Kad god u nemoći izlijevaš svoju dušu, ti ili bilo tko drugi, (sad sam baš čitala Magdalenine vapaje) pomislim kako se naše duše nikad ne bi tako divnim molitvama uzdizale Bogu da nije vremena nevolja, i kako nikad ne bismo ponizili svoje ohole glave da nije patnje. Mislim da je to ono što ipak izravnava naš put, te patnje i ta vraćanja sa stranputica u traženju pomoći odozgor. Blagoslov su naše patnje i nee tvoja molitva za sina biti uzaludna, čvrsto vjerujem. Pritisnuti nevoljom, mi gledamo i koga smo povrijedili i kajemo se, a u vrijeme kad nam ide dobro zapravo postajemo slijepi i gluhi za druge. Ti, ja, svi smo više manje tu negdje....Zato, neka nam Bog pripušta sve ono što ej na dobro naših duša, a to što su to uglavnom nevolje nije kriv On nego naše tvrde šije. Sve, samo da se ne udaljimo od Boga. Vrijeme patnje zapravo je vrijeme najtješnje povezanosti naših duša s Bogom, koliko god nam se teško činilo.
22.05.2009. (19:42)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ljubice...čuje te... svaku tvoju molitvu....svaki tvoj vapaj... ...koliko god se nekad činilo da se ne pomiče ništa... koliko god tama obavila djelić puta gdje trenutno hodamo... ...jedno je sigurno... ...ni jedna molitva...ni jedan uzdah...neće biti upropašten... ...sve su to samo kapljice...koje moraju nakapati .... ...koje moraju doći do razine Njemu znane... ...i u vrijeme....koje On odredi... ...a Majka svih majki...hoda s vama... ...i utire put... ...i svijetli... ...jer da ne svijetli....ne bi u tvom srcu bilo ove molitve... ...Neka Gospodin blagoslovi tvoje majčinsko srce... ...i sve tvoje molitve neka usliša... ...i ne ispuštaj ruku sina....nikad...
22.05.2009. (22:17)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ema
Kad god u nemoći izlijevaš svoju dušu, ti ili bilo tko drugi, (sad sam baš čitala Magdalenine vapaje) pomislim kako se naše duše nikad ne bi tako divnim molitvama uzdizale Bogu da nije vremena nevolja, i kako nikad ne bismo ponizili svoje ohole glave da nije patnje. Mislim da je to ono što ipak izravnava naš put, te patnje i ta vraćanja sa stranputica u traženju pomoći odozgor. Blagoslov su naše patnje i nee tvoja molitva za sina biti uzaludna, čvrsto vjerujem. Pritisnuti nevoljom, mi gledamo i koga smo povrijedili i kajemo se, a u vrijeme kad nam ide dobro zapravo postajemo slijepi i gluhi za druge. Ti, ja, svi smo više manje tu negdje....Zato, neka nam Bog pripušta sve ono što ej na dobro naših duša, a to što su to uglavnom nevolje nije kriv On nego naše tvrde šije. Sve, samo da se ne udaljimo od Boga. Vrijeme patnje zapravo je vrijeme najtješnje povezanosti naših duša s Bogom, koliko god nam se teško činilo.
22.05.2009. (19:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Magdalena
Ljubice...čuje te...
svaku tvoju molitvu....svaki tvoj vapaj...
...koliko god se nekad činilo da se ne pomiče ništa...
koliko god tama obavila djelić puta gdje trenutno hodamo...
...jedno je sigurno...
...ni jedna molitva...ni jedan uzdah...neće biti upropašten...
...sve su to samo kapljice...koje moraju nakapati ....
...koje moraju doći do razine Njemu znane...
...i u vrijeme....koje On odredi...
...a Majka svih majki...hoda s vama...
...i utire put...
...i svijetli...
...jer da ne svijetli....ne bi u tvom srcu bilo ove molitve...
...Neka Gospodin blagoslovi tvoje majčinsko srce...
...i sve tvoje molitve neka usliša...
...i ne ispuštaj ruku sina....nikad...
22.05.2009. (22:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...