Komentari

merkat.blog.hr

Dodaj komentar (30)

Marketing

  • ossimpleljubica

    Dragi prijatelju,
    Mogu samo pretpostaviti kako ti je poslije tvoga Eska i strepiti od časa kad ću se morati rastati sa svojim premilim Rafom, njemačkim ovčarom koji uopće ne kuži da je pas...znaš već o čemu govorim.
    On sada ima 12 1/2 godina , već slabije čuje, ali uvijek kada je u nekoj nedoumici gleda prema nekome od nas da mu sugeriramo što bi trebao, da ne bi pogriješio. Ima život sličan tvome Esku. Ne zna spavati nigdje drugdje nego u nekom od naših kreveta. A velik je, čak nešto veći od prosjeka. Ipak, kad je toliko urastao u naša srca, kako ne bi imao mjesta u običnom krevetu?
    U jutro teško ustaje. Izdaju ga pomalo zadnje noge. Zbog toga se više ne veseli izlascima van dvorišta. Tamo legne i sunča se...
    Što ću kad ga više ne bude?
    Tko nije imao uza se takvo divno biće, ne zna da kako se ono najiskrenije raduje kada dolaziš odnekud, makar i iz trgovine iza ugla. Kao da te nije bilo satima.
    I ja, kao i tvoji prijatelji, vjerujem da je za odlazak u Raj presudna ljubav. Kod naših dragih dlakavaca ona je izvan svake sumnje i bezuvjetna. Ako je Raj mjesto apsolutne sreće, onda nam u njemu ništa ne smije nedostajati, pa ni Esko, ni Raf.
    Držim te za ruku i sudjelujem u tvojoj tuzi...

    avatar

    25.06.2009. (22:40)    -   -   -   -  

  • mvko

    Razumijem tvoju bol jer je i meni nedavno uginula najbolja kujica na svijetu. Bila je bolesna i uginula je lijepo i smireno kod kuće, bez mučenja kod veterinara. Imala je oko 10 godina. Znali smo da joj nema spasa i nismo ju više vodili veterinaru jer nije imala bolove. Samo je onemoćala i zaspala. Onaj tko nema psa ne zna kako ti se ta dobra i vjerna životinja može uvući pod kožu!

    avatar

    25.06.2009. (22:43)    -   -   -   -  

  • Ema

    Zbogom Esko, bio si ljubljen silno....To je jedino bitno, koliko smo ljubili i koliko ljubavi primili....sve drugo je prolazno, samo ljubav vječna...vjerujem u njezin nastavak s onu stranu života.

    avatar

    25.06.2009. (22:50)    -   -   -   -  

  • Magdalena

    zbogom Esko...
    ...nije važno ...koliko je vremena bilo poklonjeno...
    ...važno je kakvo je to vrijeme bilo...
    ...i ja vjerujem u nastavak...
    ...i vjerujem da je smiraj u tvojim okicama govorio...
    ...koliko ti je značila ljubav koju si primao...
    ...Esko...imao si najboljeg gospodara...
    .i mnogi bi ljudi zavidjeli na ovakvoj ljubavi...
    ...počivaj u miru ....jer ti živiš i dalje...
    ...jer ljubav ...ne umire..ona samo nastavlja živjeti u drugom obliku...

    avatar

    25.06.2009. (23:23)    -   -   -   -  

  • T.

    Lijepo si ispricao svoje dozivljaje sa svojim psom i zao mi je sto ga vise nemas.

    Ali moram priznati da ne razumijem vecinu toga o cemu pricas, meni je zivotinja zivotinja, a covjek covjek i nikakvog mijesanja i usporedjivanja tu ne moze biti. Jasno mi je da ljudi u ljubimcima traze utjehu, veselje, razonodu, druga za setnju i slicno, ali cini mi se da je puno ljudi danas pobrkalo loncice. Svaka druga djevojka vodi nekakvog psica ili vise njih i tako na jeftin i neobvezujuc nacin iskazuje svoje majcinske osjecaje, mjesto da se ako je na to pozvana, uda i rodi djecu. Bolesno mi je kako se ljudi prema zivotinjama ponasaju u javnosti. Jer ako se misle tako ponasati s obicnim zivotinjama, kakvi bi trebali tek biti s ljudima. Doista, sv. Franjo i neki drugi svetci su cijenili sva ziva bica i odnosili se prema njima s postovanjem, ali u svakom covjeku su vidjeli Krista, Boga, a to je ipak neizmjerno vise. Cini mi se da je danas puno toga izvrnuto: na psima se ne smiju vrsiti pokusi, a na ljudima mogu, ne bi trebali klati zivotinje, ali nerodjenu djecu mozemo, djeca se ne mogu igrati po livadama i parkovima jer je sve puno pasa i njihova izmeta, skupljaju se novci za kojekakva utocista za pse i slicno mjesto da te novce dadu za ljude jer je jedna ljudska dusa vrednija od cijeloga svijeta, a kamoli od pasa ili macaka.

    No, da moj komentar ipak bude primjereniji tvome postu, preporucit cu ti knjigu Benedicta Groeschela Izlazak iz tame. Koliko se sjecam, autor uvodi u knjigu upravo svojim sjecanjem na bol koju mu je kao djecaku izazvala smrt njegovor psa. Mozes poslusati neke od video intervjua p. Groeschela na youtubeu, npr. ovaj.

    avatar

    26.06.2009. (00:56)    -   -   -   -  

  • ossimpleljubica

    @Tarz

    Doista ne razumiješ, pa ti za sada treba oprostiti, a ti se trebaš potruditi shvatiti o čemu se radi.
    Ovo nije priča o pomodarstvu, kad se ćukicu kupi da bi pristajao uz garderobu, a kad se promijeni moda - ćukica na ulicu.
    Ima ljudi koji i djecu imaju iz pogrešnih razloga.
    Sve u svemu, na žalost, ima ljudi koji vole sebe. I gotovo. Ima ljudi koji svoju ljubav čuvaju u sefu i dijele je vrlo štedljivo, misleći (ili ne misleći) da je ljubav neobnovljiv resurs, pa jako vode računa koga i što vole. Imaju i kriterije oko toga, donose odluke nakon pomnog razmišljanja...(?????)
    I ima ljudi koji vole bez ostatka. U toj skupini je Merkat.
    Ne razmišlja se o ljubavi, Tarz. Ili se voli ili se ne voli. Čovjeka, psa, šumu, more, domovinu, neprijatelja - i sve je Bogu ugodno. On , kad je u pitanju ljubav, ne voli izračune...

    avatar

    26.06.2009. (09:09)    -   -   -   -  

  • T.

    @ossimpleljubica

    Uopce se ne slazem s tobom. Postoji hijerarhija u ljubavi: Bog, drugi ljudi (prije svega obitelj, pa prijatelji, svi bliznji), onda ispod toga ja sam i na potpuno drugoj razini ispod toga sve sto nam je Bog stavio na raspolaganje: zivotinje, biljke i nezivi svijet.

    Domovinu i neprijatelje volimo jer su to grupe ljudi i jer nam je Gospodin tako izricito zapovjedio i pokazao. Besmisleno je reci da je Bogu jednako ugodno ako volimo psa i ako volimo svog bliznjeg. To su razlicite stvari koje se nazivaju istim imenom.

    Evo ti kratak citat i iz katekizma:
    2418 Protivno je ljudskom dostojanstvu zadavati zivotinjama uzaludne patnje i rasipati njihove zivote. Nedostojno je takodjer trositi za njih svote koje bi ponajprije morale olaksavati ljudske nevolje. Moze se voljeti zivotinje; ne moze im se davati osjecaji koji se duguju samo osobama.

    Evo i jedan kratki clanak.

    avatar

    26.06.2009. (11:56)    -   -   -   -  

  • merkat

    Tarz, poštedi me svog pravovjernog fundamentalizama i fanatizma. Psa nisam do sada spominjao i pusti me da tugujem. Molim te prestani komentirat. Sv. Rok je imao psa koji mu je bio sve i to ga nije spriječilo da daje život za ljude, gubavce i takav je umro. Nije potrošio vrijeme na životinje. Ali je beskrajno volio svog psa. Čak postoji i legenda da je s njime ušao u Raj. Poštedi me lamentiranja o stupnjevima ljubavi. I ne uspoređuj me s fancy trebicama i sličnim stvarima kada mi je nakon 13,5 goddina uginuo pas. I stvarno ne kužim zar ako volim svoga psa znači da ne volim ljude ?
    Molim te još jednom da se suzdržiš filozofiranja. Jednostavno odi. Pogotovo sad. Ne želim uopće raspravljati s tobom. Poštuj to.

    Hvala ostalima na razumijevanju. Ovaj pas me zaista promijenio. Od ljudi nisam uspio previše dobroga naučiti ali od te životinjice jesam puno. Čudni su putevi Gospodnji i načini kako utječe na čovjeka.

    avatar

    26.06.2009. (13:35)    -   -   -   -  

  • ljubljena

    Vidi se po pogledu i okicama ovog tvog psa kako je dobar i drag i pametan bio. Kad vidim da netko moze ovako voljeti neko zivo bice, bilo koje, to mi puno govori o njegovom srcu. Zelim ti od sveg srca da svoje poslanje ljubavi u zivotu ostvaris u punini.

    avatar

    26.06.2009. (23:28)    -   -   -   -  

  • merkat

    Hvala ljubljena. Vjeruj mi da je taj pas imao najvece srce. Uvijek je bio dobar. Kazu da ne znaci da si dobar covjek ako te voli tvoj pas. Kakav god bio, on te voli. Ovaj moj je sve volio i osvajao. Iako sam ga zvao i macak u psecem krznu i preruseni mis, bio mi je kao andjeo obucen u psa.


    Dido, rasplakao si me.

    avatar

    27.06.2009. (13:09)    -   -   -   -  

  • Ema

    Dragi prijatelju, mene Esko podsjeća na tebe.

    avatar

    27.06.2009. (14:52)    -   -   -   -  

  • merkat

    Kada bi bio kao moj pas, bio bi svet. Jedno sam si razmisljao, zasto se morao patiti taj psic koji je svima bio dobar. Svi bi ga napadali i tukli a on nebi reagirao. Zasto je morao, bas kako se zna reci, krepat ko pas ? Molio sam Boga da mi sve da, samo da me postedi muke najmilijih. Sjetih se tada da je najmanje postedio toga svoga Jedinca. Pa sta da se zalim ja. Takodjer sam shvatio, da ako zelim naslijedovati Isusa, da ga moram naslijedovati u svemu i do kraja. Pa i u smrti, izmucen, sam. Isus je spremno prihvatio muku i smrt na sebe ali je takodjer plakao za prijateljem Lazarom. Ne zelim si mirnu smrt, ali zelim mir mojim najmilijima jer je moja ljubav u njima.

    avatar

    27.06.2009. (17:02)    -   -   -   -  

  • mvko

    Kako će nam biti u raju, to ne znamo. Znamo samo da će biti predivno i da nam ništa neće nedostajati i nećemo tugovati ni za čim. Neće nam nedostajati ni naši ljubimci. Ljubav je vječna ali životinje nisu, koliko ja znam, nemaju besmrtnu dušu i neće nas čekati pred onim vratima, ali su nam oplemenili ovaj život i na svoj način zaslužuju našu ljubav i zahvalnost. Vrijeme liječi sve rane pa i ove nastale gubitkom voljenog psa. Nakon 4 mjeseca mi ćemo si nabaviti novog psa iz Azila u Dumovcu koji treba dom. Takav je život!

    avatar

    27.06.2009. (17:11)    -   -   -   -  

  • Ema

    Samo nek možemo prihvaćati volju Božju u svemu...bez obzira kakvi nam križevi bili..Meni je veliki primjer u tom prihvaćanju naša Ossimpleljubica.

    avatar

    27.06.2009. (20:11)    -   -   -   -  

  • osmijeh1

    Prijatelju moj, tu sam pokraj tebe...šutim...i držim te za ruku...ostat ću koliko me trebaš...dok, ti osmjeh na lice ne vratim...

    avatar

    28.06.2009. (12:43)    -   -   -   -  

  • merkat

    ema, istina, i prije nego sam uvidio, dok si mi govorila, ljube je prava žena, čisto srce, divim joj se.

    osmijeh, hvala ti.

    avatar

    28.06.2009. (18:32)    -   -   -   -  

  • CRUCE

    E moj prijatelju, nemam psa i nisam ga nikada imala, čak štaviše - bojala sam ih se užasno. Ali, ovim postom si me rasplakao pa sad ko malo dijete usred novinarske redakcije cmizdrim sve u šesnaest dok me kolege zbunjeno gledaju...

    avatar

    03.07.2009. (16:44)    -   -   -   -  

  • merkat

    ...jer imas djecje srce. svidio bi ti se Esko, volio je sve i svi njega. onoga tko bi ga simpatizirao, odmah bi mu prisao, a tko ne, pricekao bi da ga zavoli i tada bi se jos vise veselio. djeca i zivotinje, oni ne znaju za drugo osim za ljubav. i za drugo nisu.

    avatar

    03.07.2009. (21:00)    -   -   -   -  

  • pčelica maja

    evo mene nema dosta dugo prvo zbog mature ,a onda i zbog prijemnog i kad dođem vidim sličnu situaciju koja se meni dogodila samo s mojom mačkom. čitam,a suze ne prestaju jer i sebe vidim u pojedimim situacijama.. ne kaže se bezveze da su čovjekov najvjerniji prijatelj..
    puno pozdrava iz splita!

    avatar

    05.07.2009. (02:03)    -   -   -   -  

  • merkat

    Hvala Maja !
    Nije se lako pomiriti kada ti takav najbolji prijatelj ode zauvijek, pogotovo kada shvatiš da je savjesno liječenje moglo to spriječiti, tj. da je nesavjesno liječenje uzrokovalo to. Provjerio sam moj slučaj u detalje na internetu, kod veterinara, liječnika. Daš sve od sebe misleći kako je to najbolje što se može, a onda te razočaraju oni kojima je poziv liječenje. I to te polomi. Ipak drago mi je što sam psiću pružio ljubav i znam da mu je bilo lijepo u mojoj obitelji. Svemu dođe kraj, dolaze neke nove obveze. Više neću imati vremena za psa pa ga niti neću nabavljati. Pogotovo jer me ovaj odlazak kod mesara na Vetrinarskom fakultetu u Zagrebu previše traumatizirao. Dobar je o pak poticaj ostalima da se informiraju o svojim ljubimcima, veterinarima, podijele iskustva s drugima da spriječe ovakve stvari. Danas nažalost ljudi nemaju savjesti. Moraš biti sam sebi doktor, vetrinar psu, mehaničar, majstor, ekonomist, poznavat zakone i unaprijed se u sve razumjeti a to je nemoguće. Dok je pravo povjerenje u ljude najčešće grubo izigrano. Ali šta da se žalim kada se i ljudima događaju takve stvari. To je najgore. Sve ide preko korupcije, veza. I onda se čudimo kada nas razočaraju liječnici, veterinari. Jer, na tim fakultetima vlada obiteljska protekcija. Specijalizaciju dobijaju u pravilu djeca liječnika. A na Veterinrskom fakultetu su cijele obitelji. Pisati ću o tome kasnije, kada se vratim s puta. Tamo ću ipak, odmoriti od svega.

    Pozdrav svima !

    avatar

    05.07.2009. (11:11)    -   -   -   -  

  • T.

    Merkat, oprosti ako sam te uvrijedio svojim komentarima.

    avatar

    08.07.2009. (11:14)    -   -   -   -  

  • Davorove novosti

    Što napisat.
    Kažu da oni koji ne vole pse ne vole ni ljude.
    Ja sam imao psa ali sam ga zbog majke morao dati u Dumovac koji ga je nakon dva dana što je bio kod njih zauvijek uspavali.
    Meni je trebalo dugo da se oporavim od odlaska Lakija iz kuće i od teške spoznaje da ga više nema.
    Koliko ti je god teško budi sretan jer je bio dio tvog života.
    Postoje mnoge knjige o psima i često mi takve dođu pod ruku.
    Kada se vračam sa posla ima jedan mješanac koji me skoro svaki dan dočeka kod knjižnice i to mi je zamjena za mog Lakija i dan danas. Vlasnici su predivni stariji ljudi tako da se svaki puta čak i poigram s njim.
    Sigurno u susjedstvu potoji takva zamjena i za tvog.
    Drži se.

    avatar

    08.07.2009. (22:06)    -   -   -   -  

  • srce

    Dragi prijatelju, iako nikad nisam imala, ni poželjela psa, razumijem svaku ljubav i bol za izgubljenom ljubavlju. Primi moje saučešće. I sama sam prolazila bol izgubljene ljubavi i znam da nema veće boli, i znam da bol u srcu najviše boli.
    Čitam i jedna mi se misao stalno nameće-ovakvu ljubav čovjek može doživjeti samo od djeteta, bezuvjetnu ljubav. Molit ću za tebe da doživiš i uživaš u bezuvjetnoj ljubavi svoga djeteta.
    Idem na godišnji, do 9. mjeseca, na vikendicu, bez interneta, sa jednom ranom i bolom u srcu i duši. Ne znam kakva ću se vratiti i što će se od mene vratiti.
    Tebi i tvojima želim svaki blagoslov, neka vas Gospodin čuva. Kristov mir.

    avatar

    10.07.2009. (09:04)    -   -   -   -  

  • merkat

    Hvala Davore. Unatoc tome, valjda sam tip koji kada zavoli svim srcem nit ne zeli drugo. Zvuci pretjerano ali pomislio sam da sam imao i andjela koji se obukao u psa da me nauci mnogo. Tko zna kakvi su putevi Bozji. Zaista covjek se kali u boli. Puno sam naucio. Vjerujem da cu bit jednog dana zahvalan za to. Jer neke odluke sam donio bas zbog toga. Kako god nekome to zvucalo. Moj nesluzbeni duhovnik mi je to pojasnio da je to psiholoski opravdano. Jer patis i za onima koji te rane a kako ne za onima koji su te samo voljeli.

    avatar

    10.07.2009. (13:56)    -   -   -   -  

  • merkat

    srce, kad se vratis cut cemo se nekako i vidjet gdje smo. vec sam poceo raditi nesto u sto vjerujem duboko. za tebe. ne jer sam velikom vjerom obdaren nego jer mi je Bog mnogo puta u detalje to dokazao. evo cak i danas za vecerom, nakon sta sam procitao jednu knjigu o maloj Tereziji. gledam u sliku u blagovaonici i razmisljam nije li malicka malo pretjerala, kako je bila sigurna u to sto je cinila. ima li to zaista smisla. spustim pogled, razmisljam o boljim nacinima. ponovno pogled uperim slucajno na sliku i najezim se kad bas u tom trenu razmisljanja shvatim odgovor u slici. pojasnit cu ti to vec. zbog dvije, tri tvoje recenice, obvezao sam se to za stalno. sad pogotovo kada ti je najteze, ciniti cu to sto bolje.

    avatar

    10.07.2009. (19:13)    -   -   -   -  

učitavam...