prvo se utopih negdje u ovoj prvoj slici...putovanje i cesta ...to je ono što dugo me već zove ,samo još hrabrosti treba malo za otići, krenuti...a opet, za šta hrabrosti , kad sva je istina stisnuta u ovo malo teksta što poslje si prostrla...svak može bez nas...i ništa se ne bi ni promjenilo, zašto se onda toliko spremamo, zašto je teško reći idem... ostala bi neoprana posteljina neispeglana hrpa i ručak na pola... osobe koje nas vole i onako bi nas zadržale zauvijek a za ostalo, ma koga briga...da li se ispalti krenuti put srca ili pak čuvati sve da opet bi sve ostalo kako je....praznina pusta jednim djelom a vatra što plamca u drugom...dva nemoguća prijatelja...u jednom... i ofucana fotelja što stalno nekoga čeka...
06.06.2009. (11:58)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Malo se čovjek naježi, zar ne, kada pomisli kako svijet ide dalje i nakon što on ode s ove razine (tko zna gdje ode, to valjda svako saznaje iz prve ruke, iz osobnog iskustva). Ali, ta spoznaja ima u sebi i neku finu tajanstvenost... nad kojom se vrijedno zamisliti.
06.06.2009. (17:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kao što uzimamo prostor i vrijeme, tako ostavljamo trag u njemu. Vjerujem kako je i to ponekad dovoljno da se stvori "satisfakcija". Zadovoljstvo je kada se s nekim dijeli prostor i vrijeme. To bi trebao biti vrhunac. U tom vrhuncu dati i više sebe, značilo bi izdići se iznad svega što nas čini istima. Svi smo isti pred šarolikom lepezom mogućnosti koje su pred nama.
06.06.2009. (22:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zanimljiv tekst.Upravo sam se vratio sa daleka puta i čini mi se baš obrnuto.Sve su nekako divlji oko mene :).Sve se nemirno promijenilo.Hvatam konce jedva. Bjelina je tek iluzija.Spremam nešto novo, vidjet ćeš.Hvala ti.Na tebi.
07.06.2009. (19:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
...tko zna, možda se ipak ništa ne događa bez nas... možda smo mi ti koji su uvijek bili i koji će uvijek biti, a ovaj život je samo ono što smo u određenom vremenu i prostoru poželjeli biti, a mogućnosti je bezbroj.... pozdrav....
07.06.2009. (22:15)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
a sve što je bilo je skupljeno u ovom treptaju oka ..........u sretnom trenutku istinskog postojanja........svijet se doista događa u našim glavama...........:-)))
08.06.2009. (07:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
cini se kako sam zaista u zabludi...i srusiti vlastite iluzije i pri tom suociti se samim sobom, poprilcno je teska stvar. I boli...gubim nadu, vjeru, u ljubav...u sebe samu..., no bilo kako bilo, valjda ce ipak jednom doci sve na svoje...uvijek dodje. Lijepi pozdrav tebi :-)
09.06.2009. (10:00)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nina...
prvo se utopih negdje u ovoj prvoj slici...putovanje i cesta ...to je ono što dugo me već zove ,samo još hrabrosti treba malo za otići, krenuti...a opet, za šta hrabrosti , kad sva je istina stisnuta u ovo malo teksta što poslje si prostrla...svak može bez nas...i ništa se ne bi ni promjenilo, zašto se onda toliko spremamo, zašto je teško reći idem...
ostala bi neoprana posteljina neispeglana hrpa i ručak na pola...
osobe koje nas vole i onako bi nas zadržale zauvijek a za ostalo, ma koga briga...da li se ispalti krenuti put srca ili pak čuvati sve da opet bi sve ostalo kako je....praznina pusta jednim djelom a vatra što plamca u drugom...dva nemoguća prijatelja...u jednom...
i ofucana fotelja što stalno nekoga čeka...
06.06.2009. (11:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
izvorni život
Malo se čovjek naježi, zar ne, kada pomisli kako svijet ide dalje i nakon što on ode s ove razine (tko zna gdje ode, to valjda svako saznaje iz prve ruke, iz osobnog iskustva). Ali, ta spoznaja ima u sebi i neku finu tajanstvenost... nad kojom se vrijedno zamisliti.
06.06.2009. (17:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
meroveus
Kao što uzimamo prostor i vrijeme, tako ostavljamo trag u njemu. Vjerujem kako je i to ponekad dovoljno da se stvori "satisfakcija". Zadovoljstvo je kada se s nekim dijeli prostor i vrijeme. To bi trebao biti vrhunac. U tom vrhuncu dati i više sebe, značilo bi izdići se iznad svega što nas čini istima. Svi smo isti pred šarolikom lepezom mogućnosti koje su pred nama.
06.06.2009. (22:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
La Boîte noire
Zanimljiv tekst.Upravo sam se vratio sa daleka puta i čini mi se baš obrnuto.Sve su nekako divlji oko mene :).Sve se nemirno promijenilo.Hvatam konce jedva.
Bjelina je tek iluzija.Spremam nešto novo, vidjet ćeš.Hvala ti.Na tebi.
07.06.2009. (19:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ł
mozda odzvanja strasno ali ipak preprirodno..[ zanimljivo da nisam primjetio ovaj blog dosad :] pozdrav dvojnikuici :D
07.06.2009. (20:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Smisao Života
...tko zna, možda se ipak ništa ne događa bez nas... možda smo mi ti koji su uvijek bili i koji će uvijek biti, a ovaj život je samo ono što smo u određenom vremenu i prostoru poželjeli biti, a mogućnosti je bezbroj.... pozdrav....
07.06.2009. (22:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
svismoisti
@
zanimljiva su ova viđenja komentatora, svaki komentar je vlastito viđenje
prisustva i nestanka našega u prostoru i vremenu ovomu.
07.06.2009. (23:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
a sve što je bilo je skupljeno u ovom treptaju oka ..........u sretnom trenutku istinskog postojanja........svijet se doista događa u našim glavama...........:-)))
08.06.2009. (07:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
La Boîte noire
Nisam nigdje potajno i potajno stvaram.Sve novo će biti na mom blogu ne brini.Nisam toliko samozatajan ipak.
08.06.2009. (15:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ispod mjeseca
cini se kako sam zaista u zabludi...i srusiti vlastite iluzije i pri tom suociti se samim sobom, poprilcno je teska stvar. I boli...gubim nadu, vjeru, u ljubav...u sebe samu..., no bilo kako bilo, valjda ce ipak jednom doci sve na svoje...uvijek dodje. Lijepi pozdrav tebi :-)
09.06.2009. (10:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...