Na početku rata izgubili smo dragog prijatelja, bio je tada nešto stariji nego Josip kad je otišao. Imao je mladu ženu i Josipovog vršnjaka - sina. Bili smo dobri prijatelji i lijepo se slagali, a poslije smo nastojali ostati dobri sa njegovom ženom - mojom jako dobrom prijateljicom - i njenim sinom. Djeca su često bila skupa i ostali su prijatelji i u mladosti. Čak su i zadnja dva dana provela skupa. Sve to kažem samo da pokušam objasniti ovo. U tim danima i kasnijim godinama nastojala sam ih pridobiti mojoj maloj obitelji, nastojala sam im ponuditi svoju malu obitelj da osjećaju kao svoju i da znaju da su zaštićeni, dobrodošli i od srca voljeni. Sada znam da su onda to osjećali možda kao isprazne riječi, kao što ja sada osjećam : Hvala, ali to nije moj Josip. Sada tek vidim da moja obitelj mogla je biti samo moja, ali njihovi samo prijatelji. U mojim i našim najtežim trenucima, opet je Ona i njen Marko bili uz nas. Bez puno riječi, ali sa puno odabranih riječi i pogleda nastojali su podijeliti našu bol i zbog toga sam im jako zahvalna. I stvarno mislim da je SRETAN ČOVJEK koji ima prijatelja i u dobru, ali i u zlu. Vrlo često dovoljan je stisak ruke i pogled.... i da sve bude jasno...
02.06.2009. (23:33)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Predivna fotografija... Zrake toplog sunca se samo naslućuju, tamo negdje na obzoru..... Ili se udaljavaju.....možda je to samo naše sjećanje na tople dane.....
04.06.2009. (00:06)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pavloska
Danas je kod nas Zadusnica, dan mrtvih... idem da posetim groblje, moje mame i Vikijev, kcer od moje najdraze kolegice Nade, koja je isto umrla u saobracajnoj nesreci, na 18 god....jedna ce sveca svjetliti i za tvoju Unu...
06.06.2009. (07:25)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
06.06.2009. (15:02)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
martin84
zašto ja imam osjećaj da neki ljudi su sretni kad ti se dogodi nešto loše, tragično u životu?? jel i Vi imate takav osjećaj ili...? mislim da se ne varam, sigurna sam u to......imam osjećaj da uživaju u tuđoj boli....? Martinova seka!
07.06.2009. (19:38)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ne bih se usudila to tvrditi, promišljam i ne vidim, ali možda je to zato jer sam se od trenutka tragedije povukla u neku vrste školjke, gluha i slijepa za sve ostale i za sve ostalo pa ne vidim. Ono što međutim vidim je to, da ima bešćutnih, onih koji oholo mašu svojom srećom meni pred nosom, koji se razmeću uspjesima svoje djece, a ja, ja ostajem zapanjena ako pred ničim, a ono, pred nedostatkom takta, pijeteta....
07.06.2009. (21:46)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Marija Beljan
Na početku rata izgubili smo dragog prijatelja, bio je tada nešto stariji nego Josip kad je otišao. Imao je mladu ženu i Josipovog vršnjaka - sina. Bili smo dobri prijatelji i lijepo se slagali, a poslije smo nastojali ostati dobri sa njegovom ženom - mojom jako dobrom prijateljicom - i njenim sinom. Djeca su često bila skupa i ostali su prijatelji i u mladosti. Čak su i zadnja dva dana provela skupa. Sve to kažem samo da pokušam objasniti ovo. U tim danima i kasnijim godinama nastojala sam ih pridobiti mojoj maloj obitelji, nastojala sam im ponuditi svoju malu obitelj da osjećaju kao svoju i da znaju da su zaštićeni, dobrodošli i od srca voljeni. Sada znam da su onda to osjećali možda kao isprazne riječi, kao što ja sada osjećam : Hvala, ali to nije moj Josip. Sada tek vidim da moja obitelj mogla je biti samo moja, ali njihovi samo prijatelji. U mojim i našim najtežim trenucima, opet je Ona i njen Marko bili uz nas. Bez puno riječi, ali sa puno odabranih riječi i pogleda nastojali su podijeliti našu bol i zbog toga sam im jako zahvalna. I stvarno mislim da je SRETAN ČOVJEK koji ima prijatelja i u dobru, ali i u zlu. Vrlo često dovoljan je stisak ruke i pogled.... i da sve bude jasno...
02.06.2009. (23:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Stelina mama
Predivna fotografija...
Zrake toplog sunca se samo naslućuju, tamo negdje na obzoru.....
Ili se udaljavaju.....možda je to samo naše sjećanje na tople dane.....
04.06.2009. (00:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pavloska
Danas je kod nas Zadusnica, dan mrtvih... idem da posetim groblje, moje mame i Vikijev, kcer od moje najdraze kolegice Nade, koja je isto umrla u saobracajnoj nesreci, na 18 god....jedna ce sveca svjetliti i za tvoju Unu...
06.06.2009. (07:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
emocija
Hvala ti na majčinskoj ruci J.
06.06.2009. (15:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
martin84
zašto ja imam osjećaj da neki ljudi su sretni kad ti se dogodi nešto loše, tragično u životu?? jel i Vi imate takav osjećaj ili...? mislim da se ne varam, sigurna sam u to......imam osjećaj da uživaju u tuđoj boli....? Martinova seka!
07.06.2009. (19:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
emocija
Ne bih se usudila to tvrditi, promišljam i ne vidim, ali možda je to zato jer sam se od trenutka tragedije povukla u neku vrste školjke, gluha i slijepa za sve ostale i za sve ostalo pa ne vidim. Ono što međutim vidim je to, da ima bešćutnih, onih koji oholo mašu svojom srećom meni pred nosom, koji se razmeću uspjesima svoje djece, a ja, ja ostajem zapanjena ako pred ničim, a ono, pred nedostatkom takta, pijeteta....
07.06.2009. (21:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...