Ponekad je tako teško, čak teže od priznanja i od kajanja...zaista ostaviti grijeh. Ponekad je potreban dugogodišnji rad na tome da se grijeh ostavi, rad mnogih kajanja, mnogih odluka, mnogih padova, mnogih ispovijedi, mnogih vapaja Bogu da učini ono što sami ne možemo. Potrebna je tada prisebnost da čovjek bude strpljiv sa sobom grešnikom, i da ne odustaje od sebe, i da sam sebe gura dalje, vjerujući da će biti ono što on sam nije u stanju postići...i da nije licemjer ako se sam ne može izboriti...a to je tako teško, toliko je protivnosti, toliko sučeljavanja sa sobom, toliko glasova koji ti šapuću da bi morao biti snažniji, da bi morao mrziti grijeh i odjednom ga odbaciti ne vraćajući se nikad više u njega....A ti se sjećaš kako je nekad , prilikom obraćenja bilo jednostavno odbaciti sve grijehe i preodjenuti se u novog čovjeka, a sad je to tako teško, čini se da te glib vuče više nego prije i da te hoće uroniti dublje.... Kako je teško sudarati se s pitanjima; Bože, je li moje kajanje dostatno, nije li ono licemjerno kad znam da ću opet pasti, ima li smisla ispovijedati ono što nisam zamrzio iz dna duše, čega se nisam u stanju odreći svim srcem, nego me tek slabašna volja i želja da budem tvoj vodi i čini da ne odustajem, iako sam zbunjen, pa i prestrašen....Bože, je li dovoljno iako ne vjerujem sebi, vjerovati da tebi je sve moguće, i da me nećeš prezreti...... Potrebno je ne zdvajati, i ne postati malodušna osoba, jer takva osoba je gubitnik, takva će osoba odustati.... Potrebno je ne odustajati kad ti sve govori da ne možeš naprijed, jer se stalno sudaraš s istim u sebi, i taman kad misliš da si nadjačao, a ono te isti grijeh baci na koljena...Potrebno je vapiti milost Božju i kad ti se čini da više nemaš pravo na nju, potrebno je ostati, ne bježati, i kad ti se licemjernim čini sve osim bijega.....Potrebno se uzdati u milosrđe Božje, ali ne preuzeto, nego čineći ono što možeš, malen ne jer ćeš se tako svidjeti Bogu, nego malen jer uviđaš svoju nemoć, a Božju svemoć....ne hinjeno malen, nego malen jer te grijeh i slabost savija do poda, i poučava te da ne sudiš nikog, nego da budeš svima milosrđe i ljubav. Potrebno se uhvatiti molitve i posta, potrebno je grešne misli presjecati čim krenu molitvom, iako je tada najteže uzeti molitvu.... Bože, u nadi protiv svake nade vjerujem da još sam tvoj.... Bože, tako je uska staza, a ja ne znam da li sam na njoj.... Bože, smiluj se meni, grešniku, grijeh mi je pred očima svagda moj... U tebe se uzdam, Bože moj...učini neka budem sasvim Tvoj....
15.07.2009. (12:06)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ema
Ponekad je tako teško, čak teže od priznanja i od kajanja...zaista ostaviti grijeh. Ponekad je potreban dugogodišnji rad na tome da se grijeh ostavi, rad mnogih kajanja, mnogih odluka, mnogih padova, mnogih ispovijedi, mnogih vapaja Bogu da učini ono što sami ne možemo. Potrebna je tada prisebnost da čovjek bude strpljiv sa sobom grešnikom, i da ne odustaje od sebe, i da sam sebe gura dalje, vjerujući da će biti ono što on sam nije u stanju postići...i da nije licemjer ako se sam ne može izboriti...a to je tako teško, toliko je protivnosti, toliko sučeljavanja sa sobom, toliko glasova koji ti šapuću da bi morao biti snažniji, da bi morao mrziti grijeh i odjednom ga odbaciti ne vraćajući se nikad više u njega....A ti se sjećaš kako je nekad , prilikom obraćenja bilo jednostavno odbaciti sve grijehe i preodjenuti se u novog čovjeka, a sad je to tako teško, čini se da te glib vuče više nego prije i da te hoće uroniti dublje....
Kako je teško sudarati se s pitanjima; Bože, je li moje kajanje dostatno, nije li ono licemjerno kad znam da ću opet pasti, ima li smisla ispovijedati ono što nisam zamrzio iz dna duše, čega se nisam u stanju odreći svim srcem, nego me tek slabašna volja i želja da budem tvoj vodi i čini da ne odustajem, iako sam zbunjen, pa i prestrašen....Bože, je li dovoljno iako ne vjerujem sebi, vjerovati da tebi je sve moguće, i da me nećeš prezreti......
Potrebno je ne zdvajati, i ne postati malodušna osoba, jer takva osoba je gubitnik, takva će osoba odustati....
Potrebno je ne odustajati kad ti sve govori da ne možeš naprijed, jer se stalno sudaraš s istim u sebi, i taman kad misliš da si nadjačao, a ono te isti grijeh baci na koljena...Potrebno je vapiti milost Božju i kad ti se čini da više nemaš pravo na nju, potrebno je ostati, ne bježati, i kad ti se licemjernim čini sve osim bijega.....Potrebno se uzdati u milosrđe Božje, ali ne preuzeto, nego čineći ono što možeš, malen ne jer ćeš se tako svidjeti Bogu, nego malen jer uviđaš svoju nemoć, a Božju svemoć....ne hinjeno malen, nego malen jer te grijeh i slabost savija do poda, i poučava te da ne sudiš nikog, nego da budeš svima milosrđe i ljubav. Potrebno se uhvatiti molitve i posta, potrebno je grešne misli presjecati čim krenu molitvom, iako je tada najteže uzeti molitvu....
Bože, u nadi protiv svake nade vjerujem da još sam tvoj....
Bože, tako je uska staza, a ja ne znam da li sam na njoj....
Bože, smiluj se meni, grešniku, grijeh mi je pred očima svagda moj...
U tebe se uzdam, Bože moj...učini neka budem sasvim Tvoj....
15.07.2009. (12:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...