sasvim slučajno sam se našao na tvom blogu. maloprije sam slušao jednu pjesmu i tvoj spomen tuge ovom postu me podsjetio na nju. ide ovako nekako: "why do we hurt when we cry? god only knows, and he ain't talkin" ipak, najbitnije je pronaći volju i izvući se iz takve situacije. pozz
26.05.2009. (00:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
maaaaaaaajo. miiiiiiiiran je. imam novi post. svrati ako ti se da.
02.06.2010. (23:14)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
.
"Znaš, prijatelju, ja sam nju volio. Ono mislim baš volio. Istinski, ludo i bez razmišljanja. Bila mi je jedina. Moja tajna, ona najveća. Sa mnogima sam bio, al' uvijek sam nju nosio u srcu. Najviše mi je trebala, a eto baš njoj sam najviše boli donosio. Nisam mogao da prihvatim činjenicu da volim, pa sam je tjerao od sebe. Stalno joj se vraćao, a ustvari bježao od nje. U jednom trenutku pokazao bih joj da mi je stalo, a u sljedećem dokazao da sam đubre. I najgore od svega, kad god bi se vratio,ona je bila tu. A sada..." - A šta sada? Prebolio si je? "Ma kakvi. Ima trenutaka kada je zaboravim na tren, ono kad alkoholom ubijem zadnji komad mene." - Zašto joj sada ne odeš i kažeš sve? Eh vidiš. Uspio sam šta sam htio. Otišla je od mene. Sad kad se vratim, više je nema. Kažu da voli drugog, znam da to nije istina..." - Idi do nje onda. "Ne mogu." - Zašto? "Uključila je razum, prijatelju. Shvatila je da sam ipak preveliko đubre i da je ne mogu voljeti nikad. Voljeti onako, klasično. Ne mogu biti tu za nju, a uvijek ću očekivati da ona bude tu za mene. Ne mogu je kad joj bude najteže doć i zagrlit, mada znam da ona meni bi." - Tebe je nemoguće shvatiti! "Eh, prijatelju, znam... To čujem često. Samo jedna osoba mi je rekla da me razumije." - Tko? "Pa ona, prijatelju... "
12.02.2012. (17:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ed hunter
sasvim slučajno sam se našao na tvom blogu.
maloprije sam slušao jednu pjesmu i tvoj spomen tuge ovom postu me podsjetio na nju. ide ovako nekako: "why do we hurt when we cry? god only knows, and he ain't talkin"
ipak, najbitnije je pronaći volju i izvući se iz takve situacije.
pozz
26.05.2009. (00:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ne zovite me nives
there is no such thing as luck or happiness.
26.05.2009. (19:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
* Liesel.
* Totalno te shvaćam.
16.08.2009. (20:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pustolov pred vratima
maaaaaaaajo. miiiiiiiiran je. imam novi post. svrati ako ti se da.
02.06.2010. (23:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
.
"Znaš, prijatelju, ja sam nju volio. Ono mislim baš volio. Istinski, ludo i bez razmišljanja. Bila mi je jedina. Moja tajna, ona najveća. Sa mnogima sam bio, al' uvijek sam nju nosio u srcu. Najviše mi je trebala, a eto baš njoj sam najviše boli donosio. Nisam mogao da prihvatim činjenicu da volim, pa sam je tjerao od sebe. Stalno joj se vraćao, a ustvari bježao od nje. U jednom trenutku pokazao bih joj da mi je stalo, a u sljedećem dokazao da sam đubre. I najgore od svega, kad god bi se vratio,ona je bila tu. A sada..."
- A šta sada? Prebolio si je?
"Ma kakvi. Ima trenutaka kada je zaboravim na tren, ono kad alkoholom ubijem zadnji komad mene."
- Zašto joj sada ne odeš i kažeš sve?
Eh vidiš. Uspio sam šta sam htio. Otišla je od mene. Sad kad se vratim, više je nema. Kažu da voli drugog, znam da to nije istina..."
- Idi do nje onda.
"Ne mogu."
- Zašto?
"Uključila je razum, prijatelju. Shvatila je da sam ipak preveliko đubre i da je ne mogu voljeti nikad. Voljeti onako, klasično. Ne mogu biti tu za nju, a uvijek ću očekivati da ona bude tu za mene. Ne mogu je kad joj bude najteže doć i zagrlit, mada znam da ona meni bi."
- Tebe je nemoguće shvatiti!
"Eh, prijatelju, znam... To čujem često. Samo jedna osoba mi je rekla da me razumije."
- Tko?
"Pa ona, prijatelju... "
12.02.2012. (17:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...