Da, sve ide preko bližnjih. Žena koju spominješ jedan je od mnogih primjera traženja ugode u vjeri, vršenje onog vanjskog, bez pravog svakodnevnog obraćenja srca, bez preispitivanja u srcu svojih djela, bez pogleda na svoja djela zajedno s Kristom. Kad god nešto činimo, manje bismo griješili ako bi postavili pitanje; Sviđa li se Isusu ovo što činim, i na što me on poziva.... Bog vjerniku treba biti na prvom mjestu, u smislu da čovjek nije navezan ni na bračnog supružnika, ni na vlastitu djecu, ni na što zemaljsko,. Ljude ljubiti da, ali pripadati Bogu. No Njega ljubiti služeći ljudima, vršeći u svom svakodnevnom životu ono na što nas on poziva, poštujući svog muža, služeći svojoj obitelji. Inače je redoslijed poremećen, nema sklada i nikome ne dajemo ono što mu pripada. Više vrijedi prekinuti molitvu ako te muž zatreba, nego li odbiti njemu pomoći radi molitve. Uzalud vjera bez djela, uzalud post i molitva ako su sami sebi cilj. Post je potreban da učimo mrtviti tijelo i uskraćivati mu, kako bismo jačali svoj duh u borbi protiv tijela, i potreban je kao žrtva Bogu, i posteći od hrane zapravo bismo trebali vježbati post od svojih pogrešaka, mana, slabosti....kako bismo malo po malo neke svoje mane i slabosti ipak savladali..Ako toga ploda nema, ako je plod naš loš odnos prema bližnjima, uzalud pokora i molitva. Možda bi joj ti i trebala ukazati na te stvari, ako se ukaže prigoda, zapravo moli Boga da ti On stvori tu prigodu i da prave riječi.
22.06.2009. (11:12)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ema
Da, sve ide preko bližnjih. Žena koju spominješ jedan je od mnogih primjera traženja ugode u vjeri, vršenje onog vanjskog, bez pravog svakodnevnog obraćenja srca, bez preispitivanja u srcu svojih djela, bez pogleda na svoja djela zajedno s Kristom. Kad god nešto činimo, manje bismo griješili ako bi postavili pitanje; Sviđa li se Isusu ovo što činim, i na što me on poziva....
Bog vjerniku treba biti na prvom mjestu, u smislu da čovjek nije navezan ni na bračnog supružnika, ni na vlastitu djecu, ni na što zemaljsko,. Ljude ljubiti da, ali pripadati Bogu. No Njega ljubiti služeći ljudima, vršeći u svom svakodnevnom životu ono na što nas on poziva, poštujući svog muža, služeći svojoj obitelji. Inače je redoslijed poremećen, nema sklada i nikome ne dajemo ono što mu pripada. Više vrijedi prekinuti molitvu ako te muž zatreba, nego li odbiti njemu pomoći radi molitve. Uzalud vjera bez djela, uzalud post i molitva ako su sami sebi cilj. Post je potreban da učimo mrtviti tijelo i uskraćivati mu, kako bismo jačali svoj duh u borbi protiv tijela, i potreban je kao žrtva Bogu, i posteći od hrane zapravo bismo trebali vježbati post od svojih pogrešaka, mana, slabosti....kako bismo malo po malo neke svoje mane i slabosti ipak savladali..Ako toga ploda nema, ako je plod naš loš odnos prema bližnjima, uzalud pokora i molitva. Možda bi joj ti i trebala ukazati na te stvari, ako se ukaže prigoda, zapravo moli Boga da ti On stvori tu prigodu i da prave riječi.
22.06.2009. (11:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...