Komentari

svijetuboci.blog.hr

Dodaj komentar (11)

Marketing


  • birokratsko hrabro srce

    I meni je palo na pamet kako više nema Berka i Tanhofera da tu beskrajno tužnu ljudsku tragediju učine dramaturški pamtljivom, kao upozorenje budućim generacijama na nepredvidljivost sudbine...
    I taj magistralni pravac Zagreb- Split zaista ima neku mitsku važnost. Stara cesta prema moru zauvijek će ostati cesta mojega djetinjstva i putovanje njome je gotovo ritual. Doduše, moj se magistralni pravac uglavnom završavao u Zadru, ali kao što si i sam rekao, nama zagrebačkim (u mom slučaju samo genetskim) dalmošima taj put predstavlja vid povratka kući, makar tamo zapravo nismo nikada živjeli.
    Vidimo se na posljednjem neotkrivenom otoku!

    avatar

    27.07.2009. (13:21)    -   -   -   -  

  • uskrsli pklatovi

    s druge strane, mozda bi bilo nesto manje tuzno umirati na putu u suprotnom pravcu.

    avatar

    27.07.2009. (14:15)    -   -   -   -  

  • lapsuscalami

    moj život je niz treptaja. i ne bojim se, unatoč nagibnim vlakovima i točkama preokreta! nema nam pomoći, ako smo na obilježenom mjestu.

    avatar

    27.07.2009. (16:27)    -   -   -   -  

  • Cranberrie

    o da... ne znam ni sama koliko puta sam išla tim putem... i to na sve moguće načine: vlakom, autom, busom - nekako mi se čini podjednako... vlakom sam išla za zg čak onim zadnjim koji je išao prije nego su zatvorili prugu... nagibnim među prvima... zadnji godina idem A1 i uvijek mi je čudno gore iza sv. roka ugledati more (nek se ne ljute karinjani ali kakvo je to more??!!?? nije pravo more ak zgleda ko jezero ;) ) a ne tek iza klisa kao što je bilo kad se išlo starom cestom... ovako ugledam more i onda mi se još dugo dugo voziti dok se u njega ne bućnem...
    kako nije split moje utočište nego 25 km južnije, ima nešto mazohisički u meni i uvijek se skinem na dugopolju i vozim se kroz split, pa magistralom još tih 20-tak km, i svi me smatraju ludom jer "brže je na Šestanovac". je, ali ima nešto čarobno u toj cesti kad se prođe Lav... ima neki miris, ima neku čar i ljepotu - podsjeća me na djetinjstvo kad nije bilo Šestanovca... i tu tvrdoglavo odbijam odrasti i biti praktična...

    avatar

    27.07.2009. (21:11)    -   -   -   -  

  • M.H.S.

    Nakon čitanju cijelog posta jednostavno želim Ti sretan put i da se živo i zdravo vratiš s istog... što drugo reći...?!

    avatar

    27.07.2009. (21:33)    -   -   -   -  

  • smiling cricket

    Dobar post. Lijep hommage!

    avatar

    27.07.2009. (22:41)    -   -   -   -  

  • brod u boci

    Iako to za tebe nije ništa neobično, jer i inače pišeš izvrsne postove, s ovim si me jednostavno razgalio. Bravo, blogerski brate u boci, svaka čast!

    avatar

    28.07.2009. (07:44)    -   -   -   -  

  • ;))

    ...KLINK...

    avatar

    28.07.2009. (16:41)    -   -   -   -  

  • sarabela

    sudbina nas uvijek pronađe, ne možemo od nje pobjeći

    avatar

    29.07.2009. (14:09)    -   -   -   -  

  • Terra Desolata

    ma sudbina my ass.

    avatar

    26.08.2009. (14:58)    -   -   -   -  

  • podijelimo radost

    To je zaista tužan događaj. Samo Bog zna koliko ćemo boraviti na ovoj zemlji. U Psalmu 39 u Bibliji piše: "Objavi mi, Jahve, moj svršetak i kolika je mjera mojih dana, da znam koliko sam ništavan. Evo, pedljem si mi dane izmjerio, život moj je kao ništa pred tobom: tek dašak je svaki čovjek. Poput sjene čovjek prolazi, tek dašak je sve bogatstvo njegovo: zgrće, a ne zna tko će ga pokupiti."
    Djeliteljica radosti tj. moja malenkost se ispričava za asocijaciju vezanu uz Houdeka i Keruma. Ni u peti mi nije bilo reći to što si naveo u svom odgovoru.

    avatar

    28.08.2009. (20:35)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...