Draga Sandra tu sam nakon dugo, pisat ću to o tome..DA. Ne pita vrijeme , vrijeme teče, nažalost i ljudi misle prošlo je ...dugo...treba živjeti...a ne znaju da je svakim danom gore..i gore, teže i teže..Ovaj naš jadni život, ovu bol, besmisao, znamo samo mi koji smo to doživjeli. Malo ih je koji žele nas slušati...premalo. Ti si to dirljivo i istinito napisala.. sve je tako. tužni zagrljaj draga..
05.08.2009. (12:06)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
slatkica
Nisam poznavala vašu malu princezu al mi je žao i jako ljepa uspomena na nju..
05.08.2009. (17:48)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
slatkica
čitam blog i divim vam se, razumijem vašu tešku bol..,meni je 20 godina i svačam vas...želim vam dat veliku podršku da izdržite..imate 1 dijete koje vam je ostalo posvetite se njoj, a stela neka počiva u miru Božijem, nemoj te zaboravit stela je s vama samo je u obliku anđelića koi siđe s neba kada spavate. i vjerujem da stela čuje sve šta ljpo kažete. drži te se i šaljem vam zagrlaj.
05.08.2009. (18:12)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mama D.
Draga moja toliko mi je lose... Voljela bih da se vise srecemo na msn-u a nemogu te uhvatit nigdje... Nemogu disat od boli treba mi to dite... Nekad mi se cini da pada u zaborav... Ne meni ali svima ostalima... Bojim se zivjet bez njega, mislim da je to napokon pravi izraz... Nije to tuga, mrtva sam od onog trena, nego je strah-kako i zasto da idem dalje bez njega... Bojim se nastavit...
07.08.2009. (03:13)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bracanka
Svaki dan pogledam vas blog....Pozdrav..
11.08.2009. (15:17)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hvala draga Bračanka, ja kad dođem ovdje kao da sam ušla u njezinu sobu, u Svijet gdje moja Stelica "živi". Moja ljubav, moja sreća, moje milo dijete... Beskrajno mi nedostaje..
11.08.2009. (15:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gost
Poštovana gospođo, jučer sam prvi put vidjela Vaš blog. Duboko sam ganuta, ali i posramljena jer kao društvo, kojega sam i ja član, nismo ništa napravili da oni koji to zaslužuju dobiju kaznu koja nikako ne može biti primjerena djelu, ali bar toliku da trajanjem (ako ne po savjesti) osjete da teret toga (ne)djela. Imate razloga ne samo s tugom, nego i ponosom, nositi svoju Stelicu u srcu, djevojčicu koja je dotakla i srca nas koji je nismo poznavali. Pozdrav
12.08.2009. (16:01)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sadgirlivana
ne znam što da više kažem, a i nisam u stanju smislit neku pametnu rečenicu... u srijedu mi je umrla baka... danas je bio sprovod... išli smo prije sprovoda ju vidjet u mrtvačnicu. ajme kako je izgledala... skoro sam se onesvjestila... umrla je u bolnici Sv. Duh... oni su ju obukli... pripremili smo im predivnu bijelu košulju i crnu suknju i maramu... tata poznaje čovjeka koji ju je oblačio... još mu je dao 100 kn iako nije trebao dat ni lipe... sva košulja je na njoj bila zakrvarena... još joj je išla sukrvica gdje je imala infuziju i gdje su joj krv vadili, iako je od smrt prošlo cca 27h.. da nisu mogli stavit bar flaster... gačice joj nisu ni obukli... samo su ih stavili ispod suknje na području genitalija... maramu joj nisu ni zavezali... njezina sestra ju je odigla da joj popravi maramu. košulja je bila i iza zakrvarena... nismo pristali na obdukciju... odakle sva ta krv, odnosno sukrvica? na sprovodu sam se skoro srušila. kad je sprovod bio gotov, kraj groba smo ostali još samo mi i njezine sestre... ostali su se udaljili... ja sam kroz plač rekla da idem i ja za njom i krenula bliže grobu... tada me je mama povukla za ruku i odvela... sjela sam na nečiji grob... i popila vode i još jedan apaurin... ljudi su me primali za ruke i govorili da je tako najbolje za nju, da se ne muči... i znala sam da je to istina... ali... jedva sam došla do crkve koje je na brijegu iznad groblja... morali su me voditi pod ruku... cijelu misu sam sjedila... nisam mogla stajati ni kad je trebalo... još su me roditelji "tjerali" da idem van, da će ić sa mnom tatina sestrična, ali nekako sam to izdržala... nakon mise, legla sam na klupu kraj crkve... nisam mogla nigdje... a brat, kojeg je najviše voljela, mislim da sam vam o tome i pričala u mailovima, želio je ić poslije sprovoda van... to me je jako pogodilo... u njemu je Boga vidjela, a on tako. meni se smijao kad sam se bacila na krevet i plakala kad smo se vratili iz mrtvačnice (kad smo ju išli vidjeti 3h prije sprovoda)...
14.08.2009. (22:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dora
Uz Vas...velika pusaaaa
27.08.2009. (19:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
majka
Draga Sandra
tu sam nakon dugo, pisat ću to o tome..DA. Ne pita vrijeme , vrijeme teče, nažalost i ljudi misle prošlo je ...dugo...treba živjeti...a ne znaju da je svakim danom gore..i gore, teže i teže..Ovaj naš jadni život, ovu bol, besmisao, znamo samo mi koji smo to doživjeli. Malo ih je koji žele nas slušati...premalo. Ti si to dirljivo i istinito napisala.. sve je tako. tužni zagrljaj draga..
05.08.2009. (12:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
slatkica
Nisam poznavala vašu malu princezu al mi je žao i jako ljepa uspomena na nju..
05.08.2009. (17:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
slatkica
čitam blog i divim vam se, razumijem vašu tešku bol..,meni je 20 godina i svačam vas...želim vam dat veliku podršku da izdržite..imate 1 dijete koje vam je ostalo posvetite se njoj, a stela neka počiva u miru Božijem, nemoj te zaboravit stela je s vama samo je u obliku anđelića koi siđe s neba kada spavate. i vjerujem da stela čuje sve šta ljpo kažete.
drži te se i šaljem vam zagrlaj.
05.08.2009. (18:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mama D.
Draga moja toliko mi je lose... Voljela bih da se vise srecemo na msn-u a nemogu te uhvatit nigdje... Nemogu disat od boli treba mi to dite... Nekad mi se cini da pada u zaborav... Ne meni ali svima ostalima...
Bojim se zivjet bez njega, mislim da je to napokon pravi izraz... Nije to tuga, mrtva sam od onog trena, nego je strah-kako i zasto da idem dalje bez njega...
Bojim se nastavit...
07.08.2009. (03:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bracanka
Svaki dan pogledam vas blog....Pozdrav..
11.08.2009. (15:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Stelina mama
Hvala draga Bračanka,
ja kad dođem ovdje kao da sam ušla u njezinu sobu, u Svijet gdje moja Stelica "živi".
Moja ljubav, moja sreća, moje milo dijete...
Beskrajno mi nedostaje..
11.08.2009. (15:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gost
Poštovana gospođo,
jučer sam prvi put vidjela Vaš blog. Duboko sam ganuta, ali i posramljena jer kao društvo, kojega sam i ja član, nismo ništa napravili da oni koji to zaslužuju dobiju kaznu koja nikako ne može biti primjerena djelu, ali bar toliku da trajanjem (ako ne po savjesti) osjete da teret toga (ne)djela.
Imate razloga ne samo s tugom, nego i ponosom, nositi svoju Stelicu u srcu, djevojčicu koja je dotakla i srca nas koji je nismo poznavali.
Pozdrav
12.08.2009. (16:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sadgirlivana
ne znam što da više kažem, a i nisam u stanju smislit neku pametnu rečenicu...
u srijedu mi je umrla baka... danas je bio sprovod... išli smo prije sprovoda ju vidjet u mrtvačnicu. ajme kako je izgledala... skoro sam se onesvjestila... umrla je u bolnici Sv. Duh... oni su ju obukli... pripremili smo im predivnu bijelu košulju i crnu suknju i maramu... tata poznaje čovjeka koji ju je oblačio... još mu je dao 100 kn iako nije trebao dat ni lipe... sva košulja je na njoj bila zakrvarena... još joj je išla sukrvica gdje je imala infuziju i gdje su joj krv vadili, iako je od smrt prošlo cca 27h.. da nisu mogli stavit bar flaster... gačice joj nisu ni obukli... samo su ih stavili ispod suknje na području genitalija... maramu joj nisu ni zavezali... njezina sestra ju je odigla da joj popravi maramu. košulja je bila i iza zakrvarena... nismo pristali na obdukciju... odakle sva ta krv, odnosno sukrvica? na sprovodu sam se skoro srušila. kad je sprovod bio gotov, kraj groba smo ostali još samo mi i njezine sestre... ostali su se udaljili... ja sam kroz plač rekla da idem i ja za njom i krenula bliže grobu... tada me je mama povukla za ruku i odvela... sjela sam na nečiji grob... i popila vode i još jedan apaurin... ljudi su me primali za ruke i govorili da je tako najbolje za nju, da se ne muči... i znala sam da je to istina... ali... jedva sam došla do crkve koje je na brijegu iznad groblja... morali su me voditi pod ruku... cijelu misu sam sjedila... nisam mogla stajati ni kad je trebalo... još su me roditelji "tjerali" da idem van, da će ić sa mnom tatina sestrična, ali nekako sam to izdržala... nakon mise, legla sam na klupu kraj crkve... nisam mogla nigdje... a brat, kojeg je najviše voljela, mislim da sam vam o tome i pričala u mailovima, želio je ić poslije sprovoda van... to me je jako pogodilo... u njemu je Boga vidjela, a on tako. meni se smijao kad sam se bacila na krevet i plakala kad smo se vratili iz mrtvačnice (kad smo ju išli vidjeti 3h prije sprovoda)...
14.08.2009. (22:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dora
Uz Vas...velika pusaaaa
27.08.2009. (19:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...