Komentari

diarydiduino.blog.hr

Dodaj komentar (8)

Marketing

  • Stelina mama

    I onda nije život okrutan......umjesto da je bar u snu živa.......da bar tamo s njom pričaš, da joj oči gledaš, da ju zagrliš.......čak ni u snovima ne možeš pobjeći od surove istine......
    e pa to je zaista okrutno.......naravno da te taj i takav san samo još više iscrpio....nisi ni u njemu našla malo topline i miline.....nego samo nastavak svakodnevne agonije.....
    A ja toliko žudim za njom bar u snu.......

    avatar

    08.06.2009. (00:54)    -   -   -   -  

  • majka

    Tako je ovo bolno..neizdrživo..da se bar u ono malo sna odvojimo od stvarnosti...da ih vidimo, zagrlimo, popričamo ili s njima... Juče je 23 mjeseca kako moga sina nema.. Toliko sam i vapila da sklopim oči...da ga barem sanjam... i ništa.. samo sam ga jedan put sanjala, uštinuo me za obraz i poljubio...kako je imao običaj u šali...samo na tren....i ništa više.. a vaš san, da Une nema...nema...to je tako teško..nemam riječi za tu muku... prebolno je... I u snu...surova svarnost..
    Topli pozdrav od žalosne mame

    avatar

    08.06.2009. (12:19)    -   -   -   -  

  • Masatera

    Strašno, nakon ovakvog sna imala si još teži dan :(
    Život bi bar u snovima trebao biti ljepši..

    avatar

    08.06.2009. (12:53)    -   -   -   -  

  • Marija Beljan

    o mila moja....

    avatar

    08.06.2009. (16:07)    -   -   -   -  

  • milicza

    vesna draga, nikada nisam razmišljala pomnije (do ovog trena) o onoj frazi "lijepo kao san" ili "lijepo kao u snu", "san snova"... snovi bi se trebali povezivati s nečim lijepim, s mjestom gdje se može pobjeći od turobne stvarnosti i bolne istine.. no što napraviti, kad ni u snu nema olakšanja, ni na tren. Mila, zapalila sam tvojoj princezi svijeću, nek joj svijetli na putu barem u tvoje snove. grlim te.

    avatar

    09.06.2009. (13:44)    -   -   -   -  

  • mama

    Evo prolaze pet godina i sest mijeseca moja Vesna
    Nikad je nisam sanjala.. a tako...tako bih voljela
    bar da je u snu zagrlim...poljubim,a toliko godina samo cekam ...i cekam
    da se moja jedinica moja Natasa pojavi u snu
    zivim za tome da mi doge u snu i nista samo pusta ceznja,gusi me svaki trenutak
    mog prokletog zivota
    Puno te pozdravljam Slavica

    avatar

    09.06.2009. (17:02)    -   -   -   -  

  • emocija

    Predrage moje .......Spavanje i san bi nam, po mom osobnom mišljenju, trebao biti kao neka vrsta balansa između užasne boli i nemoći da promijenimo neupitno, i prikupljanja snage za idući dan s istom količinom boli. Trebalo bi nam spavanje bez snova, kako onih koji bi nas prevarili i podarili nam ljubljene kao žive tako i ovakvih kao što je bio moj. Jer poslije sna dolazi jutro i ponovna spoznaja gubitka. Mi smo kao ptica Feniks koja se svakim jutrom ponovno rađa s novom boli.

    avatar

    09.06.2009. (17:28)    -   -   -   -  

  • Dadi

    Draga moja Vesna, Sve razumijem. Ćutim tvoju golemu majčinsku bol, golemu da golemija ne može biti. Žalujem za Unom što joj je nepravedno oduzeta budućnost, radost, ali ponekad i tuga koju bi dijelila sa svojima najbližima. Ne mogu shvatiti zašto se takvo što može dogoditi.

    avatar

    19.06.2009. (15:37)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...