Komentari

timotej.blog.hr

Dodaj komentar (22)

Marketing

  • Ema

    Sjetio sam se one legende koja kaže da je Petar kao papa u Rimu svake noći na glas pijetla ustajao i oplakivao svoj oprošteni grijeh. Rimljani su ga, navodno, čuli kako jeca.

    Ovo me podsjeća na onaj film "Otok", u kojem je onaj monah sve preostale godine života oplakivao svoj grijeh. Po tom oplakivanju bio je do kraja ponizan, i sve darove koje je imao od Boga koristio je za ono za što su mu dani; kao pomoć ljudima, ali je skrivao da ima te darove mislim upravo zbog te stalne svijesti kolika je bijeda. I zato mislim da je to oplakivanje itekako plodonosno. Rađa svijest da ništa dobro ne potječe od nas, nego je čisti dar Od Boga i treba služiti Njemu na čast i hvalu a ne onom kome je dano na korištenje (na služenje bližnjima) Čuva od oholosti.
    Ljudi kažu i tako i jest; Ako si se pokajao ne vraćaj se stalno i ne kaj se ispočetka, jer tada ne vjeruješ zapravo da ti je Bog oprostio. Mislim da to nije isto, nikako. U ovom slučaju, a i u Petrovom, to je naprosto plodonosno oplakivanje. Ne obično kajanje, nego oplakivanje. Oplakivanje što su povrijedili Ljubav, Dobrotu, Boga koji se dao pribiti na križ za nas ljude, koji obećavamo sve a činimo jako malo, i obično nas nema u ključnom trenutku. Oplakivanje jer je onaj trenutak prošao a mi smo odabrali krivo....kukavički smo se skrili ili odabrali ono što nam poslije stvara muku. Iz takva oplakivanja stvaraju se mučenici, jer ne gledaju više sebe (osim kao bijedu) nego stalno plaču zbog svojih izdaja i sretni su kad mogu dati se do kraja za Boga i kad mogu onaj trenutak izdaje nadoknaditi.Ti su ljudi zaista prožeti Božjom ljubavlju, i primili su obilje njegova milosrđa, i dano im je spoznati veličinu Božju i svoje ništa....Mislim da je to prava poniznost koja i nastaje iz pravog pogleda i svijesti o samom sebi.
    Za Judu se nadam, da je u trenutku prelaska u Vječnost, ipak našao Božje milosrđe i da je spašen.

    avatar

    30.06.2009. (20:54)    -   -   -   -  

  • Magdalena

    Isus je i sv. Petru rekao...Nosi se od mene Sotono...
    a sv. Petar je imao trenutke...kada se javno odricao Isusa...
    ...gdje bi njegova duša bila ...da je u tom trenutku morala prijeći prijeko...?
    ....U vremenu ...koje je ostalo zabilježeno...sv. Petar je prihvatio Božje...
    ...trenutak Judinog prelaska nije zabilježen...i ne znamo ga...

    avatar

    02.07.2009. (07:35)    -   -   -   -  

  • M.H.S.

    Molim Te, navrati na blog naše blogerice IRENE BEUK sumarKA, čitaj njen post, i ako išta možeš učiniti za nju, onda, molim Te, učini to - vodi tešku borbu protiv tumora i bez naše pomoći valjda ovu bolest i ne može pobijediti! I najmanji prilog dobro je došao: „Kap po kap stvara se (humanitarni) slap!“
    Unaprijed već Ti hvala i srdačan pozdrav od mene.

    avatar

    02.07.2009. (21:46)    -   -   -   -  

  • Magdalena

    Na jednom je mjestu Isus rekao da bi mu bilo oprošteno samo da ga je pogledao iz daleka na Golgoti sa molbom u očima
    ...ako nije problem....molila bih te da mi kažeš gdje to u Sv. Pismu stoji...
    ...Tražim...a nikako nać....

    avatar

    06.07.2009. (14:29)    -   -   -   -  

  • Magdalena

    a....dobri moj vrijedni Dido....
    ...hvala na iscrpnom odgovoru....
    ...i uz dužno poštovanje Valtortinog djela....ovo meni ne znači previše...
    ...Neću dakako izjednačavati Valtortu...koji je podosta priznat s nekim drugim privatnim objavama,....
    ...međutim ...navest ću ti jedan djelić knjige privatnih objava jedne vidjelice...
    ...Knjiga se prodaje u našim katoličkim knjižarama, ....dakle ...priznata joj je na neki način ...
    ...vjerodostojnost....
    Došla mi je u ruke...u vremenu kada sam ionako bila zarobljena vlastitom krivnjom...
    ...traženjem Božjeg milosrđa za me.....
    ...Sjećam se da mi je doslovno ispala iz ruku....kada sam pročitala da postoje grijesi koji nikada neće biti oprošteni.....ma koliko se mi kajali....
    ...Da sam to pročitala samo malo prije....dok se još nije toliko naziralo svijetlo....
    ...natrag bih zatvorila vrata.....čučeći u onom strahu od prije....
    ...da mi Bog ne može oprostiti...

    evo ti par rečenica iz te knjige...
    Negdje na zapadu, iznad zemlje, usred dvorane sličnoj crkvi, stajalo je u vatri desetak pokojnika. Razmaknuti jedan od drugoga trpjeli su muke svaki za se. Oko njih je gorjela čista i bistra vatra, a oni su stajali u njoj kao panjevi. Bili su mirni i pokorni poput jaganjaca. Jedni su bili zahvaćeni vatrom do tri četvrtine tijela, jedni do polovine, a neki manje.
    A bili su od vatre jako iznakaženi. Sažali se vidjelica nad tim dušama pa upita: "Kakve su to pojave da im se ne može ni lica prepoznati?" Dok su dotični i dalje šutjeli, kao da nemaju vlasti govoriti, nad vatrom se začuje Glas:
    "U ovoj su vatri rimokatolički svećenici, i to oni koji nisu držali do Božjih Objava i vidjenja. Tu je i Petar, tvoj znanac!"
    Vidjelica ih zaokruži pogledom, ali Petra ne prepozna. "Tu je, evo ga! Moli se za njega!" Ali oni su bili toliko izobličeni od vatre da ga nije mogla prepoznati. Zgrozi se vidjelica nad mukama duša i zaboravi da je još U životu.

    Ma otkud ja mogu znati....gdje je Judina duša....
    ...Po njegovom životu sudeći....doista bi trebala biti u propasti...
    ...međutim...to je samo sudeći po onome što smo čuli ušima....i čitali očima...
    ...srce Jude....i svakog od nas....poznaje samo Bog...
    ...baš zbog svih tih niti u srcu....koje nama nisu vidljive....
    Možda ja ponekad i olako shvaćam ....
    ...ali meni je stvarno Ljubav i milosrđe Božje beskrajni ocean...
    što ne znači da možemo živjeti kako želimo....a Bog će opraštati...
    ...već samo znači da je Ljubav iznad svih zakona i logika....
    ...i da nema grijeha kojeg Bog neće oprostiti raskajanoj duši....
    ...koja čezne za njim....
    A koliko koja čezne.....i u kom vremenu....i zbog kojih razloga....
    ...poznato je samo Onom ...koji vapaj čuje....

    evo ti za kraj ...što o Judi kaže naš dobri i sveti Ivan Pavao II:

    ....A tu praksu dopušta upravo trajna praksa Crkve koja je puno puta govorila u prilog spasenju tolikih svetaca i nikada nije rekla da je neka osoba predodređena za pakao (»pa čak niti Juda Iškariotski koji je izdao Isusa, dodao bi Ivan Pavao II«,

    avatar

    07.07.2009. (07:20)    -   -   -   -  

  • ja

    Hahaha. Kojeg li cirkusa. Hahaha. Meni se to sve skupa čini kao bolesno fantaziranje, prvo to od Valtorte, a zatim i sve to skupa. Svatko prema svom mentalnom sklopu slaže priču koja mu odgovara. Ako je mentalni sklop zdraviji onda je priča suvislija, a ako je bolesniji onda... Kao prilog 'svetim' objavama, ja ću spomenuti Mirtine zapise koji su kružili tamo kasnih devedesetih, a širio ih je ni manje ni više nego jedan svećenik. To je tek bilo bolesno. Bog kao pedantni upravitelj kaznionice. Do neke granice ajde još se čovjek i misli, ali brate kad je spomenula kolika kazna čeka onoga koji se pogleda gol u ogledalu, e tu je prelilo čašu. Hahaha.

    avatar

    07.07.2009. (09:08)    -   -   -   -  

  • druga ja

    @ Ja
    Žao mi je što se ovdje vodi rasprava upravo radi takvih koji se naslađuju. Čudno, ima osoba koje promijene nick, nekad su anonimne nekad nisu, ali nisu neprepoznatljive. Ovo to govoriš nije netočno, ali zluradost ti ne valja. Kako ti nisi stavila potpis, neću ni ja.

    avatar

    07.07.2009. (09:23)    -   -   -   -  

  • ja

    Žao ti je što se vodi rasprava? A zašto sakrivati takve stvari? To je istina. Pročitaj ovaj gore Valtortin spis. Jel to tebi djeluje zdravo i suvislo? Sorry, meni nije. I ti Mirtini spisi koje sam spomenula su zbilja kružili krajem devedesetih, i zbilja ih je širio jedan svećenik. Upita se čovjek što je tu istina i da li istina uopće postoji. Jer ako netko drugi priča malo zdraviju priču, ili bar ono što se meni čini zdravijim, kako se ne upitati nije li to stoga što je njegov mentalni ustroj zdraviji (ili preciznije - sličniji mom)? I nije to naslađivanje nego čovjeku ne preostaje ništa drugo nego da okrene na smijeh.

    A što se anonimnosti i mijenjanja nicka tiče, nisam ni sumnjala da će me prepoznati onaj tko malo bolje pozna moj virtualni lik i djelo. Ali volim biti anonimna i volim mijenjati nickove. Recimo da su to specifičnosti mog mentalnog ustroja.

    avatar

    07.07.2009. (09:41)    -   -   -   -  

  • Magdalena

    Evo...prekidam raspravu....
    jer...od nečeg bezazlenog....
    ...oni koji žele ismijavati vjeru...nađu svoje plodno tlo ....
    ...Ovo je trebalo imati drugi smisao...
    U svakom slučaju...Dido i ja smo prijatelji...
    ...na istome putu....s istim srcem zagledanim u Boga...
    ...a različitosti u gledanju moraju postojati....
    ...inače bismo bili kopije....jedni drugih....
    ...Bitne su namjere....i bitna je ipak Ljubav ...kako sam naglasila gore...
    ..

    avatar

    07.07.2009. (09:43)    -   -   -   -  

  • druga ja

    @ ja
    Ovako nećeš naći ono što tražiš. To nije put.
    @ Magdalena, svaka riječ ti je na mjestu.

    avatar

    07.07.2009. (09:55)    -   -   -   -  

  • ja

    Jel da, savršena fasada je ponovo na mjestu. OK, odoh ja. Pa pa.

    avatar

    07.07.2009. (10:02)    -   -   -   -  

  • ja

    PS. Timoteju, briši ovo kad dođeš u kontrolu. :-D Svaki put se ugrizem za jezik što se uopće petljam.

    avatar

    07.07.2009. (10:04)    -   -   -   -  

  • druga ja

    @ ja
    To je samo u tvojim očima fasada. Kad bi sve gledali isto onda bi rekla da su bez mozga. Nikako ne valja, jel da, zapravo jer ti tako želiš vidjeti.
    Rekoh ti da nije netočno ono što govoriš ali način...

    avatar

    07.07.2009. (10:14)    -   -   -   -  

  • Ema

    što kaže Glas Koncila
    Meni ovo izgleda kao realan pogled na privatne objave.

    avatar

    07.07.2009. (13:06)    -   -   -   -  

  • Timotej

    Vratih se s mora. Sve vas pozdravljam, znane i neznane (tj. 'neznane', haha).

    Ostavljam sve što je napisano i citirano. Crkva zasad šuti o Valtorti. Meni osobno se ni najmanje ne sviđa to što piše, i neće mi se sviđati niti u slučaju da ju Sv. Crkva proglasi blaženom ili svetom (u što iskreno sumnjam). Privatne objave ne spadaju u polog vjere. Sve skupa ih izbjegavam u širokom luku, pogotovo vizije Pakla i slično, čak i kad dolaze iz pera priznatih svetaca (primjerice Sv. Faustine Kowalske). I svakome preporučujem neka pročita upozorenje Sv. Ivana od Križa - šampiona kršćanske trezvenosti - u postu od 17.6. ;-)

    Što se tiče Jude i pakla. Moguće je da je on uistinu završio u tom stanju duha, kao što je ista sudbina moguća i za doslovno sve nas žive. Nitko nema rezerviranu kartu za raj. Međutim, potpuno je moguće i da je spašen. Crkva se nikad nije očitovala o tome. Da skratim priču, donosim citat (hehe) jedne forumašice s 'Križa života', s kojom se u potpunosti slažem:

    "Kako Isus naziva Judu u Getsemaniju? Prijatelju. U toj riječi sadržan je Isusov odnos prema Judi. Ni u času izdaje Isus ga ne odbacuje. On nikoga ne odbacuje. Sigurno je i njegov pogled bio pun ljubavi i sućuti za Judu. Juda je to i uvidio. Vratio je novac, nije se okoristio, nije ustrajao u svojoj odluci da je trebao predati Isusa. "Sagrješih predavši krv nedužnu." Priznao je da je pogriješio. No, kakav mu je kraj? Nije imao vjere da mu je i to moguće oprostiti. Objesio se. On nije oprostio sebi, on nije prihvatio ljubav Kristovu koja se i za njega predala. I dalje je vjerovao laži - da je proklet, a ne spašen zbog te nedužne krvi.
    Juda odbacuje milosrdnog Boga. Njegov je Bog strogi sudac. Za one za koje Božja ljubav nije dar, milosrđe, za njih je osuda jer je ne bi ni sami imali milosrđa za druge u toj situaciji. Je li Judi oprošteno? Jest. Je li Juda prihvatio oproštenje? Ne. Je li Juda u paklu. Vjerojatno. Ali nije sigurno. Čas smrti je otajstvo u kojem se susreću Bog i čovjek, Božja ljubav i čovjekova vjera. Što tko odluči toga časa, Bog zna. Svakako, stablo će pasti na stranu na koju se naginje. U času kad nas zatekne smrt, mnogi od nas će samo nastaviti onako kako su to cijelog života činili - ravnodušno se prepustiti kako su se cijeloga života prepuštali - bez vlastitog stava, bez volje, bez ljubavi. Drugi će pak, jer nisu znali za pravo Božje lice, biti očarani i zadivljeni Božjom ljubavlju, odlučiti se za njega. Treći će, nastaviti živjeti ljubav prema Bogu u vječnosti. Neki će ga možda odbiti ne mogavši prihvatiti njegovu milosrdnu ljubav ("Što je tvoje oko zlo, što sam ja dobar?") za one koje oni nikako ne bi pustili u nebo. Ako ne otpustite - otpustiti je vrlo značajna riječ: pustiti iz ruku - osloboditi - sebe i drugoga svega onoga što smo doživjeli od njega. Njega osloboditi od dva bremena: bremena krivnje i osude, a sebe od bremena osude. Otpustiti ga - prepustiti ga milosrdnoj Božjoj ljubavi. Dok god je zavezan našim nepraštanjem i mi smo s njime zavezani." (nick 'Živim')

    avatar

    07.07.2009. (20:38)    -   -   -   -  

  • znano neznana

    Nisi našao ni jednu stvar. Ok, pokušat ću ti ja pomoći.

    Ja branim mojega Petra. Njegov pad bila je posljednja slabost njegovog čovještva. Ali duhovna volja nije bila pristuna u tom trenutuku. Otupljena teretom čovještva, spavala je. Kada se probudila nije htjela ostati u grijehu i htjela je biti savršena. Ja sam mu odmah oprostio.

    Ovo je potpuno navlačenje. Ja se nadam, ako taj Isus postoji i zbilja je gazda svega, da će znati složiti suvislije obrazloženje od ovog. Jer prvo se tamo na početku obrazlaže kako je volja ta koja odlučuje, bilo u dobru bilo u zlu, a sada ovdje priča kako je ta volja zaspala, pa se probudila nakon problematičnog čina. Helou? Anybody home? Dakle, kad Juda čini gluposti onda je to nedvojbeno njegova volja koja hoće, a kad Petar čini gluposti, e onda je ta volja (barem ona 'duhovna', pa ma što to značilo) na trenutak zaspala pa se poslije probudila. Svašta.

    A primjećujem i jednu, čisto faktički, nezgodnu izjavu. Reče ona da je Petrova zataja posljednja slabost Petrova čovještva. Ne samo da je malo vjerojatno da Petar više nije zgriješio, nego je jedan njegov sličan grijeh, a koji se dogodio nakon zataje, izričito opisan i u samom svetom pismu. Petar je imao viđenje s neba o čistoći sve hrane (usp. Dj 10). No i nakon tog viđenja on se iz straha povukao za Židovima te nije htio jesti nečisto u njihovom prisustvu (usp. Gal 2,11-14). Ja bih rekla da je kukavičluk bio i ostao slabost Petrova čovještva, s kojom se morao boriti cijeli život, pa ma što Valtorta pisala o tome.

    Eto, moj sitni prilog tvome istraživanju... Khm, jel... :-D

    avatar

    08.07.2009. (00:34)    -   -   -   -  

  • Timotej

    Znano-neznana će malo pripaziti kako se izražava (barem na ovom blogu). No, slažem s njenim razmišljanjem o Petroj naravi i slabostima. Ne samo ja, nego i Sv. Josemaria Escriva, koji piše u "Putu":

    "Gle što je milost Božja učinila od pospanog, izdajničkog i plašljivog Petra. A što od progonitelja, mrzitelja i fanatika Pavla!" (483.)

    Druga tema koju je znano-neznana načela u svom komentaru vrlo je važna. Valtorta Gospodinu u usta stavlja riječi: "kada netko padne ne htijući pasti, ja praštam" - implicirajući valjda da Bog ne oprašta onima koji se svjesno i slobodno, punom voljom, opredijele u nekom trenutku za zlo. Pa svašta, upravo je to definicija teškog grijeha! Oprašta li Bog teške grijehe po Valtorti?

    A s druge strane, Lorenzo Scupoli ovako piše u svom remek djelu "Duhovni boj" (knjižici koju je Sv. Franjo Saleški cijeli život nosio u džepu i čitao iz nje):

    "Kada se nađeš ranjena jer si upala u kakav grijeh zbog svoje slabosti ili čak ponekad zbog želje i pakosti, nemoj biti malodušna i nemoj se zbog toga uznemirivati, nego se odmah obrati Bogu govoreći mu: "Evo, moj Gospodine, ponašala sam se onako kakva sam, od mene se drugo i nije moglo očekivati doli padovi."

    Da zaključim, uopće nije problem u strahoti Judinog grijeha, nekoj posebnoj izopačenosti njegove volje itd., nego u njegovom (pretpostavljenom) nepokajanju. Istina jest - objesio se u očaju. No, Crkva u zadnje vrijeme puno blaže gleda na samoubojice, ispravno uviđajući da je samoubojstvo rijetko učinjeno "pri punoj svijesti i slobodnim pristankom", što KKC navodi kao nužan uvjet da bi neki čin bio teški grijeh.

    Mi ne znamo što je prolazilo njegovom glavom dok se trzao na tom užetu kojim se objesio. Niti općenito znamo što se s ljudskom dušom događa u tajanstvenom trenutku smrti, susreta duše sa svojim Stvoriteljem i Gospodinom. Postoji vjerojatnost da je iskoristio onu posljednju milost o kojoj piše Sv. Faustina. Ukoliko je učinio jednu kretnju dobre volje - pa i najmanju - sve drugo je i u njegovom slučaju bilo dodano Božjim milosrđem.

    avatar

    08.07.2009. (08:36)    -   -   -   -  

  • znano neznana

    Ovaj gore pasus koji sam citirala je bio pasus na koji se meni prelila čaša, te sam se počela smijati. Zato sam ga najbolje zapamtila. Jel ga malo prorešetaš kritički, pušta vodu na sve strane. Mislim, kaže Valtorta da je Petrova 'duhovna' volja zaspala u kritičnom trenutku, pa se poslije probudila. Čak i ako zanemarimo tešku besmislenost odvojene 'duhovne' volje koja može spavati dok je Petar budan, problem je i s nastavkom. Kaže, kad se ta volja probudila nije više htjela ostati u grijehu. Kako može uopće biti u grijehu ako je spavala? Što, to je učinila u vrlo živom snu? Sad ćeš reći da se rugam, i da moram pripaziti na izražavanje, ali reci ti meni da to nije smiješno?! A mislim - je. Ne možeš reći da nije.

    Mislim da se kao jedan oblik molitve preporuča uživljavanje maštom u scene iz evanđelja. To je zagovarao još i sv. Ignacije Loyolski. E, ovaj Valtortin tekst po svojim karakteristikama meni savršeno odgovara zapisanom iskustvu jedne takve molitve. I da se on kao takav deklarira, ja ne bih imala nikakvih problema s tim. Međutim, kad se tome počne pridavati autentičnost Isusovih vlastitih riječi, e onda stvari počinju gadno zaudarati.

    avatar

    08.07.2009. (10:47)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...