Komentari

anamarija.blog.hr

Dodaj komentar (20)

Marketing

  • zoccao

    Zanimljiv, kraj tvog posta me podjetio na Mariu Antoanetu i njenu životnu ljubavnu priču. Ili na Stendhala. To je jedino što mi je palo na pamet oko ljubavnih priča.
    Lijepi pozdravi:-)

    avatar

    03.08.2009. (21:49)    -   -   -   -  

  • luki 2

    Predivno napisano! I ja sam rado čitala ljubiće; Ana Karenjina - nije se izborila za sebe, dozvolila je da je pregaze društvene norme; obožavam zato Psternaka i Laru - junakinju koja nekako ne zaboravlja svoje korijene, a opet zrači ljubavlju, s dovoljno snage u sebi....Čuva svoju
    ljubav u srcu sve do kraja života - i to me doista očarava!
    Ana Žube je odlična; voljela sam - već rekoh - čiatti i takve "neobavezne" ljubića, gdje se ogu prepustiti emociji - i ne uživljavati se toliko....:)))
    Pusa, pozdrav od Luki+Goldie

    avatar

    03.08.2009. (22:47)    -   -   -   -  

  • Bugenvilija

    Neka je samo tih ljubica u kutiji od praska za ves. To je slika koja me podsjetila na pokojnu baku i njezinu kutiju sa istim repertoarom ljetne riznice :))))))

    avatar

    04.08.2009. (00:17)    -   -   -   -  

  • wayti2

    Mislim da bi gotovo svaka osoba na ovom svijetu mogla imati svoju ljubavnu priču.
    Samo što, kao što si i sama primjetila, nemamo više vremena za pričanje o njima.
    Iako ne volim ljubiće, jer mi se čine previše pojednostavljenim imitacijama pravog života,
    voljela bih i dan danas imati vremena za čitanje djela M. J. Zagorke.
    To su ipak ljubavni romani, a ne ljubići.
    :) ;)

    avatar

    04.08.2009. (14:28)    -   -   -   -  

  • MonoperajAnka

    zoccao, sad si me zaintrigirao jer ne poznajem dobro ni jednu ni drugu ljubavnu priču...i bacam se na istraživanje...pozdrav)))

    luki 2 - drago mi je da sam te "pogodila" a po načinu na koji pišeš o junaciam Ane KArenjine, vidim da si i ti tu priču intenzivno proživjela. Iskreno, Anu Žube sam spomenula jer je jedina hrvatska autorica koja piše ljubiće ,a čije ime znam. Pozdrav tebi i Goldie - možda i ona ima neku svoju ljubavnu priču?)))

    Bugo, pa ne mogu vjerovati da su nam bake spremale ljubiće na slično mjesto...tko zna, možda postoji neka tajna veza između ljubića i kutija za veš i za prašak za veš? To je možda bilo sigurno skrovište gdje niej mogla zalutai neka čvrsta muška ruka?)))

    wayti2, imaš pravo...Zagorkini ljubavni romani su nešto drugo od ljubića...nije mi bila namjera, ali strpala sam ih u isti koš, pa mi je drago da si to primjerila)))

    avatar

    04.08.2009. (19:07)    -   -   -   -  

  • viam inveniam

    Andre Gorz i njegova Dorina.
    Priča o pravoj ljubavi i odanosti.
    Priča o dvije duše što su se zauvijek stopile
    u jednu i kao jedna napustile ovaj svijet.
    Kad počnem sumnjati, sjetim se njih.

    Osmijeh:))

    avatar

    04.08.2009. (21:33)    -   -   -   -  

  • MonoperajAnka

    viam, inveniam...hvala - opet sam nešto jako zanimljivo naučila, premda sam prvo kad sam počela čitati pomislila kako takav kraj može biti sretan? Ali odanost i povezanost u ljubavi se ne može osporiti. Ljubav između njih dvoje - koja nadilazi i ljubav prema životu.
    zamišljeni pogled u daljinu - ko u pravom ljubiću- i pozdrav, naravno)))

    avatar

    04.08.2009. (22:23)    -   -   -   -  

  • NEZAMJETNA

    sjećam se kako sam prije kojih 20tak i više godina ljetovala u malom
    podravskom selu i kod susjede našla hrpetinu ljubića..
    sjedila sam na klupici ispod agacije, vani pred kućom i gutala ih nenormalno.
    najviše su me fascinirali oni u kojima je netko imao djecu..
    možda zato što sam i sama ostala sa ocem, bez majke, pa je on oženio
    nakon par godina drugu ženu...
    njihova ljubav bi trebala biti primjer svim budućim generacijama...
    pa tako i meni, kojoj se nažalost ljubav nerjetko odvijala u totalnoj
    suprotnosti od tih mojih fascinantnih ljubića...
    ali ipak, hvala tebi što si me na tren vratila u djetinjstvo

    avatar

    05.08.2009. (09:41)    -   -   -   -  

  • NEZAMJETNA

    ah da po meni je inaće jedna od najljepših ljubavnih priča iz knjige
    MOSTOVI OKRUGA MEDISON
    O fotografu Robertu Kincaidu koji zaluta na cesti U Iowi.

    Odveze se do farme Francesce Johnson kako bi je pitao za pravi put. Naime, on je u Iowu došao fotografirati slavne mostove okruga Madison za svoju priču u National Geographicu.

    Francesca je prvi put u 15 godina slobodna od svih obaveza supruge, majke i kućanice jer je njena obitelj otišla na državni sajam pa mu ih ponudi pokazati. Pogotovo zato što osjeti iznimnu privlačnost prema tajanstvenom i uglađenom novinaru.

    Njemu se ona isto svidi i započnu kratku, ali vrlo intenzivnu ljubavnu vezu. Samo nekoliko dana mogu provesti zajedno, ali to je dovoljno da shvate da za pravu ljubav nikada nije kasno, ali i da se njenih posljedica ne može lako riješiti.....

    avatar

    05.08.2009. (09:47)    -   -   -   -  

  • windfuckersister

    I moja Nona je imala gomilu ljubića koje sam čitala kad mi je bilo dosadno. I svi su bili napisani nabrzaka na isti kalup i nakon par pročitanih točno sam znala i kako će početi i kako će se razvijati radnja, kad će biti kulminacija a kad rasplet. Nevjerovatno je kako taj šund zarazan! Preptostavljam da je ista stvar i sa sapunicama a možda čak i sa turbo folkom. Međutim nije stvar samo u ljubićima, imao je moj Nono i nekoliko kutija punih kaubojskih romana. Ista stvar, svi su jednako počinjali i jednako završavali. Naravno, i na njih sam se uspjela navući. Možda je stvar bila u tome što sam ja u ranoj mladosti mahnito čitala sve od reda, doslovce sam gutala knjige pa nije ni čudo da sam se nakačila na te razne romane.

    avatar

    05.08.2009. (09:49)    -   -   -   -  

  • luki 2

    Velika sam navijačica, posebno nogometne reprezentacije; no ni rukomet mi nije stran, kao ni tenis! Pusa, pozdrav od Luki+Goldie

    avatar

    05.08.2009. (12:29)    -   -   -   -  

  • Marina kuharica

    kao i u ljubicima, u stvarnosti se ponekad ljudi ne usude boriti za svoju ljubav i vezu. pitanje je koliku ulogu u zaljubljenosti - pa i onome sto kasnije nazivamo ljubav, igraju nasi hormoni, ovulacije i slicno :))))....navodno u indiji vecina - izmedju roditelja - dogovorenih brakova dobro funkcionira pa se potom medju mladima koji se prije nisu poznavali, dogadja i ljubav...dobra i dugotrajna veza je sigurno vise od samo privlacnosti ili dobrog seksa. za nju je prije svega potrebno puno medjusobnog postovanja a da bismo to imali - moramo imati i puno samopostovanja i ne pristajati na bilo kakvu podcinjenost...

    avatar

    06.08.2009. (23:57)    -   -   -   -  

  • MonoperajAnka

    NEZAMJETNA; drago mi je ako sam postom uspjela probuditi neki djelic Proustovskog sjecanja kroz neki predmet...Moji korijeni sa druge strane su isto Podravski, pa mi je to sa citanjem ispod akaciej bilo bas poznato. Sto se tice Mostova okruga Madison...naravno da jako dobro poznam tu pricu...ja sam ti inace veliki poklonik Clinta Eastwooda. I to mi je stvarno dobra ljubavna prica - kao si vse drugo sto on napravi....zelim ti da ti tvoje price budu sa sretnim zavrsetkom)))

    windfuckersister, viš ti te naše none...možda je to bile i neka ravnoteža između konzervativno-puritanskog miljea i onog skrivenog dalmatinskog temperamenta...tko će znat)))

    Mare, istina...ljudi se nekad stvarno ne bore za svoju ljubav. Ovo sa Indijom je zanimljivo. Postoji vise "vrts ljubavi" . ona bozanska duhovna (sa i bez partnera), emocionalno-tjelesna, pa je sigurno nemoguce pod jedan pojam svesti sve ono sto ona za razne ljude podrazumijeva. Vjerujem da je to jedan od "najiskoristavanijih" pojmova. Ljubav prema sebi je sigurno pocetak svakog drugog odnosa....

    avatar

    07.08.2009. (21:31)    -   -   -   -  

  • Svašta, ali nek je uzbudljivo!

    Hja, čitav, svačji, život je jedna ljubavna priča, eventualno podkeljena na ulomke, poglavlja! Uvije nas ljubav, želja za nekim ili nečim pokreće, bez toga bismo vjerojatno stali. No, pitaš se postoji li doista neka velika tajna sila ili je sve niz slojevitosti, sitnica i slučajnosti, našeg i tuđeg truda! Uvjeren sam da je oboje, da postoji relativno mali broj osoba suprotnog spola, odgovarajućeg doba i mjesta života, a koje nam posve odgovaraju, ali da ih, ako i imamo sreće da ih sretnemo, moramo znati i htjeti zadržati, zadržavati, dan za danom, svaki božji dan! Uveseljavati ih, ugađati im i činiti im ukratko život lijepim....pa nam se možda vrati slično. Ali ništa od toga bez konteksta, logistike, backgraunda.....ta tvrdnja je iz ljubavnih romana i netočna je! Žene osobito traže, trebaju, mnogo više od ljubavi, socijalni status, nešto novca i imovine, slobode, sigurnosti, zadovoljstva na poslu, korektnu djecu, podnošljive, ne prezahtjevne, starce...milijun sitnica! Da se razmijemo ne stoga jer su loše ili prezahtjevne, samo stoga jer je to ženski kod, istinska potreba, imati čim više slojeva uredno, zadovoljavajuće posloženih...To je stuktura, mreža, armatura, ljubavne priče, bar dugotrajnijih. Popunjava se naravno strašću, ljubavi u užem smislu, humorom i zabavom. Puno, a? Pa valjda su stoga skoro sve velike ljubavi tužne....na kraju, ha,ha,ha,...

    avatar

    08.08.2009. (15:40)    -   -   -   -  

  • *Kora*

    Sve velike ljubavi su nesretne. Valjda su baš zbog toga tako velike.

    avatar

    09.08.2009. (08:45)    -   -   -   -  

  • aquaria

    Ja innače volim sretne završetke i ne mislim da bilo što umanjuju, kao ni kod nesretnih, to je samo pitan je izvedbe. Btw, oni nesretni češće izmame nastavak priče :) A što se tih ljubića tiče, pročitala sam ih nekoliko, također na moru, i mislim da za njih vrijedi nešto što je moj tata rekao prilikom sretnog završetka jednog tipičnog ljubavnog filma. Kakav je to sretan završetak kad se oni konačno vjenčaju? Pa ono pravo tek slijedi. I stvarno , nakon početka veze i još više početka braka slijedi ono bitno - održavanje ljubavi i poštenog odnosa kroz dugi niz godina pun raznih zavrzlama, od dolaska ili nedolaska djece, preko bolesti u obitelji, problema na poslu ili s roditeljima, sve do smrti gdje obično jedan umire prije drugoga. O tome u ljetnim ljubićima ne piše ništa, a možda bi trebalo. No onda to više ne bi bili ljetni ljubići :))) Pozdrav veliki!

    avatar

    09.08.2009. (22:09)    -   -   -   -  

  • Kinky Kolumnistica

    Ljubići me uvijek podsjete na moju bakicu koja ih je redovito čitala kupujući jedan ženski časopis, a onda bi ih proslijeđivala meni, uzbuđeno mi prepričavajući svaki detalj koji joj se svidio. :) Inače s bakom nisam imala tabua, pričale smo otvoreno o seksu i ljubavi, a razgovor o seksu sa ženom od 90g zna biti zbilja urnebesan! :))

    Ni ja ne bih rekla da je umjetnička vrijednost filma ili knjige automatski umanjena ako završavaju happy endom. Zašto? Zato jer je puno lakse smisliti dramatičan i neočekivan kraj nego napraviti happy end, bez da bude ljigav i sladunjav, već životno pozitivan. I općenito ne volim tužne završetke, dovoljno ih ima u stvarnosti pa ne moram još filmove i knjige čitati ridajući. :)

    Što se tiče ljubavnih veza, mislim da molitva Bogu tu ne igra odveć značajnu ulogu. Jer to bi onda značilo da oni pravi ateisti ne mogu nikada ostvariti duboku i pravu ljubav, sklonu daljnjem uzdizanju. Vjera ili, još bolje, duhovnost je nešto intimno u pojedincu, nešto što je prvenstveno za njega važno, za njegovu psihu, postojanost, kompletiziranost ličnosti, mir ili što već, a ako su dvoje ljudi sami za sebe postojani, velika je mogućnost da će im biti postojana i veza. Nekome nešto izaziva tu kompletnost ličnosti, tako da ja osobno to ne vežem nužno uz Boga, generalno za sve ljude.

    Baš si me vratila u neke ranije godine ovom temom o ljubićima i drago mi je da netko dijeli taj osjećaj topline prema njima, tim više što su nam to prenijele naše bakice... Hvala ti. :)

    avatar

    13.08.2009. (13:25)    -   -   -   -  

  • MonoperajAnka

    Svasta, ali nek je uzbudljivo, vidim da si ti sklon jednom kombiniranju...Moram reagirati jedino na ovo da zene trebaju puno vise od ljubavi..pa si nabrojao socijalni status, slobodu...Ako cemo vec generalizirati po musko-zenskom principu moram primjetiti da puno vise vidim zene koje ostaju uz vrlo zahtjevne muzeve, djecu, roditelje nego sto je to kod muskaraca slucaj. Ja jos uvijek srecem zene koje su svoj zivot provele ostajuci uz roditelje (nekada je to bilo puno prihvatljivije da jedna od kcerki "zrtvuje" svoj zivot i odrekne se vlastite familje kako bi ostala uz svoje roditelje). Ne znam bas puno slucajeva u kojima su to muskarci napravili, a pod time ne mislim na "stare decke" koji opet ne sudjelju najcesce u brizi o roditeljima, vec se bas obrnuto mame (opet zenski rod) brinu pre- dugo o njima. Tako da mi to sa zahtjevnim zenama bas ne drzi vodu....osim ako ne mislis na neko drustvo gdje emancipacija ne znaci da zena jos uz sve obaveze "smije" i raditi na poslu. Ili ako en pricas o nekom miljeu koji mi nije popznat io gdje su neke zene odlucile svoja (ajmo reci uvjerno zenska) zadovoljstva platiti muzevom nevjerom i takozvanim dobrim zivotom zbog financijske sigurnosti za sebe i djecu. ))))

    avatar

    18.08.2009. (07:42)    -   -   -   -  

  • MonoperajAnka

    Kora, da,neki kazu da je tako....nekada nam ta dramaticnost daje osjecaj vece vrijednosti i dubine. Mozda je paralela povucena sa patnjom koja nas obicno procisti i koja na drukciji nacin dopre do dubine duse....Ja sam osobno sklonija isto sretnijim zavrsecima, ali nekada me ulove i ovakva razmisljanja kao i tebe)))
    aquaria, primjedba tvog tate je na mjestu...slicno i ja reagiram na bajke kad obicno dodam nesto svojoj djevojcici dok joj pricam ili citam...)))

    avatar

    18.08.2009. (07:53)    -   -   -   -  

  • MonoperajAnka

    Kinky Kolumnistica, nevjerojatno mi je kako stu ti ljubavni romani povezani s bakama i unukama, očito ne samo u mom slučaju. Ima valjda nešto zajedničko u tim dvjema generacijama djevojčica i žena...bilo bi zanimljivo to istražiti. Drago mi je da sam te vratila u neko drago doba...
    Što se molitve Bogu u odnosu na ljubavni par tiče, to se u mom slučaju odnosilo na činjenicu da se Bog prilično često spominje u tim odnosima, pa se možda krivo podrazumijeva da je u svakoj vezi prisutan. NAravno da ne isključujem pravu ljubav kod ateista. Radi se samo o poimanju Boga kod onih koji ga priznaju. Ako ga već priznajemo, onda mi se "trgovina s njim" ne čini primjeren način, već ga treba integrirati u svoj život onako kako nas je on učio, a ne po nekim našim potrebama da ga zazovemo u pomoć ili površno spominjemo onda kada nam ljubavna veza ili odnosi (koje gradimo sami i nemaju možda puno veze s Bogom) krenu nizbrdo. Sasvim iskreno, ja se divim ateistima koji uspiju održati svoju vezu u ljubavi , jer mi se čini da ja za to trebam pomoć Boga, dok njima to uspijeva i bez njega...barem na svjesnoj razini. Nadam se da sam sada bila malo jasnija, što sam pod time mislila....pozdrav

    avatar

    22.08.2009. (09:52)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...