Komentari

doninsvijet.blog.hr

Dodaj komentar (31)

Marketing

  • Sa dva prsta po tipkovnici

    Nema ni kod koga olakotnih okolnosti kad je sebičnost u pitanju...Slažem se s tobom u cjelosti,a da li ćemo sebe sačuvati od te pošasti sebičnosti,čini mi se da su izokrenute vrijednosti u našem društvu a i šire postali pošast s kojom se pojedinačno sve teže borimo.Bože dragi,što li ćemo ostaviti u nasljedstvo našoj djeci i unučadi?

    avatar

    30.05.2009. (09:53)    -   -   -   -  

  • Koraljka

    Moja sebičnost i ja rijetko se sretnemo, ma gotovo nikada, nisu mi ju razvijali u djetinjstvu pa je zakržljala. Mislim da je tu ključ, u kućnom odgoju ponajprije.
    Ali izvjesnu razmaženost jesu, onoliku kolika treba biti da bi se osjećala sigurnom.

    avatar

    30.05.2009. (20:19)    -   -   -   -  

  • alkion

    Kaže narodna poslovica: tko nije za sebe nije niti za druge. Ako to na taj način promatramo nije li onda ta cura u pravu? Napokon, ako sve ogolimo do one iskonske istine vrlo lako dolazimo do činjenice da čovjek što god radi radi upravo iz sebičnih razloga: da zadovolji neku svoju materijalnu, duhovnu, i inu potrebu. Čak i majka rađa i voli sv oju djecu zbog zadovoljenja svoje potrebe za produljenjem vrste... Naravno, odgoj i društvena hijerarhija te dosadašnja zrelost ljudske vrste naučili su nas da tu svoju sebičnost kontroliramo i usmjeravamo je u željenom pravcu i nastojimo da ona bude opće društveno prihvatljiva.
    Tema je sociološka i vrlo je složena te bi u njenom promatranju i promišljanju prvo trebalo dati opće prihvaćenu definiciju sebičnost a tek onda pokušati rasvjetliti gledišta. Svi mi za sebe smatramo kako smo nesebični i kako se dragovoljno ili ne vrlo često žrtvujemo za bližnje i one iz naše neposredne okolice - nije li i sam ovakav stav već sebičan... :)))

    Naravno i ovaj moj pogled ne odražava mene kao osobu već samo maleni dodatak u "zaoštravanju" diskusije...:)))

    avatar

    30.05.2009. (23:24)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    @Dida... drago mi je da se kužimo i dijelimo zabrinutost... :)
    @Koraljka.... odgoj je jako važan. Ali mislim da nije jedino on važan. Odgajam dva djeteta.... na isti način. Jedan je sebičniji.
    @Akion.... problem je upravo u tome ako sebe smatramo nesebičnima. Ne postoji čovjek koji se nesebičan rodio i takav ostao. Mislim da je važno znati prepoznati svoje sebičnosti.... o njima promišljati i protiv njih se boriti.
    Po Aniću sebičan je "onaj koji misli samo na sebe, koji se brine samo o svojoj koristi; egoističan."
    Znači po definiciji nije sebičan onaj koji brine o svojoj koristi... nego je sebičan onaj koji brine SAMO o svojoj koristi.
    Danas sam imala prilike dva puta razgovarati o sebičnosti. Ujutro me nenadanim posjetom probudio jedan kolega... došao mi se pojadati. Kad smo malo porazgovarali i zajedno pokušali razumijeti one koji ga ljute... pa kad smo to sve stavili u okvir društvenih zbivanja, njegov nemir se smirio. Nezadovoljstvo nije nestalo.... ali očito mu je netko trebao objasniti da ljudi oko njega nisu manje važni i da pokuša razumijeti zašto se ponašaju kako se ponašaju..... i da sve ono što ne možemo promijeniti moramo prihvatiti... te ne možemo radi svojih želja, hireva i trenutnih nervoza činiti radnje kojima bi naštetili drugima.... jer nismo dovoljno promislili i sebi iskreno objasnili situaciju.
    Večeras sam bila na nekom rođendanu i tamo srela novo lice... mladog dvadesetogodišnjaka. Prepun je bunta, nezadovoljstva... pričao mi je o zapošljavanju, svom poslu, svojim razmišljanjama o zbivanjima u društvu. Prvo sam ga slušala... a onda sam mu pričala. Gledao me širom otvorenih očiju i rekao: "Govorite isto kao i moja majka.... ali zar ne razumijete i vi i ona, da ispadam blesav kad se ponašam tako kao što vi predlažete?" Tada sam mu rekla da savjete majke, a i moje ne smije doživljavati bukvano... jer ne postoji recept kako se treba ponašati u kojoj situaciji... jer mi ne možemo predvidjeti sve situacije u kojima će se on u životu naći. Rekla sam mu da mora naučiti sve nijanse... da mora osluškivati i doživljavati ljude oko sebe... a to će mu omogućiti jednog dana da razumije što mu njegova majka i ja pričamo. Ali isto sam mu tako rekla da se ne brinem za njega.... jer je odlično da o tim temama razmišlja, ima potrebu o njima razgovarati i na taj način će se izbrusiti u dobrog čovjeka... i uhvatiti zvijezdu. :)

    avatar

    30.05.2009. (23:57)    -   -   -   -  

  • izvorni život

    Sviđa mi se ovaj blog. Ne znam zašto, ali nakon što sam napisao komentar od nekoliko redova, servis mi javlja da mi nije dozvoljeno ostavljanje komentara. Da vidimo hoće li uspjeti ovako...

    avatar

    31.05.2009. (07:21)    -   -   -   -  

  • izvorni život

    Hm...uspjelo je. Ništa mi nije jasno, mora priznati. Kako to da jednu vrstu komentara mogu poslati a neku drugu ne mogu(???)
    Uglavnom, sviđa mi se što pišeš, teme koje biraš i način na koji ih obrađuješ. Ovaj citat od Džubrana sa strane mi je jedan od najboljih.. pozdrav, navratit ću kasnije

    avatar

    31.05.2009. (07:24)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    @izvorni_život... nemam pojma zašto nisi mogao ostaviti komentar. Pretpostavljam da se radilo o privremenim tehničkih problemima. Blog je otvoren čak i za anonimna komentiranja. Drago mi je da si ipak uspio ostaviti komentar. ;)

    avatar

    31.05.2009. (11:30)    -   -   -   -  

  • greentea

    čini mi se da je spomenuta djevojka možda malo pobrkala neke termine i možda joj nije do kraja jasno značenje izraza sebičnost. često se susrećem s time da ljudi različito shvaćaju istu riječ. volim vjerovati da njoj nije jasno što u stvari znači biti sebičan. jednako kao što mnogima nije jasno što znači kada se kaže da treba voljeti sebe. što je s jedne strane potrebno i važno, ali postoji opasnost da netko mlad i neiskusan ili samo glup i pohlepan to shvati kao dozvolu da sebi ugađa na račun drugih. bilo čija sebičnost je izraz dubokog osjećaja nesigurnosti i straha. čovjek koji u sebi ne nosi osjećaj da je siguran i podržavan od života općenito (a, taj utisak nam se urezuje u podsvijest počevši od perioda u maternici, pa sve do 5-6 godine na čisto emotivnoj i podsvjesnoj osnovi) osjećat će između ostalog neobjašnjivu potrebu da gomila materijalno da bi se osjećao sigurnije i to izjednačavati sa srećom u životu. to je najočitija vrsta sebičnosti, ali duge su možda bolnije i teže. ljubomora i posesivnost u vezama se svode na sebičnu potrebu da zbog svojeg osjećaja nedostatnosti drugog pretjerano vežemo uz sebe bilo da se radi o prijateljstvu ili romantičnim vezama ljudi.
    ne smatram da je za ovakve stavove i ponašanje mladih krivo nekakvo društvo u cjelini, ako je to način da se skida krivica s pojedinca -u ovom slučaju roditelja. jer, to društvo su upravo ti roditelji. nitko nema dublji, jači i veći utjecaj na dijete od roditelja. ali.....i roditelji su samo ljudi koji imaju pravo na greške. i čine ih. u tome ne vidim problem, ali ga vidim u činjenici da to nisu spremni priznati i raditi na tome zajedno sa svojom djecom, jer mi se čini da bi djeca to prepoznala kao veliku stvar i cijenila. iskrenost uvijek donosi olakšanje i razrješava mnoge probleme. koliko roditelja je spremno uložiti truda u to da nauči svoje dijete da ljubav nije mobitel i ipod? ipak je puno lakše djetetu jednostano kupiti što želi i onda drečati: sve sam ti dao! jesi vraga. ta djeca jednostavno znaju na jednoj dubljoj razini da od svojih roditelja nisu dobila ono što svako dijete treba dobiti: ljubav i pažnju. i pogrešno će godinama izjednačavati materijalno s ljubavlju....ona mudrija će shvatiti. mnoga neće. samo će biti nesretna. spomenula si duhovne vrijednosti - pa, osnova tih vrijednosti je iskrenost. kad god roditelj sjedne iskreno razgovarati sa svojim djetetom on obavlja duhovni rad najviše i najcjenjenije vrste i od neprocjenjive vrijednosti za svoju i za dušu tog mladog bića. ali.....ali....da bi to mogao, treba najprije moći biti iskren prema sebi samom. a, mi živimo u svijetu u kojem se ljudi zavaravaju i lažu sebi samima -kako onda biti iskren prema svojem djetetu? jer, čovjek je općenito ili iskren ili nije.
    situacija s brojem djece koja se kljukaju antidepresivima ili čak pokušavaju samoubojstvo je užasna i po meni vrlo alarmantna. pokazuje da nešto debelo i opasno ne štima. mislim da gotovo mogu tvrditi da u mojoj generaciji takve stvari nisu bile poznate. a život nam je bio teži, imali smo manje i više se morali truditi da bilo što postignemo. ja bih smjelo i hrabro i drsko zaključila da je krivac za sve iskazivanje ljubavi poklonima, serviranje djeci svega što požele na tacni bez da se imalo moraju potruditi da to i zasluže...ukratno: današnji roditelji su skloni razmaziti djecu vjerujući da ih to čini dobrim roditeljima i ne primjećujući da ih time uništavaju. (uništavaju nije prejak izraz, jer kad se 18-godišnjak pokuša ubiti on sasvim sigurno nije imao, niti ima pred sobom život ispunjem zadovoljstvom i srećom, bez obzira na novi bmw na kojem mu zavide svi iz škvadre.) sasvim kratko i jasno i vrlo filozofski, ali vjerujem ispravno rečeno: što više imamo, to manje jesmo. a, za mene nema u životu dileme između imati i biti, niti što je prvo i najosnovnije od toga dvoga. čini mi se da su se mnogi u toj jednostavnoj dilemi pogubili. vjerujem i da danšanja jadna djeca samo plaćaju ceh svojih roditelja koji su zaboravili osnovne vrijednosti i polakomili se za tim da što više imaju.
    p.s. nadodala bih da si ti za moje pojmove jedna od naduhovnijih osoba koje znam na blogu i svaka ti čast na stavovima i odličnim postovima. velika cmokača:))))))))))

    avatar

    31.05.2009. (11:45)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    @Greentea, hvala ti na pohvali... a još više na ovom predivnom komentaru... koji je obogatio ovu temu. Slažem se s tobom u potpunosti.... i molim te da virneš na blog blogera Izvorni_život koji se javio malo iznad. Javlja nam se prvi put.... a očito hoda istom stranom ceste Srebrne.... :)

    avatar

    31.05.2009. (12:29)    -   -   -   -  

  • Kinky Kolumnistica

    Iskreno, nisam čitala tekst te djevojke pa ću se osvrnuti samo unutar onoga što si ti rekla. Sebičnost kao gaženje svega pred sobom samo radi zadovoljenja vlastitih potreba i ja osuđujem, razumije se.

    Ali postoji i ona sebičnost koju vrijedi njegovati jer da nije nje, ne bismo mogli polučiti niti jedan životni uspjeh. To je sebičnost kod koje u ponekim situacijama sebe stavljamo na prvo mjesto, i to ne zato jer nas netko iskorištava i ucjenjuje, već bez tuđe prisile bivamo sebi na prvom mjestu u konkretnom trenutku, makar se to dotičnoj osobi neće svidjeti. Npr rado pomažem drugima, ali ima puno, jako puno trenutaka i situacija u kojima bih također mogla pomoći nekome na ovaj ili onaj način, a ja ne pomažem nimalo, već se bavim sobom i svojim potrebama. Svjesno i samozadovoljno, a to činimo svi. Npr ako ja odlučim ovo ljeto potrošiti tisuće i tisuće kuna u Londonu, to i učinim, a svjesna sam da su te tisućice mogle nekome itekako pomoći u njihovim ne baš bajnim životima i egzistencijalnim pitanjima, što je to nego sebičnost? I još bezbroj drugih primjera.

    Ukoliko to definiramo kao sebičnost, tada nimalo nemam grižnju savjesti jer te malene doze sebičnosti smatram pozitivnima, one održavaju čovjeka sretnim, zadovoljenim, hedonistički ispunjenim, a sve to nisu male stvari u očuvanju naše osobnosti i mentalnog zdravlja.

    Pomagati i misliti na druge je lijepo, to također održava mentalno zdravlje svake iole normalne osobe, ali ne možćemo tako baš 24/7. Ono što dođe iza toga netko bi nazvao sebičnošću, a ja tvrdim da je to elementarno - hedoniziranje koje nije grijeh, dokgod smo svjesni važćnosti duhovne životne komponente. :)

    avatar

    31.05.2009. (15:50)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    @Kinky... ako netko pošteno zaradi svoje kune... tada nije sebičnost ako ih troši kako želi. On može darivati, a ne mora. On sam ima pravo odlučiti, a samo sebi treba polagati račune koliko je sebičan ili nije. Tu si sada otvorila novu temu: "Koliko nas trošenje doista čini sretnima?" Prošlog vikenda sam prala brojne prozore na radioni i razmišljala.... Nekada.... imala sam malo, bilo je tu strašno puno briga, ali imala sam više vremena za sebe i ljude oko sebe. Danas imam puno više.... i rob sam svega toga što imam. Sve što imam velik je teret i obveza... Imovina često upravlja sa mnom... ona je moj gospodar..... No sva sreća da sa prčevita pa se svim svojim gospodinarima cijelog života znam opirati i uvijek pronaći tjavascript: void(0);renutak za samo moj svijet... :) Znaš li ti onu od Shortya: "Što će mi dukati, kad mladost nestaje..."
    I zato jedina sebičnost koju ljubim je sebičnost u čuvanju pravih vrijednosti i duše svoje... :)
    Sebičnost nije uvijek vezana za ono što posjedujemo i na našu spremnost to podijeliti s drugima.... I među siromašnima postoje sebični ljudi. To je stanje svijesti i nije vezano uz materijalnu situaciju čovjeka. Sebičnost se najbolje primjećuje u međuljudskim odnosima...

    avatar

    31.05.2009. (17:58)    -   -   -   -  

  • Mile_

    dobra tema samo svaki pojedinac tumaci prilagodjava sebicnos po svojim potrebama. jer kod svakog postoji onaj (ali).
    samo kako izgleda svi smo mi manje vise sebicni i sebicnost je prirodjena negativna vrlina. i tu nema nista da se uljepsava. jebe se nama sto drugi gladuju, umiru vazno je da nama ide dobro. nema tu filozoviranja ja znam da bi ali.... ;)

    avatar

    31.05.2009. (18:16)    -   -   -   -  

  • Katja

    Slažem se sa Zelenom, dom je mjesto gdje dječici valja pokazati, objasniti i usaditi vrijednosti.
    Svako dijete kad-tad pokaže grubu sebičnost, pametnom roditelju to će biti prigoda da ju sreže, a djetetu da nauči.

    avatar

    31.05.2009. (19:50)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    @MIle u pravu si... važno je sebičnost priznati.... i naglasiti da se radi o negativnoj vrlini!
    @Katja... slažem se da se u roditeljskom domu udaraju temelji pravih vrijednosti....
    Situacija koju imamo u društvu pokazuje da se u okrilju naših domova i nismo baš potroduli... a i oni koji jesu dječicu sa tako usađenim vrijednostima moraju pustiti u džunglu - u kojoj su na snazi neka druga pravila.

    avatar

    31.05.2009. (20:02)    -   -   -   -  

  • alkion

    Definicija samopostovanja je vjerovanje osobe u svrhu svog postojanja.
    Zamislimo sad osobu bez samopostovanja sto danas i nije tako tesko, a vjerojatno nikad i nije bilo. Ta osoba, ako je jos uz to izrazito emocionalni tip, moze imati dosta problema u zivotu zbog osjecaja da nije potrebna, da nema svrhu. Osjeca se cesto neprihvacenom i odbacenom, usamljenom. I onda utjehu trazi u drugima: prijateljima, roditeljima, psihijatrima, ljubavima. Treba mu potvrda. Osoba vlastitu svrhu i smisao nalazi iskljucivo kroz druge, a budući je postojanje vlastite svrhe upravo samopostovanje, znaci
    da je osoba kompletna i zivot joj ima smisao samo preko drugih. I to je sebicno djelovanje, iako nesvjesno.
    ili:
    1. Pomaganje drugima
    Najvecu svrhu koju ljudski zivot moze imati je da pomogne drugom ljudskom zivotu da nadje svrhu. Kako je nalazenje svrhe i smisla i vjerovanje u njegovo postojanje zapravo samopostovanje iz toga proizlazi da je pomaganje u svojoj skrivenoj prirodi najsebicniji cin.

    2. Ljubav
    Ljudi vole ono u cemu nalaze sebe i svoju svrhu. Vecina veza zavrsava ili uopce ne pocne zbog toga jer osobe nisu imale nista zajednicko. Covjeku se osoba svidi jer u njoj prepozna dio sebe ili ono sto je bio ili zeli biti, u njoj trazi potupnost svog smisla. Jeste li ikad bili s osobom koja Vam se ne svidja samo iz ciste ljubavi prema njoj samoj kao osobi koja nema nista s Vama niti ce mozda ikada imati? Ili ste bili jedino sretni kad ste nasli nekoga tko razumije Vase probleme i dileme pa makar one bile i beznacajne ali su toj drugoj osobi stvarne jer razmislja kao Vi? Majcina ljubav, koja je vjerojatno najblizi oblik onoj bezujetnoj ljubavi, isto je tako sebicna jer majke vole djecu zato sto su njezina. Naravno da vole i drugu djecu, ali uvijek se na kraju javi ono: "Ti si ipak moja kci/sin." Ljudima se i sve druge stvari i pojave svidjaju zbog njihove moguce uloge u njima, a ne zbog stvari i pojava samih i njihovog prirodnog smisla. Druga osoba, druga pojava ima smisao samo ako ostvari naš smisao.

    Iako ovdje ima tema i za psihologiju, ljudske odnose i religiju u osnovi je pitanje: ZASTO dvije stvari koje bi trebale biti najsvetije u ljudskom zivotu (ljubav i pomaganje drugima) u svojoj srži imaju obilježija sebičnosti?

    avatar

    31.05.2009. (23:03)    -   -   -   -  

  • alkion

    Ili evo i razmišljanja jednog mladog Ivana@:

    Ljudi često ne razlikuju sebičnost od ljubavi prema sebi. Razlog tome je odgoj u kulturi i društvu u kojem živimo, a koje ne trpi osobe koje vole sebe, jer su takve manje podložne manipulaciji. Čovjek koji voli sebe ne ide u rat, ne radi za malu plaću i ne ostaje u braku koji ga ne zadovoljava, a to društvu u cjelini nije poželjno. Zbog toga se u sve nas nastoji ugraditi osjećaj krivice pri pomisli da želimo štititi sebe i svoje interese.

    Od djetinjstva nas se upućuje da moramo misliti na mamu, tatu, brata, sestru... da je sebično tražiti nešto za sebe, da je u gostima nepristojno uzeti puno hrane u tanjur čak i ako smo gladni i ako hrane ima dovoljno za sve... Junaci u knjigama i filovima su oni koji u ime sreće drugih žrtvuju vlastite živote.

    Ljubav prema sebi izjednačava se sa sebičnošću, s niskim porivom da zadovoljimo vlastitu potrebu za užitkom ne vodeći računa o okolini, o potrebama drugih ljudi. Nitko nam ne objašnjava da ljubav prema sebi isključuje sebičnost, a uključuje suradnju s drugima, jer je to u našm interesu, ne samo materijalnom, već u svakom smislu.

    Čovjek je društveno biće i sreću može ostvariti jedino suradnjom s okolinom, a ne borbom protiv nje. Ljubav prema sebi znači da će od okoline jasno tražiti da vodi računa o njegovim potrebama, kao što će i on voditi računa o njihovim potrebama. Čovjek koji voli sebe voljet će samo one koji vode računa o njemu i ne zanemaruju i potcjenjuju njegove fizičke, egzistencijalne, emotivne ili bilo koje druge potrebe. Zato su ljubav prema sebi i ljubav prema drugima usko povezani.

    Onaj tko ne voli sebe ne voli ni druge i sebičan je. Ponekad je ta sebičnost otvorena i vidljiva na prvi pogled, a ponekad je podmuklo prikrivena u velikoj Žrtvi koja postoji samo zato da bi se na drugoj strani naplatila velikom Optužbom.

    avatar

    31.05.2009. (23:22)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    @Alkion... samopoštovanje i sebičnost nisu isto.
    Prava ljubav sebičnost ne poznaje! Ljubav je nešto najčistije što postoji.
    Ljubav majke nije sebična... to što voli svoje dijete nije i ne može biti sebičnost.... To je samo u situacijama ako nanosi tuđoj djeci ili ljudima štetu radi ljubavi prema svom djetetu.... a sebičnost u odnosu prema djetetu je samo u slučaju ako je posesivna i nanosi štetu svom djetetu. Naravno da postoje i sebične majke. No ne možeš generalizirati....
    Dijete nije vlasništvo... nego je novi život koji je žena donijela na svijet... uz ljubav ona osjeća odgovornost za taj život. Ženama je urođena potreba da budu majke (većini)... nije li novi život nešto toliko veliko da bi ti mogao sada izjaviti kako žene rađaju iz sebičnosti... da bi imale dijete. Pa djeca nisu imovina! Nisu to nekretninte... da bi mogao to postaviti na takav način.
    Što se tiče ljubavi između muškarca i žene. Postoji stara izreka da se različitosti privlače. Zašto bi bilo nužno u partneru tražiti sebe? Onaj tko je pronašao sebe... ne mora se tražiti uokolo... nego partnera, a i sve ljude oko sebe prihvaća kao cjelovite pojedince. Srodnu dušu možeš naći u piscu, susjedu, prijateljici, kolegici, kolegi... ne moraš s njim spavati da bi se razumijeli.
    Na ovom svijetu postoje ljudi koji su u stanju suosjećati s drugima.... cjelovite su osobe i ne moraju se sami sebi dokazivati kroz pomaganje drugima... nego to čine samo zato što suosjećaju... čine to iz srca.
    Prava ljubav ne poznaje sebičnost. Tamo gdje švrlja sebičnost nema LJUBAVI.

    avatar

    31.05.2009. (23:29)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    I dalje tvrdim da samopoštovanje (ljubav prema sebi) nisu isto što i sebičnost.
    Iz razmišljanja mladog Ivana proizlazi da su nesebični ljudi podložni manipulaciji.... kao da su maloumnici. :))))))))
    Zar su svi naši branitelji osobe koje se nisu znale voljeti - bez samopoštovanja?
    Zar su svi ljudi koji osjećaju odgovornost prema svom braku i životima koje su stvorili ljudi koji ne vole sebe i nemaju samopoštovanja?
    Ili su ove tvrdnje samo tješilice i opravdanja za neke osobne sebičnosti?
    Ovo je pila okrenuta naopačke!!!
    Smatram da oni koji vole sebe nisu sebični! A oni koji vole svoju sebičnost su perverzni. )))

    avatar

    31.05.2009. (23:40)    -   -   -   -  

  • suncokretmali

    Dona faca si,do neba nesebična.Osmjeh ti poklanjam,pozdrav ostavljam.

    avatar

    31.05.2009. (23:45)    -   -   -   -  

  • gustirna

    Jako mi se sviđa ova indijska narodna. :-))
    Naša djeca su sebična onoliko koliko smo ih naučili vlastitim primjerima.

    avatar

    01.06.2009. (00:00)    -   -   -   -  

  • dordora2

    Ljudi vrlo, vrlo često ne razumiju pojam neke riječi i upotrebljavaju je u potpuno pogrešnom smislu. Ako nemaš unutarnji osjećaj značenja neke riječi nitko te tome neće naučiti. Odnosno jedino roditelji su to mogli u najranijoj dobi, kada se stvara ličnost koja razlikuje dobro od zla, koja dobiva odgojem pojam o etici i ponašanju u skladu s njom. Ako roditelji propuste tu priliku, nikakvo društvo te neće naučiti.

    avatar

    01.06.2009. (12:18)    -   -   -   -  

  • alkion

    Dona, ili ne čitaš što je napisano ili iz konteksta izvlačiš samo neke dijelove. Nigdje nije izjednačeno samopoštovanje i sebičnost. Čak dapače bez samopoštovanja tek čovjek postaje sebišan. Nije li i biblija rekla: spoznaj sebe samoga...
    Nema razloga da dalje razvlačimo diskusiju jer očigledno polazimo s različitih pozicija: ti pomalo idealiziraš situaciju i čovjeka uopće, a ja samo pokušavam pokazati koliko nam je današnje stanje i duha pa i (usudim se reći) cjelokupne civilizacije zastranilo - većinu radnji i postupaka čini iz sebičnih razloga.
    Ne bih sada potezao diskusiju i razlozima branitelja... to bi ipak svatko od njih trebao sam sebi pojasniti, jer najčešće smo mi ti koji njihove razloge glorificiramo i heroiziramo (a zamisli nitko od njih nije proglašen herojem - samo imaju nekakve uspomenice). A da se ne zapletemo u priču o mnogim "braniteljima" koji danas vrlo skupo naplaćuju tu svoju "nesebičnost"...
    I da budem još malo i grub: osvrnimo se i na priču roditelji i djeca: ako je život tako nešto vrijedno, tako nešto uzvišeno zašto se mnogi roditelji zaustave na samo jednom djetetu, zašto nesebično ne nastave s rađanjem dok su god biološki sposobni? Nazovi ti takvu odluku odgovornošću, ozbiljnošću ili kako god hoćeš na kraju se ispostavi da to niti mogu niti hoće iz najjednostavnijih sebičnih razloga: toliko bi trebali biti nesebični da bi sebe stavili u poziciju žrtve...
    Naravno, da se sada nas dvoje ne bi prepucavali do besvjesti (ipak smo dovoljno elokventni i poučeni da svoje stavove možemo dokazivati do u nedogled), ja osobno bih volio da si ti sa svojim stavovima i svojim htijenjima bliže istini i da je većina ljudi nesebična...i nerado priznajem da sam s godinama sve više razočaran upravo sebičnošću velike većine ljudi i u mojoj užoj a i široj sredini...

    avatar

    01.06.2009. (17:48)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    @Suncokretu mali... hvala ti. Ma nisam do neba nesebična.... ali se trudim postati što nesebičnija. Onog dana kad poletim u nebo.... napravit ću završni obračun. :))))
    @gustirna, i meni se sviđa ta narodna priča... :) Slažem se da se djecu najbolje uči vlastitim primjerom.... :)
    @dordora2, slažem se.... Društvo je bez roditelja nemoćno.... ali ipak ima veliki utjecaj....
    @alkion...
    Nije li i biblija rekla: spoznaj sebe samoga...

    Tako je. Pa poruka je predivna.... a spoznaja još veća kad čovjek spozna koliko je sebičnost poražavajuća i štetna. Spoznati sebe ne znači biti sebičan... baš naprotiv!

    ti pomalo idealiziraš situaciju i čovjeka uopće,

    Kaj god! Ja sam sklona idealiziranju... ali u ovom slučaju ne idealiziram.... nego ti pišem ono što ZNAMMMMM... ne ono što mislim da bi trebalo biti... nego ono što znammmmmm!

    a ja samo pokušavam pokazati koliko nam je današnje stanje i duha pa i (usudim se reći) cjelokupne civilizacije zastranilo - većinu radnji i postupaka čini iz sebičnih razloga.

    Pa sve moje teme pišu u tome.... Ne moraš mi to objašnjavati... ja to vidim, osjećam i znam. Zato sam i napisala ovu temu. :) Ova tema je negodovanje i otpor takvom stanju duha i takvom zastranjenju. Mogla sam i sebično šutjeti... ali nisam. :)))))))

    Ne bih sada potezao diskusiju i razlozima branitelja... to bi ipak svatko od njih trebao sam sebi pojasniti, jer najčešće smo mi ti koji njihove razloge glorificiramo i heroiziramo (a zamisli nitko od njih nije proglašen herojem - samo imaju nekakve uspomenice). A da se ne zapletemo u priču o mnogim "braniteljima" koji danas vrlo skupo naplaćuju tu svoju "nesebičnost"...

    Odlično, da ne bi širili ovu temu... a još je više odlično da smo se složili kako generaliziranje nije dobro... jer svaki branitelj je priča za sebe... i samo svaki od njih zna svoje razloge. :)
    No moram ti prokomentirati završnu misao u tom dijelu teksta. Sebični su možda na front išli iz nekog interesa... mnogi su svoje interese i ostvarili... a oni koji nisu uspjeli sasvim sigurno su nezadovoljni. No ja sam sigurna do koštane srži da su mnogi u rat išli braniti domovinu, išli su zato što su ljudi koji vole svoju djecu, svoju domovinu i poštuju sebe, zato što drže do svog obraza... Zamisli kako se oni dobro osjećaju!!!! Tako dobro se osjećaju jer im to herojstvo i njihov nesebičan čin nitko ne može oduzeti. Heroji nisu oni koje odlukuje Franjo Tuđman ili Stipe Mesić.... heroji nisu oni koji dobiju pisane potvrde ili metalna ordenja... Pravi heroji znaju da su heroji.... i njihovi suborci jako dobo znaju da su heroji. Taj osjećaj im nitko ne može oteti... nitko im ga ne može umanjiti. Oni mogu biti razočarani postupkom države.... ali oni bi to učinili opet... jer tamo nisu išli radi nekih političkih mudonja i prevrtljivaca... nego su išli jer ih je tamo odvelo srce veliko... nesebično....

    I da budem još malo i grub: osvrnimo se i na priču roditelji i djeca: ako je život tako nešto vrijedno, tako nešto uzvišeno zašto se mnogi roditelji zaustave na samo jednom djetetu, zašto nesebično ne nastave s rađanjem dok su god biološki sposobni? Nazovi ti takvu odluku odgovornošću, ozbiljnošću ili kako god hoćeš na kraju se ispostavi da to niti mogu niti hoće iz najjednostavnijih sebičnih razloga: toliko bi trebali biti nesebični da bi sebe stavili u poziciju žrtve...

    Nisi grub… ali malo lutaš….
    Odgovornost ne znači samo ispuniti svoju biološki zadatak – izroditi djecu. Odgovornost znači tu djecu na što kvalitetniji način izvesti do samostalnosti. Upravo je to nesebično ponašanje…. Nesebično prema djetetu jer živi bezbrižnije nego da ima osmero braće. Nesebično prema državi (jer ljudi koji planiraju obitelj nikada nisu na teret društvu).
    Nije li puno sebičnije izroditi desetero djece i onda čekati da društvo brine o njima?

    Naravno, da se sada nas dvoje ne bi prepucavali do besvjesti (ipak smo dovoljno elokventni i poučeni da svoje stavove možemo dokazivati do u nedogled), ja osobno bih volio da si ti sa svojim stavovima i svojim htijenjima bliže istini i da je većina ljudi nesebična...i nerado priznajem da sam s godinama sve više razočaran upravo sebičnošću velike većine ljudi i u mojoj užoj a i široj sredini...

    I ja smatram da ima previše sebičnosti… i baš poput tebe sam razočarana. Zbog toga sam i otvorila ovu temu.

    avatar

    01.06.2009. (19:42)    -   -   -   -  

  • alkion

    Nisi grub… ali malo lutaš….
    Odgovornost ne znači samo ispuniti svoju biološki zadatak – izroditi djecu. Odgovornost znači tu djecu na što kvalitetniji način izvesti do samostalnosti. Upravo je to nesebično ponašanje…. Nesebično prema djetetu jer živi bezbrižnije nego da ima osmero braće. Nesebično prema državi (jer ljudi koji planiraju obitelj nikada nisu na teret društvu).
    Nije li puno sebičnije izroditi desetero djece i onda čekati da društvo brine o njima?

    Dakle društvo ima pravo biti sebično? Roditelj ima pravo biti sebičan (opravdanje mu je nemoć te možebitni teret društvu ili obitelji). Zar će drugo, treće ili ne znam koje dijete uživati manju roditeljsku ili bratsku ljubav? Ili se naša sebičnost ipak stječe odrastanjem i stjecanjem materijalnih dobara?
    Ma ima toliko pitanja a granica je nekako rastezljiva i skoro da bih mogao stati na stranu te cure (barem je mogu razumjeti) kad kaže da u nekim situacijama treba biti sebičan. Iako je na stvari ipak samo realnost situacije u razumno ponašanje u toj i takvoj situaciji...

    ili da se malo vratim na branitelje: No ja sam sigurna do koštane srži da su mnogi u rat išli braniti domovinu, išli su zato što su ljudi koji vole svoju djecu, svoju domovinu i poštuju sebe, zato što drže do svog obraza...
    Zamisli kako se oni dobro osjećaju!!!! Tako dobro se osjećaju jer im to herojstvo i njihov nesebičan čin nitko ne može oduzeti...
    Toliko se "dobro osjećaju" da svako toliko netko sebi skrati život nasilnim putem... No naravno to nije tema ovog posta...:)))

    avatar

    01.06.2009. (23:31)    -   -   -   -  

  • primakka

    istina - bogat je onaj tko pronikne u sebe. a roditeljima bi trebao biti glavni zadatak pomoći djeci da traže taj put.

    avatar

    02.06.2009. (09:40)    -   -   -   -  

učitavam...