Komentari

malenazvijezdice.blog.hr

Dodaj komentar (15)

Marketing

  • Snježana

    Pročitala sam post. Iznenadila se, nasmijala i na kraju zaplakala.
    Ne znam može li šutnja doista biti jača od riječi ali znaj da te grlim mislima i puno te volim.
    Sa Stelicom u srcu
    tvoja Snježana

    avatar

    15.07.2009. (11:33)    -   -   -   -  

  • mama

    Sve me je jako dirnulo draga Sandra
    A koliko nam nedostaju.. svaki dan sve jace i jace
    nenormalno jace...
    Slavica grlim te

    avatar

    15.07.2009. (15:12)    -   -   -   -  

  • Želja ljubavi

    Prvi sam put na ovome blogu, i doista me dirnulo sve sam mlko pogledala prelisala....
    Ne znam što bih rekla pa vas samo pozdravljam....

    avatar

    15.07.2009. (17:29)    -   -   -   -  

  • Paula

    Hi-hi!
    Moje dvije prijateljice su jednom zamijenile odjeću u vrtiću, pa su ih bake tako odnjele različitim kućama.
    Stelica, svi te volimo!

    avatar

    15.07.2009. (22:36)    -   -   -   -  

  • Mama D.

    U mislima ste mi, sestrice moje po boli...
    Stize ovaj, za mene najtezi datum u zivotu... Kada je moje dragocijeno dite napustilo svoj dom i otislo u nepovrat...
    Sve je izgubljeno s njim, svaka radost, snaga, tracak razuma - nema ga... Svemu je dosao kraj a nismo imale pravo izbora, nitko nas nije pitao - rodile ste ih, sada imate pravo birati dali da odu oni ili da odete vi...
    Tko mi moze prodavat price o bogu? kakav je to bog koji neda priliku roditelju da na bilo koji nacin spasi vlastito djetesce...
    Koji to bog moze naudit toliko da unisti silne zivote?
    Ma, nemam rici... Grlim te u mislima...

    Volim vas, sestrice moje...

    avatar

    16.07.2009. (12:42)    -   -   -   -  

  • emocija

    U rodilištu u Kopru, nakon dva dana donijeli su mi bebicu koju sam zagrlila i ljubila je...Tek malo pribraniji pogled na njene oči u moje je utisnuo paniku. Nije to bila moja Una već djevojčica neke druge gospođe. Ajme panike, ajme straha...a što je to bilo prema ovome ništavilu. Da točno, nenormalno je bez njih teško, nenormalno živimo, nenormala se valjda ustalila, ali bol i dalje boli jače.

    avatar

    16.07.2009. (19:00)    -   -   -   -  

  • Marija Beljan

    čudne lijepe uspomene. U trenutku sam se nasmijala i onda vidjela iz prikrajka Stelicu kako se smije. Toliko ljepote i ljubavi u uspomenama. One su pokrenule i moje. Čudne stvari se događaju. Mi smo isto (u vrijeme dok nismo imali djece) počeli praviti album sa sličicama, baka i dida, pa mi dok smo bili mali, i naravno vrhunac svega naše djete. Kod nas je toliko puno slika, toliko čudnih poza, toliko pričica i sjećanja iza svake slike, i naravno sve u kutijama koje smo trebali presložiti kad odemo u mirovinu. A onda sve pokidano, svi planovi propali, a sve slike podjeljene na dvije hrpe. Josipove na jednoj strani, nama jako bitnoj i važnoj, i sve one nebitne na drugoj. Ona važna hrpa jako je važna jer se čuva da se što ne izgubi jer nema više, samo ono što je bilo. A druga i tako nama više nije bitna....Lijepo je kad podjelimo i ovo malo uspomena.... sjetimo se da smo i mi imali lijepe trenutke.... ima ih i sad ali nikada više ništa nije isto...

    avatar

    17.07.2009. (20:00)    -   -   -   -  

  • Mama D.

    Ova prica me podsjetila na bijeg mog Brane na snijeg kada je ovdje u nas zapadao. Zvala sam da se dodju doma ugrijat i da pojedu rucak i popiju caj da se ne razbole i da im obucem novu suhu odjecu.
    Nisu zeljeli ali nekako je Brane kada je ugledao da mu braco ide doma, posao za njim. Dosli su ali se Brane nije micao sa naseg balkona odakle je gledao snijeg okicama prepunim ljubavi... I odjednom-spremam ih za objed i u trenutku kada sam ga ispustila iz vidokruga da skinem robicu sa njegovog brata on je nestao! Poput ludjakinje sam ga trazila po stanu a njega nema, gledala da nije nekako preko balkona nedajboze pao...
    Onda ugledam otvorena ulazna vrata doma, muz, prijatelj njegov i ja se sjurimo niz stepenice van i trazimo ga, a njega nema... Plakala sam od straha, da bi onda culi njegovo hihotanje, kako je bio mali od jedne hrpice snijega ga nismo vidili, on se iza igrao, radio malenog snjegovica...

    Sreca mala mamina

    avatar

    17.07.2009. (20:54)    -   -   -   -  

  • Stelina mama

    Tina i ja smo u Zadru, kod mog ujaka, kojeg su moje cure od malena zvale dida, s nama je i moja mama, slušamo njihove priče iz djetinjstva. Priče o teškom odrastanju u škrtom dalmatinskom kršu. Ja sam ih čula milijun puta, ali uvijek, baš uvijek su mi zanimljive.... Kao da ih čujem prvi put..... tada nije bilo knjiga, već pločice i kreda.....a ako je padala kiša, sve što se u školi naučilo i napisalo na toj pločici do doma bi bilo izbrisano.... u školu se hodalo kilometrima, a ako je bilo jako nevrijeme i stisla zima ....... nije se ni išlo... Tina sjedi i sluša ih....naravno zanimljivo je to iz prve ruke čuti...... a ja samo mislim gdje je moja Stelica..... gdje je njezin sjaj u znatiželjnim očima..... Nema je da uživa u tim pričama, nema je da ide s nama plažu.......nema je da je vodimo na sladoled.......nema je da zalijeva didine paprike....... nema je.....

    i tada i onaj spontani, plahi smješak nestane.... bol probode.....
    Što ću s ovakvim životom? Gdje mi je djetešce? Gdje je naša Stelica.....

    avatar

    17.07.2009. (21:14)    -   -   -   -  

  • mama

    Ah mila moja Sandra
    koliko boli je skupljeno u nas
    grlim te Slavica

    avatar

    18.07.2009. (12:45)    -   -   -   -  

  • Bracanka

    Joj kako Stela slici na tebe Sandra, prvo sam mislila da je Stela dok nisam procitala tekst

    avatar

    19.07.2009. (00:52)    -   -   -   -  

  • 04.02.

    Draga moja Sandra,
    da, Stelica kao beba jako liči na tebe kada si bila beba.
    Koliko stvari ćeš se još sjetiti koje nisi rekla Stelici, jer ili je bila premalena, ili se tada nisi sjetila, a koliko će se tek novih dogoditi koje ona nikada neće saznati....Znam da ti to uzrokuje nemoguću bol i da je ona u svakoj tvojoj misli, da te toliko sitnih stvari podsjeća na nju kao npr. kad smo sjedile na kavi, a ti si isti tren čula da pjeva Shakira čim je počela pjevati i prije nego sam ja čula. Kako sve mora biti teško i bolno, a na svakom koraku te čeka neka sitnica koja ti stvara novu bol.

    voli te puno Vesna

    avatar

    19.07.2009. (10:07)    -   -   -   -  

  • Mama D.

    Previše boli je u meni, sutra je kraj svijeta,,,
    Nemam pametne riječi, samo znaj da si mi u mislima...

    avatar

    20.07.2009. (18:59)    -   -   -   -  

  • Stelina mama

    Sve, baš sve podsjeća....... na ono što sam imala, na ono što sam izgubila, na ono što nikad više neću moći s mojom Stelicom doživjeti i proživjeti. Bolno je živjeti i gledati sve novo što se događa, a ne moći s njom to dijeliti. Bolno je gledati mlade ljude, sretne ljude, a moja Stela to nikad neće postati.... Sve, sve je bolno......I ne samo bolno, već zaista razarajuće....

    Draga Danira, znam da je tebi danas posebno težak dan......to je dan kad su se srušili snovi, kad se srušila java, kad je sve stalo u tebi. Dan kad je prestalo kucati srce tvog Brane.....
    I...........znam kako je to.......znam. Mislim na tebe, zapalila sam svijećicu za Branu....

    avatar

    21.07.2009. (00:10)    -   -   -   -  

  • mama

    Danira saljem ti veliki zagrljaj prepun utjehe
    Mislim na tebe...danas je dan kad je svijet stao
    Grlim te Slavica

    avatar

    21.07.2009. (10:09)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...