Komentari

alenzoric.blog.hr

Dodaj komentar (15)

Marketing

  • Smisao Života

    .... da, živimo u svijetu konzumerizma gdje se sreća poistovjećuje sa pojmom imati, a krilatica za kojom se povodimo i koja nam predstavlja najveću vrijednost glasi:"Pobjednik je onaj koji umre s najviše igračaka.".... dok je istina sasvim drugačija; istinski sretan čovjek je onaj koji od života ne traži ništa jer shvaća da sve ima.... pozdrav....

    avatar

    31.05.2009. (09:55)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    Jako mi se sviđa tvoja tema. :)
    Čitajući temu prvo mi je u misli dolutala pjesma Petra Preradovića... "Ljudsko srce":

    Ljudskom srcu uvijek nešto treba,
    Zadovoljno nikad posve nije:
    Čim željenog cilja se dovreba,
    Opet iz njeg sto mu želja klije.

    Zašto tako, prezirući hljeba
    Svakidanjeg, u prsima grije
    Vrućom željom okrutnog jastreba
    Koj' ga uvijek gladnim kljunom bije?

    Međ kolijevkom traje i međ rakom
    Našem žiću odveć kratko doba,
    Zato srce u nazočju groba

    Uvijek dršće željom svejednakom,
    Misleć uvijek: zemlja ima slasti
    Koja neće s njime u grob pasti!,

    čitajući dalje.... sjetila sam se jednog nedavnog dijaloga, koji me rastužio.
    Jedna kolegica je uz jutarnju kavu pričala o nekoj emisiji.... u kojoj se bira najbolji pjevač među amaterima. Tamo je prepoznala nekog dječaka iz svog dijela grada, koji pjeva u crkvenom zboru. Oči su joj se zasuzile koliko je bila ganuta opisujući talent tog mladića..... a onda je dodala: "Bože mili.... zašto moj sin nije poput njega?" Tada je u meni nešto vrisnulo... čak sam i glasno reagirala i dala joj do znanja kako me njena izjava zasmetala.... ali ni približno moja reakcija nije bila primjerena jačini negodovanja i zaprepaštenosti koju sam osjetila u sebi. Uz to što živimo u potrošačkom društvu i sreću tražimo na pogrešan način.... imamo se potrebu uspoređivati s drugima. Ljudi troše.... i često ne kupuju ono što im se sviđa... nego kupuju da bi se takmičili sa susjedima i prijateljima.... a to neprestano uspoređivanje dovodi do toga da putem izgube sami sebe... pa čak i do toga da pate jer njihovo dijete nije talentirano poput nekog drugog djeteta... Uspoređivanjem s drugima rađa se zavist i ljude dovede u stanja u kojima se... eto i Bogu obraćaju i zažele drugačiju djecu..... jer im se sviše sviđaju tuđa, a gube vlastito vrijeme koje im otvara mogućnost bolje upoznati svoje dijete, njegove potrebe, želje i talente.... gube mogućnost prihvaćanja bližnjih... prihvaćanja s punim poštovanjem i ljubavlju.
    Napisao si: "Imamo tu čast živjeti u društvu koje je prije svega (i poslje svega) potrošačko. Pravi je užitak živjeti u jednom takvom naprednom društvu u kojem se šopingiranje veliča kao neko sredstvo kojim se takoreći ostvaruje neka vrsta modernog blaženstva. Kupujem, dakle, jesam." prvo sam se nasmijala i postavila sebi pitanje: "da li je užitak..." a onda sam malo razmislila i shvatila: Točno.... užitak je i iskušenje. NIšta se ne dešava bez razloga... pa tako ni vrijeme kojemu svjedočimo.

    avatar

    31.05.2009. (11:28)    -   -   -   -  

  • izvorni život

    @ima jedan svijet ___ Puno si toga napisala i to mi je drago. Pjesma koju si navela zapravo priča o toj istoj stvari kao i post: koliko god si stvari skupili oko sebe, iza prvog ugla vrebaju nove "potrebe" koje moramo zadovoljiti da budemo "sretni". Mislim da znam na koji show misliš i na kojeg "mladića iz zbora" misliš. To je tipično za roditelje da si zamisle neki ideal kako bi djete trebalo izgledati pa onda svoje djete uspoređuju s tim idealom, ili s nekim drugim djetetom za kojeg misle da je u rangu zamišljenog ideala. A ne znaju da i taj drugi ("idealni") ima niz svojih izazova s kojima se suočava, strahova ili bilo čega drugog. Susjedova trava je uvijek zelenija, znamo tu priču. :) Općenito, uspoređivanje sa bilo kim nema nikakve svrhe. Svaki čovjek je čovjek za sebe i svaki ima neki svoj tempo razvoja i potencijal koji može ostvariti.
    A ova rečenica kako "imamo čast živjeti u ovakvom potrošačkom društvu"... to je ipak zamišljeno isključivo kao ironija. Ja se čak i ne želim zanositi idejama kako je društvo nesavršeno, ali baš zato puno izazova... Ja ne vidim gotovo ništa pozitivno u načinu na koji je društvo degeneriralo u tu potrošačku izmišljotinu.

    avatar

    31.05.2009. (18:06)    -   -   -   -  

  • izvorni život

    @gaura ___ Evo, kopirat ću tvoj odgovor s tog posta i malo ga prokomentirati. Napisala si:

    "Pitaš čega se ja uplašim.
    Uplaši me veličina i snaga svega toga prevelikog i presjajnog. Jer kad te jednom dotakne - u tom jednom trenutku osjećaš toliku poniznost, zahvalnost, strahopoštovanje i znaš da si dio tog velikog Nečeg i to ti je onda dovoljno za cijeli život i bojiš se iz puke poniznosti tražiti ponovo, jer tim jednim trenutkom postaješ netko drugi, lebdiš iznad ljudskih slabosti i naprosto vjeruješ..."
    Vjeruješ u....što? :)

    Meni npr. to nije stvar vjerovanja, pogotovo ne u religijskom smislu (na koje vjerovanje si mislila?)
    Govoreno iz konteksta ovog posta: ti onda govoriš o promjeni koja je u tebi probudila radost. I ta radost u tebi izaziva strahopoštovanje. I to je odlično. Meni jedino škripi taj odabir riječi. Ja mislim da tu nema mjesta ni strahu ni strahopoštovanju, jer ti termini mi u sebi sadrže i neku negativnost. A ovo iskustvo je nešto skroz pozitivno i poželjno.
    Sve u svemu, nije loše tražiti. "Tražite i dat će vam se!", zar ne? :)

    avatar

    01.06.2009. (16:45)    -   -   -   -  

  • izvorni život

    @gaura ___ e, pa to me zanimalo, što "vjera" tebi znači. :) Opis vjere u ovom smislu u kojem si je opisala i sam bih potpisao. Da, riječi ponekad znaju biti krivo shvaćene. Osobno iskustvo i doživljaj su iznad svega.

    avatar

    01.06.2009. (17:37)    -   -   -   -  

  • kizzy

    mrzim potrošačku groznicu, i uopće me ne veseli kupovanje i gomilanje stvari kojih se teškom mukom odričemo onda kad nam više ne trebaju, a puno njih nam više ne treba............nagomilali smo i nakrcali svoje životne prostore i to nas samo opterećuje
    nastojim u svakome danu pronaći neku radost. najčešće mi dolazi kroz djecu, smijeh sa njima, njihove osbne radosti i postignuća u životu koja i njih same čine sretnima. a zadovoljstvo također pronalazim u ljepoti prirode, naročito sada kad se sve budi, razvija se, cvate i miriše, kad zapuše lagani vjetrić i razgiba rascvalu nepokošenu livadu, kad promatram u svome vrtu guštere, puževe pa čak i zlatice kako vode ljubav ne srameći se mene ni bilo koga..........kad mi se moja maca baci pod noge, okrene se na leđa i rasteže se očekujući da je pomazim (pa tko joj može odolit da je ne pomazi sa ogromnim osmjehom na licu?)
    puno je malih, svakodnevnih radosnih i lijepih trenutaka koji zasigurno nisu na prodaju u šoping centrima, samo, čini mi se da ljudi ipak više vole kupovati i uspoređivati se s drugima nego uživati u besplatnim ljepotama ovoga svijeta
    smatram se sretnom i želim i drugima da što prije pronađu svoju besplatnu sreću i njome pune svoje baterije........
    pozdrav ti ostavljam..............;o))

    avatar

    02.06.2009. (08:28)    -   -   -   -  

  • kizzy

    ma tek sada sam primjetila sličnost naših avatara...........;o))

    avatar

    02.06.2009. (08:30)    -   -   -   -  

  • izvorni život

    @kizzy ___ najbolje stvari na svijetu zaista jesu besplatne i nikada ih neće biti na policama trgovačkih centara. :)

    avatar

    02.06.2009. (10:15)    -   -   -   -  

  • life is life

    " Vaša je radost vaša raskrinkana žalost.
    I samo vrelo iz kojeg vam smijeh izvire često je bilo puno vaših suza.
    Što žalost više raskopa vaše biće, to u nj može više radosti stati.
    Kad ste radosni, zavirite duboko u svoje srce i otkrit ćete
    da vam je radost dalo ono što vam je dalo i žalost.
    Kad ste žalosni, opet zavirite u svoje srce , i vidjet ćete
    da odista plačete za onim što je bila vaša radost.
    Neki od vas vele :" Radost je veća od žalosti", a drugi
    kažu. " Ne, žalost je veća"
    A ja vam kažem da su nerazdvojne.
    Zajedno dolaze, i kad vam jedna sjedi sama za stolom,
    zapamtite da vam je druga zaspala u postelji.
    Odista ste obješeni poput zdjelica vage između svoje žalosti i svoje radosti.
    Samo kad ste prazni, smireni ste i uravnoteženi."

    tako je govorio Gibran...

    jer sve što ima svoju suprotnu stranu (zadovoljstvo-nezadovoljstvo...radost-žalost , sreća-nesreća), sve je to još uvijek u domeni promišljanja i osjećaja našeg dualističkog linearnog uma i nije ono iskonsko duhovno multidimenzionalno iskustvo naše najdublje razine koje se naziva blaženstvo , a koje žele dostići svi duhovni tražitelji.
    Blaženstvo je prekrasno riječima uspio približiti i opisati Osho u trenucima svoga blaženog nadahnuća , ali previše bi bilo da još i to citiram ovdje...zainteresirani će već naći načina da se s tim tekstom susretnu :-)

    avatar

    02.06.2009. (12:56)    -   -   -   -  

  • Nisam ja odavde

    slažem se da se zadovoljstvo i radost razlikuju. neki dan, mislim da je bila subota, od jutra sam se osjećala radosno. nije bilo nikakvog razloga izvana. a radost me preplavila iznutra i to je daleko ispunjeniji osjećaj od zadovoljstva koje je uvjetovano vanjskim i vrlo, vrlo kratkotrajno. i ne tako intenzivno. ali, mislim da je dobro da postoji i jedan i drugi osjećaj :o) pozdrav.

    avatar

    03.06.2009. (09:01)    -   -   -   -  

  • bastet

    Kako si i sam mudro zaključio - između zadovoljstva i radosti je veelika razlika! A mislim da su sretni oni koji to na vrijeme shavte, kao i činjenicu da je zadovoljstvo kratkotrajno, budući da ovisi o vanjskim okolnostima, dok je radost potencijalno trajno stanje u kojem čovjek može obitavati, obzirom da je njezin izvor unutarnji, duhovni. Stanje radosti je prirodno stanje čovjeka, no problem je što on to ne zna ili to prečesto zaboravlja. Jer ga iluzija vanjskih okolnosti često navede na tanki led prividnih razočarenja, briga, tuge, stresa...

    Pitaju mudraca: "Zašto si sretan?!"
    A on im odgovara: "A zašto da nisam!"

    avatar

    03.06.2009. (10:41)    -   -   -   -  

  • Dubinama sebe

    Jesam li radosna...jesam..Zadovoljna, relativno jer me muči materijalno no to je manje važno,van mog kruga i riješiti će se kad tad.A jedno djeluje na drugo,isprepliće se. Život je kolaž sastavljen od bezbroj proživljenih trenutaka,bezbroj raznih osjećaja,bezbroj nijansi boja...Da,zadovoljstvo je trenutno izazvano nečim,malim ili velikim stvarima-onim materijalnim,opipljivim no prava radost kao što kažeš je u nama samima,svjesnost da smo živi,voljeni,potrebni unatoč koracima koji nas ponekad vraćaju na ,mjesto polaska,ili još dublje.Radost je meni moći vidjeti svoje dijete kako raste,kroči dalje samostalno a mi smo mu oslonac kad zatreba,radost je meni sunčano jutro i miris pokošene trave pod procvalim krošnjama na mom putu kojim šetam ,radost je osmjeh na njegovom licu kad ga pogledam i vidim sjaj u očima,u dubini sebe zadovoljno mirujem znajući da je ovo moj životi.A problemi,pa tko ih nema...osobito u ovo vrijeme besparice, kad si zadovoljan uspiješ li platiti račune na vrijeme,i rastegnuti od plaće do plaće..Sreću čine male stvari,znamo li sebe voljeti.Tada ćemo biti i zadovoljni i radosni..Veliki topli pozdrav ,Tajana

    avatar

    04.06.2009. (09:13)    -   -   -   -  

  • catwoman

    Tvoj post podsjetio me na knjigu V.Krmpotić :"Košulja sretnog čovjeka". Neki car obolio je od strahovite tuge ...niti jedan liječnik iz carstva nije mu mogao pomoći ... tek se na kraju jedan dosjetio da bi cara moglo izliječiti kada bio odjenuo košlju sretnog čovjeka. I tako se carevi poslanici dadoše u potragu za sretnim čovjekom i njegovom košuljom. Niti jedan od upitanih stanovnika tog carstva nije odgovorio da je sretan, osim jednog jedinog. No - taj nije imao košulju. :-)

    avatar

    05.06.2009. (14:33)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...