mržnja prema neprijatelju se je osjetila kod kažnjavanja ustaških i četničkih zločinaca, gdje borci nisu iste ubijali zbog naređenja, već zato što ih mrze.“
-„uspjeli smo podići mržnju prema toj bandi i u zadnje vreme borci ih ubijaju kada koji ostane iza kolone, t.j. koji ne može da ide, ali još uvek postoji pomirljivaca koji ih vole davajući im vodu, kruha i t.d.“
Izvješće general-lajtnantu A.Rankoviću od 12.07.1945. godine.
-„na teritoriju Hrvatske postoje tri oblasti sa 12 logora. Ukupno u Hrvatskoj nalazi se 50.175 zarobljenika.“
-„na teritoriju Vojvodine postoji 11 logora. Ukupno u Vojvodini nalazi se 56.846 zarobljenika
-„od zarobljenih domobrana i ustaša posle izvršenog čišćenja predato je dopunskim jedinicama II Armije 43.901.“
-„pored toga u logorskim bolnicama ima 5000 ranjenih i bolesnih zarobljenika“
-„15-20 000 zarobljenika nalazi se na raznim radovima i čišćenju.“
-„ukupno zarobljenika 175.922.“
( Op.aut.- Interesantno je da se u razdoblju od izvješća Arse Jovanovića (16.05.1945.) pa do izvješća A.Rankoviću 12.07.1945. znači u nepuna dva mjeseca zagubila poveća vojna postrojba od cca. 25 000 ljudi-što je očito promaklo pedantnim činovnicima komunističke kamarile)
16.08.2009. (15:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
molotov
„ČIŠĆENJE“
Zapisnik o pokolju hrvatskih zarobljenika
Izjava I.G. partizana iz XI partizanske dalmatinske brigade iz sastava 26. Dalmatinske partizanske divizije:
-„Sutradan smo otišli vlakom u Kočevje koje je bilo jako razrušeno. Mi smo se smjestili u neku polusrušenu kasarnu oko 800 metara izvan grada, gdje su nekad bile njemačke čete. Ubilačka četa bila je stigla prije nas, ali ih nismo više vidjeli. Oni su po pripovjedanju drugova bili otišli u šumu, daleko dva-tri sata hoda, ali ja to točno ne znam. Znam samo da su tamo bili partizanski logori za vrijeme rata. Ta šuma se zvala Kočevski Rog. Zadatak moje čete je bio, da najprije u kasarnu primimo one koje su dopratili slovenski kurirski odredi koji su ujedno u sobama skidali s njih robu, tražili oružje i zlato-bilo je nakupljeno 5-6 kilograma zlata, a za dragocjenosti je bio odgovoran komesar 3.čete Ljubo Barbarić Hvaranin. Mi smo slagali robu u bale i vozili na željezničku stanicu kamionom. Rekli su nam, da će robu prerađivati u vojnička odjela. Naš zadatak je bio također čuvati zarobljenike do dolaska kamiona i tovariti ih na kamione. Zapovjednik čete je bio Pelješčanin Ivo Franković.
Mi smo bili punih osam dana u Kočevju. Stizalo je dnevno, po 10 i više vlakova s plombiranim vagonima, uvijek najmanje 10, a gdjekad i po 20. Te su ljude dovozili iz Ljubljane, a možda i iz drugih krajeva. Skoro svi su bili vojnici-muškarci, ali i nekoliko žena, koje su silovali kod jame prije streljanja. Bilo je nešto nedoraslih mladića od 15-16 godina, te znam za slućaj da je kapetan, plavokosi Slovenac spriječio streljanje jednog takvog dečka, valjda, jer ga je poznavao. Od onih koji su prošli kroz moje ruke, bilo je više Hrvata nego Slovanaca, ali je bilo i nešto srpskih četnika.
Ne znam koje su čete tu bile ubijane. Svih ubijenih na dvije jame bilo je 30-40 000 u osam dana.
Kada su ubojice polazile na Bled na odmor nakon osam dana, bila je upravo nedjelja, onda je uoči toga, u subotu, bio priređen neki ples za njih sa ženama, Na plesu su se hvalili, da su likvidirali 30-40 000 neprijatelja u 8 dana. Prema odjelima koja smo spremali iz Kočevja, bilo je preko 30 000 ubijenih. Mi smo poslali iz Kočevja preko 20 vagona robe, a dnevno smo slali 2-3 vagona robe.
Glede žena mogu izjaviti, da sam ih vidio 10-15, ali sam ja vidio za vrijeme svoje službe tek jedan dio tih nesretnih zarobljenika te je sigurno tih žena bilo dosta više nego 15. Njih nisu skidali kod naše kasarne, nego su ih do gubilišta vodili obučene, njih su silovali kod jama i kasnije se tim djelom hvalili, napose neki Hvaranin Kačić Božo, po činu Titov zastavnik. Žene su posebno jadno izgledale i neprestano su plakale, a bile su rastavljene od svojih muževa koji su bili hrvatski časnici i kod Kočevja su ubijeni. S njima nije bilo ni jedno dijete.
Osim žena, vidio sam možda do 200 dječaka od 14-16 godina, koji su nosili uniformu, mislim ustaške mladeži. Njih su potukli sve, osim spomenutog dječaka kojeg je spasip kapetan Slovenac. Svi su govorili da su nevini i da nište nisu učinili, a neki su i plakali.
U subotu, zadnji dan ubijanja, došla je neka komisija viših oficira u uniformi, a vodio ju je pukovnik Dule Korać, Srbin s Korduna. Dočekao ih je Simo Dubajić i komesar Ivan Bokež. Preuzeli su zlato i otišli u šumu, kod masovnih grobnica. Prije odlaska komisije, čula se je jaka eksplozija iz šume (više njih uzastopce), te smo bili uvjereni da se tim pokrivaju jame s tisućama mrtvih tjelesa.
Ubilačka četa otišla je na odmor na Bled, svi su dobili visoka odlikovanja, svaki je imao 2-3 odlikovanja, a imali su i zlatne satove, fotoaparate i sl. Među najviše odlikovanim bio je neki Čepić Ante iz Makarske, star 21-22 godine.“
Izjava data u Rimu 14.kolovoza 1953.
16.08.2009. (15:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
molotov
Izjava Sime Dubajića, krvoloka iz Kočevskog Roga za list Svet:
„Iznenada sam dobio nalog da se 30 000 domaćih izdajnika pobije u Kočevskom Rogu. Takvu odluku niko nije mogao da donese sem Tito. Samo je on mogao da opozove svoju raniju depešu.“
Izjava Tita na mitingu u Ljubljani održanom 26.svibnja 1945. godine:
„Što se tiće ovih izdajica, kojih je bilo u svakom narodu, među svim ljudima, to je sada stvar prošlosti. Ruka pravde, osvetnička ruka naroda, već je stigla većinu, samo je manjina izdajica uspjela pobjeći i staviti se pod inozemno zaštitničko krilo, ta manjina nikada više neće zuriti u naše lepe planine, naša cvjetna polja. Ako se to i dogodi, trajat će kratko vreme.“
UMJESTO ZAKLJUČKA
Svima je jasno da je Titov komunistički režim bio zločinački, da nije imao nikakve veze s tzv.“antifašizmom“, pa je onda potpuno nejasno zašto njegovo ime još uvijek prlja najljepši trg u Zagrebu, kao i ulice i trgove diljem Hrvatske.
Svima je jasno da Republika Hrvatska nije nastala borbom „antifašista“, jer je njihov jedini cilj bila bratstvojedinstvena Jugoslavija, već kroz krvavi Domovinski rat, na tisućama poginulih hrvatskih domoljuba, ali i dalje slušamo prazne priće šačice preživjelih koljača i njihovih sljedbenika.
Svima je jasno da je Europa osudila zločine komunizma, da je većina istočnih zemalja izvršila lustraciju i riješila se komunjara iz javnog života, dok nama komunjare iz vladajućih redova svakodnevno pričaju kako nije vrijeme da se isto napravi u Hrvatskoj.
I NA KRAJU, HOĆEMO LI I DALJE DOZVOLJAVATI DA NAM BUDUĆNOST KROJI ŠAKA JADA, KOJA JE VEĆ ODAVNO TREBALA BITI BAČENA NA SMETLIŠTE POVIJESTI ??!
16.08.2009. (15:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...