Komentari

diarydiduino.blog.hr

Dodaj komentar (17)

Marketing

  • Mama D.

    Citam tvoje poruke i prepoznajem se u svakoj rijeci...
    Grlim te u mislima

    avatar

    27.06.2009. (14:27)    -   -   -   -  

  • Marija Beljan

    Vesna moja izgleda da je upravo bit svega (jako dobro si to opisala) IMAO LOŠ DAN, samo što je izgleda takvih dana imao puno, ili još gore zar je i njega uhvatila huja pa je tako iskalio svoj bijes na svima nama...

    avatar

    27.06.2009. (22:50)    -   -   -   -  

  • majka

    O draga Vesna, prepoznajem se u svakoj riječi...svakom osjećaju... za par dana...ti se pitaš...zar već tri godine...ja...zar već dvije...ma kako god rekli bol je još veća.... zašto je tako moralo biti???

    Dan nesretnih, blijedi dan se pomalja
    s mirisom hladnim i ubojnim, sa svojim snagama u sivom,
    bez praporaca, lijući zoru kap po kap na sve strane:
    to je brodolom u praznini, s obzorjem plača....
    (P.Neruda)
    ...i tako dan po dan...kako bez njih, kako....???
    grlim te, i sve ostale tužne majke

    avatar

    29.06.2009. (10:00)    -   -   -   -  

  • Stelina mama

    Ja bi se tako rado odmorila od same sebe. Je li to moguće?

    Vesna draga,
    približava se dan kad nećeš moći disati, znam........i nije čudo da želiš iskočiti iz kože....
    mislimo na tebe......puno, puno.....

    avatar

    29.06.2009. (10:02)    -   -   -   -  

  • kamelija

    pozdravi s neba
    gugenhiem

    avatar

    29.06.2009. (14:34)    -   -   -   -  

  • kamelija

    20.6.2008.izgubila sam svog Vlatka.Prošla je godina dana tuge i beznađa,boli koju samo mi jadni roditelji preživljavamo svakog dana i svakog časa.
    Ne trebam ništa govoriti više o tome,sve ste vi to tako dobro opisale,vi moje sestre po žalosti.
    Oni koji imaju beskrajnu sreću što su njihova djeca živa ne mogu razumjeti kako je to kad mozak i duša pucaju,kad se raspadaš,a znaš da kao moraš živjeti dalje,ali kako?
    Pročitala sam knjigu"Pozdravi s neba"-Bill Guggenhiem i Judy Guggenhiem.Želim da je i vi
    pročitate,jer me uvjerila ,dala nadu i utjehu da moje dijete živi i dalje,u nekoj drugoj dimenziji i da pazi na nas koji živima fizičkim životom.
    Sahranile smo samo njihova tijela,njihove duše i dalje žive.
    Osjetila sam par puta kad ga sanjam ili u nekim svakodnevnim događajima da je tu pokraj mene.
    Kamelija

    avatar

    29.06.2009. (14:37)    -   -   -   -  

  • emocija

    Kameliji....Kad bih barem dobila neki znak, malen kao zrnce prašine, živjela bih samo za to, imajući na umu samo taj cilj. Kad bi to (barem) bilo tako zar ne bismo, i opet, pomislile: Tko nas ima srca takve gledati, tko se ne bi sažalio, pomogao, utješio.... nečim malo čvršćim od "tapkanja u mraku"? U nama je nastao bezdan, a ne praznina, u nama je tama zakrila svjetlost, u nama se trajno nastanila bol. KAKO živjeti dalje, na koji način pronaći opet smisao, kad nismo sigurni u ništa već se samo nadamo, neki manje, neki više.

    avatar

    29.06.2009. (17:28)    -   -   -   -  

  • kamelija

    Procvao je božićni kaktus u njenoj sobi.
    Knjiga"hrabre duše" je čekala da je uzmeš,kao što sam i ja slučajno otkrila"Pozdrave s neba"
    Na godišnjicu smrti pojavila se duga
    radio se sam javi oko ponoći,moj me Vlatko pozdravlja
    iako znam da je taj sat vjerovatno programiran da zasvira u ponoć
    al uvik čekam ponoć da ga izgasim
    U snu ima 3,4 godine i toplo me zagrli,osjećam mekoću njegovih obraza,ručica i ono njegovo vječito,da ga nešto bolucka,mali moj hipohondar,djevice horoskopska kao i njegova mama
    Rodila sam ga dan prije svog rođendana.
    Sanjala sam i da se vraćam s njegova sprovoda i vidim njega zgodna ,lipa kako daje svom djetetu bocu mlijeka,a ja ga pitam kako nas nije zvao na pir?
    Koje li ironije?
    Čitam sada knjigu"U zagrljaju svjetlosti" autorice Betty Eadie.
    Uvijek sam zavidila istinskim vjernicima na snazi njihove vjere.
    Ja je ne nalazim u sebi.
    Oprosti na razbacanim mislima
    Tek kad sam pročitala Pozdrave s neba smogla sam snage da ti se javim.
    Blog sam pronašla slučajno,surfajući i tražeči odgovore na pitanje zašto moje dijete?
    i tražeći dokaze da još uvijek postoji.

    avatar

    30.06.2009. (14:49)    -   -   -   -  

  • emocija

    Kamelija....božićni je kaktus po prvi puta procvao te zime baš zato što je njezina soba relativno hladna,a on uspijeva i cvate u takvim okolnostima. Prije toga je bio na nepovoljnim mjestima. Njoj bi doduše bilo svejedno za taj prekrasni cvat, nije bila baš od emocija. E, za "Hrabre duše" sam i ja bila sklona povjerovati (ili uvjeriti samu sebe, ne znam) da se nisu baš slučajno našle u tom trenutku u mom vidokrugu. Njima zahvaljujući bila sam skoro godinu dana pod utjecajem opijenosti, u smislu da sam našla logiku u nekakvom dogovoru radi vlastitog pročišćenja i napretka (duše). Ali na kraju, sve je to premalo, premizerno u odnosu na silinu gubitka, praznine, bola, depresije, jada, očaja,,,,,,, ma znaš i sama. Uvijek me lupi ono :"A što ako ničeg nema, ako je to ništa u što momentalno "vjerujem" istina? Ne želim se zavaravati, želim biti sigurna u bilo što, pa i u ništa. "U zagrljaju svjetlosti" sam pročitala ali se nisam našla u njoj. Ne vjerujem.
    Bilo bi mi draže da nas nije gubitak približio već nešto drugo, odnosno da gubitak nismo imale, ali mrvicu je podnošljivije to što možemo, bez straha da ispadnemo patetične, razmjeniti misli. Sve smo iste. Sve smo postale sestrama. Dijelimo bol, dijelimo teret, dijelimo misli....barem nešto.

    avatar

    30.06.2009. (16:23)    -   -   -   -  

  • Marija Beljan

    Ja još uvijek vjerujem da mora postojati nešto više od onog hladnog groba. Ne mirim se s tim da je sve ono dobro, sva energija unesena u njih da izgrastu u onako dobru djecu, odrasle ljude... nije samo tako nestala. Sva energija mislim da ne nestaje, ako ništa drugo bar po zakonima fizike i možda je protuteg svoj ovoj zloći na zemlji.
    Nije mjesto, ali Kameliji samo da kažem, možda joj bude lakše, i moj Josip rođen je dva dana poslije moga rođendana i bilo je puno planova za veliki tulum za moj 5o. a njegov 25. rođendan. Svega toga nikada neće biti. On je bio moj poklon za rođendan i nikada neću oprostiti onome tko je svojom neodgovornosti ubio moje djete.

    avatar

    30.06.2009. (18:44)    -   -   -   -  

  • enika36

    Skoro će ponoć i znam koji je datum pa vam ostavljam samo zagrljaj ..čitam.. tu sam.. ali riječi nemam...

    avatar

    30.06.2009. (23:18)    -   -   -   -  

  • Marija Beljan

    Mislim na tebe jako, a za Unu će goriti svijeća kod Josipa....

    avatar

    30.06.2009. (23:36)    -   -   -   -  

  • Stelina mama

    I ja sam ju upalila.....malenu, nježnu svijećicu....za tvoju prekrasnu Unu.....
    Beskrajno mi je žao.....

    avatar

    01.07.2009. (00:17)    -   -   -   -  

  • Mama D.

    I u dalekom Rotterdamu, jedna svijeca za tvoju prekrasnu Unu...
    U mislima vas drzim, sestrice moja po boli... Tebe i tvoju divnu djevojcicu...

    avatar

    01.07.2009. (00:25)    -   -   -   -  

  • k6

    Ruža i upaljena svjeća za Unu.
    Pogled uprt u nebesko prostranstvo i misli postoji li drugi život tamo negdje.
    Vjerujem da postoji, drugačije nesmije biti.
    U mislima s tobom majko.
    Denisova mama

    avatar

    01.07.2009. (10:36)    -   -   -   -  

  • majka

    Upalila sam svijeću za Tvoju Unu .
    U mislima s tobom tužna majko

    avatar

    01.07.2009. (11:14)    -   -   -   -  

  • kamelija

    Požderat ću se plačući za tobom,
    jadikujem za tobom poput Vodomara.
    Nijem kamen odzvanja mojom tugom
    i omrzli mi grob
    koji ugasi moje sunce.
    Za ljude ću vazda biti tek okamenjena
    bujica suza,jer više ništa nemam
    osim patnje i boli.
    O crni grobe,dopusti,molim, da
    Paula, moje dijete,još jednom
    nakratko ugleda svjetlost dana
    dopusti mi da je još jednom vidim -
    makar i u snu.

    ( Natpis na jednom dječjem grobu
    u Smirni,1 st. poslije Krista )

    Mislim na Vašu Unu.

    avatar

    01.07.2009. (11:49)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...