Pisuci komantar na tvoj izvrtan post naletio sam ma ogranicenje editora - 5000 znakova i komentar mi je propao. Ipak, evo kratki sazetak (poanta bez velikih argumentacija kao u propalom komentaru) nekih osobnih zapazanja i stavova.
Za odgooj djeteta najvaznije su prve tri-cetiri godine. Kasnije se sve samo nadogradjuje i stvar je vrlo tesko ispraviti ali usprkos i unatoc tome treba biti ustrajan u nadi, strpljiv i nevolji i nikad ne odustajati od ciljeva. Put je naporan, trnovit ali moze se (barem djelomicno) uspjeti postoji li cilj. Naravno, cilj nikad neces 100% ostvariti ali se prema njemu treba kretati jer je obecanje nagrade primamljivo.
Prvi roditelj koji shvaca da djeca nisu zbog njega vec je on radi djece, znat ce postaviti pravi cilj i pokusati pronaci put. I u vecini slucajeva ce ga i naci. Kkao postati roditlje, recepta nema i jedino sto se moze jest raditi na sebi, i ucti na svojimpreskama i uspjesima. Zivit nije nitit crna, niti bijel, zivot je siv i svi se klatimo na njhalu, cas smo gore, cas smo dolje. Mozda ovo lici na otrcanu frazu ali je tako.
Pozdrav iz Bocacciograda
20.07.2009. (21:00)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
za mene vrlo aktualna tema jer ovog ljeta čuvam jednog 1-godišnjeg Petra i 3-godišnjeg Svena i svjedok sam verbalnog zlostavljanja i zapostavljanja Svenovog. Teško mi je to gledati i najradije bi ćaći spucala šaku u zube, ili ga jednstavno tretirala onako kako on tretira Svena. Najgore je to što njihov otac nije loš čovjek, nego katastrofalan roditelj, a primjećujem da se ta epidemija širi. Ne znam zbog čega je to, možda zbog prelaska iz patrijarhalnog u postpatrijarhalno i liberalističko društvo ljudi se još nisu snašli i shvatili koje im je uloge igrati? Pozdravljam ideju o savjetovalištima, čak mi ne bi bilo ludo učiniti ih zakonsko obveznim. Pozdravljam i Tebe :)
21.07.2009. (11:51)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
A sad ona vjecna "vremena se mijenjaju". :D Jeb'ga, mozda premalo crtica daje televizija, a pravise Simone Gotovac, pa se djeca zazelila biti Simonica.
"Take-it-easy" kultura prevladava. Sve je nadohvat ruke. Svi sve mogu. Pa shodno tome, rulja je pocelo olako shvacat stvari koje nisu lake. Nije lako biti roditelj, pa kad postane tesko, ljudi jednostavno ne zele se opterecivat. Ali, sve je poput klackalice, vratit ce se stare vrijednosti. A mi nek trpimo s ovim sto imamo.
23.07.2009. (16:39)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bocaccio
Pisuci komantar na tvoj izvrtan post naletio sam ma ogranicenje editora - 5000 znakova i komentar mi je propao. Ipak, evo kratki sazetak (poanta bez velikih argumentacija kao u propalom komentaru) nekih osobnih zapazanja i stavova.
Za odgooj djeteta najvaznije su prve tri-cetiri godine. Kasnije se sve samo nadogradjuje i stvar je vrlo tesko ispraviti ali usprkos i unatoc tome treba biti ustrajan u nadi, strpljiv i nevolji i nikad ne odustajati od ciljeva. Put je naporan, trnovit ali moze se (barem djelomicno) uspjeti postoji li cilj. Naravno, cilj nikad neces 100% ostvariti ali se prema njemu treba kretati jer je obecanje nagrade primamljivo.
Prvi roditelj koji shvaca da djeca nisu zbog njega vec je on radi djece, znat ce postaviti pravi cilj i pokusati pronaci put. I u vecini slucajeva ce ga i naci. Kkao postati roditlje, recepta nema i jedino sto se moze jest raditi na sebi, i ucti na svojimpreskama i uspjesima. Zivit nije nitit crna, niti bijel, zivot je siv i svi se klatimo na njhalu, cas smo gore, cas smo dolje. Mozda ovo lici na otrcanu frazu ali je tako.
Pozdrav iz Bocacciograda
20.07.2009. (21:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
UPS!D
za mene vrlo aktualna tema jer ovog ljeta čuvam jednog 1-godišnjeg Petra i 3-godišnjeg Svena i svjedok sam verbalnog zlostavljanja i zapostavljanja Svenovog. Teško mi je to gledati i najradije bi ćaći spucala šaku u zube, ili ga jednstavno tretirala onako kako on tretira Svena. Najgore je to što njihov otac nije loš čovjek, nego katastrofalan roditelj, a primjećujem da se ta epidemija širi. Ne znam zbog čega je to, možda zbog prelaska iz patrijarhalnog u postpatrijarhalno i liberalističko društvo ljudi se još nisu snašli i shvatili koje im je uloge igrati?
Pozdravljam ideju o savjetovalištima, čak mi ne bi bilo ludo učiniti ih zakonsko obveznim.
Pozdravljam i Tebe :)
21.07.2009. (11:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pero Panonski
A sad ona vjecna "vremena se mijenjaju". :D
Jeb'ga, mozda premalo crtica daje televizija, a pravise Simone Gotovac, pa se djeca zazelila biti Simonica.
"Take-it-easy" kultura prevladava. Sve je nadohvat ruke. Svi sve mogu. Pa shodno tome, rulja je pocelo olako shvacat stvari koje nisu lake. Nije lako biti roditelj, pa kad postane tesko, ljudi jednostavno ne zele se opterecivat. Ali, sve je poput klackalice, vratit ce se stare vrijednosti. A mi nek trpimo s ovim sto imamo.
23.07.2009. (16:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...