Komentari

auzmish.blog.hr

Dodaj komentar (11)

Marketing

  • makedo

    možda griješim, al nekako mi se čini da je ovo pri tvoj tekst na koji sam zasuzila...dirljivo.

    avatar

    23.07.2009. (19:03)    -   -   -   -  

  • srdelica

    nije, ali nije ni vazno vise.

    avatar

    25.07.2009. (12:26)    -   -   -   -  

  • smiling cricket

    Lijep tekst o nelijepom tištenju.

    avatar

    25.07.2009. (13:14)    -   -   -   -  

  • fulvus

    jako osjećajan post, dirnuo si me toliko da sam se naježila. i ja sam, poput tebe krivila svoju majku za svoju sudbinu. mislila sam i još uvijek mislim da je bila sebična, tvrdoglava i posebna. sad kad je više nema, već 6 godina, pokušavam sama sebi reći da sam joj oprostila, jer je radila najbolje što je mogla i znala. nevjerovatno je kako roditeljske odluke zapečate nečiji život, a da se uopće zapitaju što to znači njihovoj djeci. moja majka je odlučila da ja ne trebam oca i nije ga ni obavjestila da je trudna. nakon dvije tri godine došla mu je na vrata držeći mene za ruku, ali tamo nije zatekla njega, nego moga djeda. moj otac je davno bio mrtav a da nije ni znao da postojim. možda bih povjerovala da je željela ispraviti grešku koju je napravila s mojim ocem, ali otada me zakinula i za očeve roditelje, ostavivši me njezinim taocem jer bi stalno napominjala da imam samo nju na ovom svijetu. i danas, koliko god imam dobru i sretnu obitelj, uvijek se vraćam s gorčinom na djetinjstvo. majčina ljubav je neupitna, pitanje je samo ima li ona pravo na greške? zato te razumijem o čemu pišeš. rastrgan između ljubavi prema ocu i osjećajem dužnosti prema majci, ostao si zakinut za jedan divan odnos u toploj obiteljskoj atmosferi. nešto što ni ja nikad nisam imala. može li se zaboraviti prošlost i tuđe greške prihvatiti kao normalne, ljudske? ti još to možeš razriješiti sa svojom majkom, ja to više ne mogu. važno je da to raspravite, da ne budeš kroz život vukao repove koji ti u budućnosti mogu samo zagorčati život.

    avatar

    27.07.2009. (11:28)    -   -   -   -  

  • primakka

    prstom najčešće upiremo na najbliže zato što baš od njih očekujemo nekakav odgovor ili nošenje tereta krivice. tek puno kasnije shvatimo pravi poredak stvari.
    mada, svoj stav duguješ baš takvim pitanjima i upiranjima, jer - bi li tvoj život bio drugačiji da je sve bilo jasno u početku...

    avatar

    29.07.2009. (14:21)    -   -   -   -  

  • povuci-potegni

    lijep post...

    avatar

    05.08.2009. (12:23)    -   -   -   -  

  • levant

    šeli drago mi je zbog tebe. ti napokon iskoračuješ.

    avatar

    05.08.2009. (20:08)    -   -   -   -  

  • aquaria

    Prije ili kasnije dođu takva poslijepodneva, trenuci buđenja, rekla bih, kad shvatimo stvari koje su uistinu bitne u životu, trenuci koji nas na neki način vode onamo kamo spadamo, iako ne znamo gdje je to. Ovo je prekrasno napisan dirljiv tekst. Pozdrav veliki!

    avatar

    07.08.2009. (00:08)    -   -   -   -  

  • brod u boci

    Shelly!

    avatar

    17.08.2009. (19:10)    -   -   -   -  

  • Shelly Kelly

    @ svi - ....... wow. Nakon tri tjedna blogoapstinencije, lijep osjećaj povratka... :-) narode moj mali... :-) Hvala na predivnim komentarima. Zapravo, majka me ne tako davno zamolila, da joj napišem, što na njoj vidim pozitivno (?!?!?!). Mislim da ću joj poslati post sa komentarima...
    PiJes - najs tu bi bek, tu!
    :-)

    avatar

    18.08.2009. (15:45)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...