Komentari

lanxsatura.blog.hr

Dodaj komentar (29)

Marketing

  • Claire

    Zanimljivo kako nam takve stvar zapnu za oči. Imam dosta mjesta koja su drugima možda jadna, gotovo da ih ne vide a meni su posebna, nešto slično s nekim autićima kad curke gledaju nabrijane makine a onda naiđe neki fićek i ja se oduševim, kao i neki zgodni bike. Dobro je pa si fotkala, valjda zbog toga i sama volim fotkat tako da ne zaboravim...

    avatar

    26.05.2009. (00:31)    -   -   -   -  

  • fra gavun

    Dok sam bio u onim "ludim" godinama čudio sam se, dosta starijem susjedu koji više nije
    među nama, kada je govorio da su te građevine svetinje koje doprate i otprate ljudski život.
    Sad mi je ta misao bliska i uvijek kad pogledam potleušicu, kućerak koji ima dušu, sjetim
    se susjeda. Eto, generacije su došle i prošle kroz njegovu kućicu a ona je i dalje spremna
    skriti i udomiti od nevere i jada ljudsku malenkost a to i čini. Pozdrav ti, doživio sam ovaj
    post na poseban način.:-))((

    avatar

    26.05.2009. (08:51)    -   -   -   -  

  • champs-elysees

    Bojim se da će svi ti kućerci ostati još samo u sjećanju i na fotografijama.

    avatar

    26.05.2009. (09:08)    -   -   -   -  

  • *Kora*

    Gledajući sliku i ja sam se zapitala kako to da taj krov još stoji.
    Za tebe je ta kućica dio grada u kojem živiš, nešto na što se nasmiješiš kada prođeš onuda.
    A sutra...
    Neki novi vidici.

    avatar

    26.05.2009. (09:29)    -   -   -   -  

  • ljelja

    Nekad je takvih bilo mnogo na kraju Savske oko veslačkog doma:(

    avatar

    26.05.2009. (09:46)    -   -   -   -  

  • flymetothemoon

    besplatno telefoniranje

    avatar

    26.05.2009. (09:50)    -   -   -   -  

  • posoljeni zrak

    jutarnji pozdrav!
    sinoć bijah ovdje i sa zanimanjem pročitah tvoj post. lijep mi i nostalgičan istovremeno. ti detalji koji život čine prepoznatljivim. i dokaz da nije najvažnije biti u najmodernijem i imati sve novo. novac olakšava štošta i nikad ga dosta, ali ovakvi detalji diraju srce.
    hvala na ljepoti....
    pusa i zagrljaj, mila :))

    avatar

    26.05.2009. (10:33)    -   -   -   -  

  • stereokemija

    Iako nisam iz Zg, ova prica je nekako univerzalna za svaki grad ili gradic. Topla i nostalgicna. A s druge strane, evolucija, mora se ici naprijed, samo da nas beton ne pojede: )

    avatar

    26.05.2009. (15:07)    -   -   -   -  

  • pametni zub

    poznata mi je ta kuća, više puta sam je gledao s divljenjem. više je takvih kućica-vremenskih kapsula iz prošlosti u Zagrebu. pa čak i cijelih kvartova. bojim se da će ubrzo nestati

    avatar

    26.05.2009. (15:32)    -   -   -   -  

  • Jednom nogom u špajzu

    zanimljivi su ti ostaci prošlosti u velegradovima, imaju nekakvu posebnu draž. Vjerujem kad bi bili u nekoj imućnijoj zemlji da bi se ovakve stvari obnavljale i od njih stvarale male oaze u gradskom metežu, ali izgleda da ovdje zato nema mjesta. Treba još koji neboder sa 124 trgovine da narod troši i uživa u pleksiglasu na pedeset katova.

    Ochif

    avatar

    26.05.2009. (16:14)    -   -   -   -  

  • smotani

    koliko znam ima svijetla po noći...a kučica je već odavno trebala biti srušena..i, ne, nisam siguran da su vlasnici u njoj... ima neka priča ali nisam baš pratio.... čini mi se da, bez obzira ko je unutra, nastoje produžiti život ovoj dotrajaloj (nekada) ljepotici.... da, baš u tom trokutu opstaju neke stare kučice koje odoljevaju i vremenu .... i prkose svemu oko sebe.... i, doista, u njima vidim prošlost...doselio sam se tu u blizinu 75 ... ko klinac (iz Novog Zgb)...i oduvijek mi je ta kučica pljenila poglede...a kada je osvanula boja...mislio sam da se moj vid popravio koliko jeto zabljesnulo..kako bilo, stajat će ona još neko vrijeme, biti zaklon i krov (ma kakav) njenim stanovnicima..i biti svjedok, eto, i mog djetinstva, ali i odrastanja....
    topli ti pozdrav draga aquaria:))

    avatar

    26.05.2009. (17:58)    -   -   -   -  

  • luki 2

    Svaka kućica ima neku svoju priču, Ti si ovu predivno ispričala! Nisi namćorasta, samo
    vjerojatno ponekad više voliš samoću.....
    Pusa, pozdrav od Luki+Goldie

    avatar

    26.05.2009. (21:09)    -   -   -   -  

  • Big Blue

    Ti si je tako lijepo opisala, s toliko topline, priča o jednoj kućici i neznanim ljudima. A toliko sam puta onuda prošla u vrijeme studentskih dana i ne sjećam se da sam je ikad primijetila. Baš lijepo što si ti to učinila i tako nam prenijela svoj osjećaj. ;-)

    avatar

    26.05.2009. (21:36)    -   -   -   -  

  • Bugenvilija

    Koja si ti romantičarka!?! :))))))))
    Obožavam ove sitne domaće svakidašnje, a ipak rijetke trenutke razmišljanja i uočavanja života oko sebe na tvoj osebujan način :)))

    avatar

    26.05.2009. (21:37)    -   -   -   -  

  • Brunx

    Draga Aquaria, za ovaj si post zazlužila najveću pohvalu! Stvarno si divna. Ono što gotovo ne primjećujemo našim svakodnevnim jurcanjem ti si podigla na pijedestal s najslađim i najnježnijim mogućim opisom. Znam tu kućicu, često onuda prolazim, nikad nisam do te mjere kao ti razmišljala o njoj, ali sam isto možda dva-tri puta pomislila na urušavanje krova.
    Drago mi je da si je ovjekovječila i da je sad tu na blogu!!
    Lijepi pozdrav šaljem :))

    avatar

    26.05.2009. (21:58)    -   -   -   -  

  • chablis

    I ja znam kućicu ;)) Jednako tako sa strahom pomislim kako će sve takve kuće u gradu uskoro, prskoro, biti prošlost.

    avatar

    26.05.2009. (21:58)    -   -   -   -  

  • gustirna

    Danas sam već napisala kom, ali nije prošao. nadam se da ću sve isto ponoviti.
    Prekrasno si opisala svoj doživljaj ove derutne kućice iz koje očitgo isijava zoplina kojom te prizvala.:-))
    Kod ovakvih priča, sjetim se svoje kućice u cvijeću-koja je to zaista i bila, u kojoj sam odrastala i živjela do mladosti. Izgradnja autoceste ju je sravnila sa zemljom i više nije ništa ostalo. Ni jedna voćka, ni jedna ruža, ni šipak, baš ništa. Osim mojih živih sjećanja. :-)))

    avatar

    27.05.2009. (00:35)    -   -   -   -  

  • edo

    Ima jedna skoro srušena kućica u Trnju, prekoputa hotela Internacional. Vlasnike sam poznavao, odselili su. Ostala je sama tamo, zarasla u grmlje i bagrem.

    avatar

    27.05.2009. (10:20)    -   -   -   -  

  • mirjam

    Zagreb je ne tako davno bio pun takvih kućica koje su me oduševljavala i davale divnu notu maloga, staroga, a slatkoga ... , voljenoga, tihoga, toplinom i ljubavlju ispunjenoga, ...
    Sigurna sam u jedno – netko je voli...

    Prekrasno aquaria !!!

    BTB !!!

    Lijep pozdrav ...

    avatar

    27.05.2009. (18:36)    -   -   -   -  

  • praštanje

    i mi imamo takvu kućicu u susjedstvu

    avatar

    27.05.2009. (18:42)    -   -   -   -  

  • Koraljka

    Pogledati ću ju kad idući put dođem u Zagreb.
    Volim to, obožavam sve što nosi štih prošlosti, što nam priča o onima prije nas...

    avatar

    28.05.2009. (17:41)    -   -   -   -  

  • otkucaj

    Prvo što mi je upalo u oči je lijepa zavjesica na prozoru kuće. . .pozdravljam te

    avatar

    28.05.2009. (21:57)    -   -   -   -  

  • lobotomya

    Znam tu kučicu, zaista je osebujna. I ja sam se često pitala kako je moguće živjeti u takvim uvjetima , ali sigurna san da bi nam ta trošna kučica mogla ispričati mnoge priče i lijepe i tužne, a za neke od stanara ona je sigurno od neprocijenjive vrijednosti.

    avatar

    29.05.2009. (07:20)    -   -   -   -  

  • Sa dva prsta po tipkovnici

    Sve je manje takovih "kučica u cvijeću",ali...kada dublje uđemo u neke kutke grada koje beton nije uništio...ono što neki pogledom preskoće zna se oku pokazati baš to kaj si tak odfotkala...(Mislim da ih je na Trnju još ostalo nedirnutih)!
    Osmjeh ti ostavljam i želim lijep vikend :-))))

    avatar

    29.05.2009. (12:11)    -   -   -   -  

  • Bocaccio

    Imas pravo. Puno puta nam za oko i dusu zapnu bas neke specificne stvari a da ni sami ne znamo zasto i iz kojih razloga. Grad raste, razvija se, siri se. Ono sto je nekad bila periferija danas je centar. Sjecam se djetinjstva kad sam s drustvo biciklom isao na izlet do Save. Preko Trnja i onih malih kucica i vrtova kojih danas vise nema. Tu i tamo ostala je pokoja, uglavnom u rusevnom stanju jer su je vlasnici ili stanari, stogod bili, vec odavno napustili. A jednako tako ce biti i sa danasnjom periferijom koja je prepuna nekih novih kuca, kucica i vrtova a koje ce s vremenom postati rusevne i koje ce rusiti neke nove generacije. U svemu tome vidim samo jednu jedinu konstantu. Svatko nesto gradi i razvija, kasnije se to koristi da bi se naposlijetku napustilo jer novo vrijeme donosi novo. Tako je bilo oduvijek i bit ce i ubuduce. A jedino sto ostaje su sjecanja zapisana u fotografijama, pamcenju i ponekom slovu nabacenom na papiru (nekad) ili u virtualnom eteru (danas).

    Zivot je stalno obnavljanje izvana kome je pocetak iznutra.

    Pozdrav ostavlja i ugodan viken zelim,
    Bocaccio

    avatar

    29.05.2009. (16:23)    -   -   -   -  

učitavam...