Prerastamo ono što smo bili, ponekad u pozitivnom, ponekad u negativnom smislu. - ovo me fasciniralo. Našla sam se. Lijepo rečeno. :)
Sviđa mi se post, jako. I tvoj stil pisanja... :) Savršenstvo ne postoji, pa tako ni savršeni svijet. Male stvari nas usrećuju, zato vrijedi uživati u njima. Teško je popraviti stvari...
Stvarnost je prekrasna koliko i grozna...
*Pozdravljam.*
29.06.2009. (04:15)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
"Ne može li svijet to biti? Ne mogu li prestati žaliti za onim što je bilo, prihvatiti ono što dolazi, pomiriti se sa onim što je sada? Mogu li ispuniti svoje postojanje, svaku njegovu sekundu, pretvoriti ga u nešto vrijedno trčanja?"
...I baš kad sam ti htjela odgovoriti kako je vrijedno, naiđem na tvoj hrabar odgovor...
"Svake noći kad se probudim, znam da vrijedi trčati."
...Da, zaista vrijedi...
=)
*MašeM*
29.06.2009. (11:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
...od prošlosti se ne živi....i ponekad kad neko vrime prođe u prošlosti vidimo samo ono lipo i onda se vratiš i skužiš uuuuuu jebate to mi nije trebalo...
29.06.2009. (18:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ja sam se prerasla unatrag...i što sad...gdje sam...ko sam ...što sam... jesam li ona ili sam ova...da li sam morala ili nisam...tko sam i što sam.... a opet ja sam... i noću kad se probudiš...trči...trči i ne vraćaj se snu koji je takav kakav je ..bio lažan...
29.06.2009. (19:40)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
hvala na komentaru inače, teško mi je prihvaćati neke kritike jer ih jednostavno previše osobno doživljavam i to me baca iz takta, a tu grešku nikako ne mogu popraviti...ali nitko nije savršen...na greškama bi se trebalo učiti...a to je ono najteže...pogriješila sam i u tome što sam prerano napisala knjigu, za koji dan ću već zvati tiskaru da vidim da li je gotova...ali u biti i htjela sam od malena napisati jednu knjigu gdje će biti fantasya i romantike... i to mi se ostvarilo...ali opet nisam sretna...ljudi su pohlepna bića i uvijek žude za nečim višim, pa tako i ja...znajući da je ono što želim napisati nešto čega niti sama nisam svijesna, nešto što još istražujem i što ću možda napisati jednoga dana, a to je ono navidljivo na prvi pogled...daleko i nedostižno, a zapravo blizu i dio mene i dio svih krijesnica... msn na žalost nemam pa ću ti zato pustiti mail isabellalizzul@yahoo.com
01.07.2009. (19:42)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
"Ne mogu li prestati žaliti za onim što je bilo, prihvatiti ono što dolazi, pomiriti se sa onim što je sada?" Drugačije ne ide. Ma koliko teško bilo, ono što je sada ja sada, što je bilo je prošlost koja se ne vraća, a ako se vrati, to je budućnost. Budućnost je neizvjesna, i svaki trenutak što dolazi, ne znamo što donosi - razočaranje, iznenađenje, tugu... Nikada nećemo niti znati. Ljepota budućnosti? Možda. Ne možemo živjeti u prošlosti, ne možemo živjeti za budućnost ako ne živimo sada.
A ljude ne možeš zadržati. ne možeš ih nagovoriti da ostanu isti. Kao ni ti. Koliko god željela da se ne promjeniš, čak i od djetinjstva, promjenit ćeš se. Svi ćemo se. Nismo mi krivi za to. Nisu drugi. Jednostavno nas život natjera na to. I koliko god mi to željeli spriječiti, ne možemo. Isto koliko želimo da neki ljudi zauvijek ostanu tu uz nas. Ne želimo da odu od nas, želimo ih zadržati. No tko nam daje pravo da i pokušamo. Ljudi nisu stvari da nam pripadaju...
Pozdrav
04.07.2009. (21:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
*perfect stranger.
Prerastamo ono što smo bili, ponekad u pozitivnom, ponekad u negativnom smislu. - ovo me fasciniralo. Našla sam se. Lijepo rečeno. :)
Sviđa mi se post, jako. I tvoj stil pisanja... :)
Savršenstvo ne postoji, pa tako ni savršeni svijet. Male stvari nas usrećuju, zato vrijedi uživati u njima. Teško je popraviti stvari...
Stvarnost je prekrasna koliko i grozna...
*Pozdravljam.*
29.06.2009. (04:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dessident agressor
prošlost je najbolje držati u
prošlosti.. iznenađuje kako je to
nekad teško =)
neki imaju samo prošlost, a neki
imaju budućnost. snovi su između
29.06.2009. (04:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
purple rain
prekrasno^^
i vrijedi trčati. iako se nekada ne čini tako, vrijedi :)
osmijeh ostavljam
29.06.2009. (08:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Četvorka
"Ne može li svijet to biti? Ne mogu li prestati žaliti za onim što je bilo, prihvatiti ono što dolazi, pomiriti se sa onim što je sada? Mogu li ispuniti svoje postojanje, svaku njegovu sekundu, pretvoriti ga u nešto vrijedno trčanja?"
...I baš kad sam ti htjela odgovoriti kako je vrijedno, naiđem na tvoj hrabar odgovor...
"Svake noći kad se probudim, znam da vrijedi trčati."
...Da, zaista vrijedi...
=)
*MašeM*
29.06.2009. (11:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vitae...
Predivno napisano , a svijet bez osmijeha ... kao fotografija bez boja :))
Osmijeh
29.06.2009. (13:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Budite što jeste
...od prošlosti se ne živi....i ponekad kad neko vrime prođe u prošlosti vidimo samo ono lipo i onda se vratiš i skužiš uuuuuu jebate to mi nije trebalo...
29.06.2009. (18:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Z.OKI
Jako lijepo pišeš...i uvijek se smij,jer osmijeh je lijek za sve:-)))
I uvijek nosi u sebi nešto dječjeg..lijepi pozdrav:-))
29.06.2009. (19:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nina...
ja sam se prerasla unatrag...i što sad...gdje sam...ko sam ...što sam...
jesam li ona ili sam ova...da li sam morala ili nisam...tko sam i što sam....
a opet ja sam...
i noću kad se probudiš...trči...trči i ne vraćaj se snu koji je takav kakav je ..bio lažan...
29.06.2009. (19:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
[ Anđeo slomljenog Srca ]
Znam da ću preživjet. Valjda.
Ali preživjeti je teško.
29.06.2009. (20:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bella's world
moramo se naučiti pomiriti s prošlošću kako bi mogli prihvatiti sadašnjost
neew post
01.07.2009. (15:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bella's world
hvala na komentaru
inače, teško mi je prihvaćati neke kritike jer ih jednostavno previše osobno doživljavam i to me baca iz takta, a tu grešku nikako ne mogu popraviti...ali nitko nije savršen...na greškama bi se trebalo učiti...a to je ono najteže...pogriješila sam i u tome što sam prerano napisala knjigu, za koji dan ću već zvati tiskaru da vidim da li je gotova...ali u biti i htjela sam od malena napisati jednu knjigu gdje će biti fantasya i romantike... i to mi se ostvarilo...ali opet nisam sretna...ljudi su pohlepna bića i uvijek žude za nečim višim, pa tako i ja...znajući da je ono što želim napisati nešto čega niti sama nisam svijesna, nešto što još istražujem i što ću možda napisati jednoga dana, a to je ono navidljivo na prvi pogled...daleko i nedostižno, a zapravo blizu i dio mene i dio svih krijesnica...
msn na žalost nemam pa ću ti zato pustiti mail
isabellalizzul@yahoo.com
01.07.2009. (19:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Rozna mahunarka
Nemoj nikad prestati vjerovati. Jer onog trena kad prestaneš vjerovati, sve dobro će jednostavno prestati postojati.
01.07.2009. (20:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
poezija duše
o, da, vrijedi... :))
03.07.2009. (23:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Arthemisia
"Ne mogu li prestati žaliti za onim što je bilo, prihvatiti ono što dolazi, pomiriti se sa onim što je sada?"
Drugačije ne ide. Ma koliko teško bilo, ono što je sada ja sada, što je bilo je prošlost koja se ne vraća, a ako se vrati, to je budućnost. Budućnost je neizvjesna, i svaki trenutak što dolazi, ne znamo što donosi - razočaranje, iznenađenje, tugu...
Nikada nećemo niti znati. Ljepota budućnosti? Možda.
Ne možemo živjeti u prošlosti, ne možemo živjeti za budućnost ako ne živimo sada.
A ljude ne možeš zadržati. ne možeš ih nagovoriti da ostanu isti. Kao ni ti. Koliko god željela da se ne promjeniš, čak i od djetinjstva, promjenit ćeš se. Svi ćemo se. Nismo mi krivi za to. Nisu drugi. Jednostavno nas život natjera na to. I koliko god mi to željeli spriječiti, ne možemo.
Isto koliko želimo da neki ljudi zauvijek ostanu tu uz nas. Ne želimo da odu od nas, želimo ih zadržati. No tko nam daje pravo da i pokušamo. Ljudi nisu stvari da nam pripadaju...
Pozdrav
04.07.2009. (21:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
here's my key-philosophy
ej,Nikiel je ,navrati.
04.07.2009. (21:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Arthemisia
i btw. vaga sam, a ti?
04.07.2009. (22:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...