Komentari

haleluja.blog.hr

Dodaj komentar (20)

Marketing

  • covjekodrijeci

    Brate u Kristu, Dvocvijet, od tvojih šest točaka "najviše mi se sviđa" šesta, koja govori kako je moguće sve gornje točke vršiti, pa opet promašiti cilj. Prethodne tvoje točke su pune dobre namjere, međutim, znamo da dobra namjera nije dovoljna tjelesnom čovjeku. Želim reći da bi čovjek mogao (pokušati) vršiti sve što si ti nabrojio, ali to bi (ipak) značilo promašiti cilj. Nemojmo očekivati od sebe previše, živimo u istini i okrenimo se u svojoj slabosti Gospodinu, jer On je naša snaga. Ono što je potrebno svakom čovjeku, (pa tako i onima koji se nalaze "unutar crkve") je evanđelje, Kristovo opraštanje i prihvaćanje u svetosti i pravednosti križa, jer zapravo, pitanje je nalaze li se uopće unutar crkve, oni kod kojih nema Kristovog opraštanja i prihvaćanja u svetosti i pravednosti križa. Prihvatiti svetost i pravednost Kristova križa je ne samo vlastiti odnos prema Bogu, nego i odnos prema braći i sestrama, jer ako nema (pravilnog) osobnog odnosa prema svetosti i pravednosti po križu Kristovom, onda ga nema ni prema drugima, braći i sestrama. Najprije prva zapovijed, a onda ona druga njoj jednaka. Točan je tvoj zaključak da Sotona pokušava kroz nezadovoljstvo pojedinaca podijeliti i rastočiti Crkvu Isusa Krista, iako bih ja rekao da se tu ne radi o Crkvi Isusa Krista, jer dobro znamo da nju, Crkvu Isusa Krista "ni paklena vrata neće nadvladati", ako, ponavljam AKO je građena na pravoj spoznaji Isusa Krista. Jer naš Gospodin Isus je prije konstatacije da Njegovu crkvu ni paklena vrata neće nadvladati pitao : „Tko sam ja za vas ?“. Sudbina crkve ovisi o odgovoru na ovo pitanje. Katalizator pozitivne promjene je Krist Isus.

    avatar

    22.06.2009. (12:23)    -   -   -   -  

  • More ljubavi

    O Tvom komentaru kod mene...Hajde da tvoje mišljenje pogledamo i sa druge strane...Podijelimo državu na vjere koje su u njoj u suživotu. Pak onda tjedno svaka vjera neka sebi odredi neredni dan. Kako su sve vjere jednakopravne pred ustavom svi imaju pravo inzistirati na SVOJIM neradnim danima. A nemaju li i muslimani kroz dan pravo na svoje vrijeme klanjanja Proroku. Možeš li zamisliti na šta bi nam država ličila? I koji bi to stručnjak bio u stanju organizirati posao na takav način? Iskreni će vjernik uvijek nači dovoljno vremena posvetiti se svojoj vjeri.

    avatar

    22.06.2009. (13:01)    -   -   -   -  

  • Dvocvijet

    Dragi Covjece, dozvoli da iznesem nekoliko zapazanja vezanih uz tvoj odgovor. Prva tocka "posvecivati se" preduvijet je za sve ostalo. No, da li se svi koji redovito citaju Rijec i mole, zaista posvecuju? Ne, naravno. Netko moze biti samo religiozan, pa vrsiti sve to uvjeren da je spasen i da je uradio sve sto je potrebno. Svi poznajemo mnogo takvih samopravednika koji su posve nesvjesni prave prirode svoga stanja. Druga tocka kaze "otvori duhovne oci", ali to vrijedi samo za one koji su nanovorodjeni, ne i za religiozne koji su unatoc svemu sto rade i dalje duhovno mrtvi. I oni za sebe mogu vjerovati da hodaju sirom otvorenih duhovnih ociju, premda su svi njihovi postupci samo u tijelu. Tocka treca spominje "znake paznje". To se moze vrsiti bez ikakvih problema samo u tijelu, vlastitom snagom, i bez vodstva Duha. Tocka cetvrta "informirati nadlezne" takodjer. Tocka peta "moliti" jednako je tako nesto sto religiozna osoba, iako duhovno mrtva, moze vrsiti u tijelu. Zato u sestoj tocki naglasavam da sve pobrojeno moze imati smisla i dati rezultat ako i samo ako je rijec o nanovorodjenoj osobi koja slijedi ne samo zakonsku snagu Rijeci, nego i Duh Istine koji ju ozivotvoruje. Dakle, i ja tvrdim, bas kao i ti da bi naravni covjek mogao vrsiti sve navedeno, pa ipak promasiti cilj. Zato ova poruka nije namjenjena svima koji se nazivaju krscanima, nego samo i jedino onima koji su nanovorodjeni, onima koji jesu Djeca Bozja, ali se zadovoljavaju time sto su spaseni ne shvacajuci da u krscanskom zivljenju ne postoji "stajanje u mjestu", vec da tko ne pliva uzvodno biva odvucen nizvodno. U jednom se ipak ne bih slozio s tobom. Sotona zaista zeli unistiti Crkvu Isusa Krista i to jasno citamo u Bibliji. Upravo zato je svim silama uvijek iznova napada koristeci sve moguce strategije. Tocno je takodjer i da Crkvu Isusa Krista zli nikada nece nadvladati, ali on moze i hoce unistiti sve one koji se daju prevariti! Dakle, onaj tko ostaje u blizini Bozjoj i svu svoju vjeru podlaze Gospodinu, zaista ne moze biti porazen! No, tko se zbog svoje naravne prirode dopusti prevariti, postaje laka meta! Kao sto mozes vidjeti, ja ne prihvacam, vec osvjedocen neporecivim osobnim svjedocanstvom Duha Svetoga odbacujem kao krivovjerje i sotonsku prevaru nauk "jednom spasen - zauvjek spasen". Spasenje se moze izgubiti i mi moramo kao Pavle istrcati svoju trku do kraja!

    avatar

    22.06.2009. (21:41)    -   -   -   -  

  • Nataša

    Kao i u naravnom, tako i u duhovnom postoji vrijeme kad prestajemo biti bebe i kad je potrebno početi vraćati drugima svu pažnju i brigu kojom su nas do tada obasipali, kada shvaćamo da smo pozvani na život služenja i da samo davanjem možemo još više primiti. Nažalost, lakše je biti beba i samo kmečkati okolo žaleći se i tražeći svoja prava, ali ako želimo rasti u Bogu i spoznaji njegove volje, onda trebamo činiti ono na što nas On poziva i svojim Duhom potiče i osnažuje. Svatko od Božje djece može biti svjetlost u ovoj tami i donositi blagoslov svojim riječima i djelima, doticati ljudske živote i stvarati žeđ u drugima za Kristom. Duh će iskoristiti svakoga tko je voljan i proslaviti Isusovo ime u svakome i kroz svakoga.

    avatar

    23.06.2009. (06:59)    -   -   -   -  

  • More ljubavi

    Koliko pravih vjernika ima u Hrvatskoj? Ne onih po popisu koji su svoje hrvatstvo mislili potvrditi pripadnošću katoličkoj crkvi, iako to dvoje zapravo nema nikakve veze. Mislim na one stvarne oltarolizače kojima je to način života. Koliko je takvih u trgovini? Mislim da bi se dalo izraziti sa 0,..%, a jedino je trgovini zabranjen rad nedjeljom. Da li je korektno da zbog tek nekolicine čitava trgovina ( ne samo radnici) bude dovedena u položaj u kome je bila? I ne samo trgovina već i svi oni kojima je to stvarni dan opskrbe, nekima i jedini. O šteti koja je nanešena ugledu Hrvatske u turističkim krajevima, kako materijalnoj tako i onoj drugoj o kojoj turisti pričaju kada se vrate doma, sve je već rečeno.
    Pozdrav u ime oboje

    avatar

    23.06.2009. (14:03)    -   -   -   -  

  • covjekodrijeci

    Brate u Isusu Kristu, slažem se s tobom, posvećenje jest preduvjet „za sve ostalo“. Postavljaš (retoričko) pitanje jeli se svi koji se mole i čitaju Riječ zaista i posvećuju. Odgovor može biti da ili ne. O čemu to ovisi ? Rekao bih da (sigurno) ovisi o dvije stvari : čuju li Riječ i prihvaćaju li Riječ.
    Slažeš se ?
    Mnogi koji se nazivaju Kristovima misle da je tome (Riječi) potrebno (još nešto) nadodati kako bi postali (i bili) sveti. Oni (a i njihova svetost) imaju tu problem koji je u njihovoj nevjeri (Rim 9:32), jer oni ne prihvaćaju Krista kao svoju svetost. Iako Riječ (i njima) jasno govori da posvećenje vrši Duh posvetitelj (hagiosune, Rim 1:4), Duh Istine, koji nas uvodi u svu istinu, sjećajući nas Riječi našeg Gospodina, (dakako sve to ako mu vjerujemo i ako mu se pokoravamo - Djela 5:32) i da je On naše posvećenje (hagiosmos, I Kor 1:30, II Sol 2:13). Da rezimiramo, što Duh sveti kroz svoju Riječ govori o posvećenju : posvećenje je djelo Duha Svetoga (hagios) koje se provodi pokoravanjem Njemu i vjerom u Istinu evanđelja, da budemo poškropljeni krvlju Isusa Krista (I Pet 1:2). On je čak i garant našeg posvećenja (1Sol 5:23,24 Vjeran je Onaj tko vas poziva: on će to i učiniti.). Amen.
    Postoji li drugi način posvećenja ? Ne.
    Jeli ovakvom posvećenju potrebno nešto nadodati (osim nevedene pokornosti Duhu Svetomu i Istini) ? Ne.
    Iako je stav većine ljudi potpuno drugačiji od ovoga, što uopće ne čudi (Djela 7:51), nadam se da smo se ovim, brate Dvocvijet, usaglasili o pitanju svetosti i posvećivanja. Sve ostalo je religija, ljudske nauke koje samo promiču svađe, bazirana na ljudskoj samopravednosti, koju promiču oni koji su potpuno nesvjesni prave prirode svoga stanja, kako si ti dobro formulirao. Za njih važi ono što si, opet dobro, rekao : „I oni za sebe mogu vjerovati da hodaju širom otvorenih duhovnih očiju, premda su svi njihovi postupci samo u tijelu.“ I to zato što nisu nanovo rođeni (a nisu postigli ni bratoljublje I Pet 1:22) „ne iz sjemena raspadljiva nego neraspadljiva, Riječju Boga koji živi i ostaje.“ (I Pet 1:23)
    Ako se ne slažeš sa mnom, kako kažeš u jednom (Sotona želi uništiti crkvu Isusa Krista), onda ti sa veseljem kažem da se u tome potpuno slažemo, jer i ja kažem kao i ti „da Sotona želi uništiti crkvu“ („Sotona će vas rešetati kao pšenicu, ali ja sam molio za tebe da ne malakše tvoja vjera. Pa kad kad sebi dođeš, učvrsti svoju braću“ kaže Isus), međutim kako si rekao barte : „on može i hoće uništiti sve one koji se daju prevariti ! Dakle, onaj tko ostaje u blizini Božjoj i svu svoju vjeru podlaže Gospodinu, zaista ne može biti poražen ! No, tko se zbog svoje naravne prirode dopusti prevariti, postaje laka meta !“
    Ja kažem : Amen, na ovo brate.
    Međutim narazumljivo mi je, ne kažem amen i molim te i preklinjem da ponovo razmotriš svoje gledište na tvoju konstataciju o spasenju. Božja volja (kako na nebu, tako i na zemlji) je da se svi ljudi spase (I Tim 2:4), odnosno dođu do spoznanja Istine. Isus Krist došao je izvršiti volju Očevu, spasiti grešnike, (nije došao osuditi, što čini Njegov protivnik Đavao). On kaže : Evo dolazim vršiti volju tvoju ! ... U toj smo volji posvećeni prinosom tijela Isusa Krista jednom zauvijek. (Heb 10:10) Znači li to kome šta ? Meni puno, ja mu vjerujem svim srcem.
    Duh Sveti govori : Ako je Bog za nas, tko će protiv nas ?
    Ta on ni svojega Sina nije poštedio, nego ga je za sve nas predao ! Kako nam onda s njime neće sve darovati ? Tko će optužiti izabranike Božje ? Bog koji ih opravdava !? ...
    Uvjeren sam doista: ni smrt ni život, ni anđeli ni vlasti, ni sadašnjost ni budućnost, ni sile, ni dubina ni visina, ni ikoji drugi stvor neće nas moći rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu Gospodinu našem.
    Istinu govorim u Kristu, ne lažem; susvjedok mi je savjest moja u Duhu Svetom ... (Rim 8:31-33, 38-9:1)
    Ne boj se, stado malo: svidjelo se Ocu vašemu dati vam Kraljevstvo (Luk 12:32)
    Međutim ti si u pravu, spasenje se (ipak i) usprkos Božjoj volji može izgubiti, naročito ako ga svojevoljno odbacimo (II Tim 2:12), zato moramo svoju trku istrčati do kraja, što znači treba sačuvati spasonosnu vjeru, upravo kao što nas je apostol Pavao učio (II Tim 4:7) :
    Dobar sam boj bio, trku završio, vjeru sačuvao. Amen !

    avatar

    23.06.2009. (22:35)    -   -   -   -  

  • Dvocvijet

    @covjek

    Predragi moj brate u Kristu Isusu! Kako me samo tvoje rijeci vesele! Da samo znas! Radujem se svakoj rijeci kojom sam te "izazvao" da napises ovo divno obrazlozenje tako vaznih pitanja. Jasno da se slazemo, jer sluzimo istog Gospodina i istom se Rijecju hranimo!

    Oprosti ako ovaj odgovor zvuci nesuvislo - ali takva me neobjasnjiva radost dohvatila dok sam citao tvoj odgovor... Slava Bogu na tome da se jedni s drugima mozemo radovati u istom Duhu i velicati Njegovo ime! Zahvaljujem ti od srca, a na sve sto si napisao kazem samo: amen!

    avatar

    23.06.2009. (23:44)    -   -   -   -  

  • covjekodrijeci

    Volio bih brate, da si vidio moje lice dok sam čitao tvoje riječi. Malo je reći da sam bio radostan zajedno s tobom, što je Riječ kojom se zajedno hranimo našla plodno tlo i obradovala tvoje srce. Ta Riječ zove se radosna vijest, jer to zaista i jest, tako da je radost koja dolazi onima koji je čuju i svim srcem prihvaćaju zagarantirana :) . Pozdravljam te srdačno brate i neka te naš Gospodin svaki dan čuva i blagoslovi radošću.

    avatar

    24.06.2009. (09:11)    -   -   -   -  

  • kontakt.bloger.hr

    Slava Bogu za ovakav tekst... ako ne krenemo sami od sebe ne možemo ni očekivati ništa... Gospode, promijeni me!!!

    avatar

    25.06.2009. (11:01)    -   -   -   -  

  • rijec istine

    osobna odgovornost je danas jako zanemarena, zato se i srž problema redovito pronalazi u drugima. crkve su onakve kakve jesu, one su plod vjerovanja i djelovanja ljudi koji ih sačinjavaju, imalo to pozitivan ili negativan predznak. nisam pobornik mrmljanja protiv crkve u kojoj jesmo, zato što nas nitko ne prisiljava da tamo budemo. za svakog je bitno da osjeti kad se približava granici između zdravog i očekivanog angažmana i beskorisnog, gotovo mazohističkog nastojanja da se promjeni nepromjenjivo. osobno sam upoznao puno nezadovoljnika, stalno prčaju da im je stanje u crkvi loše i jasno im je da promjene neće biti, ali ostaju i nastavljaju mrmljati. to je negativno. ostankom daju legitimitet takvom stanju, jer ako nije dobro i nitko ne želi napredak u kristu, što tamo tražimo??? ukoliko vidimo da na nekom mjestu postoji stavrna spremnost za promjene u kojima možemo dati doprinos, tada se svakako trebamo angažirati i dati sve od sebe u Gospodinu. ukoliko nema spremnosti, samo gubimo vrijeme i energiju i završit ćemo isfrustrirani.

    avatar

    27.06.2009. (21:20)    -   -   -   -  

  • covjekodrijeci

    Brate rijec istine, kada je riječ o "mrmljanju protiv crkve", mislim da je potrebno jasno odijeliti mrmljanje, koje je nekršćanski, tjelesni nivo ponašanja i nema nikakva smisla ni vrijednosti za rast crkve, od govorenja istine jedni drugima što je biblijsko i imperativno kršćansko ponašanje koje vodi ka savršenstvu Kristove crkve da svi prispijemo do jedinstva vjere i spoznaje Sina Božjega, do čovjeka savršena, do mjere uzrasta punine Kristove.
    Istina, dakle, radi za nas, istina je na "našoj strani", što ne treba posebno dokazivati, pa je naravno svaki pravi kršćanin neće doživljavati kao osudu, bilo da se nalazi s one strane istine koja je upućuje drugom ili da je sam obasjan svjetlom istine, jer ljubav se ne raduje nepravdi, a raduje se istini. Zato je potrebno obući novog čovjeka, po Bogu stvorena u pravednosti i svetosti istine, te odložiti laž i govoriti istinu jedan drugomu jer udovi smo jedni drugima, te istinujući u ljubavi pokazati svoju osobnu odgovornost, koju svakako treba imati svaki ud Kristove crkve.

    avatar

    28.06.2009. (00:20)    -   -   -   -  

  • Dvocvijet

    Dragi brate, ovih dana Bog mi na mnoge nacine govori o tom problemu.

    I sam posjednjih dana slusam brojne zamjerke i prigovore na sve i svasta, ali i sa strahom Gospodnjim razmisljam o ljudima koji su tijekom proteklih nekoliko godina napustiti zajednicu u kojoj slavim Boga.

    Naime, oni koji su otisli u svadji ili makar "samo" u ogorcenosti, u pravilu nisu dobro prosli. Neki su posve otpali od Krista, neki su zadrzali vansjki oblik poboznosti, a njihovi zivoti svjedoce odsustvo svakog blagoslova, dok su se neki uhljebili u drugim zajednicama, nazalost u pravilu bez vidljivog duhovnog pomaka. Odlasci nekih od njih ostavili su iza sebe pustos i brojne otvorene rane, a to nije Bozje djelo.

    Zelio bih ti sada navesti i neki pozitivan primjer, ali ga ne mogu pronaci. S druge strane, u zivotima onih koji su presli iz jedne zajednice u drugu na Bogu ugodan nacin, sa blagoslovom crkvenog vodstva, (bilo da su otisli od nas ili dosli k nama), zapazam ocit blagoslov i duhovni rast. Takvih ti primjera mogu bez problema nabrojiti nekoliko.

    Odluka o napustanju neke zajednice veoma je ozbiljna stvar i ja je nikome ne mogu preporuciti, osim u slucaju da je citava zajednica zastranila od Bozjeg puta i nauma. Ali, cak i tada samo i iskljucivo po Bozjem nalogu! Ta ne odredjujemo mi koji cemo ud Kristova tijela biti, nego Glava - Krist! S kakvim to mi onda pravom mozemo napustati zajednicu u koju nas je On stavio, bez da nas On na to pozove? A Krist, znamo, ne razdire svoga Tijela nego ga jaca, gradeci nas u poniznosti, ljubavi i nesebicnom davanju sebe.

    Nazalost, mnogi se danas igraju krscanstva i vrlo lako dopustaju da ih vlastiti ego odvede izvan domasaja Bozje milosti, umjesto da vrse Bozju volju tamo gdje ih je Bog postavio da budu. A za svoje cemo odluke jednoga dana svi morati poloziti racune...

    avatar

    28.06.2009. (00:26)    -   -   -   -  

  • Dvocvijet

    Brate Covjece, mozes li mi se javiti na dvocvijet@yahoo.com?

    avatar

    28.06.2009. (00:29)    -   -   -   -  

  • rijec istine

    brate covjek&rijec

    mislim da sam vrlo jasno odvojio tjelesno mrmljanje od konstruktivnog govorenja istine u ljubavi, pozivajući na zdravi angažman ukoliko vidimo da je nastojanje, da tako kažem obostrano..

    avatar

    28.06.2009. (06:25)    -   -   -   -  

  • rijec istine

    brate dvocvjet

    potrebno je malo proanalizirati i pojam "u ovu me crkvu Gospodin doveo". naime, vjerojatno se nećeš složiti, ali mislim da mnogi ljudi nisu dovedeni u određene crkve od Gospodina. mnoge crkve uopće ne pripadaju Gospodinu, osim po imenu, zato što se nalaze u ekumeni, niječu duhovne darove, šire nebiblijske oblike prehrane, imaju krivi pogled na materijalne vrijednosti itd. recimo, poznajem dosta ljudi koji su po vlastitom svjedočanstvu primili riječ od Boga da učine neke korake i onda su učinili upravo suprotno, lagodno se priključivši nekim crkvama koje slove kao utočište za one koji teže "sunday pobožnosti", a o razini kompromisa da ne govorim. i znaš što, oni će prvi pričati u svojoj zabludi, "tu me Gospodin doveo", ali nije, dovelo ih je otpadništvo, kompromis, svjetovnost itd. meni nekad bliski ljudi su tvrdili "da, Gospodin nam je rekao da odemo u jednu crkvu", a samo par mjeseci kasnije pobjegli su glavom bez obzira, bilo je samo pitanje trenutka kad će se to dogoditi, nisam im ništa govorio, viido sam da su uvjereni da Bog to želi, ali bili su vođeni nekim drugim namislima. u zg-u se uvijek događaju velike seobe naroda, njih par desetaka je jedan mjesec u jednoj crkvi (upućeni znaju koje su u pitanju), a za par mjeseci ih već vidiš u konkurentskoj, i sve ih je tamo pozvao Gospodin, ne bi išlo.

    avatar

    28.06.2009. (06:37)    -   -   -   -  

  • rijec istine

    u naslovu posta su dvije znakovite riječi s kojima se više trebamo pozabaviti: pozitivna i promjena. pojam pozitivnosti bi povezao sa standardom Božje riječi, tu ćemo se vjerojatno svi složiti, ali kako definirati promjenu. Promjena koga ili čega, promjena iz nečega u nešto, prema nečemu, nekomu ....

    Recimo, kad su vjernici u starom savezu vršili promjene to se stvarno vidjelo i osjetilo nadaleko. ako je narod zapao u duhovni blud, paralelno štovanje drugih bogova i Onog pravog, kompromis, što se moralo dogoditi da bi se zadovoljilo Boga? Promjena, dakako, ali ne bilo kakva, kozmetička, kao ove današnje. Padale su glave (danas to naravno nije opcija), rušili su se idoli vidljivi i nevidljivi, ljudi su svim srcem prionuli uz riječ, dolazilo je do pucanja veza koje nisu po Božjem naumu. u takvom okružju ja bih svakome savjetovao: "Budi dio toga, postani i ti katalizator pozitivne promjene!" no, ruku na srce, današnje crkve nemaju ovakav stav prema promjenama. ako su nihovi duhovni preci prije par stotina ili manje godina vjerovali u krivu stvar i ovi danas to isto vjeruju i sutra će vjerovati, mogao bi toga puno nabrajati, ali shvaćamo bit stvari.

    današnja težnja za promjenom tamo gdje je uopće ima jest uglavnom kuknjava za nekakvim probuđenjima, vjernici stalno kukaju: "Gospodine, jadni smo i slabi u vjeri, promjeni nas!" i sad bi u takvo okružje kao Bog nekog doveo, tek obraćenog, pa za dva dana će biti kao i ti ljudi, a tako se stvari i uglavnom razvijaju. da, ponekad se plače za promjenom, aali s figom u đepu. naime, nema spremnosti da se mijenjaju krive stvari koje su dovele do takvog stanja, kao što je Bog rekao proroku, samo bi bojali zidove.

    avatar

    28.06.2009. (07:10)    -   -   -   -  

  • covjekodrijeci

    Brate u Kristu, (rijec istine) kada sam pisao reakciju na tvoje riječi onda sam te želio nadopuniti i usmjeriti ono što si ti već rekao, te na taj način, možda, pružiti, ili potražiti odgovor koji svi želimo. Svakako da si ti napisao dobro, ja želim naglasiti ono što smatram bitnim.
    Teško je ovako, govoreći općenito, potpuno definirati stvari, ali zapravo neke se mogu, ipak, sa potpunom sigurnošću znati i onda ih je samo potrebno sprovesti u djelo. Dakle, ono što se zna i što je sigurno, potrebno je tražiti Božju volju i kretati se u njoj, jer to je interes sviju koji su Kristovi. Ako se ne ispuni taj preduvjet, Bog neće biti sa nama, On neće biti u našoj zajednici, On će otići i onda je sve loše, naopako i uzalud. Ja mislim, vjerujem, znam i siguran sam da će On otići, ako u zajednici ne bude vladala istina, nego licemjerje – odnosno svaka vrsta laži. To je ono što sam htio reći i to je ono što vjerujem da je osnovni problem.
    To si ti već rekao („ako nije dobro i nitko ne želi napredak u kristu“), a ja (ukratko) proširio.

    avatar

    28.06.2009. (19:40)    -   -   -   -  

  • covjekodrijeci

    Brate kontakt.bloger.hr kažeš : "Gospode, promijeni me!!!"
    Zar nisi promjenjen u Kristu ? Reci mi brate zar je Gospodin naš Isus Krist mogao više za nas učiniti od svoga križa ? Zar ne vidiš promjenu (u sebi) koju je On učinio za tebe i mene, tamo, na svom križu, gdje se izborio za nas ?
    Molim te brate, pogledaj na Njegov križ i prihvati blagoslov križa.

    avatar

    14.07.2009. (14:01)    -   -   -   -  

  • covjekodrijeci

    Dragi brate u Kristu Isusu, Dvocvijet, kažeš da ti ovih dana Bog na mnoge načine govori o "tom problemu".

    I sam posjednjih dana slusam brojne zamjerke i prigovore na sve i svasta, ali i sa strahom Gospodnjim razmisljam o ljudima koji su tijekom proteklih nekoliko godina napustiti zajednicu u kojoj slavim Boga ...

    I ja razmišljam brate Dvocvijet o "tim ljudima".
    Zašto su ti ljudi (recimo radije braća), brate Dvocvijet, napustili zajednicu ? Što ti Bog (a ne ljudi) govori o tome ? Zašto, kada su u tu zajednicu (u većini slučajeva) kršteni ? Kao što ti kažeš, ne odlučujemo mi o tome gdje ćemo biti, nego nas Glava Krist stavi tamo gdje pripadamo i gdje ćemo Njemu služiti. Slažem se s tobom.

    Ako je netko "otišao" iz zajednice, jeli on otišao, ili je zajednica otišla od njega; kako to znati ? I jedni i drugo je pogrešno, krivo. Ili (i) ovdje vlada načelo većine kao u svijetu ? Ako je netko od braće u zaostatku, (u bilo kojem pogledu) treba li ga istjerati iz zajednice i napustiti, ili pokazati što znači dati svoj život za brata ? Jeli moguće i da je zajednica u zaostatku, a netko od braće "napredniji" ? Reci, brate, kakav je odnos tvoje zajednice (na čelu s pastorom) prema ljudima koji su "otišli", jeli tvoja zajednica traži one koji su otišli, (ili ih možda čak i progoni) ? Jer ako su otišli od zajednice, Tijela Kristovog, onda, pretpostavljam, "oni" su izgubljene ovce ? Jeli odnos zajednice (na čelu sa pastorom) prema njima (kao izgubljenim ovcama), onakav kakav bi trebao biti, odnosno jeli ih zajednica na čelu sa pastorom, traži kao što Riječ kaže (a pretpostavljam da znamo što Riječ o tome kaže), ili je zajednica (na čelu sa pastorom) "jedva dočekala" da ih se riješi, ("zalutalih ovaca") ? Radi se o braći u Kristu koju su ti isti pastori krstili i ta ista zajednica prihvatila u Tijelo Kristovo. To je djelo Duha; ili nije ?
    Kakva je tu nauka i teologija na djelu, u kojoj se braća napuštaju ? Okrenimo se i odgovorimo na ova pitanja, ako je moguće, nepristrano i po istini. Ili je to (tabu) tema o kojoj se ne smije (otvoreno) pričati ?

    avatar

    14.07.2009. (15:20)    -   -   -   -  

  • Dvocvijet

    Dugo sam razmisljao o ovom tvom pitanju, pa cak i o tome da li da odgovaram na njega. Ipak, zelim odgovoriti da neke stvari ostanu do kraja jasne.

    Kazem "ti ljudi" i pri tome ne mislim na bracu i sestre u Kristu.

    Braca i sestre u Kristu se ne razdvajaju sa teskih rijecima i optuzbama. Braca i sestre iz zajednice u zajednicu odlaze i bivaju primljeni sa blagoslovom, kako onih koji blagoslivljaju njihov odlazak, tako i onih koji ih sa blagoslovom primaju.

    "Ti ljudi", otpadnici od vjere ili cesto nepromijenjeni ljudi, nisu braca i sestre u Kristu. Oni odlaze ili zbog toga sto nikada nisu dozivjeli stvarno obracenje ili zbog vlastitog grijeha. A ni oni koji nisu nanovorodjeni, kao ni oni koji su otisli u samopravednosti i grijehu, nisu braca i sestre u Kristu. Bozja Rijec jasno govori o tome. Za ove druge cak kaze "s takvima ni za stol!".

    Hipotetsko pitanje o onima koji su otisli iz zajednice u konfliktu, a pravedni, ostaje hipotetsko. Ne znam ni za jedan takav primjer, ili ako bas hoces svi koji odu zbog vlastitog grijeha uvijek i bez iznimke tvrde kako su bas oni bili u pravu, ali "pastor, starjesinstvo i jos neki ljudi u crkvi su zastranili".

    Dakako, i pastori su ljudi, i starjesine su ljudi, i djakoni su ljudi bas kao sto su i clanovi zajednice ljudi. Svi su pogresivi i svi mogu pasti u grijeh. No, gdje je Bog u toj prici? Gdje je Njegova suverenost? Gdje je Njegova pravednost? Gdje je Njegova savrsena volja u svemu tome?

    Vjerujes li zaista da bi Bog napustio svoju crkvu i ostavio je na milost i nemilost gresnicima ako je to uistinu Njegova zajednica? Iznimke su, dakako, one zajednice i "crkve" koje se nazivaju Njegovim imenom, ali Njega nikada nije ni bilo u njima.

    Znamo li da je Bog spor na srdzbu, a brz na prastanje, ne bi li u takvim okolnostima bilo razumno ocekivati da ce Bog pozvati svoje vjerne sluge da situaciju izvedu na dobro, umjesto da rastace Tijelo Kristovo? Zar bi Bog zaista skocio sam sebi u usta i unistavao Svoje Tijelo radeci time djavolski posao ili bi osposobio druge ljude da u toj istoj zajednici (iz)vrse Njegovu svetu volju?

    Revolucije, prevrati, strancarenja, pobune, mrmljanja i sl. nisu Bozji nacin. Tko tako radi navlaci na sebe Bozji gnjev i vlastita ga nepravednost optuzuje.

    Bog ima svoje nacine i kada ustreba veoma ucinkovito cisti svoju crkvu od gresnih pojedinaca, ali tek onda kada su svi drugi nacini iscrpljeni.

    Ne prezirimo zato Njegovu milost, veliko strpljenje i mudrost koja je nemjerljivo iznad nase. Jer, Bog se ne da ismjehivati i sto tko zanje to ce i zeti!

    avatar

    20.10.2009. (23:20)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...