Komentari

diarydiduino.blog.hr

Dodaj komentar (16)

Marketing

  • Stelina mama

    O Vesnice,
    suza mi suzu stiže...
    grlim te u mislima jako....

    avatar

    01.07.2009. (12:33)    -   -   -   -  

  • u prolazu

    U mislima s tobom, Vesnić. marisa

    avatar

    01.07.2009. (12:35)    -   -   -   -  

  • titanik2

    Draga Vesna....grlim te...

    avatar

    01.07.2009. (14:39)    -   -   -   -  

  • Zdenka

    Poštovana Vesna, na današnji dan, kada su se zlokobne kandže sudbine sručile na Vašu prekrasnu kćerku Unu, stojim pred Vama nijema. I sama osjećam teškoću življenja u sustanarstvu s demonom boli nakon gubitka moje dragocjene kćerke Irme.
    Umijem jedino ponoviti riječi iz Malog princa: Ono što me tako uzbuđuje kod ovog malog princa, to je njegova vjernost jednom cvijetu, to je slika jedne ruže što zrači u njemu kao plamen svijeće, čak i kada spava.. I čini mi se da je još krhkiji. Svijeće treba dobro čuvati, jedan dah vjetra može ih ugasiti...
    I Kkko dalje živjeti, kad postojiš samo kao olupina, truplo koje je već zaposjela smrt. ..Kad život više nije život, nego biološko trajanje, kad traješ kao što traju nežive stvari. (Frida Kahlo)

    avatar

    01.07.2009. (15:11)    -   -   -   -  

  • emocija

    Zdenka, još jedna sestra po boli....Imam Vaše pismo, pročitala sam ga puno puta, ali se nikako nisam mogla odlučiti na odgovor, na kontakt,......plašile su me moje prve riječi koje bih Vam uputila, plašio me početak moje priče, iako ste do nje doprli na ovom istom mjestu, gdje je i započela. Imam sve, pa možda smognem hrabrosti... Priča moja kao i sve vaše, preteške su da se počnu pričati od prvog dana, čini mi se da bih time opet nakratko vratila svoju kćer, a ona ponovno umrla, a za to nemam snage.

    avatar

    01.07.2009. (15:48)    -   -   -   -  

  • korcula

    Draga Vesna , u mislima sam sa vama . A mala , malesna zvijezda Danica nam se osmjehuje sa neba . Marijana

    avatar

    01.07.2009. (18:20)    -   -   -   -  

  • mama

    Sto rijeci..sto
    Samo da mi je jako..jako zao prijeljepe Une
    Zapalila sam danas svijecu kod moje Natase za tvoju Unu
    Grlim te,tako... tako mi je zao danas je dan tezak... pretezak.. nemam rijeci
    mama Slavica

    avatar

    01.07.2009. (19:15)    -   -   -   -  

  • mama A

    Draga sestro po boli, kao i sve mame i ja sam tu u mislima sa Vama i Vašom prelijepom Unom. Na današnji pretužni dan grlim Vas u mislima i u srcu plačem sa Vama. Teški su svi naši dani, još teže su noći! A vrijeme koje prolazi? Što to nam ono pomaže?
    Pomažu mi i Vaši i Sandrini blogovi. Tu sam na svome i sa svojima!
    Nemam snage i ne da mi se pisati, ali sam se morala danas javiti da znate da sam tu! U mislima sam cijeli dan na Vašu Unu, a svijeća je zapaljena za Unu pored slika mojih milih Antonije, Dinke i Ćane.

    Antonijina mama,

    avatar

    01.07.2009. (22:23)    -   -   -   -  

  • emocija

    Svim mamama, svim ostalim dragim osobama koji ovdje ostavljaju svoj trag kao i onima koji prolaze blogom, a ne znaju ili se ne usude ostaviti svoje poruke - hvala. Puno mi značite, jako puno, iako, kao što kaže Antonijina mama, ne znam kako dalje od ovih tri godine. Ako će i dalje biti tako teško, ne znam kako se s time nositi.

    avatar

    02.07.2009. (16:03)    -   -   -   -  

  • Marija Beljan

    dan po dan... dan po dan... tako su mene učili neki koji su nažalost to naučili na vlastitoj koži... samo što me više plaši što iako sve znam dolazim na tvoje preteške dane....

    avatar

    02.07.2009. (22:10)    -   -   -   -  

  • misao

    Poštovana emocija, poštovana gđo Vesna!

    Slučajno sam stigla na Vašu stranicu, s Coolinarike. Ima tome već mjesec il' malo više.
    Nikako se nisam usudila javiti Vam se, napisati nešto, jer ne znam ništa suvislo napisati... Pa i sad dvojim, ne znam što bih. Znam samo da od prvog čitanja imam veliku i neodoljivu potrebu da se ipak oglasim. Ništa nije dovoljno pametno, a nit utješno što bih Vam mogla prenijeti, ali osjećam, suosjećam, plačem i boli. Od nedavno sam i ja majka, pa mogu razumjeti. Oprostite ako dodajem soli na ranu.
    Znamo se, i ne samo iz viđenja. Upoznala sam Vas u školi, dok sam radila kratko na jednoj zamjeni. I možda ste Vi bili baš jedna od rijetkih koja je bila prisna i srdačna i od koje sam osjećala dobrodošlicu i pripadanje. Sad sam u Gradskoj knjižnici. Možda ćete se prisjetiti tko sam.
    Ispričavam se na nevezanom i zbrčkanom pismu, ali misli kapaju i ja ih filtriram, a ishod je ovdje.
    Bojala bih se obratiti, pitati, da Vas ne bih podsjećala, dodatno bolila, ali vidim prema Vašim razmišljanjima da je to još i gore. Ne znam...
    Vidim da puno čitate i tražite neke odgovore - preporučila bih Vam jednu knjigu koja je tek stigla u Knjižnicu. Preporučujem Vam je sa strahom, da ne bih slučajno pogriješila s izborom teme, ne želim krivi potez.
    Knjiga se zove Mi smo njihov raj. Čuvam je za Vas, ako je želite.
    Ja Vam se divim
    T.D.A.

    avatar

    14.07.2009. (14:56)    -   -   -   -  

  • emocija

    Tihana draga, kako te se ne bih sjetila. Imam vas sve u glavi, sve koji ste prošli školom ili ranijim radnim mjestima. Pa viđamo se i u knjižnici. A znam i to da si mama, Umag je mali. U prvim sam danima, danima poslije, dolazila neprestano u knjižnicu, čitala po tri knjige odjednom, tražila...ne znam zapravo što, ili je i to bio samo bijeg kao i sve ostalo? I danas čitam, tražim odgovore, možda više potku, sponu....jer sam napustila vjeru kao i ona mene, pa što mi onda preostaje? Ovih dana netko od nas dvoje ide u knjižnicu pa ćemo je preuzeti. Hvala ti dušo draga što si se oglasila, vidim po broju posjetitelja da ih ima, netko slučajno dođe i ode, netko pročita, netko kaže riječ dvije. I iako mi više ništa nema značaj, ovo mi ipak nešto znači. Da ste sa mnom.

    avatar

    14.07.2009. (16:22)    -   -   -   -  

  • Dadi

    Draga Vesna, jedino što mogu je biti s tobom u mislima.

    avatar

    15.07.2009. (18:17)    -   -   -   -  

  • martin84

    draga teta Vesna, tražim Vašu malu pomoć, Vi kao majka strašno razumijete moju mamu i vidim da ste dosta knjiga pročitala, pa dali bi mi mogli koju preporučiti, ja stalno dižem nekakve knjige,ali nijedna joj nije bila baš nešto.....unaprijed hvala.... Martina

    avatar

    20.07.2009. (23:21)    -   -   -   -  

  • emocija

    Draga Martina, čovjek je čudno biće, iako smo načelno svi nalik jedno drugome, razlikuje nas milijun unutarnjih stvari; pitanje svijesti, različitost doživljaja i iskazivanja emocija, stav prema životu, vjera, prilike u kojima smo odrastali i živjeli....Isto tako, iako je nesnosna bol majke spram svoga djeteta kojeg je izgubila, jednaka boli neke druge majke, različito na nju reagiramo. Mislim da nam jest slično to što tražimo i očekujemo uzalud da se desi neko čudo, i tvoj dragi brat i moja Una najednom budu opet ovdje. Možda će zvučati suludo, ali kad bi se to i moglo desiti, psihičko stanje koje bismo prolazile, sada prema natrag, uništilo bi nas.
    Mene su privlačile knjige oduvijek, pa sam njima utekla i u ovom groznom momentu, prvo u poeziju tražeći stihove onih koji su izgubili, a onda čitajući knjige o samopomoći, pa one koje bi mi odvlačile misli, pa opet one koje su mi davale neku nadu. Zainteresirale bi me, pročitala bih, zapamtila neke rečenice koje oslikavaju moju nutrinu ali mi niti jedna nije vratila Unu. Mislim, u prenesenom značenju. Najduže me "držala" knjiga Hrabre duše, možda je to zbog profesionalne deformacije, da mi se tzv. ugovor, deal, između nas dvije činio najrazumnijim. Onda te bol opet otrgne pa si gdje si bio, prije. Ali pokušati treba. Ja nisam vjernica, odnosno prekinula sam to pa me vjerski sadržaji ne privlače; dogme nisu za moj um. Pogledaj sa strane u box, vidjet ćeš popis knjiga koje su me pratile na putu u pakao. Sve su dobre. Momentalno čitam Orhana Pamuka i njegovu "Tihu kuću" i da, smiruje. Kad je dočitam imam već drugu na polici, Allison DuBois " Mi smo njihov raj" (preporučena mi je) i tako. Pokušaj malo razgovarati s mamom i pitati je što bi htjela, nešto lagano, pitko, neki krimić, ili neku knjigu na temu psihologije. Probaj se posavjetovati u knjižnici, mladi ljudi koji kod nas rade su izuzetno spremni za pomoć, upute i ono važno - suosjećanje.

    avatar

    21.07.2009. (16:03)    -   -   -   -  

  • martin84

    draga moja teta Vesna, da...mi stalno tražimo njih ali nažalost nema ih....ja stalno tražim nekakvu knjigu da mama pročita koaj će ju makar malo utješiti....ali znate i sami kraj-UTJEHE NEMA.....odem na posao i svakih 10 minuta je zovem, kakva je knjiga jesi šta pronašla.....večeras mi je strašno bilo....imali smo goste tako da smo mama i ja otišle tek oko 9 na groblje...a mislil smo da je tata kod svog jednog prijatelja.....kad smo došli a tata kod brata...i leži na spomeniku...kolika bol.....dosta stvari kriju od mene....iako ja znam sve....ali me strašno pogodi kad vidim ...šokirana sam cijelu večer.......plačem....iako sam maloprije i ja došla od brata...nema veze što je mrak i što je bilo 22 sata....kraj njega mi je najljepše, jedino tamo imam svoj mir.....teta Vesna grlim vas jako.......Martina....

    avatar

    22.07.2009. (23:03)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...