I meni je palo na pamet kako više nema Berka i Tanhofera da tu beskrajno tužnu ljudsku tragediju učine dramaturški pamtljivom, kao upozorenje budućim generacijama na nepredvidljivost sudbine... I taj magistralni pravac Zagreb- Split zaista ima neku mitsku važnost. Stara cesta prema moru zauvijek će ostati cesta mojega djetinjstva i putovanje njome je gotovo ritual. Doduše, moj se magistralni pravac uglavnom završavao u Zadru, ali kao što si i sam rekao, nama zagrebačkim (u mom slučaju samo genetskim) dalmošima taj put predstavlja vid povratka kući, makar tamo zapravo nismo nikada živjeli. Vidimo se na posljednjem neotkrivenom otoku!
27.07.2009. (13:21)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
o da... ne znam ni sama koliko puta sam išla tim putem... i to na sve moguće načine: vlakom, autom, busom - nekako mi se čini podjednako... vlakom sam išla za zg čak onim zadnjim koji je išao prije nego su zatvorili prugu... nagibnim među prvima... zadnji godina idem A1 i uvijek mi je čudno gore iza sv. roka ugledati more (nek se ne ljute karinjani ali kakvo je to more??!!?? nije pravo more ak zgleda ko jezero ;) ) a ne tek iza klisa kao što je bilo kad se išlo starom cestom... ovako ugledam more i onda mi se još dugo dugo voziti dok se u njega ne bućnem... kako nije split moje utočište nego 25 km južnije, ima nešto mazohisički u meni i uvijek se skinem na dugopolju i vozim se kroz split, pa magistralom još tih 20-tak km, i svi me smatraju ludom jer "brže je na Šestanovac". je, ali ima nešto čarobno u toj cesti kad se prođe Lav... ima neki miris, ima neku čar i ljepotu - podsjeća me na djetinjstvo kad nije bilo Šestanovca... i tu tvrdoglavo odbijam odrasti i biti praktična...
27.07.2009. (21:11)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
To je zaista tužan događaj. Samo Bog zna koliko ćemo boraviti na ovoj zemlji. U Psalmu 39 u Bibliji piše: "Objavi mi, Jahve, moj svršetak i kolika je mjera mojih dana, da znam koliko sam ništavan. Evo, pedljem si mi dane izmjerio, život moj je kao ništa pred tobom: tek dašak je svaki čovjek. Poput sjene čovjek prolazi, tek dašak je sve bogatstvo njegovo: zgrće, a ne zna tko će ga pokupiti." Djeliteljica radosti tj. moja malenkost se ispričava za asocijaciju vezanu uz Houdeka i Keruma. Ni u peti mi nije bilo reći to što si naveo u svom odgovoru.
28.08.2009. (20:35)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
birokratsko hrabro srce
I meni je palo na pamet kako više nema Berka i Tanhofera da tu beskrajno tužnu ljudsku tragediju učine dramaturški pamtljivom, kao upozorenje budućim generacijama na nepredvidljivost sudbine...
I taj magistralni pravac Zagreb- Split zaista ima neku mitsku važnost. Stara cesta prema moru zauvijek će ostati cesta mojega djetinjstva i putovanje njome je gotovo ritual. Doduše, moj se magistralni pravac uglavnom završavao u Zadru, ali kao što si i sam rekao, nama zagrebačkim (u mom slučaju samo genetskim) dalmošima taj put predstavlja vid povratka kući, makar tamo zapravo nismo nikada živjeli.
Vidimo se na posljednjem neotkrivenom otoku!
27.07.2009. (13:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
uskrsli pklatovi
s druge strane, mozda bi bilo nesto manje tuzno umirati na putu u suprotnom pravcu.
27.07.2009. (14:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lapsuscalami
moj život je niz treptaja. i ne bojim se, unatoč nagibnim vlakovima i točkama preokreta! nema nam pomoći, ako smo na obilježenom mjestu.
27.07.2009. (16:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Cranberrie
o da... ne znam ni sama koliko puta sam išla tim putem... i to na sve moguće načine: vlakom, autom, busom - nekako mi se čini podjednako... vlakom sam išla za zg čak onim zadnjim koji je išao prije nego su zatvorili prugu... nagibnim među prvima... zadnji godina idem A1 i uvijek mi je čudno gore iza sv. roka ugledati more (nek se ne ljute karinjani ali kakvo je to more??!!?? nije pravo more ak zgleda ko jezero ;) ) a ne tek iza klisa kao što je bilo kad se išlo starom cestom... ovako ugledam more i onda mi se još dugo dugo voziti dok se u njega ne bućnem...
kako nije split moje utočište nego 25 km južnije, ima nešto mazohisički u meni i uvijek se skinem na dugopolju i vozim se kroz split, pa magistralom još tih 20-tak km, i svi me smatraju ludom jer "brže je na Šestanovac". je, ali ima nešto čarobno u toj cesti kad se prođe Lav... ima neki miris, ima neku čar i ljepotu - podsjeća me na djetinjstvo kad nije bilo Šestanovca... i tu tvrdoglavo odbijam odrasti i biti praktična...
27.07.2009. (21:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
M.H.S.
Nakon čitanju cijelog posta jednostavno želim Ti sretan put i da se živo i zdravo vratiš s istog... što drugo reći...?!
27.07.2009. (21:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
smiling cricket
Dobar post. Lijep hommage!
27.07.2009. (22:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
brod u boci
Iako to za tebe nije ništa neobično, jer i inače pišeš izvrsne postove, s ovim si me jednostavno razgalio. Bravo, blogerski brate u boci, svaka čast!
28.07.2009. (07:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
;))
...KLINK...
28.07.2009. (16:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sarabela
sudbina nas uvijek pronađe, ne možemo od nje pobjeći
29.07.2009. (14:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Terra Desolata
ma sudbina my ass.
26.08.2009. (14:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
podijelimo radost
To je zaista tužan događaj. Samo Bog zna koliko ćemo boraviti na ovoj zemlji. U Psalmu 39 u Bibliji piše: "Objavi mi, Jahve, moj svršetak i kolika je mjera mojih dana, da znam koliko sam ništavan. Evo, pedljem si mi dane izmjerio, život moj je kao ništa pred tobom: tek dašak je svaki čovjek. Poput sjene čovjek prolazi, tek dašak je sve bogatstvo njegovo: zgrće, a ne zna tko će ga pokupiti."
Djeliteljica radosti tj. moja malenkost se ispričava za asocijaciju vezanu uz Houdeka i Keruma. Ni u peti mi nije bilo reći to što si naveo u svom odgovoru.
28.08.2009. (20:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...