pa naravno da si normalna. svatko ima neki svoj način rješavanja problema jer svatko ima probleme i svakome njegovi izgledaju najveći. potiskivanje problema je dobro i nije dobro. neki problemi uopće nisu problemi pa izgleda da se riješe sami od sebe ili s neznatnim uplitanjem nas samih. ili su toliko mali samo nama izgledaju ogromni. neki događaji u našem životu sami po sebi riješe i nekoliko problema odjednom. oni teški, istinski i "neriješivi" problemi moraju se riješiti. prvo treba razmisliti zašto je on tako velik i neriješiv. kada ga promotrimo sa strane treba donijeti plan rješavanja. postepen ili munjevit. treba vidjeti koje posljedice nastaju njegovim rješavanjem ili nerješavanjem. zatim treba vidjeti koliki pomak donosi. ako je pomak znatan napor će biti veći ali i zadovoljstvo perspektivom onoga što će donijeti njegovo rješenje pa će biti lakše ga provesti ako znamo što nam u konačnici donosi vrijeme bez tog problema. najvažnija je odluka. krećem i nema predaje... naravno ovo je teorija. praksa ovisi o osobi koja ga provodi ali i o osobama koje su uključene u problem. nije lako riješiti problem. treba biti hrabar i upustiti se u borbu s njim. naravno zadovoljstvo rješenim problemom je najveća nagrada nama samima. sretno :))
27.07.2009. (13:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dokle god ih budeš potiskivala u sebe,biti će isti,veči,opterečujući! Zato,van snjima,jedan po jedan...podijeli tu brigu sa nekim...problerm će biti upola manji...Kqaj je sa prijateljima,onim od povjerenja?Vjeruj mi-i pisati o njima,lakše je!Pokušaj!
30.07.2009. (21:59)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
...uvijek postoji netko draga moja ko spas ti donosi, vjeruj mi... ponekad nismo ni svjesni koliko taj netko nam može pomoći a nikad ne znaš tko će to biti...možda netko kog još i ne znaš a već sutra iza vrata se pojavi... vjeruj u prijateljstvo...rijetko ja ali je divno... i uvijek sve van iz sebe...vidjećeš koliko sve je lakše i ljepše kad se podijeli... grlim...:))) ( uostalom tu smo ti mi....:-)))))))
30.07.2009. (22:51)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
i meni se tako dešava, totalno kako si opisala, ponekad ih puštam da se tako gomilaju i udaram ih nogama, ma što onda? ionako se samo jednom živi, nema smisla, mučit se s nekim stvarima...
30.07.2009. (23:40)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kaligraf
pa naravno da si normalna. svatko ima neki svoj način rješavanja problema jer svatko ima probleme i svakome njegovi izgledaju najveći. potiskivanje problema je dobro i nije dobro. neki problemi uopće nisu problemi pa izgleda da se riješe sami od sebe ili s neznatnim uplitanjem nas samih. ili su toliko mali samo nama izgledaju ogromni. neki događaji u našem životu sami po sebi riješe i nekoliko problema odjednom. oni teški, istinski i "neriješivi" problemi moraju se riješiti. prvo treba razmisliti zašto je on tako velik i neriješiv. kada ga promotrimo sa strane treba donijeti plan rješavanja. postepen ili munjevit. treba vidjeti koje posljedice nastaju njegovim rješavanjem ili nerješavanjem. zatim treba vidjeti koliki pomak donosi. ako je pomak znatan napor će biti veći ali i zadovoljstvo perspektivom onoga što će donijeti njegovo rješenje pa će biti lakše ga provesti ako znamo što nam u konačnici donosi vrijeme bez tog problema. najvažnija je odluka. krećem i nema predaje... naravno ovo je teorija. praksa ovisi o osobi koja ga provodi ali i o osobama koje su uključene u problem. nije lako riješiti problem. treba biti hrabar i upustiti se u borbu s njim. naravno zadovoljstvo rješenim problemom je najveća nagrada nama samima. sretno :))
27.07.2009. (13:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sa dva prsta po tipkovnici
Dokle god ih budeš potiskivala u sebe,biti će isti,veči,opterečujući!
Zato,van snjima,jedan po jedan...podijeli tu brigu sa nekim...problerm će biti upola manji...Kqaj je sa prijateljima,onim od povjerenja?Vjeruj mi-i pisati o njima,lakše je!Pokušaj!
30.07.2009. (21:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nina...
...uvijek postoji netko draga moja ko spas ti donosi, vjeruj mi...
ponekad nismo ni svjesni koliko taj netko nam može pomoći
a nikad ne znaš tko će to biti...možda netko kog još i ne znaš a već sutra iza vrata se pojavi...
vjeruj u prijateljstvo...rijetko ja ali je divno...
i uvijek sve van iz sebe...vidjećeš koliko sve je lakše i ljepše kad se podijeli...
grlim...:)))
( uostalom tu smo ti mi....:-)))))))
30.07.2009. (22:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Uranova Pikula
i meni se tako dešava, totalno kako si opisala, ponekad ih puštam da se tako gomilaju i udaram ih nogama, ma što onda? ionako se samo jednom živi, nema smisla, mučit se s nekim stvarima...
30.07.2009. (23:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...