ali opet....ja zelim naprawit taj jos jedan mali korak do smrti...... mnogo sam puta razmisljala o tome..ali opet se kod mene swe swodi na isto......... smrcu bih se bar rjesila problema...ko ce plakati neka place ko ce se weselit jos bolje..
to je tako...jednostawno nemam snage...koliko god bila uporna.... ah.......
ajd idem ti sad....swrati ponowno hugg
31.07.2009. (14:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
anči
Hej ljube...pričala sam na mob, ali vidjela sam da si mi ostavila poruku... da, lijep post, i sve ja to kužim... Samo, mislim da sam shvatila neke stvari tek pred koju minutu. Nađeš se na raskrižju, suze cure, nemaš kamo i misliš da je sve otišlo u nepovrat. Osoba/e koju/e voliš...Učinile su sve ono za što si mislila da neće nikad. Vjerovala si im, a vratile su ti na sasvim pogrešan način. A ti...ti ih svejedno voliš. Kako odvratno glup i prazan osjećaj, znam. I...imam doma groo pobacanih papira, knjiga, scenarija i ne znam čega sve ne, jer se ne sviđa mom tati i nije mu dovoljno dobro. I imat ću ih još toliko, znam...I...iako činim sve da mu udovoljim, uvijek će bit takav. jednostavno mi je...tata. ne mogu ga krivit jer znam da me voli ali je jebeni perfekcionist, i tu je naša razlika. jednako tako...ljudi...svi smo različiti. moja vrabac je jednom rekla da ne možemo ljude svrstavati u isti koš samo zato što im se sviđa određena boja ili slušaju određenu vrstu glazbe...Jer, na ovom svijetu ne postoje dvije iste osobe. I to moramo shvatiti. Naravno, uvijek ima osoba koje ne cijene trud i kojima nije stalo...Ali postoji i ona druga 'vrsta'...Osobe za koje te veže intuicija i od kojih ne možeš pobjeć ma što god da se desilo, i...Jednostavno osobe koje voliš i za koje na glup i apsurdan način, iako si ne želiš priznat, znaš da vole tebe. Unatoč svemu što rade, unatoč suzama koje ti tjeraju na lice...Vole te, ili im je stalo, makar na neki način....I ne treba odustati od tih ljudi, zbilja. Kunem ti se da je tako. Znam da ti dojadi trud i besciljni razgovori, spuštanje ponosa, ali...Sjeti se. To su ljudi koji su te 'pripitomili', zbog kojih se katkad osjećaš sigurno i zaštićeno od ovog svijeta, ma kako daleko oni ponekad bili. Jednom su bili blizu, samo ih moraš podsjetit na to. Okej? Sve je škola, čitav život. Nikad nemoj žalit zbog onog što si učinila, već zbog onog što nisi, upamti to, to je cijela mudrost. I zajebi, sudbina postoji samo zato da bi znali kad moramo otić odavde. Za sve ostalo joj slobodno prkosi i tjeraj po svome. Vjeruj, i više je nego izvedivo.
Stay good dear :)
02.09.2009. (23:45)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
†neshwacheni~emach†
hwala na kommu..da..
ali opet....ja zelim naprawit taj jos jedan mali korak do smrti......
mnogo sam puta razmisljala o tome..ali opet se kod mene swe swodi na isto.........
smrcu bih se bar rjesila problema...ko ce plakati neka place ko ce se weselit jos bolje..
to je tako...jednostawno nemam snage...koliko god bila uporna....
ah.......
ajd idem ti sad....swrati ponowno hugg
31.07.2009. (14:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
anči
Hej ljube...pričala sam na mob, ali vidjela sam da si mi ostavila poruku...
da, lijep post, i sve ja to kužim...
Samo, mislim da sam shvatila neke stvari tek pred koju minutu.
Nađeš se na raskrižju, suze cure, nemaš kamo i misliš da je sve otišlo u nepovrat. Osoba/e koju/e voliš...Učinile su sve ono za što si mislila da neće nikad. Vjerovala si im, a vratile su ti na sasvim pogrešan način. A ti...ti ih svejedno voliš. Kako odvratno glup i prazan osjećaj, znam. I...imam doma groo pobacanih papira, knjiga, scenarija i ne znam čega sve ne, jer se ne sviđa mom tati i nije mu dovoljno dobro. I imat ću ih još toliko, znam...I...iako činim sve da mu udovoljim, uvijek će bit takav. jednostavno mi je...tata. ne mogu ga krivit jer znam da me voli ali je jebeni perfekcionist, i tu je naša razlika. jednako tako...ljudi...svi smo različiti. moja vrabac je jednom rekla da ne možemo ljude svrstavati u isti koš samo zato što im se sviđa određena boja ili slušaju određenu vrstu glazbe...Jer, na ovom svijetu ne postoje dvije iste osobe. I to moramo shvatiti. Naravno, uvijek ima osoba koje ne cijene trud i kojima nije stalo...Ali postoji i ona druga 'vrsta'...Osobe za koje te veže intuicija i od kojih ne možeš pobjeć ma što god da se desilo, i...Jednostavno osobe koje voliš i za koje na glup i apsurdan način, iako si ne želiš priznat, znaš da vole tebe. Unatoč svemu što rade, unatoč suzama koje ti tjeraju na lice...Vole te, ili im je stalo, makar na neki način....I ne treba odustati od tih ljudi, zbilja. Kunem ti se da je tako. Znam da ti dojadi trud i besciljni razgovori, spuštanje ponosa, ali...Sjeti se. To su ljudi koji su te 'pripitomili', zbog kojih se katkad osjećaš sigurno i zaštićeno od ovog svijeta, ma kako daleko oni ponekad bili. Jednom su bili blizu, samo ih moraš podsjetit na to. Okej? Sve je škola, čitav život. Nikad nemoj žalit zbog onog što si učinila, već zbog onog što nisi, upamti to, to je cijela mudrost. I zajebi, sudbina postoji samo zato da bi znali kad moramo otić odavde. Za sve ostalo joj slobodno prkosi i tjeraj po svome. Vjeruj, i više je nego izvedivo.
Stay good dear :)
02.09.2009. (23:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...