Pozdrav i tebi draga =), drago mi je što si se javila, volim upoznavati nove ljude makar bilo to i virtualno =). Kao da nismo sami u našim samoćama, a vjeruj mi da je usamljenost gora od bilo čega. Lijepo je kad te netko na ovim stranicama razumije i da ti podršku iako se ne znate, iako ne postoje granice u godinama, u spolu, u razmišljanjima, postoji samo jedna jedina činjenica da smo svi zajedno nepopravljivi emotivci =))), ali i to je lijepo, koliko god izgledalo utopijski u ovako zasnovanom svijetu. Ja isto prolazim kroz tešku fazu u svom životu i pokušavam dati smisao svim postupcima kroz ove pjesme, ali nekako sporo ide. Možda bi trebala sve pobrisati i spaliti kao što si ti učinila sa svojim dnevnicima, ali time ništa nebi nestalo, zato puštam sve ovo da čeka onaj dan kad ću se s osmjehom sjećati svega =). A ona riječ na kraju posta...pa dugo sam se dvoumila da li da je napišem, no to je život, tako razmišljam i rekla sam zašto ne, nek izleti iz mene sva ona strast i bol zajedno... Grlim te, čujemo se i dalje, pozzz!
06.08.2009. (08:39)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
A znala sam ga i ja. Bili smo kralj i kraljica na ploči života , u kojoj su drugi vodili igru,,mi smo bili nevažne figure,,samo nama kralj i kraljica. Rekao si se nasmijem. I jesam . Za tebe. A plakalo mi se…
17.08.2009. (12:02)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Uhhhhhhhh...kako mi je žao tvojih dnevnika, draga Khalla...da sam bar mogla biti kraj tebe i spriječiti te u tom besmislenom piromanstvu, kojim si si uskratila u budućnosti tako neponovljiv osjećaj ugode...onako, kad sve prođe, da znaš samo koje je olakšanje vidjeti, uvjeriti se crno na bijelo kako smo mislile da nećemo izdržati tu emotivnu bol, to razdvajanje, kako smo plakale, provodile dane i noći sakrivene u sebe same, a mogle smo letjeti...a NE SAMO DA SMO IZDRŽALE...nego smo JAČE...jer sve će to jednom proći...nije pusta fraza, vjeruj mi na riječ! U selidbi sam, i nosam sa sobom sve svoje stare dnevnike, bilježnice sa već požutjelim i iskrzmanim stranicama...tamo ima sprešanih ruža, poklonjenih davno davno...važnih kino ulaznica...napisanih redaka od strane neke tada prevažne ruke...i kad čitam, uživam u tome koliko se nisam puno i previše promijenila, i ponosna sam na to kako su mi i dalje potpuno iste stvari važne, kako sam ih čak i našla na tren, a taj tren vrijedi kao jedna mala vječnost, jer sam ga zagrlila pisanjem...Žao mi je tvojih dnevnika, i molim te, piši i dalje i ne bacaj ništa...ovdje na blogu čini mi se prolaznije sve...a bilježnice, naši tajni svjedoci trajanja, ljubljenja, mirisanja, plakanja, smijanja....trajnije su....daju ti uvid u tebe samu, a ti si ipak, u svim tvojim pričama, vidjet ćeš, najvažnija...ti i tvoja ljubav prema sebi;)))) grlim te
19.08.2009. (14:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ma nema veze, draga, nemoj žaliti...u tom plamenom trenutku to ti je trebalo!!! A dnevnka će još biti...recimo, kad sam bila trudna, a nisam željela znati spol, svaki sam dan pisala dnevnik mojoj nerođenoj bebi...oslovljavala sam ga sa Dragi Dan....i zamisli...rodio se baš on...danas je tinejđer, bahat, osoran, buntovnik, vječna svađalica i Gunđalo (tako ga i zovem) al nekako se nadam, kad ga malo pusti ovaj oduran nalet njegovih hormona....dat ću mu da čita...o svim našim dogodovštinama...i prije nego se rodio...ma nekome će to sigurno biti zanimljivo...ako ništa drugo, meni;))))) P.S. što se paljenja tiče....sklona sam tome znaš, al ja samo palim kartice s brojevima mobitela, kad se pokušavam rješiti vlasite opsjednutosti nekime....hiihihihih....ma grlim te;))) i dalje od šibica..i ti i ja...
19.08.2009. (23:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
osjećam tu bol...tako je jaka jednaka jačini ljubavi ponekad ...toliko da ne možeš znati dal jača je ljubav il bol što iz nje curi i kapa....i što je nagore zna kapati dugo ...po nama....ne daj se...:-)))
22.08.2009. (19:42)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sa dva prsta po tipkovnici
Vjerujem da je još uvijek tako,ti u njemu,on u tebi-kralj i kraljica! :-))))))
05.08.2009. (22:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Portrait of a woman
Pozdrav i tebi draga =), drago mi je što si se javila, volim upoznavati nove ljude makar bilo to
i virtualno =). Kao da nismo sami u našim samoćama, a vjeruj mi da je usamljenost gora
od bilo čega. Lijepo je kad te netko na ovim stranicama razumije i da ti podršku iako se
ne znate, iako ne postoje granice u godinama, u spolu, u razmišljanjima, postoji samo jedna
jedina činjenica da smo svi zajedno nepopravljivi emotivci =))), ali i to je lijepo, koliko god
izgledalo utopijski u ovako zasnovanom svijetu. Ja isto prolazim kroz tešku fazu u svom životu
i pokušavam dati smisao svim postupcima kroz ove pjesme, ali nekako sporo ide.
Možda bi trebala sve pobrisati i spaliti kao što si ti učinila sa svojim dnevnicima, ali time ništa
nebi nestalo, zato puštam sve ovo da čeka onaj dan kad ću se s osmjehom sjećati svega =).
A ona riječ na kraju posta...pa dugo sam se dvoumila da li da je napišem, no to je život,
tako razmišljam i rekla sam zašto ne, nek izleti iz mene sva ona strast i bol zajedno...
Grlim te, čujemo se i dalje, pozzz!
06.08.2009. (08:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dvadeseti veljace
...ponekad ljubavi treba dati vremena...nikad ne znaš što se može izroditi...
07.08.2009. (00:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zauzeti
jako jako
dojmljivo
veliki pozdrav :)
08.08.2009. (09:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
maleduše
A znala sam ga i ja. Bili smo kralj i kraljica na ploči života , u kojoj su drugi vodili igru,,mi smo bili nevažne figure,,samo nama kralj i kraljica. Rekao si se nasmijem. I jesam . Za tebe. A plakalo mi se…
17.08.2009. (12:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sarah Bernardht
Uhhhhhhhh...kako mi je žao tvojih dnevnika, draga Khalla...da sam bar mogla biti kraj tebe i spriječiti te u tom besmislenom piromanstvu, kojim si si uskratila u budućnosti tako neponovljiv osjećaj ugode...onako, kad sve prođe, da znaš samo koje je olakšanje vidjeti, uvjeriti se crno na bijelo kako smo mislile da nećemo izdržati tu emotivnu bol, to razdvajanje, kako smo plakale, provodile dane i noći sakrivene u sebe same, a mogle smo letjeti...a NE SAMO DA SMO IZDRŽALE...nego smo JAČE...jer sve će to jednom proći...nije pusta fraza, vjeruj mi na riječ! U selidbi sam, i nosam sa sobom sve svoje stare dnevnike, bilježnice sa već požutjelim i iskrzmanim stranicama...tamo ima sprešanih ruža, poklonjenih davno davno...važnih kino ulaznica...napisanih redaka od strane neke tada prevažne ruke...i kad čitam, uživam u tome koliko se nisam puno i previše promijenila, i ponosna sam na to kako su mi i dalje potpuno iste stvari važne, kako sam ih čak i našla na tren, a taj tren vrijedi kao jedna mala vječnost, jer sam ga zagrlila pisanjem...Žao mi je tvojih dnevnika, i molim te, piši i dalje i ne bacaj ništa...ovdje na blogu čini mi se prolaznije sve...a bilježnice, naši tajni svjedoci trajanja, ljubljenja, mirisanja, plakanja, smijanja....trajnije su....daju ti uvid u tebe samu, a ti si ipak, u svim tvojim pričama, vidjet ćeš, najvažnija...ti i tvoja ljubav prema sebi;)))) grlim te
19.08.2009. (14:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sarah Bernardht
Ma nema veze, draga, nemoj žaliti...u tom plamenom trenutku to ti je trebalo!!! A dnevnka će još biti...recimo, kad sam bila trudna, a nisam željela znati spol, svaki sam dan pisala dnevnik mojoj nerođenoj bebi...oslovljavala sam ga sa Dragi Dan....i zamisli...rodio se baš on...danas je tinejđer, bahat, osoran, buntovnik, vječna svađalica i Gunđalo (tako ga i zovem) al nekako se nadam, kad ga malo pusti ovaj oduran nalet njegovih hormona....dat ću mu da čita...o svim našim dogodovštinama...i prije nego se rodio...ma nekome će to sigurno biti zanimljivo...ako ništa drugo, meni;)))))
P.S. što se paljenja tiče....sklona sam tome znaš, al ja samo palim kartice s brojevima mobitela, kad se pokušavam rješiti vlasite opsjednutosti nekime....hiihihihih....ma grlim te;))) i dalje od šibica..i ti i ja...
19.08.2009. (23:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nina...
osjećam tu bol...tako je jaka jednaka jačini ljubavi ponekad ...toliko da ne možeš znati dal jača je ljubav il bol što iz nje curi i kapa....i što je nagore zna kapati dugo ...po nama....ne daj se...:-)))
22.08.2009. (19:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sarah Bernardht
Baš te lolim;)))
23.08.2009. (23:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...